Trileri - za ljubitelje i ostale, predlozi, komentari

Pa, izgleda da trileri nisu bas mnogo citani. Nisu svi knjige "za plazu". Ima tu zaista dobrih dela koja zasluzuju da budu citana.

Patrisa Kornvel, sve sto je prevedeno kod nas:
1. Postmortem
2. Telo kao dokaz
3. Sve sto ostaje
4. Farma leseva
5. Okrutno i neobicno.

Za one koji vole dobar triler, (a mozda prate i serije CSI), moja preporuka. (Knjige nisu uzasavajuce sto bi se po naslovima moglo zakljuciti, samo su odlicni trileri).
 
То су књиге које се не читају два пута. После премијерног читања таква књига нема ништа што би нагнало читаоца да је поново узме у руке, јер кад једном сазнате расплет, више није занимљива. Мислите о томе...То су књиге које не терају на размишљање које није везано за саму радњу, нити остављају поруку или поенту. Чист занат обртања радње које су, како је доказано, све већ испробане и израчунат је тачан број распелта у детективским романима. У италијанском језику за кримић се употребљава термин giallo што значи жут. Мислите о томе...
Наравно да има изузетака, па тако и занимљивих крими романа, међутим у принципу тај жанр је, поред рецимо еротских романа, један од најбезвреднијих у књижевности, ако узмемо у обзир постојеће жанрове.
 
То су књиге које се не читају два пута. После премијерног читања таква књига нема ништа што би нагнало читаоца да је поново узме у руке, јер кад једном сазнате расплет, више није занимљива. Мислите о томе...То су књиге које не терају на размишљање које није везано за саму радњу, нити остављају поруку или поенту. Чист занат обртања радње које су, како је доказано, све већ испробане и израчунат је тачан број распелта у детективским романима. У италијанском језику за кримић се употребљава термин giallo што значи жут. Мислите о томе...
Наравно да има изузетака, па тако и занимљивих крими романа, међутим у принципу тај жанр је, поред рецимо еротских романа, један од најбезвреднијих у књижевности, ако узмемо у обзир постојеће жанрове.

sve sto si napisao je i sama srelica rekla doduse mnogo sazetije:) ipak ne trba trilere toliko podcenjivati,postoje knjige kojima se vracamo i koje spadaju u bisere svetcke knjizevnosti ali i knjige za opustanje...o ukusima ne terba raspravljati niti su manje vredni oni koji citaju i jedan i drugi zanr.
 
sve sto si napisao je i sama srelica rekla doduse mnogo sazetije:) ipak ne trba trilere toliko podcenjivati,postoje knjige kojima se vracamo i koje spadaju u bisere svetcke knjizevnosti ali i knjige za opustanje...o ukusima ne terba raspravljati niti su manje vredni oni koji citaju i jedan i drugi zanr.

Не поТцењујем их, међутим, изгледа да је потребно уочити разлику у квалитету жанрова. Изузеци постоје, али генерално то је један од најлошијих жанрова, са уметничког (књижевног) аспекта, па то треба и уочити. Наравно да нисам причао о истим стварима као Стрелица, иако ти се то можда причинило. Дакле, најзлоупотребљиванију паролу o укусима не вреди расправљати не треба погрешно користити, јер јој у овој дискусији нема места, потребно je подвући да без обзира што о укусима не вреди расправљати, разлика у квалитету једног уметничког дела и даље остаје као непобитна чињеница. Не може се употребом те пароле увећати књижевни значај и квалитет криминалистичког романа. Уочљив недостатак уметничког квалитета у детективском роману је врло јасан. Према томе...да се он може мерити са иједним озбиљнијим књиж. жанром, засигурно би нашао места у академској историји и теорији књиж. односно у бисерима свеTске књижевности (није реч о Политикиној едицији на трафици) ;)
 
Onako generalno govoreći, činjenica je da detektivski romani/krimići/trileri imaju za prevashodni zadatak da zabave čitaoce, i nedostaje im dubina kojoj treba da teži istinsko umjetničko djelo. S druge strane, u tom žanru može se naći dobrih knjiga. Sa svom žanrovskom književnosti nezgodno je što je u moru šunda teško prepoznati ono što vrijedi. To još težim čini izostanak istinske kritičke recepcije. Tako je sa SF, a tako je i sa krimi žanrom.
Ja lično nisam se posebno bavio Agatom Kristi i Konanom Dojlom. Zanimljivija mi je bila američka škola hardboiled krimića, Rejmond Čendler i Dašiel Hamet. To je ono kad neka raskošna lady in distress graciozno ušeta u detektivski biro (she looked like a million dollars when she walked in...) i brizne u plač. Marlow, naravno, na to pada i upada u niz nevolja. Sve u svemu, na kraju se završi sa I knew I could never trusted a blonde, ili nekom sličnom izjavom. To je jednostavno dobro napisana proza, kojoj dublji umjetnički kvalitet ne nedostaje zato što pisac nije znao da ga ostvari, već zato što tome nije ni težio. Ne treba unaprijed odbacivati krimiće. Usudio bih se reći da trebaju da ih čitaju posebno oni koji pokušavaju biti pisci. Mnogo zanatskih stvari tu se može naučiti. Ovaj Čendler je prilično uticao na Pola Ostera, recimo, koji često ima taj krimi zaplet u svojim knjigama. Pored Čendlera i Hemeta preporučujem i Džona le Karea. Neki njegovi špijunski romani odlično su napisani.
 
Не поТцењујем их, међутим, изгледа да је потребно уочити разлику у квалитету жанрова. Изузеци постоје, али генерално то је један од најлошијих жанрова, са уметничког (књижевног) аспекта, па то треба и уочити. Наравно да нисам причао о истим стварима као Стрелица, иако ти се то можда причинило. Дакле, најзлоупотребљиванију паролу o укусима не вреди расправљати не треба погрешно користити, јер јој у овој дискусији нема места, потребно je подвући да без обзира што о укусима не вреди расправљати, разлика у квалитету једног уметничког дела и даље остаје као непобитна чињеница. Не може се употребом те пароле увећати књижевни значај и квалитет криминалистичког романа. Уочљив недостатак уметничког квалитета у детективском роману је врло јасан. Према томе...да се он може мерити са иједним озбиљнијим књиж. жанром, засигурно би нашао места у академској историји и теорији књиж. односно у бисерима свеTске књижевности (није реч о Политикиној едицији на трафици) ;)

opet kazem nikada nisam porekla sve sto si napisao samo verujem da ne treba osudjivati ljude koji citaju ovaj zanr,jednostavno je,to je sloboda izbora,ali svako ima pravo na svoje misljenje pocevsi od tebe:)
 
Не поТцењујем их, међутим, изгледа да је потребно уочити разлику у квалитету жанрова. Изузеци постоје, али генерално то је један од најлошијих жанрова, са уметничког (књижевног) аспекта, па то треба и уочити. Наравно да нисам причао о истим стварима као Стрелица, иако ти се то можда причинило. Дакле, најзлоупотребљиванију паролу o укусима не вреди расправљати не треба погрешно користити, јер јој у овој дискусији нема места, потребно je подвући да без обзира што о укусима не вреди расправљати, разлика у квалитету једног уметничког дела и даље остаје као непобитна чињеница. Не може се употребом те пароле увећати књижевни значај и квалитет криминалистичког романа. Уочљив недостатак уметничког квалитета у детективском роману је врло јасан. Према томе...да се он може мерити са иједним озбиљнијим књиж. жанром, засигурно би нашао места у академској историји и теорији књиж. односно у бисерима свеTске књижевности (није реч о Политикиној едицији на трафици) ;)

Nije mi bila namera da merim detektivski roman, odn. taj zanr sa ozbiljnim knjizevnim zanrovima, mada spada u knjizevnost ma koje mesto zauzimao. I neosporno je da su citani, sto se vidi i po listama bestselera, bez obzira na kvalitet dela. Mislim i da nije blam voleti trilere i to i reci. Posle par knjiga ozbiljnih zanrova, sa zadovoljstvom "progutam" neki krimic. Naravno, vecina stvarno jeste samo za jedno citanje i sluzi za zabavu. Ne ostavi trag, ne tera na razmisljanje nakon citanja. Ali, postoji par dela krimi zanra kojima sam se vratila posle nekoliko godina.

Onako generalno govoreći, činjenica je da detektivski romani/krimići/trileri imaju za prevashodni zadatak da zabave čitaoce, i nedostaje im dubina kojoj treba da teži istinsko umjetničko djelo. S druge strane, u tom žanru može se naći dobrih knjiga. Sa svom žanrovskom književnosti nezgodno je što je u moru šunda teško prepoznati ono što vrijedi. To još težim čini izostanak istinske kritičke recepcije. Tako je sa SF, a tako je i sa krimi žanrom.
Ja lično nisam se posebno bavio Agatom Kristi i Konanom Dojlom. Zanimljivija mi je bila američka škola hardboiled krimića, Rejmond Čendler i Dašiel Hamet. To je ono kad neka raskošna lady in distress graciozno ušeta u detektivski biro (she looked like a million dollars when she walked in...) i brizne u plač. Marlow, naravno, na to pada i upada u niz nevolja. Sve u svemu, na kraju se završi sa I knew I could never trusted a blonde, ili nekom sličnom izjavom. To je jednostavno dobro napisana proza, kojoj dublji umjetnički kvalitet ne nedostaje zato što pisac nije znao da ga ostvari, već zato što tome nije ni težio. Ne treba unaprijed odbacivati krimiće. Usudio bih se reći da trebaju da ih čitaju posebno oni koji pokušavaju biti pisci. Mnogo zanatskih stvari tu se može naučiti. Ovaj Čendler je prilično uticao na Pola Ostera, recimo, koji često ima taj krimi zaplet u svojim knjigama. Pored Čendlera i Hemeta preporučujem i Džona le Karea. Neki njegovi špijunski romani odlično su napisani.

Le Kareova cuvena trilogija: "Decko, dama, kralj, spijun",
"Plemeniti djak" i " Smajlijevi ljudi" je stvarno odlicna. To nisu trileri tipa "ko je ubica" i mislim da i oni koji nisu ljubitelji ovog zanra ne bi bili razocarani kad bi ih procitali. Pomenutu trilogiju sam citala pre desetak godina i skoro je ponovo procitala. To je jedno od dela koje moze da se procita i dva puta.
Cendler i Hamet vec spadaju u klasike krimica.
Dela Dojla mi se nisu dopadala. Agata je vec nesto drugo.
I slazem se sa tobom, pisanje tih romana je zanat, a zanat treba savladati.
 
Dzejms Paterson
1. Prikrade se pauk (ocajan film snimljen po knjizi)
2. Poljubi devojke
3. Dzek i Dzil
4. Ponocni klub

Knjige su o.k., ne ispustas ih iz ruku, ali su zaista samo za jedno citanje.
Malo mi smeta sto instistira bespotrebno na bizarnim (blago receno) opisima, bez kojih knjige ne bi bile niste losije.
Moja ocena: prva najbolja, druga neobicna i puna pomenutih tzv. bizarnih stvari, treca standard, poslednja koju sam navela jedva vredna citanja.
Izuzetno dobro se kotira na listama bestselera.
Ko voli trilere - procitati.
 
Пре пар месеци сам узалуд потрошио време на књигу "Завера трећег неба" Đulio Leoni, али пошто волите трилере, пробајте ;) ...прича није лоша...Фиренца 1300. год. Данте је у улози приора Фиренце, истражује мситериозна убиства и тајну групацију која кује заверу...
 
Pa, izgleda da trileri nisu bas mnogo citani. Nisu svi knjige "za plazu". Ima tu zaista dobrih dela koja zasluzuju da budu citana.

Patrisa Kornvel, sve sto je prevedeno kod nas:
1. Postmortem
2. Telo kao dokaz
3. Sve sto ostaje
4. Farma leseva
5. Okrutno i neobicno.

Za one koji vole dobar triler, (a mozda prate i serije CSI), moja preporuka. (Knjige nisu uzasavajuce sto bi se po naslovima moglo zakljuciti, samo su odlicni trileri).

Imam ceo serijal tih knjiga i zaista su sjajne!
 
Dzejms Paterson
1. Prikrade se pauk (ocajan film snimljen po knjizi)
2. Poljubi devojke
3. Dzek i Dzil
4. Ponocni klub

Knjige su o.k., ne ispustas ih iz ruku, ali su zaista samo za jedno citanje.
Malo mi smeta sto instistira bespotrebno na bizarnim (blago receno) opisima, bez kojih knjige ne bi bile niste losije.
Moja ocena: prva najbolja, druga neobicna i puna pomenutih tzv. bizarnih stvari, treca standard, poslednja koju sam navela jedva vredna citanja.
Izuzetno dobro se kotira na listama bestselera.
Ko voli trilere - procitati.

Jako su zanimljive knjige...pravi su materijal za holivudsku produkciju...
 
Jan Benks - Fabrika osa (nevidjeno dobar roman i verovatno drugaciji od svega sto ste do sada citali)
Dzef Lindsi - Dremljivi demon Dekster
zaboravih ko je napisao (znam da su 2 autora) - Kabinet cudesa (ima elemenata horora, ali meni je vise triler)

Niki Frenc, takodje, nije losa samo kad ne bi u svaki roman ubacila i neku ljubavnu pricu.

Nikako ne preporucujem Americki psiho. Ic ga ne razumem, samo beskrajno nabrajanje robnih marki a od nasilja samo fantazija da gleda dve ribe kako se lizu i onda ih przi nekom lampom, ubijeni skitnica i pas i jos nekoliko nesrecnika. Piece of shit.
 
Jan Benks - Fabrika osa (nevidjeno dobar roman i verovatno drugaciji od svega sto ste do sada citali)
Dzef Lindsi - Dremljivi demon Dekster
zaboravih ko je napisao (znam da su 2 autora) - Kabinet cudesa (ima elemenata horora, ali meni je vise triler)

Niki Frenc, takodje, nije losa samo kad ne bi u svaki roman ubacila i neku ljubavnu pricu.

Nikako ne preporucujem Americki psiho. Ic ga ne razumem, samo beskrajno nabrajanje robnih marki a od nasilja samo fantazija da gleda dve ribe kako se lizu i onda ih przi nekom lampom, ubijeni skitnica i pas i jos nekoliko nesrecnika. Piece of shit.

E, najzad predlozi. Hvala.
Za Niki Frenc se potpuno slazem.
Americki psiho je potpuno bezvredna knjiga, cak ne znam ni u koji zanr bi trebalo da se svrsta.
 

Back
Top