Kafana kod knjiškog moljca

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Dobro ali pazi ti to svoje zoveš srbovanje a možda upravo ja koji zastupa realističan stav imama poziciju bližu pravom srbovanju...Mislim možemo mi da gradimo kule u vazduhu koliko hoćemo realnost nas potvrđuje ili negira...A bojim se da realnsot nije baš naklonjan tvom obliku ''srbovanja'' ;)
 
Dobro ali pazi ti to svoje zoveš srbovanje a možda upravo ja koji zastupa realističan stav imama poziciju bližu pravom srbovanju...Mislim možemo mi da gradimo kule u vazduhu koliko hoćemo realnost nas potvrđuje ili negira...A bojim se da realnsot nije baš naklonjan tvom obliku ''srbovanja'' ;)

Основа мог поста је био сарказам према самом себи и облику србовања, које се често потенцира као последица некаквог ината.

Међутим, моје ,,србовање" покушавам да градим на неким вишим принципима од приземних фрустрација неостварених и неписмених маса које србују у складу са својим потребама и интересима, па некад србују у петој брзини, а некад под ручном кочницом. Ја тежим да проникнем у неке универзалне вредности националног бића, да читам што више, да надграђујем своје знање, да се упознајем са српским врлинама и манама, да истражујем основе србофобичности и српских фобија, да савладам страхове на којима почивају данашње власти у свету. Само такав, ослобођен и еманципован, могу да користим разум у оптималном обиму, што сам изабрао за свој животни мото.
 
Основа мог поста је био сарказам према самом себи и облику србовања, које се често потенцира као последица некаквог ината.

Међутим, моје ,,србовање" покушавам да градим на неким вишим принципима од приземних фрустрација неостварених и неписмених маса које србују у складу са својим потребама и интересима, па некад србују у петој брзини, а некад под ручном кочницом. Ја тежим да проникнем у неке универзалне вредности националног бића, да читам што више, да надграђујем своје знање, да се упознајем са српским врлинама и манама, да истражујем основе србофобичности и српских фобија, да савладам страхове на којима почивају данашње власти у свету. Само такав, ослобођен и еманципован, могу да користим разум у оптималном обиму, што сам изабрао за свој животни мото.
to je najteži deo, osloboditi se predrasuda, odnosno postati svestan njih..
pre negde čitam nešto o pitanju nepristrasnosti sudije i tu kaže da je sasvim izvesno da onaj ko nije svestan svojih predrasuda će iste ugraditi u svoj pogled na svet, a tek spoznajom da imamo predrasude, možemo učiniti taj ključni korak ka pravičnosti. ali je najteže priznati predrasude, bile one srbofilične ili srbofobične...
 
to je najteži deo, osloboditi se predrasuda, odnosno postati svestan njih..
pre negde čitam nešto o pitanju nepristrasnosti sudije i tu kaže da je sasvim izvesno da onaj ko nije svestan svojih predrasuda će iste ugraditi u svoj pogled na svet, a tek spoznajom da imamo predrasude, možemo učiniti taj ključni korak ka pravičnosti. ali je najteže priznati predrasude, bile one srbofilične ili srbofobične...

Ја сам у добром делу свестан својих, па не могу их назвати предрасудама, него анимозитета, према одређеним појавама. Сви смо ми искуствена бића и то искуство, временом постаје саставни део нашег ЈА. Искуство које сам ја имао кроз неке претходне године, са неким догађајима, учинило ме је острашћеним и бесним, јер и дан данас имам жесток осећај неправде, који није само субјективан, него почива и на великом броју објективних показатеља. И зато, покушавам да смањим ниво искључивости који сам поседовао док сам био у млађим годинама, пошто сам схватио да пут ка спознаји суштине, не води преко негативних емоција које утичу на разумно просуђивање. Проналажење тог баланса у игри субјективног и објективног, је condicio sine qua non исправног тумачења знакова који нам се пружају на нашем мисаоном путу.
 
Quotes-about-the-truth.jpg
 
Ја сам у добром делу свестан својих, па не могу их назвати предрасудама, него анимозитета, према одређеним појавама. Сви смо ми искуствена бића и то искуство, временом постаје саставни део нашег ЈА. Искуство које сам ја имао кроз неке претходне године, са неким догађајима, учинило ме је острашћеним и бесним, јер и дан данас имам жесток осећај неправде, који није само субјективан, него почива и на великом броју објективних показатеља. И зато, покушавам да смањим ниво искључивости који сам поседовао док сам био у млађим годинама, пошто сам схватио да пут ка спознаји суштине, не води преко негативних емоција које утичу на разумно просуђивање. Проналажење тог баланса у игри субјективног и објективног, је condicio sine qua non исправног тумачења знакова који нам се пружају на нашем мисаоном путу.
svaka naša percepcija je subjektivna, objektivnošću se trguje, ne postoje tu jasni standardi. nešto nam se prezentira kao objketivno i mi onda polazimo od tog tobož objektivnog kao aksioma.. ako si postao već svestan svojih predrasuda, ili bar svestan da nešto od toga postoji, ne mora sve, onda je red i da ispitaš taj aksiom objektivnog od koga si, kao i svi mi, bez sumnje pošao... da daš šansu sebi da ispitaš da li je to objektivno zaista objektivno i koliko je to nama servirano objektivno ustvari nečije subjketivno, potureno nama kao kukavičje jaje. Kao neki eksperiment sa samim sobom i svojim granicama. Ljudi se često uplaše takvog pristupa, tog istraživanje koje, vrlo moguće, predstavlja gubitak tla pod nogama, ali je to jedini put proširivanja pogleda...
Ne kažem da ti već nemaš širok pogled :) ne poznajem te...
ovo više govorim iz svoje perspektive koja je bila oblikovana konzervativnim i nacionalističkim aksiomima sredine u kojoj sam se kretala i od koje sam dobijala obrazovanje. Tako, kad mene pitaju da li sam tolerantna, uvek kažem da se učim toleranciji i zaista to i mislim. Neki imaju sreću da odrastaju u tolerantnim sredinama, da dobiju široko opšte obrazovanje koje im omogućava takav pogled na svet-kod mene to nije bio slučaj, svaki korak koji sam napravila u tom pravcu za mene je bio i bolan i dug, ali veliki, to moram priznati :)
 
svaka naša percepcija je subjektivna, objektivnošću se trguje, ne postoje tu jasni standardi. nešto nam se prezentira kao objketivno i mi onda polazimo od tog tobož objektivnog kao aksioma.. ako si postao već svestan svojih predrasuda, ili bar svestan da nešto od toga postoji, ne mora sve, onda je red i da ispitaš taj aksiom objektivnog od koga si, kao i svi mi, bez sumnje pošao... da daš šansu sebi da ispitaš da li je to objektivno zaista objektivno i koliko je to nama servirano objektivno ustvari nečije subjketivno, potureno nama kao kukavičje jaje. Kao neki eksperiment sa samim sobom i svojim granicama. Ljudi se često uplaše takvog pristupa, tog istraživanje koje, vrlo moguće, predstavlja gubitak tla pod nogama, ali je to jedini put proširivanja pogleda...
Ne kažem da ti već nemaš širok pogled :) ne poznajem te...
ovo više govorim iz svoje perspektive koja je bila oblikovana konzervativnim i nacionalističkim aksiomima sredine u kojoj sam se kretala i od koje sam dobijala obrazovanje. Tako, kad mene pitaju da li sam tolerantna, uvek kažem da se učim toleranciji i zaista to i mislim. Neki imaju sreću da odrastaju u tolerantnim sredinama, da dobiju široko opšte obrazovanje koje im omogućava takav pogled na svet-kod mene to nije bio slučaj, svaki korak koji sam napravila u tom pravcu za mene je bio i bolan i dug, ali veliki, to moram priznati :)

Evo ti jedna objektivna premisa, da ne može biti objektivnija, koja je uzrok mog animoziteta. Nađi mi model po kome, da u ovom konkretnom slučaju, proširim svoje konzervativne vidike i pružim šansu ljubavi:).

Moja kuća u Zadru, vlasništvo 1/1 moga pokojnog dede koju je sam zidao, je prvo delimično srušena sa nekoliko bombi, a zatim uzurpirana od strane stranog lica. Procesu koji je toliko opstruisan i nakaradan, ne nazire se kraj, a ja ne mogu da priđem kući jer mi se preti non stop.
 
Evo ti jedna objektivna premisa, da ne može biti objektivnija, koja je uzrok mog animoziteta. Nađi mi model po kome, da u ovom konkretnom slučaju, proširim svoje konzervativne vidike i pružim šansu ljubavi:).

Moja kuća u Zadru, vlasništvo 1/1 moga pokojnog dede koju je sam zidao, je prvo delimično srušena sa nekoliko bombi, a zatim uzurpirana od strane stranog lica. Procesu koji je toliko opstruisan i nakaradan, ne nazire se kraj, a ja ne mogu da priđem kući jer mi se preti non stop.
no dobro, govoriti o objektivnosti nekoga ko je uključen u rat na ovaj ili onaj način je izuzetno teško, svi mi nalazimo opravdanje za nekoga ko je direktno pogođen ratom.. pretpostavljam da to treba da gledaš kao deo šire slike tih sukoba na teritoriji sfrj.. kao što je bilo slučaj sa svim sukobima u svetskoj istoriji kad su u pitanju pobednici i pobeđeni. odnosno, da pokušaš da se izdigneš iznad ličnog nivoa, pročitaš nešto o onima koji su stradali od nas, o onima čije smo kuće mu uzurpirali kroz istoriju.. možda ne tako blisku istoriju, a možda i baš blisku, ali jesmo. i nisu svi čije smo kuće uzurpirali bili direktni učenisnici rata, osim što su imali spornu nacionalnost i što se nisu protivili. a i da su se protivili, ako bi preživeli od ruke svojih, opet bi verovatno nagrabusli od pobednika..
Nema u ratu pravde, niti je ima posle rata. Međunarodno pravo je većim delom samo apstaktna ideja kako bi stvari trebale da budu.. ali, ipak ,dobro je što postoji, dobro je što Hrvatska ipak čini bilo šta po pitanju vraćanja nekretnina, makar i u selima, makar bilo kako. Da nije međunardonog prava, teško da bismo im poveravali da to rade zato što imaju široko srce :)
 
Ne znam da li je za ovaj pdf odgovarajuća tema, no na sajtu "Psychology today" pronašao sam zanimljiv članak (bar meni) o mračnoj strani bibliofilije, bibliomaniji. Pošto i sam imam dilemu o tome da li preterujem u skupljanju nepotrebnih stvari (knjiga, u ovom slučaju) postavljam link prema članku ovde

http://www.psychologytoday.com/blog/in-excess/201309/hooked-and-booked

pa ako neko ima slične dileme, evo osnova za razmenu mišljenja.
 
Ne znam da li je za ovaj pdf odgovarajuća tema, no na sajtu "Psychology today" pronašao sam zanimljiv članak (bar meni) o mračnoj strani bibliofilije, bibliomaniji. Pošto i sam imam dilemu o tome da li preterujem u skupljanju nepotrebnih stvari (knjiga, u ovom slučaju) postavljam link prema članku ovde

http://www.psychologytoday.com/blog/in-excess/201309/hooked-and-booked

pa ako neko ima slične dileme, evo osnova za razmenu mišljenja.

Pročitaću ovaj članak kasnije. Hvala na linku.
Inače, neka objektivna mjera u kupovanju knjiga je da kupujemo samo one knjige koje namjeravamo pročitati i koje objektivno možemo pročitati. Lična biblioteka od 10 hiljada knjiga je besmislena, jer toliko knjiga se ne može pročitati u jednom ljudskom životu.
 
Pročitaću ovaj članak kasnije. Hvala na linku.
Inače, neka objektivna mjera u kupovanju knjiga je da kupujemo samo one knjige koje namjeravamo pročitati i koje objektivno možemo pročitati. Lična biblioteka od 10 hiljada knjiga je besmislena, jer toliko knjiga se ne može pročitati u jednom ljudskom životu.

Nema na čemu, i drugi put.
Kod mene, a verovatno i kod većine ljudi, lična biblioteka je pomalo haotična tvorevina. Postoje knjige koje sam kupio sa planom da ih što pre pročitam, i tako stoje nekih deset- dvanaest godina (sramota:rumenko:). Tu su i poklonjene knjige, pokupljene, priručnici, stručna literatura itd. Zadnjih par godina poklanjam knjige koje mi se ne sviđaju, ili su mi nepotrebne ili sam ih jednostavno prerastao. Sam taj čin mi dođe kao neko preispitivanje:" Zašto ta, zašto ne ova. " Interesantno mi je kako se potrebe, lične, čitalačke ( i zdravstvene, i socijalne itd) menjaju sa godinama. Pri tome imam i mali prostor u kom ih držim, pa moram da pravim kompromise između želja i potreba.
Sve ovo pričam jer uskoro dolazi novi Sajam knjiga. Moram da pripremim novu kutiju za knjige.:D
Svojevremeno sam čuvao i sve političke časopise koje sam kupovao od '92,'93 do negde 2004, no na kraju sam ih jednostavno ostavio kraj kontejnera, na radost lokalne "reciklažne industrije". Bilo ih je previše i nisam više video smisao u njihovom zadržavanju.
 
Budi drug, pa nam ga i prepričaj u kratkim crtama.:lol:

"Bibliofil je gospodar svojih knjiga, bibliomanijak njhov rob."

Iako se u literaturi (psihilogijskoj) povremeno spominje od 1866. godine, poremećaj kompulsivnog sakupljanja knjiga nije dovoljno istražen, pa se autor članka uglavnom oslanja na objašnjenja koja psihologija nudi za ostale sakupljačke manije - sve se svodi na standardan set poremećaja ličnosti.
Inače, postoji i niz potporemećaja vezanih za knjige: uključujući bibliofagiju (jedenje knjiga) i bibliotafiju (zakopavanje knjiga) :eek:
Kažu da su bibliomanijaci gotovo isključivo muškarci iz srednje i više društvene klase. Najpoznatiji ekstreman slučaj je neki Stiven Blumberg koji je ukrao 23.600 knjiga ukupne vrijednosti preko 5 miliona dolara. Odležao je par godina u zatvoru i, kad je izašao, odmah je nastavio da krade.
Koliko ovdje piše, to je čista patologija. Ti likovi samo razmišljaju kako da na nagomilaju što više knjiga, da izgleda niko i ne razmišlja o čitanju. Štaviše, poremećaj se i ogleda u tome što se gomilaju knjige od kojih niti mogu imati kakve koristi, niti su ikad za njih pokazivali interesovanja. Kao kad bih ja sad kupio medicinsku enciklopediju, ili neku knjigu Ljiljane Habjanović Đurović.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top