KAFA

turskakafa-1.jpg



uh što volim kad ovako ima puno pene
 
kafa od hrasta, gorča, malo skuplja usta, izuzetno lekovita... ne treba zaboraviti vaznost hrasta kod nasih predaka :)

oak2.gif

u 100 grama kafe pronadjeno je:140mg P, 84mg Ca, 300mg K, 55mg Mg, 25mg Fe, 9mg Na, 3,5mg Mn, 0,88mg Zn, 0, 7mg Cu
 
Pijem kafu, ne tursku, ona mi ne prija, baš naprotiv.

Ali volim nes, capuccino, mocha latte...

Gušt mi je da je natenane gustiram i ispijam uz forum, youtube "otkrivanje muzike" i neke drage internet stranice poput omiljenog kolekcionarskog sajta sa fotografijom.
 
moze se naci u bio ducanima, cena nije velika, malo je skuplja od domace

ako si iz bg-a imas ducan kod vukovog spomenika, all najbolje da je sama napravis
 
Nekada smo kupovali kafu u zrnu, i mleli je na usluznim mlinovima u prodavnici.
Pravi ljubitelji su mleli rucno, kasicicu po kasicicu, pazljivo podesavajuci mlin na sitno mlevenje.

Danas ne znamo sta pijemo. Kupujemo neki crni prah i kuvamo, nemajuci pojma kakvo je zrno bilo.
Nemajuci pojma koliki je udeo soje, jecma, ugljenisane melase i pekarskog otpada.

Za jednu deceniju nam se, veoma postepeno, u malim koracima, menjao ukus kafe.
Mesavina na koju su nas naucili nije ni nalik minas kafi.
Skoro sam u grinetu popio pravu kafu, i shvatio da ja taj ukus ič ne poznajem.
Ili ič ili odavno.

Kupite kafu u nekoj drugoj drzavi, i necete moci lako da je pijete dok se ne naviknete. I to pravilo vazi za svaku drzavu. Menadzment je odlucio da ukuse svojih proizvoda, ne samo kafe, prilagodi odredjenom trzistu.
Ko zna sta mi ustvari pijemo.

Sumadijski caj je jos uvek autentican i van dometa bilo kakvog menadzmenta, i zato je isti kao onaj sto su nasi stari hajducima zimi kuvali.
Uz sumadijski caj
molitva za malo srece
 
Legenda o tome kako je otkrivena kafa, glasi ovako:

Jedan mamurni Etiopljanin zalutao je u šumu. Palo je veče, njemu je bilo hladno, pa je nalomio granje sa obližnjeg žbuna i zapalio vatru. Iznenadio ga je neobičan, veoma ugodan miris. Otkinuo je i sažvakao nekoliko prženih bobica. Njihov ukus prijatno ga je osvežio. Skuvao je od bobica napitak, izlečio mamurluk i tako postao pronalazač crne kafe.

Danas je kafa kultni napitak. Turska (zaslađena ili nezaslađena), espreso, nes, sa raznim dodacima (mleko, alkohol, pavlaka), obogaćena aromama lešnika, badema, cimeta … Varijacije su brojne.

Pijete li kafu ?
Da li je ispijanje kafe svojevrsni ritual ?
Utisnete li ponekad vrh kažiprsta u soc i zamislite želju (iako znate da je to samo igra) ?


Pričajte … Uz kaficu:

kafa_704629.jpg


(Ovakvu kafu sam nekad davno pila u "Šeherezadi", u Bulevaru Kralja Aleksandra, prekoputa zgrade "JAT"-a. Nažalost, "Šeherezade" više nema.)

Nisam navikao na ispijanje kafe. Retko je pijem, samo sa bliskim osobama, uglavnom sa zenama. :) Tu "privilegiju" vec duze vremena ima samo jedna moja prijateljica, meni izuzetno draga. :) Naravno salim se kad kazem "privilegija", ali taj cin dovoljno govori koliko je postujem i koliko mi ona znaci u zivotu. Zapravo osoba s kojom popijem kafu moze da bude sigurna da je gotivim.
Mozda bi bio fan tog napitka da mi se sticajem okolnosti ritual kafenisanja nije smucio, jos u mladosti, tokom rata.
 
- Znam ja tu vrstu žena. One su tanke i visoke, dugo mlade i lepe, a umne, praktične, uvek nasmejane, zvučne kao violina.
Imaju sasvim jasne pojmove i odredjen poziv u životu.
Srećne su u porodici, a kad to, slučajno, nisu — ne žale se.
Njihove sposobnosti su iznad prosečnih, njihova osećanja mogu da izdrže svaku probu.
Njihova prirodna ljupkost stalno plamsa i, kad izgleda da će buknuti u neki veliki, izuzetni plamen, ona se stišava po nekom
unutarnjem pravilu; a kad se čini da bi mogla ugasnuti, nalazi sama u sebi nove snage i plamena.
To su žene kraj kojih je svima dobro, nikom hladno, nikom prevruće, žene koje muškarci vole i traže, koje niko ne »obožava«, ali niko i ne proklinje; za života svakom nešto znače, a potomstvo ih blagosilja.
Ja tu vrstu žena poznajem na prvi pogled, po strukturi tela i po hodu, a naročito po njihovom stalnom androginskom osmehu koji sam po sebi predstavlja neuništivu dragocenost.


Kaže Ivo Andrić...dok ispijamo prvu jutarnju...

118567974055817930897645-1.jpg
118567974055817930897645-2.jpg
 
kad me boli glava---tu je kafa da bol prestane.
Kad mi je dosadno--tu je kafa i lako mi je da smislim šta ću.
Kad sam umorna---kafa me odmori.
Kad mi dođe društvo...tu je kafa da ulepša druženje....
 
Poslednjih mesec-dva pijem one rvatske grand-don razne, i posle kafe mi se tako prispava da moram na pet minuta da se opustim.
Mislio sam da je do mene.
A onda sam par puta skuvao C kafu, i nista, oci ko domace sarme, ne spava mi se, oran sam i radan.

Jel to mozda do vrste kafe, ili su je prevozili iz Brazila zajedno sa bensedinom?
 

Back
Top