U prijateljsnim, porodičnim, kao i partnerskim odnosima često se suočavamo sa dilemom:
"Koliko truda je dovoljno/previše?" i "Kada je vreme da odustanemo od nekog?"
Ponekad, u želji da pomognemo i/ili da održimo odnos, ostajemo u odnosima i vezama koje nas iscrpljuju, zanemaruju naše potrebe i/ili su čak toksične. Odluka da „dignemo ruke“ od nekoga može izazvati osećaj krivice, neuspeha, kao i gubitka, ali može biti i čin samopoštovanja i zaštite sopstvene dobrobiti.
Koji su znaci da odnos postaje štetan po mentalno zdravlje?
Kada je u redu odustati od pokušaja da pomognemo nekome?
Da li je moguće „dići ruke“ od nekoga, a i dalje ga voleti?
Kako se nositi sa osećajem krivice nakon prekida odnosa?