Čini mi se da su ljudi ovde pobrkali pojmove straha i autoriteta. Uostalom, nije moguće napraviti valjanu anketu kada su ovakve stvari ponuđene. Postoje različiti društveni slojevi i ne odgovara svima sve. Ono što je nekome dobro, meni je loše. A masa nije merilo valjanosti, već želje mase. Da ne citiram Njegoša, ali.... Zato kažem da je nekadašnji sistem imao autoriteta zbog straha koji su mnogi osećali. Danas može svašta da se kaže i da izgovorene gluposti imaju daleko manje posledica. Ljudi su time opušteniji i skloniji zakeranju.
Meni ni jedna institucija nema autoritet (politička institucija), pošto ne cenim predstavnike tih institucija, nemaju autoritet. Tolerišem ih, zato što sam delimično odgovorna što su tu gde su, ali nemam onog poštvanja prema njima koji bih želela da imam, a to je da im verujem, odnosno da verujem da čine dobro zemlji, da imaju pojma šta treba da čine. Ne mislim da svako treba da se bavi politikom. Mislim da treba da postoje posebne škole u kojima će se pripremati državnici i da te škole budu odlične. Da se zna da se govori o kvalitetu kada se kaže da je neko školovan tu i tu. Dok god u Skupštini i na vlasti ili opoziciji imamo ljude koji su se probili zaslugama u protestima ili ratovima za oslobođenje od raznih neprijatelja, dotle institucije neće imati autoritet u mojim očima. Autoritet ne dolazi položajem, već znanjem. Ja barem tako gledam.