Kada se ustvari mladost zavrsava?

Nemoj sad i sa tim sahom da preterujes. Sledeca faza je da hranis golubove na Kalemegdanu. :lol:

Kod mene sve naopacke - sa 20 mi se nije preterano izlazilo, na zurke su me terali pod pretnjom smrti pa sam tek onda sam poludela. :lol: Tad mi uopste nije prijala ni masa ljudi, ni glasna muzika ni sve redom sto ide uz izlaske. A s druge strane nisam mogla da podnesem "sedeljke", usiljene razgovore, strebere, parove...itd.
Volela sam free climbing, putovanja, par prijatelja, pricanje/duvanje/pijenje do ujutro, citanje...itd.
Tek negde posle 27-me sam pocela da "podnosim" masovna okupljanja, lude zurke, skakanje u bazen, igranje, gay clubove :D, i tome slicno.

To sve uopste ne mora da ima veze sa godinama. Prosto ne treba biti pod pritiskom da se nesto mora, da je nesto u skladu sa godinama a nesto nije. Treba covek da slusa sebe i da radi sta mu se radi i da ga bas briga kako to izgleda, ako se on oseca dobro.

Mislim da ima u tim godinama (27). Po meni je sve to zakasnelo i infantilno. ..... pa bar jednu deceniju.

Pre neki dan sam se "susrela" sa svojim godinama (ponovo) na svojoj fotografiji (ima ovde tema o borama). Nije bilo nepijatno (a mogli su i malo da me fotoshopiraju za pasoš). Elem, volim i voljena sam, lepa sam svom čoveku i sebi, dete me uporedjuje sa drugim majkama (svakom svoja majka najlepša).

"Cetrdeset mi je godina, ruzno doba: covjek je jos mlad da bi imao zelja a vec star da ih ostvaruje. Steta sto nemam deset godina vise pa bi me starost cuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno." M. Selimović.

Lepo rečeno, ali netačno:)
 
Моја младост ће се завршити кад ја кажем.:)

С обзиром на чињеницу да што сам старија , осећам се млађом, не знам кад ће то бити.

Иначе, спадам у људе који сматрају да свака животна доб има нека своја правила у сваком смислу.

Нпр. не волим да видим госпоЏу у шездесетим како носи минић- секција до бута. То је ипак за млађе, а и моје мишљење.


И тако...за сад не осећам притисак времена...а и зашто бих. :)
 
Da se opet nadovezem...primecujem da je to samo kod nas da se propagira kako je zivot sjajan dok si mlad (sta god to znacilo-recimo do 30-te) a posle kao ozbiljnost, vise ne zivis za sebe, odgovaran si i td..kakva su to uzasna pravila, pa mene apsolutno ne zanima da ih pratim. Sad se provodim bolje sa drugaricama u izlasku nego sa 20. Sad vise putujem po svetu, pa zbog onih prokletih 90-tih skoro da nisam mrdnula iz Srbije do skoro. Sada putujem, finansijski sam nezavisna, mogu sebi da dozvolim da trosim malo vise, prakticno radim sta pozelim...a to cu i da odrzim i kad budem imala porodicu. OK, necu sigurno visiti po klubovima svaki vikend a imam malo dete kod kuce, ali ne znaci da necu povremeno izaci sa drugaricama, i dalje ici na koncerte koji me zanimaju, i dalje putovati (sa decom-sto je jos veselije pretpostavljam), i dalje ici na planinarenja ponekad, i dalje uzivati u zivotu..a ko misli da ce se pretvoriti u dosadnu zenu- ne mozes se pretvoriti ni u sta-to si sta si, neces se pretvoriti u drugu osobu kad napunis 30 ili 35..mislim da su to gluposti. Ako si sad dosadna, bices i za par godina, ako nisi sad neces ni biti.. Eto toliko. MIslim da je to vise zabluda da zene posle nekih godina se pratvaraju u one domacice sa reklama "treba mi pompa, da kuca zablista" ...i prilicno je retardirano sto u takvim reklamama prikazuju kako je zenama jedino bitno da im vesh blista..ali mislim da to nema veze sa realnim zivotom...i trudicu se iz petnih zila da ne uletim u neku bedu od zivota gde cu da kukam kako mi je i kod kuce i na poslu robija kao sto je kukala neka zena u busu pre neki dan..
 
Ne vidim zasto je mladost povezana s tim da uradis nesto ‘ludo‘ (ovo mi takodje nije jasno, sto je jednom ludo drugom je normalno, ali ajde)
Mladost je povezana s tim da uradis nesto lepo za sebe, a i druge, nebitno kad
Neko bi za neke moje postupke od pre 3-4 godine rekao - Ti si luda skroz!
Neko bi rekao za moju udaju s 19 godina
Neko bi rekao za odlazak na muski striptiz s 18 godina
Sta je to uopste ‘ludo‘ u tom znacenju?
Ili sisanje na keca? To mogu i sad da uradim, pa ne vidim sta je tu ludo....
Jedino sto te ceka jeste ogovaranje okoline, ali je to normalno, tako da..... ma jednom se zivi, mladost traje vecno ako si u dusi mlad
 
младост се завршава кад мозак почиње да ти трокира, кад она краткотрајна меморија почиње да ти попушта. кренеш нешто да урадиш а у међувремену заборавиш шта.
фала богу, још ме то није стигло.
 
младост се завршава кад мозак почиње да ти трокира, кад она краткотрајна меморија почиње да ти попушта. кренеш нешто да урадиш а у међувремену заборавиш шта.

Ovo u Udžbenik DA se stavi.
Mille, mislim i ja ponekad nešto
pa zaboravim :lol: mene stižeee :cmok2:
 
Ja zelim prvo da se izvinim svima koji su se nashli uvredjeni mojim postovima. Zaista nisam imala nameru bil koga da uvredim. Napisala sam samo kako se trenutno osecam, i mozda jeste sebichno pomalo ali me ne dotiche zaista bilo kakva etiketa koju je mozda neko pokushao da mi nalepi u toku teme.
Svako ima pravo na svoj izbor, i to vrlo poshtujem. Nismo svi karakterno isti, stoga su nam potrebe i zelje sasvim drugachije. I po mom mishljenju to nije za osudu. Neko je izabrao drugachiji zivot nego ja, npr, udao se sa 18,19, osnovao porodicu, neko je zavrshio ranije fax, i ranije se osamostalio..itd...Ako se te osobe osecaju dobro u svojoj kozi, ne vidim zashto bi onda stavljali sebi prst na chelo i postavljali sebi pitanje da li je to dobro ili ne.

Ja sam mozda malo buntovnik. I ne mislim da cu proci zbog toga loshe u zivotu, naprotiv, vrlo dobro znam da razgranichim racionalno od neracionalnog, i da donosim odluke koje su racionalne. Ali cela ova tema upravo jeste pomalo buntovnichka, i nije joj cilj materijalna strana zivota, vec upravo ona suprotna strana...ono shto svi osecamo...a sa godinama nemamo na neki nachin vishe "prava" da to iskazemo. Jer i mi sami od sebe ochekujemo neshto vishe, shto se kosi sa onim neracionalnim delom.

Mozda sam malo iskomlikovala, ali se nadam da ste me razumeli. Shto se tiche racionalnog dela teme, ja lichno smatram da u zivotu nema pravila. Nece ti zavrshetak fakulteta na vreme, ili udaja i radjanje dece na vreme stopostotno garantovati bolji zivot, ili uspeh. Sve to zavisi od nas samih. Koliko uspemo da se snadjemo, koliko smo sposobni, snalazljivi itd...Ali to nije bila tema.
Tema je bila upravo o onom drugom delu nas, koji sa godinama sve vishe sakrivamo od sebe, a koji nam je bio nekako..."dozvoljen" kad smo bili "mladi"....
 
Svesna sam da sam u periodu kad se mnogo stvari bojim.
Pochevshi od toga da imam utisak da mi prolece kroz glavu " kako se udati i biti sa samo jednim chovekom do kraja svog zivota, i biti srecan?" Da li je to moguce? Nekako mi deluje kao da je sve to pristanak da se zarobish. A da me neko pitao pre 5 godina, delovalo bi mi nekako skroz ok...jer nishta nije izgledalo tako nekako ozbiljno...
Pa onda. Dobijesh decu. I od tog trenutka ceo tvoj zivot pripada njima. Opet nekako gubish slobodu.
Pa krenesh da radish, a pri tom recimo imash muza, i decu kuci, i na sve to imash shefa koji je kreten i i koji te muchi, a nemash prava da dash otkaz, jer ipak imash odgovornost prema nekom drugom, sem prema sebi.
Kad odesh na more, vishe nisi u situaciji gde mozesh da divljash i spavash 3 sata, jer cesh se odmoriti kad dodjesh sa odmora, nego ustajesh u 6 ujutru i ceo dan vukljash pelene, flashice, i sve ostale potrebshtine...
Pa te je blam da se skinesh u kupaci, jer si dobila strije i visi si ti koza sa stomaka od porodjaja, a u glavi ti prolece svaki put da li moj muz gleda onu mladju kojoj je telo zategnuto....
I onda me neko pita zashto ne zelim da odrastem. Zashto kukam za mladoshcu? Zato shto mi je ona davala slobodu kakvu vishe nikad necu imati.
 
I da li je ustvari iko ikada spreman da odraste? I zashto?

šta znam....samo sam shvatila jednog dana da živim život odrasle osobe.
ipak, i dan danas ima blesavih stvari koje uradim, ali to ne mogu da ''pravdam'' mojom željom da ostanem mlada (jer nisam više mlada odavno). jednostavno, imam potrebu da se u nekim slučajevima ponašam kao da nisam po godinama ta koja jesam...nekad mi to prija, a nekada ne.
 
Imam nekako utisak da je sa zavrshetkom mladosti...nekako sve zavrsheno. Od sada pa nadalje sve treba da bude po nekom JUS-u...Radish nekako sve ono shto se ochekuje od tebe...:confused:
I da li je ustvari iko ikada spreman da odraste? I zashto?

Ja ne razumem zasto raditi ono sto se ocekuje od tebe..zar ne shvatas da sama sebe stavljas u klopku ovim..niko te ne tera da se udas, radjas decu i td ako to ne zelis. Mozes komotno da ludujes i menjas frajere i sa 40, ako ti je to poenta zivota...a nekom jeste, i mozda mu bude bolje nego nekom ko ima porodicu..mada sumnjam. ALi poenta je da mozes sta hoces, niko te ne sprecava u tome... Nesto drugo je kod tebe u pitanju kad si toliko demoralisana..al ne bih sad ja da pametujem i analiziram
 
...Sedim i razmishljam.... I osecam se kao da se moja zavrsava...Da li ste nekad osecali kao da vam mladost izmice iz ruku, a vi se grcevito trudite da je zadrzite?
I kad se ona to stvarno zavrsava? Kad postajemo odrasli, zreli,odgovorni i mudri?

Sa prvim pravim ljubavnim razocarenjem?
Mozda sa zavrsetkom fakulteta?
Sa trenutkom kada svecano kazes da ispred maticara?
Kad shvatis da ces postati roditelj?

U sustini u mom zivotu se nije promenila skoro ni jedna od navedenih stavki, ali se osecam kao da mi je ona prava mladost prosla, kad sam apsolvirala na fakultetu. I njemu se nekako blizi kraj, a ja kao da zmurecki zavrshavam ove poslednje ispite, jer ne zelim da odrastem...
I nekako...koliko god se trudila da budem ono shto sam bila...ne ide mi...Sad sam nekako odgovornija, opreznija...nisu mi zanimljive te stvari koje su mi tad bile...i nekako me...to boli...
Nedostaje mi onaj osecaj kad sam mogla da udahnem vazduh punim plucima, da uradim neshto shto zelim a da ne razmishljam o posledicama...da ne razmishljam o sutra...
I tako...

Mladost je precenjena.
Zasto bih uopste ceznula za mladoscu? Jel zato sto je to vreme kada ispitujes svet, kada si slep i pipkas istrazivajuci svet oko sebe. Kao puno padas, ali ne boli te nego i dalje pokusavas?
Sve je novo i sve je izazov. Oci su ti pune nade... pa to ne mora nikad da stane. Uvek ima stvari koje mozes da istrazujes. Zatvaraju se neka polja, tj. nesto saznajes usput i nesto postaje definitivno, ali to je samo za momenat... svakog jutra moras iznova da upoznajes svet jer se sve menja tako vrlo brzo oko nas.

Mislim da sam dosta starija od autorke ovog posta, a uradila sam sve od predlozenog za kraj mladosti... ali ja jos uvek nemam osecaj da sam odrasla, niti da sam uopste blizu tog perioda. Mozda... nadam se jednog dana da cu i ja odrasti. Volela bih to... bar delimicno bih volela da odrastem. Evo ja bih da se menjam sa nekim ko misli da je odrastao pre vremena, dajem sve svoje bube za neku dosadnu glavu koja zna sta hoce.
 
Imam nekako utisak da je sa zavrshetkom mladosti...nekako sve zavrsheno. Od sada pa nadalje sve treba da bude po nekom JUS-u...Radish nekako sve ono shto se ochekuje od tebe...:confused:
I da li je ustvari iko ikada spreman da odraste? I zashto?

Хмм...:think:
Разумем да свако повремено пролази кроз сличне фазе...али ако је ово твоје генерално виђење зрелости, одрастања, сазревања, старења....бојим се да ћеш имати само две могућности:( :
- или ће ти заиста тако и бити па ћеш проживети остатак живота незадовољна и намрштена, помирена са тиме да године доносе сивило, монотонију, смрдљиве пелене, одвратне стрије, шефа на послу и ужасно устајање у 7....:confused:
- или ћеш остати вечито заробљења у адолесценцији и никада нећеш прихватити ни себе, ни неумитни пролазак година, ни живот какав јесте....вечито ћеш се бунити и опет бити незадовољна....:confused:

Умеће живљења између осталог подразумева и способност адаптирања на нове ситуације, прихватања своје несавршености и несавршености света (шта год та реч подразумевала), и што је најважније - уживање у свим детаљима живота!!! Да ли си способна за то??? ;)
 
Хмм...:think:
Умеће живљења између осталог подразумева и способност адаптирања на нове ситуације, прихватања своје несавршености и несавршености света (шта год та реч подразумевала), и што је најважније - уживање у свим детаљима живота!!! Да ли си способна за то??? ;)

E, za ovo je potrebna zrelost, a ne nedostatak bora, što se ponekad ili najčešće smatra dokazom mladosti.
 
Mladost i starost? Nista mi to ne znaci. Niti mi je u 20 bilo vazno to sto sam mlada, niti mi je sada sa 36 vazno sto sam nekome mlada a nekome stara, niti me zanima taj broj. U ovim godinama se osecam bolje nego ranije, ne znam sta me ceka u buducnosti ali mislim da to najmanje veze ima sa godinama :manikir::zurka::cao:
 
Imam nekako utisak da je sa zavrshetkom mladosti...nekako sve zavrsheno. Od sada pa nadalje sve treba da bude po nekom JUS-u...Radish nekako sve ono shto se ochekuje od tebe...:confused:
I da li je ustvari iko ikada spreman da odraste? I zashto?

Ovaj, diplomirati u 28 godina nije bas nesto sto se ocekuje od tebe...

:)

Elem hocu da kazem da se tvoj zivot uveliko menja kad diplomiras. To sam iskusila sa 26.
A zivim sama od osamnaeste. Pa recimo da sam potpuno samostalna. Malo je glupo i neozbiljno ocekivati vecnu mladost, zar ne? Ako mladost podrazumeva neodgovornost i nerad.

I sto ne bi mogla da se osisas? Ili promenis boju kose sa 35 ili 40? Nisam se farbala u pink ni u 18 (ustvari nikad se nisam farbala)...ali to vise lici na cirkus u svim godinama nego na frizuru...
ili na zoricu brunclik!!

E da, mene smaraju price sex i grad...mozda sam matora?
:think:
 

Back
Top