Kada se osecate bitnim

Neću da me prodavac ubedi da kupujem robu koja mi nije u planu za kupovinu.
I jesam Srbin, i jeste da kao i svi Srbi više gledam nego što pazarim... ali neću, zbog trenutnog nadolazećeg talasa bitnosti (pazi, molim te: bitnosti...), ćiniti ćef trgovcu. Njegovo je da me ubedi da kupim, ne zato što sam ja, srpski turista, imenom taj i taj - bitan, već mu je bitno da do uveče napuni kasu.

E, sad, da sam ja ušao sa namerom da nešto kupim, i to kupio, pitanje je da li bih se osećao bitnijim da sam kupio komad zlata od 50 ili od 5000 eura.

Sad bih mogao da kažem : Ma, svejedno. Nisam ja takav tip...
(I slagao bih... ;) )

pa ne moze da te ubedi ako necesh
imala sam zilion situacija, ne samo van srbije, nego bash i u srbiji, jao kako vam to lepo stoji, pa ono gleda te i ne skida ochi dok pokushava da te ubedi , ja lagano sve ispipkam ili probam ako sam raspolozena i onda cao , ako hocu kupim, ako ne odoh
nebitno je to , ozb
 
Kada natocite pun rezervoar?
Kad napunite kolica u megamarketu?
Kad u restoranu ostavite pristojan baksis na solidan racun?
Kada vam kao potrosacu prodavci titraju?
Uzivate li u ulozi potrosaca i da li kad niste u mogucnosti da trosite osecate nelagodu

Kada pomognem ljudima kada nešto ne znaju ili ne umeju, samo što to zna da stvori problem jer se onda zakače tako i misle da mogu da iskorišćavaju. Treba znati reći ne.
 
pogledi na bitnost se razlikuju

meni su recimo smesni oni koji guraju puna kolica po megamarketima i osecaju se pompezno

a ja razmisljam * zar ti toliko stvari u kuci nedostaje*

bitan sam stalno osobama koje su meni na neki nacin znacajne

nebitan sam ostalima , sto mi i nije bitno.
 
Ne verujem da iko puni kolica u megamarketu da bi impresionirao kasirku koja radi mehanički, ili pravio se važnim pred kupcem iza sebe, koji gleda svoja posla.
Ali je svakako bolji osećaj kada u kolica možeš da staviš ono što ti treba, i što je kvalitetnije, nego da se stiskaš i improvizuješ kupovinu.
 
Ne verujem da iko puni kolica u megamarketu da bi impresionirao kasirku koja radi mehanički, ili pravio se važnim pred kupcem iza sebe, koji gleda svoja posla.
Ali je svakako bolji osećaj kada u kolica možeš da staviš ono što ti treba, i što je kvalitetnije, nego da se stiskaš i improvizuješ kupovinu.
Idem u samoposlugu jednom u 2-3 nedelje...i tada napunim kolica i hranom i provijantom i hemijom...čak i hlebom, koji posle držim u zamrzivaču...srećem zabezeknute poglede ljudi koji vole da vode tuđu brigu... i ne osećam se niti bitnom, niti važnom da bi neko buljio u napunjena kolica i smejao se...
 
Kada natocite pun rezervoar?
Kad napunite kolica u megamarketu?
Kad u restoranu ostavite pristojan baksis na solidan racun?
Kada vam kao potrosacu prodavci titraju?
Uzivate li u ulozi potrosaca i da li kad niste u mogucnosti da trosite osecate nelagodu

Ne razumem zašto se pitanje stavlja u kontekst kupovine i prodaje. Jedini način da razumem, jeste ako se setim da svako govori o sebi i iz sebe, čak i kad misli da postavlja metafizička pitanja dubljeg/šireg smisla na opštenarodno veselje. Iz tog ugla, ok.


Osećam se bitnom kad odvedem neku pobedu nad samom sobom, obzirom da ona druga strana ima mnogo bolju artiljeriju i vazdušnu podršku pride. Tako da je to velik poduhvat. I zaslužuje da budem besramno ponosna (bitna?) svaki put kad mu cilj dosegnem.
 
Osećam se bitnim samo kada moram da se nosim sa nekom velikom odgovornošću što nije baš prijatna čast. To mi se prečesto dešavalo u životu pa se trudim da budem što nebitniji ovih dana.

Mnogi umišljaju svoju bitnost a vešti obmanjivaći poznaju tu potrebu koju mnogi imaju i neretko manipulišu laskanjem naivnog čoveka simulirajući mu osećaj važnosti ne bi li mu se umilili i nečim se njegovim okoristili.

Jedini pravi pokazatelj bitnosti je kad te mnogi besomučno napadaju. Tek kad ti se to dogodi znaš da imaš nekakvu bitnost ali to zamara sem ukoliko nisi patološki narcisoidan.
 
Ne razumem zašto se pitanje stavlja u kontekst kupovine i prodaje. Jedini način da razumem, jeste ako se setim da svako govori o sebi i iz sebe, čak i kad misli da postavlja metafizička pitanja dubljeg/šireg smisla na opštenarodno veselje. Iz tog ugla, ok.


Osećam se bitnom kad odvedem neku pobedu nad samom sobom, obzirom da ona druga strana ima mnogo bolju artiljeriju i vazdušnu podršku pride. Tako da je to velik poduhvat. I zaslužuje da budem besramno ponosna (bitna?) svaki put kad mu cilj dosegnem.
Zato sto zivimo u potrosackom drustvu i potrosnja je jedna od glavnih validacija licnosti
 

Back
Top