kad se roditelji odreknu djeteta

Svako ima pravo da ne govori sa kim hoće, ali za mene je to go ludak! Ne govoriti sa detetom ili roditeljem, pa to je strašno. Svako od nas povremeno dodje u sukob

ili sa roditeljima ili sa decom, ali porodica se mora poštovati, ne mora se voleti. Ko će tom čoveku da pritekne u pomoć kad se razboli.
Moja baba je negovala i svoju i tudju decu, pre neki dan zaglavi na VMA, cela rodbina se dala u ispomoć, sa rečima: ,,Ti si nas podigla, sada mi malo o tebi da brinemo"
 
Stvarno mi je žao ako si imao neka loša iskustva sa decom ili roditeljima, posvadjas se sa nekim pa ti bude teško, a kamoli sa nekim bliskim. Međutim smatram da bi trebalo da se odaljis malo od njih a ne da pricas javno kako si se odrekao kao da se ponosis time. Naravno, ne mislim da si takav, samo pocnem od toga kako ja smatram da je pravilno.
 
Imam jednog pacijenta kojeg sam jutros upoznala i koji se prije 20 godina odrekao svog sina. Svijet je mali i tako da ja poznajem tog njegovog sina covek je ozenjen, radi i ima troje djece, nisam cula da pravi neka cuda ili da zivi po nekom principu propaliteta cak sto vise mnogi ga pohvale kako je "fin" i kako ima divnu porodicu.

Tata to jest moj pacijent moze da umre svake sekunde a isto tako moze da povuce jos vremena, slika je onako "jadna" dijagnoze se citaju bas onako tuzno da sam u jednom momentu pomislila "eh cica cica vidi Bog,neko bi odavno vec umro" on i dalje zivi u patnji i mukama ali na pitanje da li ima djece on ladno kaze "nemam djece"

a ima jednog sina, jedinac u roditelja, ima i troje unucica koje nije ni video a zive u istom gradu!

Odreknuti se djeteta da li je to isto kao i mrziti!? da li je to nesto gore i jace nego sto je mrznja!?

Ne verujem da je isto kao i mrzeti...niti je jace. To je kao odreci se jednog dela sebe zato sto znas da je taj deo stetan, zato sto znas da je to ispravno
kao odreci se cigareta, kocke, heroina.
Bolan proces, i nikada ne postajes "nepusac", tj nikada ne zaboravljas.

Postoje razni razlozi, ne bih ja ulazila u to i donosila bilo kakav sud.
Zamislite koliko dete mora povrediti roditelja da bi ga roditelj zauvek precrtao, da bi ga zauvek odstranio,
koliko boli kada jedan roditelj ne moze zaboraviti i oprostiti? (znamo da roditelji najvise prastaju i najbrze zaboravljaju)
 
Samo majcina ljubav je bezuslovna, oceva ne. Majka voli dete bez obzira na sve mane i greske, dok ocevu ljubav dete mora da zasluzi.

Apsolutno pogrešno! Još jedan mit. Majčina ljubav itekako može biti ambivalentnta, samo se to prikriva na nesvesnom i svesnom planu pod uticajem jakih socijalnih normi. I majčinu ljubav dete mora da zadobije. Ali naravno...postoje i majke koje mogu bezuslovno da vole, ali su one u mnogo mnogo manjem broju nego što se to misli.
 
Poslednja izmena:
Stvarno mi je žao ako si imao neka loša iskustva sa decom ili roditeljima, posvadjas se sa nekim pa ti bude teško, a kamoli sa nekim bliskim. Međutim smatram da bi trebalo da se odaljis malo od njih a ne da pricas javno kako si se odrekao kao da se ponosis time. Naravno, ne mislim da si takav, samo pocnem od toga kako ja smatram da je pravilno.

nisu moja licna iskustva u pitanju, malo dalja da ... govorim o poznanicima i porodicnim prijateljima , ne znam kako si zakljucio da je licno iskustvo u pitanju
 
na zalost, nije bas tako jevropo ...
ima raznih i majki, kao i oceva ... desava se da otac preuzme dete ;)

Apsolutno pogrešno! Još jedan mit. Majčina ljubav itekako može biti ambivalentnta, samo se to prikriva na nesvesnom i svesnom planu pod uticajem jakih socijalnih normi. I majčinu ljubav dete mora da zadobije. Ali naravno...postoje i majke koje mogu bezuslovno da vole, ali su one u mnogo mnogo manjem broju nego što se to misli.


I to je tacno, donekle......................medjutim, onaj princip koji sam navela stoji. Majcina ljubav je bezuslovna i ne mora ili ne moze se zasluziti,sto znaci, da majka dete ili voli ili ne voli.Ona majka koja ga voli, voli ga bez obzira na njegove mane i greske, a ona majka koja dete ne voli, to dete ne moze nista da uradi da bi tu majcinu ljubav ikad pridobilo, niti se na bilo koji nacin moze za nju izboriti, kao sto je slucaj sa ocevom ljubavi. Zato se zove bezuslovna ljubav. I to su onda te majke o kojima vi pricate.
 
na zalost, nije bas tako jevropo ...
ima raznih i majki, kao i oceva ... desava se da otac preuzme dete ;)

Apsolutno pogrešno! Još jedan mit. Majčina ljubav itekako može biti ambivalentnta, samo se to prikriva na nesvesnom i svesnom planu pod uticajem jakih socijalnih normi. I majčinu ljubav dete mora da zadobije. Ali naravno...postoje i majke koje mogu bezuslovno da vole, ali su one u mnogo mnogo manjem broju nego što se to misli.


I to je tacno, donekle......................medjutim, onaj princip koji sam navela stoji. Majcina ljubav je bezuslovna i ne mora ili ne moze se zasluziti,sto znaci, da majka dete ili voli ili ne voli.Ona majka koja ga voli, voli ga bez obzira na njegove mane i greske, a ona majka koja dete ne voli, to dete ne moze nista da uradi da bi tu majcinu ljubav ikad pridobilo, niti se na bilo koji nacin moze za nju izboriti, kao sto je slucaj sa ocevom ljubavi. Zato se zove bezuslovna ljubav. I to su onda te majke o kojima vi pricate.
 

Back
Top