bobba:
uh
pa sta cemo sad
Nista. Traziti nekog boljeg. A dok se ne pojavi... Jos se malo vidjati sa njim , cisto da se DOBRO preispitamo da li je to ljubav ili navika i dobro izfilozofirati na tu temu da li postoji navika bez ljubavi i sl.
! E a u medjuvremenu ce valjda da se pojavi neko zanimljiviji! :razz:
Ma nije to pitanje da li si u stanju da budes sam vec , evo jedan banalan primjer: zamislis da oko vrata nosis dug period jednu ogrlicu i draga ti je i svidja ti se, medjutim, ona vremenom pocinje da gubi svoj sjaj, ali tebi je ipak nekako zao da je skines i zamjenis sa nekom ljepsom i sjajnijom, jer si je tako dugo nosila i cak i tako bez svog bljestavila , prirasla ti je za srce!
Ja sam kao mala imala jednu lutku koju sam obozavala , i koju sam osisala , isvrljala, ma nema sta joj nisam radila ( ko i sve djevojcice sa 3-4 godine! ) i meni su kupovali ljepse i sjajnije lutkice, ali ja nikad nisam htjela da se odvojim od nje bez obzira sto je na kraju postala jako ruzna , jer nekako sam se vezala za nju!
A vjerujem da i svako od nas ima neku slicnu pricicu iz djetinjstva!
Ili ono sa Malim princom i ruzom : vrijeme koje si posvetio svojoj ruzi cini tu ruzu tako posebnom!
Eto, tako nekako! Malo sam to sve mozda konfuzna objasnila, ali ko razumije shvatice!