Koliko sam samo plakala...
Ne umem ni da objasnim šta me je sve dirnulo...
Međutim.
Nešto mi je i dalje kontradiktorno.
Sve vreme su Ferhunde i Oguz bili za Ali Rizu jednaki neprijatelji, onako kako ih je on opisivao.
Ferhunde je, konstatovali smo, brojčano uradila više loših stvari svima njima (izuzimajući Fikret, za šta smo dalje konstatovali da je sprečila daljina).
Mešanje u Nedžlin brak, u Lejlinu veridbu sa Nazmijem, paljenje gradilišta,... švaleracija sa Leventom dok je Šefket bio u zatvoru...
Sve to je imalo posledice po svih njih, čak i kobne... Sve je to urušavalo Ali Rizino zdravlje...
I sada odjednom krivac je Oguz (ili Lejla koja ga je prikrivala) što je on doživeo šlog baš u trenutku kada je čuo za zatvor...
Mislim, to bi se njemu pre ili kasnije desilo... Taj okidač moglo je da bude i nešto drugo, nevezano za Oguza.
Ok, ovo jeste jako i najstresnije, pomisao da ti je dete ubilo čoveka, mada... sve to je moglo stvarno Šefketu da se desi, kao što može i svakom, da ubije čoveka, na primer, u saobraćajki...
Za Lejlino stanje se zabrinuo sada, kada se ona ''iskupila'' njemu.
A da li bi brinuo o njenom porođaju da je tu Oguz i da se sve odvija kao koju epizodu pre...
Lepo mi je što su se svi, uključujući njega i Nedžu, obradovali za dete.
Moćna poruka, i istinita: dete koje se rodi uvek se voli, čije god da je.
I treba da se voli...
Žao mi je što nisu napravili makar malo mesta u ovom tragičnom raspletu da Ali Riza negde u sebi, u jednom delu, oprosti Oguzu.