kad je savremeni sef...

Čini mi se da sam negde pročitao kako se samoupravljanje, u smislu prava radnika da pita i da bude pitan, spominje i u nekim poveljama UN?! Naravno da se zna čija je odluka iznad ostalih, ali nemojte da zbog loših iskustava, tj surogata koji smo ovde imali negirate jednu u suštini dobru i efikasnu ideju (da ne počnem sada o stimulaciji zaposlenih bez ulaganja materijalnih sredstava, osećaju pripadnosti preduzeću,...).
 
Сећам се кад сам после дипломирања радила једно време код приватника...
А газда је јако инсистирао на томе да СВИ имамо осећај да радимо за добро фирме, да је то као ''наше'', и да ''како радимо-тако ће нам и бити''....заједништво, припадност фирми...и ти фазони!
Била је 1993. и криза, а плата касни ли касни....И кад се усудимо да питамо кад ће плата газда каже само:''Важно да НИСМО ГЛАДНИ!'' И одвезе се мерцедесом на ручак у ресторан, а ми останемо без речи....и без плате.....
 
Nema šta, samo surogate vidite. I nije stvar u insistiranju da vi pripadate firmi. U zemljama gde sindikati ne služe samo za nabavku pilećih bataka ili pak političko angažovanje dokonih, postoji dogovor između njih i poslodavaca prema kojem se formira i politika firme. A to je već pitanje odlučivanja radnika (putem svojih predstavnika).

Možda neka čistačica nije kompetentna da se izjasni o međunarodnim ulaganjima, ali može bar da da svoju primedbu o neophodnim promenama u pogledu mokrog čvora, čija trenutna nefunkcionalnost iritira kompetentne rukovodeće kadrove i utiče na radnu atmosferu. Zvuči glupo, ali nije. Daje ljudima podstrek ka ličnoj inicijativi, u zacrtanim okvirima.

A ko prihvata da radi i da za to ne prima platu, nema pravo da se žali.
 
Да, тако се код нас, тада, доживљавала ''припадност фирми и заједништво''...Само сам се сетила тог примера. Не кажем да то тако свугде и сада функционише, јер то заиста не знам.

Е..Дис, ти си био мали 93. и ниси морао да мислиш на егзистенцију....
 
DisMisaL:
Nema šta, samo surogate vidite. I nije stvar u insistiranju da vi pripadate firmi. U zemljama gde sindikati ne služe samo za nabavku pilećih bataka ili pak političko angažovanje dokonih, postoji dogovor između njih i poslodavaca prema kojem se formira i politika firme. A to je već pitanje odlučivanja radnika (putem svojih predstavnika).

Možda neka čistačica nije kompetentna da se izjasni o međunarodnim ulaganjima, ali može bar da da svoju primedbu o neophodnim promenama u pogledu mokrog čvora, čija trenutna nefunkcionalnost iritira kompetentne rukovodeće kadrove i utiče na radnu atmosferu. Zvuči glupo, ali nije. Daje ljudima podstrek ka ličnoj inicijativi, u zacrtanim okvirima.

A ko prihvata da radi i da za to ne prima platu, nema pravo da se žali.
Za sve si u pravu osim za poslednju rečenicu, nije na mestu.

Šta bi ti prihvatio u konkretnoj situaciji, a šta ne bi, to je vrlo diskutabilno i (osobito u ONO vreme) nije za podsmeh. OK nisi mislio da se podsmevaš, ali rečenica jeste tipa "debil si što trpiš", ako te neko zatvori u kavez i bocka te žaračem valjda ćeš pre svega da bežiš od njega, a ne da razmišljaš kako da šnalom otvoriš kavez... Dobro, možda posle nekog vremena.
Ne volim ovakve stavove, to je sve.
 
Ne, Lexa, potpuno si promašila koji je stav u pitanju. Moja krivica, doduše, jer sam mogao ili jasnije to napisati ili to i ne napisati.

Mišljenja sam da čovek koji i pored toga što ne dobija adekvatnu nadoknadu za posao koji dobija (ne samo platu, tj materijalnu), a i dalje nastavlja da obavlja taj posao ne trudeći se da situaciju promeni, nije u pravu ukoliko se na to žali. I naravno da ne znam niti pretpostavljam da je takav slučaj sa osobom kojoj sam u originalu replicirao, već je to samo moje opšte mišljenje. Pisao sam previše sa tom rečenicom, vidim i sam.

Izvinjavam se svima koje je moje mišljenje uvredilo; svestan sam da sam ga izneo neoprezno i delimično van teme.
 
ariela:
Dal je neko savremen ili nije nikako da se slozimo, jer su misljenja uglavnom razlicita pa vise i ne ulazim u te diskusije... Nedavno mi je u ruke dosla knjiga od Karnegija koja savetuje reklo bi se savremene muskarce kako da postanu i ostanu sefovi neke velike firme i kako da ta firma uspesno posluje...da ne bih sad preterano davila sta je pisac hteo da kaze samo cu napisati da mi se svidelo kako je tu na jednostavan nacin savetovano sefu da po ugledu na svetske velike firme pokloni izuzetnu paznju svim zaposlenima i kad donosi velike odluke na sastanke pozove sve radnike pa i zenu koja cisti da ucestvuju u razgovoru...Americke firme to odavno praktikuju i zaista se svi osecaju ravnopravno motivisano i srecno...na zalost mnogi savremeni muskarci sefovi su iskompleksirani do te mere da sve sto je crtu ispod njih ne primecuju, galame pocenjuju radnike i uopste se ponasaju jako nadmeno...ne znam ko gde radi i hoce li se sloziti sa mnom ali pomislite samo koliko na nekoga motivisano deluju reci pohvale i uvazavanje i koliko taj radnik moze postizati bolje rezultate od onog koji je uvek za svog sefa "sitna riba" Volela bih da ovde neki sef takodje da svoj komentar pa da se malo diskutuje na tu temu...Jer i taj odnos prema potcinjenima pokazuje koliko smo se osavremenili...

Ako se secate, preziveli smo komunizam i "znacke udarnicke", samoupravljanje i radnicke savete, pa onda uskocili u kapitalizam iz proslog veka.Samo nas povremeno zapahne svezina sa Zapada, kad otvore neko strano predstavnistvo, cisto da ne zaboravimo u kom smeru se treba kretati.
Iste (lazne)komunjare, sada kupuju na tenderima domace firme i to pokradenim parama.

Ovom prilikom bih pohvalio svog prijatelja na iskazanoj hrabrosti.
Ukratko, izgubio je posao, jer nije zeleo da maltretira smenu novim samoubilackim normama.
Ali je zato bar svog mladjeg gazdu nazvao majmunom ...i to pred tatom (gazda = tata, mladji gazda = sin+japi...ovo drugo je nasledno:-).
Naravoucenije: to o cemu pricas...hm ....ovde to ne biva....
 
Tj. na mestu je kritika upućena samoj osobi koja se žali na situaciju koju nema volje da promeni, ali mnogo je to šira tema, eno otvoriću na tu temu jednu na filozofiji pa možemo tamo da nastavimo.
 
Само да појасним, ако се на мене односи...
93. плата је у мојој струци била 3 марке, и зато сам ја ИЗАБРАЛА да радим код приватника за 20 пута већу плату!
Навела сам овај пример зато што газда код радника форсира осећај заједништва, другарства и припадности фирми, а када он треба да испуни свој део обавеза онда је велики газда који са цинизмом и ниподаштавањем гледа на запослене.
 
Upoznao sam jednog strendzera, koji drzi firmu u BG-u.
Nije mu jasno kako to Srbi imaju firmu, a zive od danas do sutra i ne placaju redovno kiriju, plate itd.
A sto je najsmesnije, dolaze kod njega da "ZAJEDNO INVESTIRAJU".
Covek se cepa od smeha, jer on za razliku od njih poseduje kapital, a i ne radi za Red Cross.

(Da li ce pemzija umeti da peva, kao sto su "crnci" pevali o njoj.):-)
 

Back
Top