Kad bi bilo: Petrovići ili Karadjordjevići?

Koja dinastija bi bila bolja za Srbe?


  • Ukupno glasova
    14

Stari Crnogorac

Domaćin
Banovan
Poruka
4.066
Da li bi bilo bolje da je 1903-e godine za srpski presto došao Kralj Nikola umjesto Karadjordjevića? Svi znamo što se desilo i kako je istorija tekla sa Karadjordjevićima, ali da li bi sa Petrovićima isto tako bilo?

Da li bi bio Prvi Svjetski Rat i ako bi sveisto bio, da li bi na kraju tog rata Petrovići stvorili Jugoslaviju ili Veliku Srbiju:

578218
 
Чоче.

Динарска Србија би се састојала прије од:

Севрно Јадранске, Цетинска
Јужно Јадранске, Зетско Нетерванска
Западно Дринске Србије .. Унско Босанско Савско Дринске
Савске Србије

Панонска .. Нека будне Дунавска Србија

Мало 'натегни'ону Моравску ... Па да буде Источно Дринска ил' Дринско Моравска

Вако испада да си део Србије везив'о за реке део за планине део за долине

Вељу нема разлике Петровижа и Карађоржевића .. Обе лозе Западно Дрниско Црногорске .. Једна алава на север Балкана

Па упропасти Источно Дрнице .... а Петровижи алави на расподелу унутар непостојеће србије

Онече Историја ... подратумева шта се десило .... а политика шта би кад би ... да би ко би куд би где би

7643293324_54eec8e2cd_b.jpg
 
Poslednja izmena:
Šta je bilo Stari? Zar smo te posrbili? :hahaha:
Verovatno bi bolje. Barem bi Crnogorci ostali Srbi.
A i Nikola je bio projugoslovenski orijentisan tako da nisam siguran da bi postojala samo velika srpska država.
Ali da je on preuzeo presto svakako da bi Crna Gora prestala da postoji i da bi se nova, velika srpska država zvala Srbija.

Inače spominje se Temišvar, ali na mapi ga nema.
 
Nikola jeste bio za ujednjenje Srbije i Crne Gore. Čak je bio spreman i da se odrekne prestola u korist srbijanskog vladara kao i njegov prethodnik knjaz Danilo.
Ali vremenom su rasle i njegove ambicije. Pametno je udavao i ženio decu i time jačao politički uticaj, sticao popularnost kod naroda, dobio nadimak ''car junaka'' i logično nije mu bilo svejedno da se toga tek tako odrekne.
Bilo je teško zamisliti da bi on kao vladar male i sriomašne zemlje mogao nametnuti svoju vlast i u susednoj Srbiji.
A teško je bilo zamisliti i da će Crna Gora biti pijemont srpstva s obzirom da su ostali Srbi gledali na Srbiju kao na svoju matičnu zemlju i želeli su pre svega da se pripoje njoj. Tako da Crna Gora se jedino mogla širiti ratom.
Nikola je to uvideo i počinje polako da se okreće ideji o postojanju dve nezavisne srpske države. Čak se i proglasio za kralja da bi izjednačio sebe sa vladarom Srbije i stavio mu do znanja da neće Crnu Goru tek tako predati drugima.
Ali i pored svega toga nije se odricao srpstva, kao ni cela Crna Gora. Čak štaviše mislim da je tada i nastao termin ''Crna Gora srpska Sparta''.
 
Nikola jeste bio za ujednjenje Srbije i Crne Gore. Čak je bio spreman i da se odrekne prestola u korist srbijanskog vladara kao i njegov prethodnik knjaz Danilo.
Ali vremenom su rasle i njegove ambicije. Pametno je udavao i ženio decu i time jačao politički uticaj, sticao popularnost kod naroda, dobio nadimak ''car junaka'' i logično nije mu bilo svejedno da se toga tek tako odrekne.
Bilo je teško zamisliti da bi on kao vladar male i sriomašne zemlje mogao nametnuti svoju vlast i u susednoj Srbiji.
A teško je bilo zamisliti i da će Crna Gora biti pijemont srpstva s obzirom da su ostali Srbi gledali na Srbiju kao na svoju matičnu zemlju i želeli su pre svega da se pripoje njoj. Tako da Crna Gora se jedino mogla širiti ratom.
Nikola je to uvideo i počinje polako da se okreće ideji o postojanju dve nezavisne srpske države. Čak se i proglasio za kralja da bi izjednačio sebe sa vladarom Srbije i stavio mu do znanja da neće Crnu Goru tek tako predati drugima.
Ali i pored svega toga nije se odricao srpstva, kao ni cela Crna Gora. Čak štaviše mislim da je tada i nastao termin ''Crna Gora srpska Sparta''.

Tema je malčice pogrešno postavljena jerbo 1903. godine više nije to bilo pitanje. To nije ono vreme iz 1866. godine i sličnog perioda. Ne samo koliko je bilo potpuno nerealno, nego u 1903. godini nije više bilo ni diskusije o tome da će Nikola doći na presto Srbije. Eventualno, o ono o čemu jeste, to je da dođe neki član njegove porodice.

To znači zajednička dinastija, a ne ujedinjenje.
 
Nikola jeste bio za ujednjenje Srbije i Crne Gore. Čak je bio spreman i da se odrekne prestola u korist srbijanskog vladara kao i njegov prethodnik knjaz Danilo.
Ali vremenom su rasle i njegove ambicije. Pametno je udavao i ženio decu i time jačao politički uticaj, sticao popularnost kod naroda, dobio nadimak ''car junaka'' i logično nije mu bilo svejedno da se toga tek tako odrekne.
Bilo je teško zamisliti da bi on kao vladar male i sriomašne zemlje mogao nametnuti svoju vlast i u susednoj Srbiji.
A teško je bilo zamisliti i da će Crna Gora biti pijemont srpstva s obzirom da su ostali Srbi gledali na Srbiju kao na svoju matičnu zemlju i želeli su pre svega da se pripoje njoj. Tako da Crna Gora se jedino mogla širiti ratom.
Nikola je to uvideo i počinje polako da se okreće ideji o postojanju dve nezavisne srpske države. Čak se i proglasio za kralja da bi izjednačio sebe sa vladarom Srbije i stavio mu do znanja da neće Crnu Goru tek tako predati drugima.
Ali i pored svega toga nije se odricao srpstva, kao ni cela Crna Gora. Čak štaviše mislim da je tada i nastao termin ''Crna Gora srpska Sparta''.
Kažeš da Srbi ne bi mogli prihvatit crnogorsku dinastiju za svoje vladare bez rata?
 
Does not computer...

Етноним Срби није никада био, нити ће икада бити, синоним за Србијанце.

Срби су очигледно прихватили обе династије, јер је свака од њих владала по једном српском државом.

Разумно је да је на челу заједничне државе морала бити владарска кућа оне државе која је у зајединицу доносила више, а то је несумњиво Србија.

Компромис се, ипак, морао наћи. и нашао би се, да нисмо бленули у Европу ко теле у шарена врата. Узмимо пример Малезије, у којој се владарске кућее појединачних краљевстава смењују на челу државе.

Да се су господа Карађорђевичи и Петровић-Његоши ставили национални интерест испред династичких и личних интереса и амбиција, све би далеко боље прошло.
 
Етноним Срби није никада био, нити ће икада бити, синоним за Србијанце.

Малчице је смешно тврдити да нешто никада неће бити, али свакако да јесте знао бити.

Штавише, пре шире појаве речи Србијанац у XIX столећу, реч Србин је управо испуњавала ту улогу.
 
Does not computer...

Етноним Срби није никада био, нити ће икада бити, синоним за Србијанце.

Срби су очигледно прихватили обе династије, јер је свака од њих владала по једном српском државом.

Разумно је да је на челу заједничне државе морала бити владарска кућа оне државе која је у зајединицу доносила више, а то је несумњиво Србија.

Компромис се, ипак, морао наћи. и нашао би се, да нисмо бленули у Европу ко теле у шарена врата. Узмимо пример Малезије, у којој се владарске кућее појединачних краљевстава смењују на челу државе.

Да се су господа Карађорђевичи и Петровић-Његоши ставили национални интерест испред династичких и личних интереса и амбиција, све би далеко боље прошло.
Kad Srbi budu počeli sebe zvat Srbijancima onda ću ih i tako Počet zvat.

P.S. Taj termin je izmišljen u 19-i vijek, pa ti “compute” što godj oćeš.
 
Kažeš da Srbi ne bi mogli prihvatit crnogorsku dinastiju za svoje vladare bez rata?
Ne, već da Srbi iz Bosne, Hercegovine, Slavonije, Dalmacije, Like... gledaju na Srbiju kao na matičnu zemlju i pre bi se prisajedinili njoj nego Crnoj Gori.
A Crna Gora bi jedino mogla da privoli Srbe ratom, odnosno osvajanjem teritorja u kojima Srbi žive kao što je i činila sa Starom Hercegovinom i Brdima i ti Srbi su bili zadovoljni što su na kraju završili u jednoj srpskoj državi.
Ali da mogu da biraju gotovo svi bi izabrali Srbiju iz prostog razloga što su na Srbiju gledali kao na matičnu državu.

Marko Miljanov Popović je rekao: ''Kao Kuč mrem prilično srećan, a kao Srbin nesrećan i nezadovoljan.''
Kao Kuč umire srećan jer je doživeo da se Kuči integrišu u jednu srpsku državu, ali kao Srbin umire nesrećan jer nije doživeo da vidi svesrpsko ujedinjenje.
 

Back
Top