Napisao sam odavno da je to pogrješan pojam.
Jugonostalgičari bi bili eventualno ljudi u godinama koji žale za prohujalom mladošću i djetinjstvom, uglavnom apolitični i bez kritičke svijesti. Osobe koje nisu nikad odrasle u svijesti o društvu, ljudskim karakterima, moralu, prošlosti i sadašnjosti. Kratka pamet i egoizam, sitnodušje.
Ovi pak likovi (Jergović, Tomić, Frljić, oba Šerbedžije, Markovina, Šnajder, Klasić, Jakovina, Drakulića, Dežulović, Ivančić,...I pokojni Mandić i Ugrešićka, te uskoro pokojna Rudanova...) to su protuhrvatski jugonacionalisti, nasljednici Orjunaša. Njih smeta sve hrvatsko od stoljeća 7., ustaše im skaču iz paštete, stalno se okreću prema Beogradu, parazitiraju.... Markovina je rekao tu morbidiju da je u SFRJ stajao u stavu mirno pred TV ekranom kad se izvodila jugo himna pred nogometnu utakmicu, a sad kad igra Hrvatska i svira himna, samo želi da Hrvatska izgubi.
Teme su im dosadno predvidljive. Ti "aktivisti" i estradni pisci i novinari imaju u biti zajednički svjetonazor temeljen na lažima:
* Broz je bezgrješni ratni heroj, a ne i masovni ubojica (v. Jazovka, 1700 grobova u Sloveniji i Hrvatskoj)
* Jugoslavija je bila idila od države, a ne mentor međunarodnog terorizma (Baader Meinhof, PLO, Carlos Ramirez,...)* "zaboravili" su da je ubila preko 100 Hrvata u inozemstvu, i to onih koji nisu imali veze s nasiljem (Đureković, Bruno Bušić,..)
* da je FNRJ/SFRJ uzgajala kulturu nerada, burazerstva, nepotizma, pravnih prijevara, kriminala
* u toj idili od Jugoslavije tobože je počeo rat zbog nedefiniranih zlih nacionalista, a ne zbog srpske agresije koja je instrumentalizirala JNA i veći dio srpskih skupina u RH i BH, a potaknute od stožera srpskoga društva (SPC, SANU,MS,..)
* postoji nekakav "zajednički" jezik u kojeg spadaju i Ivan Belostenec i Marin Držić i Dositej Obradović. To je jedan jezik, a Hrvati su "jezični nacionalisti" jer ne misle da postoje srpska i muslimanska renesansa i barok, a što se- srpska renesansa- uči u srpskim školama u Srbiji, CG i BH (RS) i nigdje drugdje.
* Tuđman je htio 200 fantomskih obitelji
* jedna Aleksandra Zec vrijedi više od 402 ubijene hrvatske djece u ratu
* mudžahedini nisu poklali ritualno na desetke Hrvata, niti su Muslimani počeli rat protiv Hrvata- nego obratno
* nije HV i HVO spasio BH, nego "Armija BH" koja nije dobila nijednu bitku protiv Srba.
..................
I tako dalje i tako gore..
Treće sam mislio da su treća skupina jugocentrici, ljudi ograničeni na jugo-svjetonazor, ali bez pizme na hrvatsku samostalnost. Mislio sam da je takav bio Šuvar. Pa- bio sam u krivu. Njemu je isto samostalna Hrvatska smetala.
https://heretica.com.hr/mirjana-kasapovic-ban-jelacic-konj-emir-i-antifasisti/
Na temelju svojih „znanstvenih“ analiza hrvatskoga društva, Šuvar je, među ostalima, došao i do sljedećih spoznaja:
„Po svoj prilici, Hrvatska će u Evropu biti primljena među posljednjima, zajedno s ostalim zemljama ‘zapadnog Balkana’, Bosnom i Hercegovinom, Srbijom, Crnom Gorom, Makedonijom i Albanijom“ (61).
„U Evropsku uniju Hrvatska će, kako sada stvari stoje, biti primljena, ako ikad i bude, među posljednjim zemljama u Evropi zajedno sa Srbijom i Bjelorusijom“ (249).
U NATO, Hrvatska „neće tako lako i brzo biti i formalno primljena“ (118).
To je Šuvara posebno radovalo jer se protivio ulasku Hrvatske u NATO. Dok je najistočniji dio države još bio izvan hrvatske pravne jurisdikcije, predložio je zamjenu Hrvatske vojske „neprofesionalnom, nepolitičkom i narodnom“ armijom te podjelu zemlje na četiri „autonomne pokrajine“. „Neupućeni mogu steći dojam da će već ulaskom u iduće tisućljeće Hrvatska biti premrežena autoputevima. A istina je ta, da se oko 260 kilometara autoputeva… izgradilo još u socijalističkoj Hrvatskoj unutar socijalističke Jugoslavije, dok se u Tuđmanovoj eri izgradilo svega još desetak kilometara…“ (178) „Nacionalni dohodak per capita u Hrvatskoj je danas dvostruko niži nego u susjednoj Sloveniji, a 1990. godine bio je samo 30 posto niži“ (56).
Kako Šuvarove „znanstvene“ spoznaje o ulasku Hrvatske u Europsku uniju i NATO nije potrebno komentirati, osvrnut ću se na dva njegova „dokaza“ ekonomskoga propadanja Hrvatske. Tijekom 45 godina socijalističke Jugoslavije u Hrvatskoj je bilo izgrađeno 260 km autocesta, a „propala“ Hrvatska imala je nakon 35 godina, računajući ratno razdoblje u kojemu su autoceste bile blokirane i uništavane, oko 1.400 km autocesta. U odnosu prema Sloveniji, Hrvatska je u socijalističkoj Jugoslaviji nazadovala. Prosječni bruto društveni proizvod po stanovniku Hrvatske iznosio je 1952. godine 66,7 posto, a 1989, posljednje predratne godine, 64,1 posto slovenskoga BDP-a. Zbog rata srozao se 1997. na 48 posto (Gligorov 2017: 393), ali je u srpnju 2025. iznosio 72,7 posto.
Neobrazovan, provincijalan i zloban, Šuvar nije zasluživao ni akademski status. Nije čitao inozemnu znanstvenu literaturu jer nije znao strane jezike. Pozivao se na neke retromarksiste, poput Altvatera, Franka, Hopkinsa, ali je upitno je li doista čitao njihove radove.
Sve je to bolesno, svi oni, od Šuvara i Šerbedžije do tih Frljića, Jergovića, Tomića, Pavičića, Klasića, Jakovina, Hribara iz HAVCa, Grlića,....
Srbi imaju daleko više bolesnika u javnom prostoru, no nemaju ni približno toliko izdajnika na položajima, bar u javnom diskursu.
Jugonostalgičari bi bili eventualno ljudi u godinama koji žale za prohujalom mladošću i djetinjstvom, uglavnom apolitični i bez kritičke svijesti. Osobe koje nisu nikad odrasle u svijesti o društvu, ljudskim karakterima, moralu, prošlosti i sadašnjosti. Kratka pamet i egoizam, sitnodušje.
Ovi pak likovi (Jergović, Tomić, Frljić, oba Šerbedžije, Markovina, Šnajder, Klasić, Jakovina, Drakulića, Dežulović, Ivančić,...I pokojni Mandić i Ugrešićka, te uskoro pokojna Rudanova...) to su protuhrvatski jugonacionalisti, nasljednici Orjunaša. Njih smeta sve hrvatsko od stoljeća 7., ustaše im skaču iz paštete, stalno se okreću prema Beogradu, parazitiraju.... Markovina je rekao tu morbidiju da je u SFRJ stajao u stavu mirno pred TV ekranom kad se izvodila jugo himna pred nogometnu utakmicu, a sad kad igra Hrvatska i svira himna, samo želi da Hrvatska izgubi.
Teme su im dosadno predvidljive. Ti "aktivisti" i estradni pisci i novinari imaju u biti zajednički svjetonazor temeljen na lažima:
* Broz je bezgrješni ratni heroj, a ne i masovni ubojica (v. Jazovka, 1700 grobova u Sloveniji i Hrvatskoj)
* Jugoslavija je bila idila od države, a ne mentor međunarodnog terorizma (Baader Meinhof, PLO, Carlos Ramirez,...)* "zaboravili" su da je ubila preko 100 Hrvata u inozemstvu, i to onih koji nisu imali veze s nasiljem (Đureković, Bruno Bušić,..)
* da je FNRJ/SFRJ uzgajala kulturu nerada, burazerstva, nepotizma, pravnih prijevara, kriminala
* u toj idili od Jugoslavije tobože je počeo rat zbog nedefiniranih zlih nacionalista, a ne zbog srpske agresije koja je instrumentalizirala JNA i veći dio srpskih skupina u RH i BH, a potaknute od stožera srpskoga društva (SPC, SANU,MS,..)
* postoji nekakav "zajednički" jezik u kojeg spadaju i Ivan Belostenec i Marin Držić i Dositej Obradović. To je jedan jezik, a Hrvati su "jezični nacionalisti" jer ne misle da postoje srpska i muslimanska renesansa i barok, a što se- srpska renesansa- uči u srpskim školama u Srbiji, CG i BH (RS) i nigdje drugdje.
* Tuđman je htio 200 fantomskih obitelji
* jedna Aleksandra Zec vrijedi više od 402 ubijene hrvatske djece u ratu
* mudžahedini nisu poklali ritualno na desetke Hrvata, niti su Muslimani počeli rat protiv Hrvata- nego obratno
* nije HV i HVO spasio BH, nego "Armija BH" koja nije dobila nijednu bitku protiv Srba.
..................
I tako dalje i tako gore..
Treće sam mislio da su treća skupina jugocentrici, ljudi ograničeni na jugo-svjetonazor, ali bez pizme na hrvatsku samostalnost. Mislio sam da je takav bio Šuvar. Pa- bio sam u krivu. Njemu je isto samostalna Hrvatska smetala.
https://heretica.com.hr/mirjana-kasapovic-ban-jelacic-konj-emir-i-antifasisti/
Na temelju svojih „znanstvenih“ analiza hrvatskoga društva, Šuvar je, među ostalima, došao i do sljedećih spoznaja:
„Po svoj prilici, Hrvatska će u Evropu biti primljena među posljednjima, zajedno s ostalim zemljama ‘zapadnog Balkana’, Bosnom i Hercegovinom, Srbijom, Crnom Gorom, Makedonijom i Albanijom“ (61).
„U Evropsku uniju Hrvatska će, kako sada stvari stoje, biti primljena, ako ikad i bude, među posljednjim zemljama u Evropi zajedno sa Srbijom i Bjelorusijom“ (249).
U NATO, Hrvatska „neće tako lako i brzo biti i formalno primljena“ (118).
To je Šuvara posebno radovalo jer se protivio ulasku Hrvatske u NATO. Dok je najistočniji dio države još bio izvan hrvatske pravne jurisdikcije, predložio je zamjenu Hrvatske vojske „neprofesionalnom, nepolitičkom i narodnom“ armijom te podjelu zemlje na četiri „autonomne pokrajine“. „Neupućeni mogu steći dojam da će već ulaskom u iduće tisućljeće Hrvatska biti premrežena autoputevima. A istina je ta, da se oko 260 kilometara autoputeva… izgradilo još u socijalističkoj Hrvatskoj unutar socijalističke Jugoslavije, dok se u Tuđmanovoj eri izgradilo svega još desetak kilometara…“ (178) „Nacionalni dohodak per capita u Hrvatskoj je danas dvostruko niži nego u susjednoj Sloveniji, a 1990. godine bio je samo 30 posto niži“ (56).
Kako Šuvarove „znanstvene“ spoznaje o ulasku Hrvatske u Europsku uniju i NATO nije potrebno komentirati, osvrnut ću se na dva njegova „dokaza“ ekonomskoga propadanja Hrvatske. Tijekom 45 godina socijalističke Jugoslavije u Hrvatskoj je bilo izgrađeno 260 km autocesta, a „propala“ Hrvatska imala je nakon 35 godina, računajući ratno razdoblje u kojemu su autoceste bile blokirane i uništavane, oko 1.400 km autocesta. U odnosu prema Sloveniji, Hrvatska je u socijalističkoj Jugoslaviji nazadovala. Prosječni bruto društveni proizvod po stanovniku Hrvatske iznosio je 1952. godine 66,7 posto, a 1989, posljednje predratne godine, 64,1 posto slovenskoga BDP-a. Zbog rata srozao se 1997. na 48 posto (Gligorov 2017: 393), ali je u srpnju 2025. iznosio 72,7 posto.
Neobrazovan, provincijalan i zloban, Šuvar nije zasluživao ni akademski status. Nije čitao inozemnu znanstvenu literaturu jer nije znao strane jezike. Pozivao se na neke retromarksiste, poput Altvatera, Franka, Hopkinsa, ali je upitno je li doista čitao njihove radove.
Sve je to bolesno, svi oni, od Šuvara i Šerbedžije do tih Frljića, Jergovića, Tomića, Pavičića, Klasića, Jakovina, Hribara iz HAVCa, Grlića,....
Srbi imaju daleko više bolesnika u javnom prostoru, no nemaju ni približno toliko izdajnika na položajima, bar u javnom diskursu.
Poslednja izmena:
