Jao...
problem je u tome sto ja nisam tako skoro citala te knjige, pa ne mogu mnogo toga sa tacnoscu da kazem u prilog nekim svojim tvrdnjama.
Sto se tice 'Sramote', mozda sam ja celu knjigu citala na neki drugi nacin, prvenstveno kao zena koja saoseca sa tom glavnom junakinjom u knjizi (zaboravila ime). Sve drugo je za mene bilo u drugom planu. Izuzetno jak utisak je ostavila na mene, jer mrzim ljude koji su pasivni, koji se prepustaju sudbini, zasto nije reagovala kada su je silovali, zasto se nije borila za svoja prava, kako je mogla da sa tim istim ljudima koji su je silovali, napravi takav dogovor i da im dozvoli da je ucenjuju, i sta ona ocekuje dalje, da ceo zivot zivi u strahu i pod ucenom. Eto, ti utisci su meni bili najjaci.
Ako izuzmem nju, 'Sramotu' sam dozivela kao zamenu, zamenu uloga, zamenu sistema. Ona je pisana posle pada aparthejda, i sve je u knjizi zamenjeno, crnci imaju veca prava a beli ljudi su pasivni, homoseksualizam umesto heteroseksualizma, disfunkcionalna porodica, vlast u rukama crnaca. Otac kog si spomenuo i koga ne mozes da nadjes, mislim da bi to bio onaj crnac zemljoposednik, on je najdominantnija licnost u romanu, covek koji je postao bog, i kome svi ostali moraju da se pokore. Ne mogu tacno da kazem, ali ja nisam naisla ni na jednog crnca u Kucijevim romanima koji je imao toliko dominantnu ulogu, uvek su crnci bili ti koji su se pokoravali belcima. Glavna junakinja je u romanu osakacena, fizicki i psihicki (donekle i njen otac) i mozda tu moze da se primeni ona tvoja Heraklitova teorija, da se predjasnje stanje ne moze vratiti, jer se sve menja.