Lollol
Poznat
- Poruka
- 9.450
Citam tu malo i neki strucnjaci tvrde da je danas za muskarca pa skoro sramota biti muskarac, ponasati se kao muskarac (sta god to znacilo). I pre nego sto krenemo, nije tema u kojoj cemo da vicemo "ua zene, ua" i da krivimo zene.
Kako oni tvrde, posle velikih ratova, posebno Drugog svetskog rata, kada je dobar deo muske populacije poginuo na bojnom polju veliki broj decka su vaspitavale majke.
Onda dolazi i masovni prelazak sa seoskog nacina zivota na gradski, gde su u ono vreme ocevi radili u fabrikama, nisu provodili vreme sa sinovima, stoga sinovi nisu imali odgovarajuci muski uzor pri odrastanju.
U skolama slicna stvar, pa i dan-danas, malo je muskih predavaca, decaci nemaju dobar muski uzor, nego su okruzeni prevenstveno zenama.
Dakle, kod kuce, pod uticajem majke, jer otac nije tu, u skolama, pod uticajem uciteljica, bez muskog uzora.
Ti strucnjaci tvrde da majke i uciteljice, ne mogu da vaspitaju decake da budu muskarci, ne na isti nacin kao sto to moze muskarac.
A tu nastaje jos jedan zanimljiv problem, ti decaci u takvom okruzenju nauce da moraju da udovoljavaju zenama, i onda te naucene obrasce prenose i na svoje ljubavne veze. Obicno su to oni muskarci tzv. papuce koji sve cine, samo da je draga zadovoljna i da ne pravi dramu. Opet, takav obrazac ponasanja po misljenju tih strucnjaka vuce korene iz decackog doba, jer decaci nemaju dobar muski uzor u vidu oca i vaspitaca.
Da ponovimo, ovo nije tema, "ua zene, ua!" (mada nekima ce tako verovatno zvucati), vec je tema kako su se muskarci promenili kroz decenije, tj. postali vise feminizirani.
Ima li istine u svemu ovome? Jesmo li mi musakrci postali vise feminizirani, nauceni da gledamo da zadovoljimo zenske potrebe (ono cuveno "sta zene zele") umesto da zadovoljavamo svoje potrebe i da se pitamo sta mi kao pojedinci zelimo?
Da li postoji razlika izmedju decaka, muskaraca koji su rasli u nekoj ruralnoj sredini, imali kontakta sa ocem, dedom, i ostalim muskim uzorima i onih iz urbanijih sredina koji mozda nisu imali toliko kontakta sa muskim uzorima? Naravno, danas nisu stvari toliko crno-bele kao pre 70 godina.
Kako oni tvrde, posle velikih ratova, posebno Drugog svetskog rata, kada je dobar deo muske populacije poginuo na bojnom polju veliki broj decka su vaspitavale majke.
Onda dolazi i masovni prelazak sa seoskog nacina zivota na gradski, gde su u ono vreme ocevi radili u fabrikama, nisu provodili vreme sa sinovima, stoga sinovi nisu imali odgovarajuci muski uzor pri odrastanju.
U skolama slicna stvar, pa i dan-danas, malo je muskih predavaca, decaci nemaju dobar muski uzor, nego su okruzeni prevenstveno zenama.
Dakle, kod kuce, pod uticajem majke, jer otac nije tu, u skolama, pod uticajem uciteljica, bez muskog uzora.
Ti strucnjaci tvrde da majke i uciteljice, ne mogu da vaspitaju decake da budu muskarci, ne na isti nacin kao sto to moze muskarac.
A tu nastaje jos jedan zanimljiv problem, ti decaci u takvom okruzenju nauce da moraju da udovoljavaju zenama, i onda te naucene obrasce prenose i na svoje ljubavne veze. Obicno su to oni muskarci tzv. papuce koji sve cine, samo da je draga zadovoljna i da ne pravi dramu. Opet, takav obrazac ponasanja po misljenju tih strucnjaka vuce korene iz decackog doba, jer decaci nemaju dobar muski uzor u vidu oca i vaspitaca.
Da ponovimo, ovo nije tema, "ua zene, ua!" (mada nekima ce tako verovatno zvucati), vec je tema kako su se muskarci promenili kroz decenije, tj. postali vise feminizirani.
Ima li istine u svemu ovome? Jesmo li mi musakrci postali vise feminizirani, nauceni da gledamo da zadovoljimo zenske potrebe (ono cuveno "sta zene zele") umesto da zadovoljavamo svoje potrebe i da se pitamo sta mi kao pojedinci zelimo?
Da li postoji razlika izmedju decaka, muskaraca koji su rasli u nekoj ruralnoj sredini, imali kontakta sa ocem, dedom, i ostalim muskim uzorima i onih iz urbanijih sredina koji mozda nisu imali toliko kontakta sa muskim uzorima? Naravno, danas nisu stvari toliko crno-bele kao pre 70 godina.