Jelena Jankovic

Srbija je ostala bez ženskog predstavnika na ovogodišnjem US Openu. Posle Ane Ivanović, koja je ispala već u prvom kolu, Jelena Janković je završila takmičenje u drugoj rundi, pošto je izgubila od neugodne Jaroslave Švedove - 3:6, 7:6 (7:4), 6:7 (6:8), posle dva sata i 40 minuta prave "muške" igre.
Kliknite za proširenje...

Porazu Jelene Janković od Jaroslave Švedove nema se šta prigovoriti posle svega viđenog na "Artur Ešu". Mnogi su skloni kritici srpske teniserke, pogotovo jer je pre samo par dana pričala kako se oseća fenomenalno i planira skori napad na poziciju broj 1. Međutim, pozadina priče govori nam nešto drugo. Naime, neposredno pred meč sa Kazahstankom, Jeleni je stigla tužna vest da joj je umrla baka. Eto zbog čega Jankovićka nije ličila na sebe i zašto je izostao njen prepoznatljiv osmeh, a o igri da ne pričamo.
Kliknite za proširenje...
IZVOR

Ako je stvarno imala tragediju, ja joj ne zamerim ništa.
 
Mr. Freak:
Pa sto nije predala mec i odma otisla :confused:
Sumaheru je bila umrla majka pa je vozio, i mislim da je tu trku bio treci.
Kliknite za proširenje...

Zato sto je pravi sportista i pokusala je i izvukla maksimum u datom momentu. Vidi se da je u svim kriticnim trenutcima gubila koncetraciju. Video sam na pocetku meca da joj se ne igra.

Scumacher nije bio treci, vec prvi. Sumaher je i tada pokazao da je veliki. Mogao da se pravda na smrt majke i time ostavi na cedilu 250 inzinjera i mehanicara i nezna se broj navijaca, seo je u auto i pobedio. Kako je njemu bilo i sta mu je pri brzini ~250kmh prolazilo kroz glavu, samo on zna.
 
Srbija je, zahvaljujući teniserki Jeleni Janković, oborila Ginisov rekord u broju prikupljenih fotografija osmeha. U kampanji "Mi sakupljamo osmehe, treba nam i tvoj", građani Srbije i "Orbit" su nakon pet meseci uspeli da sakupe više od 130.000 fotografija osmeha i time obore rekord postavljen u Birmingemu u Velikoj Britaniji 2008. godine.

Akcija je počela 1. marta ove godine sa prvom fotografijom osmeha naše najbolje teniserke Jelene Janković. Nakon prve, pristizale su brojne nasmejane fotografije na sajt www.tvojosmeh.com, ili putem elektronske pošte do magične cifre od 130.478 fotografija!
Kliknite za proširenje...
IZVOR

Auuuu...130.000!!!
 
Evo nasao sam sta je tacno rekla.

"I was very sad and emotionally I was really not on court. I really tried, you know, my best to be there and to try to play, but it was really hard. You could see I was not happy on the court. I was really suffering. I tried to think about my tennis, but, you know, I felt like I was so late and so slow. You know, I couldn't even watch the ball. That was my problem. So there are more important things in life than tennis. When you think about it, this is just a small event compared to somebody in your family who dies. My mom was here with me, and she flew yesterday in the afternoon. She went back to Serbia, you know, to try to help. But she died last night, so... It's very difficult situation. My mom, as well, is recovering from her surgery. We are all down. You know, it was my only grandmother. I was very, very close to her. Unfortunately, she passed away. "

"I was really tired and tight. I guess, as well, I moved really badly today. And I guess that's all -- when you are mentally affected by this kind of thing, I guess that all goes together. When you are sad, when you are down, you're not the same person. You don't move as well. You don't hit the ball as well. My head wasn't really there. I just was so -- it was like a shadow of myself.
But, you know, what can you do? Like I said, life goes on and I have to try to stay, you know, hopefully positive as much as I can, get through this."
 
Evo Duska :)

Bila sam veoma tuzna i emotivna, i nisam bila na terenu. Stvarno sam pokusala da budem tamo i da pokusam da igram, ali bilo je jako tesko. Moglo se videti da nisam bila srecna na terenu. Stvarno sam patila. Pokusala sam da mislim o mom tenisu, ali mislim da sam veoma kasnila, i bila spora. Nisam cak mogla da pratim loptu. To je bio moj problem. Ima mnogo vaznijih stvari od tenisa u zivotu. Kada razmislis, ovo je samo mali dogadjaj naspram smrti clana porodice. Moja mama je bila samnom, ali je odletela juce poslepodne. Otisla je nazad u Srbiju, da pokusa da joj pomogne. Ali je preminula prosle noci, veoma je teska situacija. Moja mama se takodje oporavlja od operacije, svi smo potisteni. Ovo mi je bila jedina baka. Bila sam veoma bliska sa njom, na nesrecu preminula je....

Bila sam veoma umorna i ukocena. Valjda sam se i jako lose kretala. I valjda to je to.. kada si mentalno pogodjen ovakvom stvari. Mislim to sve ide zajedno. Kada si tuzan, kada si potisten, ti nisi vise ista osoba. Nekreces se dovoljno dobro, ne udaras lopticu dovoljno dobro. Moja glava nije bila tamo, bila sam spostvena senka.
Ali sta mogu da uradim??Kao sto sam rekla, zivot ide dalje moram da pokusam da ostanem pozitivna koliko god mogu, da preguram ovo.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top