Jehovini Svedoci-Ko su oni? U sta veruju?

[BOKYSTAMY]

Dakle od coveka se radja covek, od majmuna majmun.

A ako Bog kaze da rodi sina , onda taj sin mora biti isto Bog, ne moze biti recimo Arhandjel Mihailo? ili? mozda i moze kod nekih koji izvrcu sve pa i zdrav razum.

Ajde da vidimo sta kaze Biblija

Da li je Hristos Bog?
Crkvena istorija otkriva da je aleksandrijski biskup Arije početkom IV vijeka počeo
propovijedati protiv Hristovog Božanstva, a imao je velikog branitelja u caru Konstatinu koga je tri
dana pred smrt krstio arijevski biskup.
U Svetom Pismu čitamo: „Jedan Duh, jedan Gospod, jedan Bog” (1 Korinćanima 12:4-6).
„Jedan Duh, jedan Gospod... jedan Bog i Otac sviju” (Efescima 4:4-6). „Po proviđenju Boga Oca,
Svetim Duhom... krvlju Isusa Hrista” (1 Petrova 1:2).
Jehovini svjedoci (kao nekad Arije) uče da je Hristos prvo stvorenje koje je Bog načinio i pri
tom se pozivaju na tri biblijska teksta:
Priče 8:22-30. Oni tekst „Gospod me je imao u početku” prevode „Jehova me je proizveo
(stvorio)” u svom iskarikiranom prevodu Svetog Pisma (New World Translation of the Holy
Scriptures1) koje nijedan stručnjak ne priznaje i čiji autori nijesu zvanično imenovani. Međutim,
Biblija uči da je Isus bio Riječ koja je sve stvorila (Jovan 1:1, 14). Tekst u Miheju 5:2 koji se
odnosi na Isusa kaže da su njegovi „izlasci od vječnih vremena.”
Kološanima 1:15,16: „Којi je obličje Boga što se ne vidi, koji je rođen prije svake tvari.”
Prvorođeni, međutim, ne znači prvo stvorenje kako tvrde Jehovini svjedoci. Šesnaesti stih
objašnjava šta znači „prvorođeni”: „Jer kroz Njega bi sazdano sve što je na nebu i na zemlji. Sve se
kroz Njega i za Njega sazda, On je prije svega i sve je u Njemu.” „Bez Njega (Hrista) nije ništa
postalo što je postalo” (Jovan 1:3). Apostol Pavle objašnjava: „Jer je kroz Njega, od Njega i u
Njemu sve” (Rimljanima 11:36).
Otkrivenje 3:14: „Tako govori Amin, Svjedok vjerni i istiniti, početak stvaranja Božjega.”
Ovdje je upotrijebljena grčka riječ ARKE, što znači princip stvaranja. „Ja sam Alfa i Omega, Prvi i
Poslednji, Početak i Svršetak” (Otkrivenje 22:13). „Čekajući blažena nada,” piše apostol Pavle, „i
javljanje slave velikoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista” (Titu 2:13). Riječ Jehošua (Isus) znači
Jahve je spas, a riječ Emanuilo (Isaija 7:14) znači Bog sa nama (Matej 1:23). Isaija Ga naziva
„Divni, Savjetnik, Bog Silni, Otac vječni, Knez mirni” (Isaija 9:6). Jevreji su optuživali Isusa da
se gradi jednak Bogu (Jovan 5:18). On nije demantovao tu tvrdnju, već je prihvatio i potvrdio: „Jer
kao što Otac podiže mrtve i oživljava, tako i Sin koje hoće oživljava... da svi poštuju Sina kao Oca
što poštuju. Ko ne poštuje Sina, ne poštuje Oca koji Ga je poslao” (Jovan 5:21, 23).
U Jevrejima poslanici apostol Pavle daje tumačenje Psalma 45:6,7 gdje sam Bog potvrđuje
Hristovo Božanstvo: „A Sinu: presto je tvoj Bože, vavijek vijeka, palica je pravde palica carstva
tvojega... Toga radi pomaza Te Bože Bog Tvoj” (Jevrejima 1:8, 9).
Toma je, pošto se uvjerio u Isusovo vaskrsenje, izjavio: „Gospod moj i Bog moj” (Jovan
20:28). Da je pogriješio Spasitelj bi ga sigurno ispravio.
Govoreći o svom odnosu prema Ocu Isus je rekao: „Ja i Otac jedno smo” (Jovan 10:30).
Prema Planu spasenja Isus, Drugo Lice Božanstva, postaje Božji Sin. „Ti si Sin moj, Ja Te
danas rodih” (Psalam 2:7). Jehovini svjedoci grčevito se drže izraza „ja te danas rodih.” Međutim,
kad je anđeo javio Mariji vijest o Hristovom rođenju rekao je: „Duh Sveti doći će na tebe, i sila
Njegova osjeniće te; zato i ono što ćeš roditi biće sveto i nazvaće se Sin Božji” (Luka 11:3). Dakle,
1 Detaljnije o „Novom svjetskom prevodu Svetog Pisma“ na
http://www.jesus-is-savior.com/False Religions/Jehovah Witnesses/new_world_translation.htm
Stranica 6 od 10
proročanstvo iz 2 psalma ispunilo se prilikom Hristova rođenja u Vitlejemu. Ovaj tekst ne kaže
„biće” nego nazvaće se se Sin Božji. Apostol Pavle isti tekst primjenjuje na Hristovo vaskrsenje: „I
mi vam javljamo obećanje koje bi očevima našima, da je ovo Bog ispunio nama, djeci Njegovoj,
podigavši Isusa, kao što je i napisano u drugom psalmu: Ti si moj Sin Ja te danas rodih” (Djela
13:32, 33).
Kad Biblija za Hrista kaže „jedinorodni” (monogenes, unikus), to u prevodu znači jedini te
vrste, sam, jedinstven kao Bog i čovjek. On je i Sin čovječji zato što je na sebe uzeo ljudsku prirodu
i ponio naše grijehe.

 

[zamet]

Mozes li mi objasniti kakva je to bolest , ovo boldovano?

Valjanje gluposti


Laku noć

Moram ići spavati cijeli dan sam bio na ribolovu umoram sam .
Malo je valjalo na moru.
Sutra je novi dan . Laku noć

 

[BOKYSTAMY]

Valjanje gluposti


Laku noć

Moram ići spavati cijeli dan sam bio na ribolovu umoram sam .
Malo je valjalo na moru.
Sutra je novi dan . Laku noć

Aha ,znaci to je to

Dobro, laku noc

 

[jerohinac]

Зашто вређаш Православне хришћане ???

A za tog POGANSKOG kako to napisa ZAMET ili paganskog svejedno Isusa Boga u bibliji stoji...
Rimljanima 10:9...

''Jer, ako priznaješ ustima svojim da je Isus Gospod, i veruješ u srcu svom da Ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen.''

Latin Vulgate
quia si confitearis in ore tuo Dominum Iesum et in corde tuo credideris quod Deus illum excitavit ex mortuis salvus eris
King James Version
That if thou shalt confess with thy mouth the Lord Jesus, and shalt believe in thine heart that God hath raised him from the dead, thou shalt be saved.

 

[Сале]

Dakle od coveka se radja covek, od majmuna majmun.

A ako Bog kaze da rodi sina , onda taj sin mora biti isto Bog, ne moze biti recimo Arhandjel Mihailo? ili? mozda i moze kod nekih koji izvrcu sve pa i zdrav razum.

Zdrav razum se moze koristiti i u sirem smislu kada oznacava neposredan i jasan prilaz problemima, nasuprot visokoparnoj ucenosti,koja cesto zamagljuje probleme...

да би их разумели морамо видети шта је психоанализа

Psihoanaliza je ostala pre svega psihoterapijski metod koji omogućava razumevanje...

а затим и логика

Logika je izučavanje idealne metode mišljenja i ispitivanja; unutrašnje i spoljno posmatranje, dedukcija i indukcija...

 

[zamet]

Arijanizam je bio ”kršćanski“ pokret iz četvrtog stoljeća koji je osporavao tvrdnju o božanskoj prirodi Isusa Krista. Arije je naučavao da Bog nije rođen i da on nema početak. Sin, budući da je rođen, ne može biti Bog u istom smislu u kojem je to Otac. Sin ne postoji oduvijek nego je voljom Oca stvoren i njome postoji.

 

[zamet]

Konstantin i koncil u Niceji

Kakvu je ulogu nekršteni car Konstantin odigrao na koncilu u Niceji? Encyclopædia Britannica kaže: ”Konstantin je osobno predsjedao, aktivno vodeći diskusije. (...) Budući u prevelikom strahu od cara, biskupi su, izuzevši samo dvojicu, potpisali vjerovanje, a mnogi se od njih nikako nisu slagali s tim što su učinili.“

Nakon dva mjeseca žučne religijske debate, ovaj je poganski političar intervenirao i odlučio u korist onih koji su rekli da Isus jest Bog. Ali zašto? ”Konstantin u osnovi nije razumio ništa što se ticalo pitanja koja su postavljena u vezi s grčkom teologijom“, kaže se u djelu A Short History of Christian Doctrine. Ono što jest razumio bilo je to da religiozni raskol predstavlja prijetnju njegovom carstvu, a on je bio odlučan učvrstiti svoje carstvo.

Što se tiče konačnog dokumenta izdanog u Niceji pod Konstantinovim protektoratom, djelo Istoria tou Ellinikou Ethnous (Povijest grčkog naroda) primjećuje: ”On pokazuje [Konstantinovu] indiferentnost prema doktrinarnim stvarima, (...) njegovo tvrdoglavo inzistiranje na pokušaju obnavljanja jedinstva unutar crkve pod svaku cijenu i na koncu, njegovo uvjerenje da on, kao ’biskup onih koji su van crkve‘, daje završnu riječ u vezi sa svakim religijskim pitanjem.“ Je li Božji duh ikako mogao stajati iza odluka donesenih na tom koncilu? (Usporedi Djela apostolska 15:28, 29.)

 

[Сале]

невероватан је овај човек замет, за непуна два минута је успео да без грешке напише ово http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=9093951&postcount=2856 и ово http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=9093975&postcount=2857

 

[zamet]

Evo još.............................................Nikejsko koncil

Jesu li biskupi u Nikeji općenito vjerovali da je Sin jednak Bogu? Ne, postojala su suprotna gledišta. Naprimjer, jedno je zastupao Arije, koji je učio da je Sin imao određeni početak u vremenu i da stoga nije jednak Bogu već subordiniran u svakom pogledu. S druge strane, Atanazije je vjerovao da je Sin na određeni način bio jednak Bogu. Bilo je i drugih mišljenja.

S obzirom na odluku koncila da Sina smatra istobitnim (konsupstancijalnim) s Bogom, Martin Marty navodi: ”Nikeja je zapravo predstavljala gledište manjine; nije bilo lako postići nagodbu i bila je neprihvatljiva za mnoge koji nisu bili Arijanovog stanovišta.“5 Isto tako, knjiga A Select Library of Nicene and Post-Nicene Fathers of the Christian Church zapaža da je ”samo manjina zauzela jasno formuliran doktrinarni stav koji je bio suprotan arijanstvu, iako je ta manjina postigla svoj cilj.“6 Djelo A Short History of Christian Doctrine zapaža:

”Ono što je mnogim biskupima i teolozima Istoka izgledalo posebno prijeporno bio je koncept koji je u vjerovanje dodao sam Konstantin, homoousios [”jedne biti“], koji je u kasnijem sukobu između ortodoksije i hereze postao predmet razdora.“7

Rasprava je nakon koncila trajala desetljećima. Oni koji su bili za predodžbu izjednačavanja Sina sa Svemoćnim Ocem za neko vrijeme su čak bili u nemilosti. Naprimjer, Martin Marty kaže o Atanaziju: ”Njegova popularnost se povećavala i opadala, te je tako često bio izgnan [u godinama nakon koncila] da je praktički postao svakodnevni putnik.“8 Atanazije je u izgnanstvu proveo godine zato što su se politički i crkveni službenici protivili njegovim gledištima koja su izjednačavala Sina s Ocem.

Stoga se ne može tvrditi da je koncil u Nikeji 325. n. e. utemeljio ili potvrdio doktrinu o Trojstvu. Ono što je kasnije postalo učenje o Trojstvu nije postojalo u to vrijeme. Predodžbu da su i Otac i Sin i sveti duh pravi Bog i jednaki u vječnosti, moći, položaju i mudrosti, ali ipak samo jedan Bog — Bog troje u jednom — nije razvio taj koncil niti raniji Crkveni Oci. Kao što navodi The Church of the First Three Centuries:

”Današnja popularna doktrina o Trojstvu (...) ne dobiva potporu iz zapisa Justina [Mučenika]: a to zapažanje može se proširiti na sve prednikejske Oce; to jest, na sve kršćanske pisce u tri stoljeća nakon Kristovog rođenja. Istina je da oni govore o Ocu, Sinu i proročkom ili svetom Duhu, ali ne kao o jednakima, ne kao jednoj brojčanoj biti, ne kao o Trojici u Jednom, u bilo kom pogledu kojeg danas prihvaćaju trinitarijanci. Činjenica je sasvim drugačija. Doktrina o Trojstvu, kako su je objasnili ti Oci, bitno je različita od današnje doktrine. To navodimo kao činjenicu koja će izdržati pod ispitom kao i svaka činjenica u povijesti ljudskih nazora.

Pozivamo sve da navedu bilo kog značajnog pisca, tokom prva tri stoljeća, koji je vjerovao u tu doktrinu [Trojstva] u njenom današnjem smislu.“9

Nikeja je ipak predstavljala prekretnicu. Ona je otvorila vrata službenom prihvaćanju Sina kao jednakog Ocu, te je utrla put za kasniju predodžbu o Trojstvu. Knjiga Second Century Ortodoxy, od J. A. Buckleya, zapaža:

”Univerzalna Crkva je bar do kraja drugog stoljeća ostala ujedinjena u jednom temeljnom smislu; svi su prihvaćali nadmoćnost Oca. Svi su Boga Oca Svemoćnog smatrali jedinim vrhovnim, nepromjenjivim, neopisivim i bez početka. (...)

Smrću tih pisaca i vođâ iz drugog stoljeća, Crkva se našla (...) kako polako ali neumoljivo klizi ka toj točki (...) kad je na koncilu u Nikeji dostignuta kulminacija tog cijelog postupnog erodiranja izvorne vjere. Tu je mala eksplozivna manjina nametnula svoju herezu popustljivoj većini, te je, s političkim vlastima iza sebe, prisilila, zavela i zastrašila one koji su prijašnju čistoću svoje vjere nastojali održati nepomućenom.“10

 

[BOKYSTAMY]

Arijanizam je bio ”kršćanski“ pokret iz četvrtog stoljeća koji je osporavao tvrdnju o božanskoj prirodi Isusa Krista. Arije je naučavao da Bog nije rođen i da on nema početak. Sin, budući da je rođen, ne može biti Bog u istom smislu u kojem je to Otac. Sin ne postoji oduvijek nego je voljom Oca stvoren i njome postoji.

Znas li kako je preminuo arije?

 

[zamet]

Koncil u Konstantinopolu

Godine 381. n. e., koncil u Konstantinopolu je potvrdio Nikejsko vjerovanje. On je dodao još nešto. Sveti duh je nazvao ”Gospodinom“ i ”davaocem života“. Prošireno vjerovanje iz 381. n. e. (što je zapravo ono što se danas koristi u crkvama i što je nazvano ”Nikejsko vjerovanje“) pokazuje da je nazovikršćanstvo bilo na rubu formuliranja potpuno razvijene trinitarijanske dogme. Ipak, čak ni taj koncil nije upotpunio tu doktrinu. New Catholic Encyclopedia priznaje:

”Zanimljivo je da je I. carigradski koncil [381. n. e.] 60 godina nakon I. nikejskog izbjegavao homoousios u svojoj definiciji božanstva Svetog Duha.“11

”Izučavatelji su zbunjeni prividnom blagošću izražavanja tog vjerovanja; naprimjer, njegovim propustom da koristi riječ homoousios za Sveti Duh kao konsupstancijalan s Ocem i Sinom.“12

Ta ista enciklopedija priznaje: ”Homoousios se ne pojavljuje u Pismu.“13 Ne, Biblija ne koristi tu riječ bilo za sveti duh ili za Sina kao da su konsupstancijalni s Bogom. To je bio nebiblijski izraz koji je također vodio ka nebiblijskoj, doista, antibiblijskoj, doktrini o Trojstvu.

Čak i nakon Konstantinopola, prošla su stoljeća prije nego je učenje o Trojstvu prihvaćeno diljem nazovikršćanstva. New Catholic Encyclopedia kaže: ”Na Zapadu (...) izgleda da je prevladavala općenita šutnja s obzirom na I. carigradski koncil i njegovo vjerovanje.“14 Taj izvor pokazuje da vjerovanje tog koncila uopće nije bilo priznato na Zapadu do sedmog ili osmog stoljeća.

Izučavatelji također priznaju da Atanazijsko vjerovanje, koje se često citira kao standardna definicija i potpora Trojstvu, nije napisao Atanazije nego nepoznati autor mnogo kasnije. The New Encyclopædia Britannica komentira:

”Do 12. stoljeća ovo vjerovanje nije bilo poznato u Istočnim crkvama. Od 17. stoljeća izučavatelji se općenito slažu u tome da Atanazije (umro 373) nije napisao Atanazijsko vjerovanje, nego je po svoj prilici bilo napisano u 5. stoljeću u južnoj Francuskoj. (...) U 6. i 7. stoljeću utjecaj ovog vjerovanja mogao se jasno osjetiti prvenstveno u južnoj Francuskoj i u Španjolskoj. U 9. stoljeću se upotrebljavalo u crkvenoj liturgiji u Njemačkoj, a nešto kasnije u Rimu.“15

Kako se razvila

Doktrina o Trojstvu započela je svoj spori razvoj kroz stoljeća. Trinitarijanske predodžbe grčkih filozofa kao što je Platon, koji je živio nekoliko stoljeća prije Krista, postupno su se uvlačile u crkvena učenja. Tako djelo The Church of the First Three Centuries kaže:

”Mi podržavamo stav da je doktrina o Trojstvu nastajala postupno i to razmjerno kasno; da je potjecala iz izvora koji je židovskim i kršćanskim Pismima bio potpuno stran; postupno je poprimala oblik i usadili su je u kršćanstvo Oci na koje je utjecao Platon; da je u vrijeme Justina, i mnogo kasnije, univerzalno poučavana zasebna priroda i podređenost Sina; i da je postao vidljiv samo prvi nejasan obris Trojstva.“16

Prije Platona, trijade, ili trojstva, bila su poznata u Babilonu i Egiptu. A napori svećenika da privuku nevjernike u rimski svijet doveli su do postupnog uključivanja nekih od tih predodžbi u kršćanstvo. To je konačno dovelo do prihvaćanja vjerovanja da su Sin i sveti duh jednaki Ocu.

Čak je i riječ ”Trojstvo“ prihvaćana veoma polako. U drugoj polovici drugog stoljeća je Teofil, biskup iz Antiohije u Siriji, pisao na grčkom i uveo riječ triás, što znači ”trijada“, ili ”trojstvo“. Zatim je latinski pisac Tertulijan iz Kartage, Sjeverna Afrika, uveo u svoje zapise riječ trinitas, što znači ”trojstvo“. No, riječ triás se ne nalazi u nadahnutim Kršćanskim grčkim pismima, a riječ trinitas se ne nalazi u latinskom prijevodu Biblije nazvanom Vulgata. Niti izraz nije biblijski. No, riječ ”Trojstvo“, temeljena na poganskim konceptima, uvukla se u literaturu crkvi i nakon četvrtog stoljeća je postala dio njihove dogme.
Prema tome, izučavatelji nisu temeljito istražili Bibliju da vide uči li se u njoj ta doktrina. Umjesto toga, svjetovna i crkvena politika je u velikoj mjeri utvrdila tu doktrinu. U knjizi The Christian Tradition, autor Jaroslav Pelikan skreće pažnju na ”neteološke činioce u raspravi, od kojih su mnogi izgledali spremni uvijek iznova odrediti njen ishod, samo da bi bili opozvani od drugih sila jednakih njima. Činilo se da je doktrina često žrtva — ili proizvod — crkvenih politika i sukoba osobnosti“.17 Profesor sa Yalea E. Washburn Hopkins ovako kaže: ”Konačna ortodoksna definicija trojstva u velikoj je mjeri bila pitanje crkvene politike.“18

Kako je samo nerazumna doktrina o Trojstvu u usporedbi s jednostavnim biblijskim učenjem da je Bog vrhovni i da nema nikoga ravnoga! Kao što Bog kaže, ”s kime biste me usporedili i izjednačili, s kime prispodobili: komu da sam sličan?“ (Izaija 46:5, St).

 

[zamet]

Što je predstavljala

Što je predstavljao postupan razvoj predodžbe o Trojstvu? To je bio dio otpadanja od pravog kršćanstva koje je pretkazao Isus (Matej 13:24-43). Apostol Pavao je također pretkazao dolazeći otpad:

”Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrave nauke, nego će prema svojim strastima sebi nagomilati učitelje da im škaklju uši, te će odvratiti uši od istine, a okrenut će se bajkama“ (2. Timoteju 4:3, 4; katolički prijevod Stvarnost).

Jedna od tih bajki je učenje o Trojstvu. Neke druge bajke nepoznate pravom kršćanstvu koje su se također postupno razvile su: urođena besmrtnost ljudske duše, čistilište, limb i vječno mučenje u paklenoj vatri.

Što je stoga doktrina o Trojstvu? To je zapravo poganska doktrina koja je prerušena u kršćansku. Promiče je Sotona kako bi zaveo ljude, kako bi im Boga učinio zamršenim i misterioznim. To je dovelo do toga da su postali spremniji prihvatiti druge krive religiozne predodžbe i neispravne običaje.

”Po njihovim rodovima“

Isus je u Mateju 7:15-19 rekao da krivu religiju možeš razlikovati od prave religije na sljedeći način:

”Čuvajte se lažnih proroka što vam dolaze u ovčjem runu, a unutra su grabežljivi vuci! Prepoznat ćete ih po njihovim rodovima. Zar se s trnja bere grožđe ili s drače smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim rodom, a zlo stablo rađa zlim rodom. (...) Svako stablo, ako ne rađa dobrim rodom, siječe se i baca u oganj“ (St).

Razmotrimo jedan primjer. Isus je u Ivanu 13:35 rekao: ”Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici“ (St). Isto tako, u 1. Ivanovoj 4:20 i 21, Božja nadahnuta Riječ objavljuje:

”Ako netko tvrdi: ’Ljubim Boga‘, a mrzi svoga brata, lažac je; jer tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi. Ovu zapovijed imamo od njega: tko ljubi Boga, neka ljubi i svoga brata“ (St).

Primijeni temeljno načelo da pravi kršćani moraju imati ljubav među sobom na ono što se dogodilo u oba svjetska rata ovog stoljeća, kao i u drugim sukobima. Ljudi istih religija nazovikršćanstva sukobljavali su se na bojnim poljima i ubijali jedni druge zbog nacionalističkih razlika. Svaka strana je tvrdila da je kršćanska, te je svaku stranu podupiralo njeno svećenstvo, koje je tvrdilo da je Bog na njihovoj strani. Taj pokolj ”kršćana“ od strane ”kršćana“ je zli rod. To je kršenje kršćanske ljubavi, poricanje Božjih zakona. (Vidi i 1. Ivanovu 3:10-12.)

 

[BOKYSTAMY]

Овако је Аријеву смрт забележио Сократ Схоластик "Када је изашао са царског двора, Арије је око себе имао много Јевсевијевих присталица који су га чували и тако у њиховој пратњи, он је ишао улицом, а многе очи беху упрте у њега. Када је био близу Константиновог трга, где се налази порфирни стуб, Арије осети неку слабост у стомаку. Тада упита једног из пратње где се налази заход, а овај му показа један иза трга. Он отиде тамо, и ту га снађе још већа слабост, тако да је уз пражњење црева просуо и сву утробу из себе уз много крви, те ту и издахну."

Противници су сматрали Аријеву смрт Божјом казном, док су његове присталице тврдили да је отрован, samo koji otrov izaziva prolivanje utrobe ?

 

[zamet]

невероватан је овај човек замет, за непуна два минута је успео да без грешке напише ово http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=9093951&postcount=2856 и ово http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=9093975&postcount=2857

Zamet je pripremljen za sve situacije i za sva pitanja.

 

[BOKYSTAMY]

Lose si pripremljen

 

[zamet]

Овако је Аријеву смрт забележио Сократ Схоластик "Када је изашао са царског двора, Арије је око себе имао много Јевсевијевих присталица који су га чували и тако у њиховој пратњи, он је ишао улицом, а многе очи беху упрте у њега. Када је био близу Константиновог трга, где се налази порфирни стуб, Арије осети неку слабост у стомаку. Тада упита једног из пратње где се налази заход, а овај му показа један иза трга. Он отиде тамо, и ту га снађе још већа слабост, тако да је уз пражњење црева просуо и сву утробу из себе уз много крви, те ту и издахну."

Противници су сматрали Аријеву смрт Божјом казном, док су његове присталице тврдили да је отрован, samo koji otrov izaziva prolivanje utrobe ?

E,ovo je problem za pročitat.
Nemam riječnik za ćirilicu.
Spava

Ali nije ni bitno kako je arije skončao.

 

[zamet]

Lose si pripremljen

 

[Сале]

Zamet je pripremljen za sve situacije i za sva pitanja.

да ал не рече ми шта је суштина хришћанства?

 

[zamet]

Овако је Аријеву смрт забележио Сократ Схоластик "Када је изашао са царског двора, Арије је око себе имао много Јевсевијевих присталица који су га чували и тако у њиховој пратњи, он је ишао улицом, а многе очи беху упрте у њега. Када је био близу Константиновог трга, где се налази порфирни стуб, Арије осети неку слабост у стомаку. Тада упита једног из пратње где се налази заход, а овај му показа један иза трга. Он отиде тамо, и ту га снађе још већа слабост, тако да је уз пражњење црева просуо и сву утробу из себе уз много крви, те ту и издахну."

Противници су сматрали Аријеву смрт Божјом казном, док су његове присталице тврдили да је отрован, samo koji otrov izaziva prolivanje utrobe ?

Auuuuuuuuuuuuuu,gadno

 

[BOKYSTAMY]

E,ovo je problem za pročitat.
Nemam riječnik za ćirilicu.
Spava

Ali nije ni bitno kako je arije skončao.

Ovako je Arijevu smrt zabeležio Sokrat Sholastik: "Kada je izašao sa carskog dvora, Arije je oko sebe imao mnogo Jevsevijevih pristalica koji su ga čuvali i tako u njihovoj pratnji, on je išao ulicom, a mnoge oči behu uprte u njega. Kada je bio blizu Konstantinovog trga, gde se nalazi porfirni stub, Arije oseti neku slabost u stomaku. Tada upita jednog iz pratnje gde se nalazi zahod, a ovaj mu pokaza jedan iza trga. On otide tamo, i tu ga snađe još veća slabost, tako da je uz pražnjenje creva prosuo i svu utrobu iz sebe uz mnogo krvi, te tu i izdahnu."

Protivnici su smatrali Arijevu smrt Božjom kaznom, dok su njegove pristalice tvrdili da je otrovan.

eto

 

[zamet]

да ал не рече ми шта је суштина хришћанства?

DANAS više ljudi tvrdi da pripada kršćanstvu nego bilo kojoj drugoj religioznoj grupi na svijetu. No, vjerovanja tih nazovi kršćana su proturječna, oni nisu ujedinjeni i ponekad čak ubijaju jedni druge. Zaista, mnogi nisu pravi kršćani. Isus je rekao da će mu mnogi u naše vrijeme reći ”Gospodine, Gospodine“, drugim riječima, tvrditi da su kršćani, ali će im on ipak reći: ”Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!“ (Matej 7:21, 23, St). Nitko od nas se sigurno ne želi naći među takvima! Kako stoga možemo znati jesmo li pravi kršćani?

Činjenica je da je potrebno mnogo toga da bi se bilo pravim kršćaninom. Pravi kršćanin mora imati jaku vjeru, jer ”bez vjere nije moguće ugoditi Bogu“ (Jevrejima 11:6). Ta jaka vjera mora biti povezana sa ispravnim postupcima. Učenik Jakov je upozorio da je ”vjera mrtva bez djelâ“ (Jakov 2:26, St). Osim toga, kršćanin mora priznati autoritet ’vjernog i razboritog roba‘ (Matej 24:45-47, NW). No, ključ za pravo kršćanstvo je nešto odvojeno od ovih stvari.

Što je ključ? Apostol Pavao je objasnio u svom prvom pismu Korinćanima: ”Ako jezike čovječije i angjelske govorim a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje zvoni, ili praporac koji zveči. I ako imam proroštvo i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam. I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne pomaže“ (1. Korinćanima 13:1-3).

Dakle, ljubav je ključ za pravo kršćanstvo. Vjera, djela i pravo društvo su bitni, prijeko potrebni. No, bez ljubavi se ne može ostvariti njihova vrijednost. Zašto je tako?

U osnovi, zbog prirode Boga koga obožavamo. Apostol Ivan je opisao Jehovu, Boga pravog kršćanstva, sljedećim riječima: ”Bog [je] ljubav“ (1. Ivanova 4:8). Jehova Bog ima mnoge druge osobine, kao što su moć, pravda i mudrost. No, budući da je on u prvom redu Bog ljubavi, kakve bi osobe on želio za svoje obožavatelje? Bez dvojbe, pojedince koji ga oponašaju i razvijaju ljubav (Matej 5:44, 45; 22:37-39).

 

[zamet]

Ovako je Arijevu smrt zabeležio Sokrat Sholastik: "Kada je izašao sa carskog dvora, Arije je oko sebe imao mnogo Jevsevijevih pristalica koji su ga čuvali i tako u njihovoj pratnji, on je išao ulicom, a mnoge oči behu uprte u njega. Kada je bio blizu Konstantinovog trga, gde se nalazi porfirni stub, Arije oseti neku slabost u stomaku. Tada upita jednog iz pratnje gde se nalazi zahod, a ovaj mu pokaza jedan iza trga. On otide tamo, i tu ga snađe još veća slabost, tako da je uz pražnjenje creva prosuo i svu utrobu iz sebe uz mnogo krvi, te tu i izdahnu."

Protivnici su smatrali Arijevu smrt Božjom kaznom, dok su njegove pristalice tvrdili da je otrovan.

eto

Hvala za prijevod.

 

[zamet]

да ал не рече ми шта је суштина хришћанства?

part 2.

Povećati svoju ljubav jedni prema drugima


Apostol Petar nas je potakao da imamo ”žarku ljubav“ jedni prema drugima, jer ”ljubav oprašta mnoge grijehe“ (1. Petrova 4:8, St). Kako to možemo činiti? Čovjek je stvoren po Božjem obličju i zato ima prirodnu sposobnost da voli. No, oblik ljubavi o kojem ovdje govorimo uključuje nešto više. Ustvari, ona je glavni plod Božjeg duha (Galaćanima 5:22). Dakle, da bismo razvijali ljubav, moramo se izložiti Božjem duhu. Kako? Proučavajući Bibliju, koja je nadahnuta Jehovinim duhom (2. Timoteju 3:16). Moleći za Jehovin duh da bismo izgradili svoju ljubav prema Jehovi i prema svojoj braći. I druženjem s kršćanskom skupštinom, gdje njegov duh slobodno djeluje.

Takođe se trebamo preispitati kako bismo otkrili bilo koje postupke ili pomisli koje su bez ljubavi. Upamti, ljubav je osobina srca, a ”srce je varljivije od svega i gotovo beznadno“ (Jeremija 17:9, NW). Unatoč svoj pomoći koju Jehova pruža, ponekad ćemo postupiti bez ljubavi. Možda sa nepotrebnom oštrinom govorimo sukršćaninu, ili se možda ljutimo i branimo nešto što je bilo rečeno. Dakle, učinit ćemo dobro ako ponavljamo Davidovu molitvu: ”Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim, i povedi me putem vječnim!“ (Psalam 139:23, 24, St).

Kao što Biblija kaže, ”ljubav nikad ne prestaje“ (1. Korinćanima 13:8). Ako ljubimo jedan drugoga, u vrijeme ispitâ nikad nećemo biti manjkavi. Ljubav koja postoji među Božjim narodom u velikoj mjeri doprinosi duhovnom raju koji danas postoji. Samo oni koji žarko ljube jedni druge od srca pronaći će zadovoljstvo u životu u novom svijetu. Dakle, oponašaj Jehovu u ispoljavanju takve ljubavi i time jačaj vezu jedinstva. Razvijaj ljubav i posjeduj ključ za pravo kršćanstvo.

 

[Сале]

прво ништа ниси конкретно рекао шта је суштина, јер такви текстови су из куле стражара, него ако би могао бити љубазан па рећи својим речима, ако имаш петље шта је суштина хришћанства?

 

[Konstantin Veliki]

A za tog POGANSKOG kako to napisa ZAMET ili paganskog svejedno Isusa Boga u bibliji stoji...
Rimljanima 10:9...

''Jer, ako priznaješ ustima svojim da je Isus Gospod, i veruješ u srcu svom da Ga Bog podiže iz mrtvih, bićeš spasen.''

Latin Vulgate
quia si confitearis in ore tuo Dominum Iesum et in corde tuo credideris quod Deus illum excitavit ex mortuis salvus eris
King James Version
That if thou shalt confess with thy mouth the Lord Jesus, and shalt believe in thine heart that God hath raised him from the dead, thou shalt be saved.

sto ne pises na starogrckim na jeziku na kome je pisan novi zavet.