Jehovini Svedoci-Ko su oni? U sta veruju?

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Od rimokatolika
Tumachenje biblije da su Jevreji neprijatelji Hrishcana su starija od shizme , mada je vrhunac dostigla kod Rimokatolika.

Nisam izjavila da Jehovini svijedoci mrze židove, neko sam konstatirala sa "ništa novo" da je mržnja prema njima usmjerena od strane kvazikršćana i da ih upravo zbog njihovog stava prema Isusu deklarirani kršćani mrze. Među njima kolo vodi RKC, a za njima PC.
A ti , Jehovin svedok si rekla da je za tebe uvreda kada tebe i tvoju religiju povezuju sa Jevrejima.
Mnogo tolerantno.

Moj Bog je u Mojsijevoj 20:20 lijepo naveo što se smije i što nesmije. A jedna od tih zapovijedi je "Ne moj imati drugih Bogova osim mene", a Isus je na to dodao " Ne ujarmljujte se sa nevjernicima, jer što ima svijetlo s tamom". :rtfm:

Hoćeš reći da Biblija laže? Da je Isus netrpeljiv? :roll:
Ako se pogleda na to kostho vi gledate , jeste , Isus je netrpeljiv.

Vishe pazite u koga boga drugi veruje nego da sluzhite svom.
Ako vam je tolko vazhno chija je vera prava , evo moje razmishljanje.
U samoj Bibliji koju pratite ceo stari zavet je manje vishe zastupljen i u Judaizmu , mnoge priche koje prisvajaju Hriscani se obradjuju i kod Jevreja , a da vas podsetim , Judaizam je stariji od Hriscnastva , u pochetku je Hrishcanstvo je pochelo kao Judaistichka sekta koja je brzo porasla ( veliki deo popularnosti zasluzhuje to sht osu primali nejevreje u njihovu veru ) i postala mocnija od Judaizma , i naravno ga i dalje smatra kao pretnju.

Judaizam je stariji od Hrishcanstva , a Hrischanstvo je nishta do Judaistichka sekta koja je nadrasla religiju od koje je nastala.
 
удаљавамо се од теме, а то некоме би овде одговарало него иди на гугл откуцај изводи из талмуда и прочешљај мало, па ћеш видети одакле антисемитизам.
а и прелистај такође у вези распада бивше југославије ко је све учествовао.

To u shta sve su Jevreji ubacivali prste ne opravdava mrznju prema celom narodu .
Nisam cionista i nisam veliki fan politike Izraela i njihovih akcija u Palestini , ali nisam ni antisemitista i mogu da napravim razliku izmedju politike i celog naroda i da ne izvalchim predrasude.
 
1)

U Isaiji 48:16 i 61:1, Sin govori o Ocu i Svetom Duhu. Uporedite Isaiju 61:1 sa Lukom 4:14-19 da vidite da je to Sin koji govori. Matej 3:16-17 opisuje događaj Isusovog krištenja. U ovom se vidi Bog Sveti Duh kako silazi na Boga Sina dok Bog Otac proglašava svoje zadovoljstvo Sinom. Matej 28:19 i 2 Korinćanima 13:14 su primeri 3 različite osobe Trojstva..[/QUOTE
Matej 28:19 i 2. Korinćanima 13:14 (13. redak u JB) neki su od tih redaka. Nijedan od tih redaka ne kaže da su Otac, Sin i Sveti Duh ravnopravni, jednako vječni ili da su svi oni Bog.

McClintockovo i Strongovo djelo Cyclopedia of Biblical, Theological, and Ecclesiastical Literature zagovara vjerovanje u Trojstvo, no u vezi s Matejem 28:18-20 ipak priznaje: “Ovi reci sami po sebi ne potvrđuju izričito da su sva tri spomenuta subjekta osobe, a niti da su jednaki ili da su božanske prirode” (ponovljeno izdanje 1981, svezak X, stranica 552). O drugim recima u kojima se ta tri subjekta također spominju zajedno, Cyclopedia priznaje da ti reci sami po sebi “nisu dovoljni” da bi se dokazalo Trojstvo. (Usporedi 1. Timoteju 5:21, gdje se Bog i Krist spominju zajedno s anđelima.)Tko je Krist?

Kol. 1:15, 16, JB: “On [Isus Krist] je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji.” U kom je smislu Isus Krist “Prvorođenac svakog stvorenja”? (1) Oni koji zastupaju vjerovanje u Trojstvo kažu da “Prvorođenac” ovdje označava najistaknutiju i najugledniju osobu. Prema tom shvaćanju, Krist se ne bi ubrajao u stvorenja, nego bi bio najistaknutija osoba u odnosu na one koji su stvoreni. Ako je to točno i ako je učenje o Trojstvu istinito, zašto se onda i za Oca i za sveti duh ne kaže da su prvorođenci svakog stvorenja? No u Bibliji se taj izraz koristi samo za Sina. Prema uobičajenom značenju riječi “prvorođenac”, Isus je najstariji sin u Jehovinoj obitelji. (2) Prije nego što se spominju u Kološanima 1:15, izrazi kao što su “prvorođenac” ili “prvorođeno” mnogo se puta pojavljuju u Bibliji i svaki put kad se odnose na stvorenja znače isto — prvorođenac je dio neke grupe. “Prvorođenac Izraelov” je jedan od Izraelovih sinova, “prvorođenac faraonov” je član faraonove obitelji, a “prvorođeno od životinje” je stvorenje koje je i samo životinja. Zašto onda neki pridaju tom izrazu drugačije značenje u Kološanima 1:15? Je li to zbog načina na koji se on koristi u Bibliji ili zbog onoga u što oni već vjeruju i što žele dokazati? (3) Da li riječi iz Kološanima 1:16, 17 (JB) “u njemu je sve stvoreno (...) sve je po njemu i za njega stvoreno” znače da sam Isus nije bio stvoren? Grčka riječ koja je ovdje prevedena “sve” glasi pánta, a to je deklinirani oblik riječi pas. U Luki 13:2 (St) ta je riječ prevedena “svih ostalih” (slično i Ru, Ša, 2006). (Vidi i Luku 21:29 u Ša, 2006 [vidi i u Ru i u St, gdje je to 30. redak]. Vidi također Filipljanima 2:21 u Ru, St.) U skladu sa svim onim što Biblija govori o Sinu, NS pridaje izrazu pánta u Kološanima 1:16, 17 isto značenje. U 17. retku dodana je riječ “ostalog”, pa redak glasi: “On je prije svega ostalog i preko njega je sve nastalo”. To pokazuje da je i on bio stvoren, da je bio dio Božjeg stvaralaštva.
 
To u shta sve su Jevreji ubacivali prste ne opravdava mrznju prema celom narodu .
Nisam cionista i nisam veliki fan politike Izraela i njihovih akcija u Palestini , ali nisam ni antisemitista i mogu da napravim razliku izmedju politike i celog naroda i da ne izvalchim predrasude.

а то му дође исто да смо ми због "милошевићеве политике" геносцидан народ, па сад ова пресуда у хагу, размисли мало шта онај обичан европски грађанин мисли о нама.
што се не побуни јеврејски народ на своје горе лист широм света политичаре и не одрекну их се, једноставно да инсистирају да се похапсе рокфелри, ротшилдси итд због креирања ратова у свету.
трт мало сутра. они добише државу како је и у Библији написано.
 
1)

U Isaiji 48:16 i 61:1, Sin govori o Ocu i Svetom Duhu. Uporedite Isaiju 61:1 sa Lukom 4:14-19 da vidite da je to Sin koji govori. Matej 3:16-17 opisuje događaj Isusovog krištenja. U ovom se vidi Bog Sveti Duh kako silazi na Boga Sina dok Bog Otac proglašava svoje zadovoljstvo Sinom. Matej 28:19 i 2 Korinćanima 13:14 su primeri 3 različite osobe Trojstva..[/QUOTE
Matej 28:19 i 2. Korinćanima 13:14 (13. redak u JB) neki su od tih redaka. Nijedan od tih redaka ne kaže da su Otac, Sin i Sveti Duh ravnopravni, jednako vječni ili da su svi oni Bog.

McClintockovo i Strongovo djelo Cyclopedia of Biblical, Theological, and Ecclesiastical Literature zagovara vjerovanje u Trojstvo, no u vezi s Matejem 28:18-20 ipak priznaje: “Ovi reci sami po sebi ne potvrđuju izričito da su sva tri spomenuta subjekta osobe, a niti da su jednaki ili da su božanske prirode” (ponovljeno izdanje 1981, svezak X, stranica 552). O drugim recima u kojima se ta tri subjekta također spominju zajedno, Cyclopedia priznaje da ti reci sami po sebi “nisu dovoljni” da bi se dokazalo Trojstvo. (Usporedi 1. Timoteju 5:21, gdje se Bog i Krist spominju zajedno s anđelima.)Tko je Krist?

Kol. 1:15, 16, JB: “On [Isus Krist] je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji.” U kom je smislu Isus Krist “Prvorođenac svakog stvorenja”? (1) Oni koji zastupaju vjerovanje u Trojstvo kažu da “Prvorođenac” ovdje označava najistaknutiju i najugledniju osobu. Prema tom shvaćanju, Krist se ne bi ubrajao u stvorenja, nego bi bio najistaknutija osoba u odnosu na one koji su stvoreni. Ako je to točno i ako je učenje o Trojstvu istinito, zašto se onda i za Oca i za sveti duh ne kaže da su prvorođenci svakog stvorenja? No u Bibliji se taj izraz koristi samo za Sina. Prema uobičajenom značenju riječi “prvorođenac”, Isus je najstariji sin u Jehovinoj obitelji. (2) Prije nego što se spominju u Kološanima 1:15, izrazi kao što su “prvorođenac” ili “prvorođeno” mnogo se puta pojavljuju u Bibliji i svaki put kad se odnose na stvorenja znače isto — prvorođenac je dio neke grupe. “Prvorođenac Izraelov” je jedan od Izraelovih sinova, “prvorođenac faraonov” je član faraonove obitelji, a “prvorođeno od životinje” je stvorenje koje je i samo životinja. Zašto onda neki pridaju tom izrazu drugačije značenje u Kološanima 1:15? Je li to zbog načina na koji se on koristi u Bibliji ili zbog onoga u što oni već vjeruju i što žele dokazati? (3) Da li riječi iz Kološanima 1:16, 17 (JB) “u njemu je sve stvoreno (...) sve je po njemu i za njega stvoreno” znače da sam Isus nije bio stvoren? Grčka riječ koja je ovdje prevedena “sve” glasi pánta, a to je deklinirani oblik riječi pas. U Luki 13:2 (St) ta je riječ prevedena “svih ostalih” (slično i Ru, Ša, 2006). (Vidi i Luku 21:29 u Ša, 2006 [vidi i u Ru i u St, gdje je to 30. redak]. Vidi također Filipljanima 2:21 u Ru, St.) U skladu sa svim onim što Biblija govori o Sinu, NS pridaje izrazu pánta u Kološanima 1:16, 17 isto značenje. U 17. retku dodana je riječ “ostalog”, pa redak glasi: “On je prije svega ostalog i preko njega je sve nastalo”. To pokazuje da je i on bio stvoren, da je bio dio Božjeg stvaralaštva.

15. Који је обличје Бога што се не види, који је рођен пре сваке твари.
Псал. 89:27, Јован 14:9, Јевр. 1:3, Откр. 3:14

16. Јер кроз Њега би саздано све што је на небу и што је на земљи, што се види и што се не види, били престоли или господства или поглаварства, или власти: све се кроза Њ и за Њ сазда.
Јован 1:3, Рим. 11:36, 1 Пет. 3:22


17. И Он је пре свега, и све је у Њему.
Јован 17:5

18. И Он је глава телу цркве, који је почетак и прворођени из мртвих, да буде Он у свему први;
 
1) 3) Članovi Trojstva prepoznaju jedan drugog kao jedno u različitim pasusima: U Starom zavetu, "GOSPOD" je prepoznat od "Gospoda" (Prva Mojsijeva 19:24; Osija 1:4). "GOSPOD" ima "Sina" (Psalam 2:7, 12; Priče Solomonove 30:2-4). Duh je prepoznat od "GOSPODA" (Četvrta Mojsijeva 27:18) i od "Boga" (Psalam 51:10-12). Bog Sin je prepoznat od Boga Oca (Psalam 45:6-7; Jevreji 1:8-9). U Novom Zavetu, u Jovanu 14:16-17 Isus govori Ocu o slanju Pomoćnika, Duha Svetog. Ovo pokazuje da Isus nije sebe smatrao Ocem ili Svetim Duhom. Uzmite u obzir sva druga mesta u Evanđeljima kada Isus govori sa Ocem. Da li je On pričao sam sa sobom? Ne. On je govorio sa drugom osobom Trojstva - Ocem.
Sveti duh — Božja djelujuća sila

PREMA nauci o Trojstvu, sveti duh je treća osoba božanstva, ravna Ocu i Sinu. U knjizi Our Orthodox Christian Faith kaže se: ”Sveti duh je u potpunosti Bog.”

Riječ koja se najčešće u Hebrejskim spisima upotrebljava za ”duh” je rúach, što znači ”dah; vjetar; duh”. U Grčkim spisima za to upotrebljena riječ, pneúma, sličnog je značenja. Ukazuju li ove riječi da je sveti duh treća osoba nekog Trojstva?

Djelujuća sila

NAČIN kako Biblija upotrebljava riječ ”sveti duh” ukazuje da je to kontrolirana sila koju Jehova Bog upotrebljava za ostvarenje svojih raznovrsnih namjera. U određenom se smislu može usporediti s električnom strujom, snagom koja može biti upotrijebljena u najrazličitije svrhe.

U 1. Mojsijevoj 1:2 (NS) piše: ”A Božja djelujuća sila [”duh” (hebrejski: rúach)] kretala se amo-tamo nad površinom vodâ.” U ovom je slučaju Božji duh, njegova djelujuća sila, služila pri oblikovanju Zemlje.

Nadalje, Bog upotrebljava svoj duh za prosvjetljavanje svojih slugu. David je molio: ”Nauči me činiti tvoju volju, jer ti si moj Bog. Tvoj duh [rúach] je dobar; on me vodi zemljom čestitosti” (Psalam 143:10, NS). Kad je bilo postavljeno 70 sposobnih muževa da pomažu Mojsiju, Bog mu je rekao: ”Morat ću uzeti nešto duha [rúach] koji je na tebi i staviti ga na njih” (4. Mojsijeva 11:17, NS).

Biblijska proročanstva bila su zapisivana kad su Božji ljudi ”bili poneseni svetim duhom (grčki: pneúma)” (2. Petrova 1:20; 21, NS). Tako je Biblija bila ”od Boga nadahnuta”, a za to upotrebljena grčka riječ je Theópneustos, doslovce: ”od Boga udahnut” (2. Timoteju 3:16, NS) Sveti duh je prouzročio i to da su određeni ljudi imali vizije ili proročanske snove (2. Samuelova 23:2; Joel 2:28, 29; Luka 1:67; Djela apostolska 1:16; 2:32, 33).
Sila koja je iznad obične”

BOŽJI duh također može njegovim slugama dati snagu ”koja je iznad obične” (2. Korinćanima 4:7, NS). To im omogućava da izdrže kušnje vjere ili da čine nešto što inače ne bi mogli činiti.

Naprimjer, o Samsonu čitamo u Sucima 14:6: ”Duh Jahvin zahvati Samsona, i on goloruk raskida lava” (Stvarnost). Je li zaista neka božanska osoba ušla u Samsona ili došla nad njega, upravljajući njegovim tijelom tako da učini ono što je uradio? Nije, to je jednostavno bila ”snaga Gospodinova koja je učinila Samsona jakim” (Today’s English Version).

Biblija kaže da je sveti duh sišao na krštenog Isusa kao golub, a ne u ljudskom obličju (Marko 1:10). Ova Božja djelujuća sila osposobila je Isusa da liječi bolesne i da uskrsava mrtve. Kao što u Luki 5:17 piše: ”A njega [Isusa] je snaga Gospodnja [Božja] gonila da ozdravlja” (Stvarnost).

Božji duh je osposobio i Isusove učenike da čine čuda. U Djelima apostolskim 2:1-4 (NS) izvještava se da su se učenici sakupili na Pentekost, ”i iznenada je nastala huka s neba poput navale jakog vjetra... te su se svi napunili svetog duha i počeli govoriti raznim jezicima, kako im je duh davao da se izraze”.

Sveti je duh, dakle, Isusu i drugim Božjim slugama dao snagu da urade nešto što inače ljudi ne bi mogli učiniti.
Nikakva osoba

NE POSTOJE li, međutim, biblijski citati koji govore o svetom duhu kao o (nekoj) osobi? Postoje, ali zapazimo što o tome kaže katolički teolog Edmund Fortman u knjizi The Triune God: ”Iako je ovaj duh često personificiran, ipak je prilično jasno da sveti pisci [Hebrejskih spisa] nikada nisu došli na misao da je ovaj duh osoba, a niti su ga prikazivali kao takvog.”
Nije ništa neobično da se u Bibliji nešto personificira. Tako se kaže da mudrost ima djecu (Luka 7:35). Grijeh i smrt nazivaju se kraljevima (Rimljanima 5:14, 21). U 1. Mojsijevoj 4:7 (The New English Bible) kaže se: ”Grijeh je demon koji čuči na vratima”; ovdje je, dakle, grijeh personificiran kao zao duh koji čuči na Kainovim vratima. No, grijeh, naravno, nije duhovna osoba. Jednako tako ni sveti duh personificiranjem ne postaje duhovnom osobom.

U 1. Ivanovoj 5:6-8 kaže se da ne samo duh, nego i ”voda... i krv” ’svjedoče’. Očigledno, voda i krv nisu osobe, a niti je sveti duh osoba.
 
а то му дође исто да смо ми због "милошевићеве политике" геносцидан народ, па сад ова пресуда у хагу, размисли мало шта онај обичан европски грађанин мисли о нама.
што се не побуни јеврејски народ на своје горе лист широм света политичаре и не одрекну их се, једноставно да инсистирају да се похапсе рокфелри, ротшилдси итд због креирања ратова у свету.
трт мало сутра. они добише државу како је и у Библији написано.

To je njihova glupost , a vishe podlozhnost pragmatichnoj propagandi onih koji zapochinju ratove i sude i vishe i manje nego shto treba , a nashe je da trazhimo prvadu kako treba , i da dostojanstvom i uspesima pokazhemo da nismo divljachine sa Balkana kostho su nas napravili da jesmo , naravno ima divljaka u Srbiji , ali ne kolko se veruje na zapadu.

E shto se nije ceo narod pobunio protiv Hitlera ? Propaganda . Nego lepo narodu zamazane ochi dok oni na vrhu prave gluposti , a posle ima da jure vilama te svoje politichare kad dolijaju i kad stigne rachun za gluposti koje su napravili .
 
Poslednja izmena:
5. И сад прослави Ти мене, Оче, у Тебе самог славом коју имадох у Тебе пре него свет постаде.
Приче 8:23, Јован 1:1, Филиб. 2:6, Кол. 1:15, Јевр. 1:3


6. Ја јавих име Твоје људима које си ми дао од света; Твоји беху па си их мени дао, и Твоју реч одржаше.
Псал. 22:22, Иса. 8:18

7. Сад разумеше да је све што си ми дао од Тебе.

8. Јер речи које си дао мени дадох им; и они примише, и познадоше истинито да од Тебе изиђох, и вероваше да си ме Ти послао.

9. Ја се за њих молим: не молим се за (сав) свет, него за оне које си ми дао, јер су Твоји.
1 Јов. 5:19


10. И моје све је Твоје, и Твоје моје; и ја се прославих у њима.
Рим. 8:30

11. И више нисам на свету, а они су на свету, а ја идем к Теби. Оче Свети! Сачувај их у име своје, оне које си ми дао, да буду једно као и ми.
 
1) 4) Svaka osoba Trojstva je Bog: Otac je Bog: Jovan 6:27; Rimljani 1:7; 1 Petrova 1:2. Sin je Bog: Jovan 1:1, 14; Rimljani 9:5; Kološani 2:9; Jevreji 1:8; 1 Jovanova 5:20. Sveti Duh je Bog: Dela 5:3-4; 1 Korinćani 3:16 (Onaj koji prebiva je Sveti Duh – Rimljani 8:9; Jovan 14:16-17; Dela 2:1-4).

1.)Jehhova je bog(otac)
2.)Sin je Bog?????????????
Da vidimo šta si nam postavio za stavke
Ivan1:14 I Riječ je postala tijelo i prebivala je među nama i gledali smo slavu njegovu, slavu koju je imao kao jedinorođenac od oca, pun nezaslužene dobrote i istine
Rimljani 9:5 Njihovi su i praoci i od njih je po tijelu potekao Krist. Neka je Bog, koji je iznad svega, blagoslovljen u svu vječnost! Amen

1.Ivanova 5:19-21 Znamo da potječemo od Boga, a cijeli je svijet pod vlašću Zloga. 20 No znamo da je Sin Božji došao i dao nam razum da možemo upoznati pravoga Boga. Preko njegova Sina, Isusa Krista, mi smo u zajedništvu s pravim Bogom. To je pravi Bog i život vječni. 21 Dječice, čuvajte se idola!
ps.Morao sam dodati i 21 stavak

Sveti duh.Bog:dash:
Objašnjeno maloprije
 
1)

U Isaiji 48:16 i 61:1, Sin govori o Ocu i Svetom Duhu. Uporedite Isaiju 61:1 sa Lukom 4:14-19 da vidite da je to Sin koji govori. Matej 3:16-17 opisuje događaj Isusovog krištenja. U ovom se vidi Bog Sveti Duh kako silazi na Boga Sina dok Bog Otac proglašava svoje zadovoljstvo Sinom. Matej 28:19 i 2 Korinćanima 13:14 su primeri 3 različite osobe Trojstva..[/QUOTE
а ова боја?
крв није вода
 
1)

U Isaiji 48:16 i 61:1, Sin govori o Ocu i Svetom Duhu. Uporedite Isaiju 61:1 sa Lukom 4:14-19 da vidite da je to Sin koji govori. Matej 3:16-17 opisuje događaj Isusovog krištenja. U ovom se vidi Bog Sveti Duh kako silazi na Boga Sina dok Bog Otac proglašava svoje zadovoljstvo Sinom. Matej 28:19 i 2 Korinćanima 13:14 su primeri 3 različite osobe Trojstva..[/QUOTE
а ова боја?
крв није вода

Da malo napregnete žicu između ušiju.
A,zelena boja odmara oči.Dokazano a, zamisli nije dokazao JS.

Dogovorili se Franjo,Milošević,i Alija da posade drvo.
A,sad pitanje koje???????
Kajsija ne ima, KAJ.
Breskva nemože ima, BRE
Pitaju Aliju a,on odgovori.
Bitno da se ZELENI.
I da se OBREZUJE
 
тако је само ти настави...

Što Božja Riječ kaže o izrađivanju slika i kipova u svrhu vjerskog štovanja?

2. Mojs. 20:4, 5, JB: “Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran” (kurziv dodan). (Obrati pažnju na to da je bilo zabranjeno praviti likove i klanjati im se.)

3. Mojs. 26:1, 2, Ša, 2006: “Ne smijete u svojoj zemlji sebi praviti idole i postavljati kamene likove i spomenike, niti podizati kamenje sa slikarijama, da im se klanjate. Jer ja, Gospodin, jesam Bog vaš.” (Nikakav kip niti slika nisu smjeli biti postavljeni da im se ljudi klanjanju i štuju ih.)

2. Kor. 6:16, JB: “Kakav sporazum [ima] hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga.”

1. Ivan. 5:21, JB: “Dječice, klonite se idola!”
 
тако је само ти настави...

Smiju li se kipovi i slike koristiti kao vizualna pomagala pri molitvi?

Ivan 4:23, 24, JB: “Istinski će se klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” (Oni koji se moraju služiti slikama i kipovima da bi razvijali vjeru ne štuju Boga “u duhu”, nego ovise o onome što mogu vidjeti svojim očima.)

2. Kor. 5:7, JB: “U vjeri hodimo, ne u gledanju.”

Iza. 40:18, JB: “S kime ćete prispodobit’ Boga? I s kakvim ga likom usporedit’?”

Djela 17:29, JB: “Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom ljudskom.”

Iza. 42:8, JB: “Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima
 
тако је само ти настави...

Trebamo li štovati “svece” kao zagovornike kod Boga, naprimjer tako da se njihovim slikama i kipovima služimo prilikom upućivanja molitvi?

Djela 10:25, 26, JB: “Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. Petar ga pridigne govoreći: ‘Ustani! I ja sam čovjek.’” (Budući da Petar nije htio da se netko klanja njemu osobno, bi li on poticao druge da kleče pred njegovim kipom ili slikom? Vidi i Otkrivenje 19:10.)

Ivan 14:6, 13, JB: “Odgovori mu Isus: ‘Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. I što god zaištete u moje ime, učinit ću.’” (Isus ovdje jasno kaže da Ocu možemo pristupiti samo preko njega te da svoje molbe moramo upućivati u njegovo ime.)

1. Tim. 2:5, JB: “Jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek — Krist Isus.” (Ovaj redak pokazuje da nikom drugom nije dopušteno služiti kao posrednik za kršćane.)
 
тако је само ти настави...

Da li vjernici pri štovanju prvenstveno imaju na umu osobu koju prikazuje slika odnosno kip ili se neke slike i kipovi smatraju svetijima od drugih?

Važno je razmotriti kako vjernici gledaju na to. Zašto je to važno? Zato što način na koji se neka slika odnosno kip koristi određuje je li to zapravo idol.

Da li u mislima vjernika određena slika ili kip ima veću važnost nego neka druga slika ili kip te iste osobe? Ako je odgovor potvrdan, to znači da vjernik pri štovanju prvenstveno ima na umu tu sliku odnosno kip, a ne osobu. Zašto ljudi odlaze na daleka hodočašća kako bi se klanjali u određenim svetištima? Zar to ne čine zbog toga što se za same slike i kipove smatra da imaju čudotvornu moć? Naprimjer, kanonik Yves Delaporte u svojoj je knjizi ovako napisao o slikama i kipovima Marije u katedrali u Chartresu (Francuska): “Nije svaki kip, slika ili vitraž s njezinim likom jednako slavan. (...) Samo se tri istinski štuju: Naša Gospa od Kripte, Naša Gospa od Stupa i Naša Gospa od ‘Belle Verrière’” (Les Trois Notre-Dame de la Cathédrale de Chartres). No ako vjernici pri štovanju prvenstveno misle na osobu, a ne na njezinu sliku ili kip, ne bi li onda svaku sliku i kip trebalo smatrati jednako važnima?

Kako Bog gleda na štovanje kipova i slika?

Jer. 10:14, 15, JB: “Svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha! Isprazni su oni, smiješne tvorevine.”

Iza. 44:13-19, JB: “Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostruže ga dlijetom, šestarom ga zaokruži i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko obličje, da stoji u hramu. Bijaše sebi nasjekao cedre, uzeo čempres ili hrast koje je za se njegovao među šumskim drvećem; ili je posadio bor koji raste od kiše. Čovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeče kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada ničice, pravi kip i klanja mu se. Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, peče meso na žeravi, jede pečenku i siti se: grije se i govori: ‘Ah, grijem se i uživam uz vatru.’ Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira [“idolski kip”, Ša, 2006], pada pred njim ničice i klanja mu se i moli: ‘Spasi me, jer si ti moj bog.’ Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im oči pa ne vide, i srce pa ne shvaćaju. Takav ne razmišlja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kaže: ‘Polovinom od ovoga naložio sam oganj, na žeravici ispekao kruh, ispržio meso koje sam pojeo, pa zar ću od ostatka načiniti gnusobu? Zar ću se komadu drveta klanjati?’”

Ezek. 14:6, JB: “Ovako govori Jahve Gospod: ‘Obratite se, odvratite se od kumira [“odvratnih idola”, NS] svojih! Odvratite lice od gnusoba svojih!’”

Ezek. 7:20, JB: “Uzoholiše se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviše kumire — grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet.”

Kako bismo se trebali odnositi prema slikama i kipovima koje smo prije štovali?

5. Mojs. 7:25, 26, JB: “Likove njihovih kumira spali! Ne hlepi za srebrom i zlatom što je na njima; ne uzimlji ga da ne budeš njime zaveden; jer bi to bilo gadno Jahvi, Bogu tvome. Ne unosi gnusobe u svoju kuću da ne budeš udaren prokletstvom kao i ona; duboko je prezri i grozi se od nje jer je prokleta.” (Jehovin narod danas nije ovlašten uništavati vjerske slike i kipove koji pripadaju drugim ljudima, no ova zapovijed dana Izraelcima pokazuje kako pripadnici Božjeg naroda trebaju gledati na slike i kipove koje posjeduju, a koje su nekada štovali. Usporedi Djela apostolska 19:19.)

1. Ivan. 5:21, JB: “Dječice, klonite se idola!”

Ezek. 37:23, JB: “Neće se više kaljati svojim kumirima, (...) oni će biti moj narod, a ja njihov Bog.”

Kako korištenje slika i kipova prilikom upućivanja molitvi može utjecati na našu budućnost?

5. Mojs. 4:25, 26, JB: “Kad (...) se pokvarite praveći sebi bilo kakve klesane likove i čineći zlo u očima Jahve, Boga svojega, tako da ga na srdžbu izazovete, znajte — uzimam za svjedoke protiv vas nebesa i zemlju — da će vas brzo nestati sa zemlje.” (Božje se gledište nije promijenilo. Vidi Malahiju 3:5, 6.)

1. Kor. 10:14, 20, Ru: “Upravo zato, ljubljeni moji, klonite se idolopoklonstva! (...) Ono što se žrtvuje, žrtvuje se demonima, a ne Bogu. A ja neću da vi budete u zajedništvu s demonima.”

Otkr. 21:8, JB: “Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt [“vječna smrt”, bilješka].”
Psal. 115:4-8, JB: “Idoli su (vaši)njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo. Usta imaju, a ne govore, oči imaju, a ne vide. Uši imaju, a ne čuju, nosnice, a ne mirišu. Ruke imaju, a ne hvataju, noge imaju, a ne hodaju; glas im iz grla ne izlazi. Takvi su i oni koji ih napraviše i svi koji se u njih uzdaj
 
=zamet;

Što Božja Riječ kaže o izrađivanju slika i kipova u svrhu vjerskog štovanja?

2. Mojs. 20:4, 5, JB: “Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran” (kurziv dodan). (Obrati pažnju na to da je bilo zabranjeno praviti likove i klanjati im se.)
Ovde se misli na druge bogove,

3. Mojs. 26:1, 2, Ša, 2006: “Ne smijete u svojoj zemlji sebi praviti idole i postavljati kamene likove i spomenike, niti podizati kamenje sa slikarijama, da im se klanjate. Jer ja, Gospodin, jesam Bog vaš.” (Nikakav kip niti slika nisu smjeli biti postavljeni da im se ljudi klanjanju i štuju ih.)

greh bi i bio da se klanjaju drugoiim bogovima


2. Kor. 6:16, JB: “Kakav sporazum [ima] hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga.”
nikakve jer i nema ni zevsa, ni vala , ni bilo koga idola u hramu

1. Ivan. 5:21, JB: “Dječice, klonite se idola!”
[/QUOTE]
naravno da se klonimo,
 
=zamet;

Što Božja Riječ kaže o izrađivanju slika i kipova u svrhu vjerskog štovanja?


Ovde se misli na druge bogove,



greh bi i bio da se klanjaju drugoiim bogovima



nikakve jer i nema ni zevsa, ni vala , ni bilo koga idola u hramu
naravno da se klonimo,[/QUOTE]

Pravoslavni vernici poštuju sve svetitelje, ali svaki pravoslavni narod ima jednog ili više svetitelja koje smatra svojim narodnim. Rusi imaju svetoga Vladimira; Bugari - svete Kirila i Metodija; Grci - svete Konstantine i Jelenu; Gruzijanci - svetu Ninu; Pravoslavna Crkva u Americi - svetoga Hermana iz Aljaske, a Srbi imaju Svetoga Savu kao svoga omiljenog svetitelja.
izvor:http://manastir-lepavina.org/novost...je/pravoslavlje_i_srpska_kultura_i_istorija1/

A u šta spada štovanje svetaca??????????
I to stoji u Biliji da se treba raditi.Štovati svece
 
Podupire li Biblija gledište da se čovjek treba moliti “svecima” kako bi se oni zauzimali za njega pred Bogom?

Isus Krist je rekao: “Vi, dakle, ovako molite: Oče naš, koji jesi na nebesima...” Dakle, molitve treba upućivati Ocu. Osim toga, Isus je rekao: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. (...) Što god zaištete u moje ime, učinit ću” (Mat. 6:9; Ivan 14:6, 13; JB). Tako je Isus isključio bilo kakvu mogućnost da bi itko drugi osim njega mogao ispuniti ulogu posrednika. Apostol Pavao rekao je o Kristu: “Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu — on se baš zauzima za nas!” “Može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu — uvijek živ da se za njih zauzima” (Rim. 8:34; Hebr. 7:25; JB). Ne bi li bilo mudro pristupati Bogu onako kako to uči njegova Riječ ukoliko uistinu želimo da on usliši naše molitve?

Efež. 6:18, 19, JB: “Bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja” (kurziv dodan). (Pavao je ovdje poticao svoje suvjernike da se mole za svete, a ne njima ili preko njih. U jednoj katoličkoj enciklopediji stoji: “U Novom zavjetu gotovo su sve molitve, i osobne i javne liturgijske, upućene Bogu Ocu preko Krista” [New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak XI, stranica 670].)

Rim. 15:30, JB: “Zaklinjem vas, braćo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me.” (Apostol Pavao, koji je i sam bio svetac, molio je sukršćane, koji su također bili sveci, da se mole za njega. No važno je primijetiti da Pavao svoje molitve nije upućivao tim svecima, niti su molitve koje su oni upućivali za njega bile nekakva zamjena za Pavlov osobni odnos s Ocem koji je on razvijao putem molitve. Usporedi Efežanima 3:11, 12, 14
 
Kako bismo trebali gledati na štovanje relikvija te slika i kipova “svetaca”?

Katolička enciklopedija priznaje: “Uzaludno je tražiti opravdanje za štovanje relikvija u Starom zavjetu, a niti u Novom zavjetu relikvijama se ne poklanja prevelika pažnja. (...) Izgleda da je [crkveni otac] Origen smatrao upotrebu svetih slika poganskim znakom poštovanja nečega materijalnog” (New Catholic Encyclopedia, 1967, svezak XII, stranice 234, 235).
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top