Jednom u životu...

Neko nekog tu laze. Ne moze da bude s jedne strane sve tako savrseno uklopljeno, a onda s druge da nepovratno pukne. Ili ti lazes sebe da si nasla neznamtinijakakvu pravu ljubav ili oboje lazete sebe da je cela stvar neresiva. Ne moze i jare i pare, da jеbe rak raka u ledja!
To je pod jedan i to prvo pometes sama sa sobom.
Pod dva je cinjenica da nista nije tako savrseno i da svi mi imamo mane koje oce da se voljenoj osobi, najcesce nesvesno, obiju o glavu i to ne treba uzeti za zlo, nego umeti predvideti, oprostiti i imati strpljenja da se mane poprave. I cesto u tom procesu mozemo da stradamo i budemo izresetani, ali ako se jednom ipak ispravi, bar znamo da nije bilo uzalud.
I pod tri, na kraju, nemoj slusati iskusne gospodjice u 30tim godinama, koje se tese da je svaki pravi i svaki ima svoje vreme i mesto u zivotu i da se mi svi menjamo, jer ces zavrsiti sama kao baba.

I da, mislim da mnogim ljudima definitvno ne treba dati bilo kakvu sansu da osete vezu do neke svoje 20 i kusurte, jer treba prvo znati ziveti sam sa sobom, pa onda i s drugim.
 
tresem se.
jednog momenta sam osetila jaku potrebu da ga nazovem
telefon mi je maltene sam upao u ruke...
valjda je to onaj tren kada su sve okolnosti savršene
nazvala sam ga..
zvučao je sasvim normalno, kao stari on...
dogovorili smo se da se vidimo u nedelju
izvinio mi se što nema kredita..
na kraju mi je rekao: čuvaj mi se, nesrećo..
smejao se..
to je ON.

ne znam šta sada i kako dalje
osećam preveliku sreću ali i plašim se
 

Back
Top