Mi, aktivni clanovi, dolazimo cesto, pisemo komentare, raspravljamo se, poznajemo se (na neki nacin), neke nikove volimo da citamo, neke ne.
Vremenom, dodjes tu, znas vec ko ce biti, ko ce pisati, sta ce pisati...a realno, mi kao da smo u nekom Velikom Bratu sve vreme. Broj pregleda je mnogo veci od broja komentara.
Ali, primetila sam da ja imam osecaj kao da samo mi koji pisemo i citamo, kao da smo neki zatvoreni chat kanal u koji niko drugi ne ulazi, ali onda u nekom trenutku postanem svesna da je ovo javan i vrlo posecen forum i da ko zna, ko sve to cita. Mozda mnogi nasi poznanici, kolege sa posla, prijatelji...neki nas prepoznaju, neki i ne. Vremenom se i svi mnogo vise otkrivamo, pisemo o zivotima, stavovima, nasim dragim ljudima, postavimo slike i razotkrijemo se.
Jeste li vi svesni javnosti? Razmisljate li o tome? Jeste li svesni da van ovog naseg forumskog kruga i mnogi drugi ljudi mogu sa foruma da saznaju dosta o vama?
Pa ono, šta znam, u početku mi je bilo ono kao nešto neprijatno, pazio šta ću da kažem i da se ne pokažem, a po pravilu sam pokazivao grđe nego što bi trebalo. Kao razmišljao sam da gledaju, kao videće me, kao prepoznaće i to. A ono retard, svejedno. Kao pazim, a onda dozvolim sebi neke nebuloze, napušavanja i reči koje realno ne bih sebi dozvolio. I kao kul, ono čuvam se, ja sam ličnost od karaktera i digniteta.
Zaista me čudi da mi do dana današnjeg niko nije prišao i rekao mi da me zna sa Krstarice, ili da mi je neko pisao da me je video, ili da mi je neko ko me od ranije poznaje rekao da me je video ovde. Misim poznajem mnogo ljudi, nisam baš sasvim asocijalan. Može biti da su ti neki koji me poznaju mahom saranjeni ili oni pretekli otidoše direkno na fejzbuk.
Zaključio sam da nije to baš tako kao da nas u svakom trenutku gleda deset miliona Srbalja. Ono, izgleda da ipak to nije toliko praćeno kao što se plašimo ili nadamo.
Kasnije sam izgubio taj neki stra. Zabole me. Misim ono, nije da me zabole, nego ono, verovatno imam taj neki osećaj kao ovi što pišu na fejzbuku sa imenom i prezimenom, slikama i svim. Brate i ako me ćerka buda čitala, ne verujem da će se nešto iznenaditi. Prijatelji i ti neki koji me poznaju sigurno neće, sad to nešto kapiram, možda racionalizujući šta sve prosipam.
Mislim da sam samo dva puta do sada prepoznao forumaše u gradu. Ono nisam im se javio jer nismo bili ono kao nešto u komunikaciji, pa da ne bude da ih prepadam kao neka budala sa interneta, a ne znaju ni o kome se radi. Inače bih, bez pardona.
I desilo mi se pre dve nedelje da je drugar sa kojim sam pio naručio turu za susedni astal i da smo se prebacili među tri neke devojke. To je bilo oko devet uveče, a meni je tek u dva ujutro u narednom lokalu sinulo da je od njih tri ona sa kojom sam se najbolje zezao jedna onako otkačena forumašica koja je dolazila na LjiS i mećavala fotke, no ja je nisam po tome u mahu prepoznao. Svejedno, baš mi je bilo ono kul, što je svejedno podjednako manita, interesantna i zgodna i sve to, ko što sam stekao utisak i ovde.