Јасеновац - истине и лажи

  • Začetnik teme Začetnik teme Wrana
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Glupira se ti, evo tekst moze ceo forum da vidi, gde Sotirovic kaze da je Krajicic posle vratio ?
Ovom otvaranju kao ni I. S. Krajačić nije ni J. B. Tito prisustvovao a po prirodi stvari ne samo da je trebao nego je glavni govor upravo on morao da održi.
Tito je sakrio istinu o Jasenovcu - Lični stavovi - Dnevni list Danas
Питао сам те јел има неко да је демантовао Крајачићев излив мржње према српској делегацији на свечаној вечери после отварања споменика у Јасеновцу, а ти си поставио Сотировића који то потврђује:
"Međutim, Krajačić je ipak ostao upamćen po svojoj srbofobičnoj izjavi šefu srpske delegacije Radisavu Nedeljkoviću u pripitom stanju „Srbi, u Jasenovcu smo vas premalo pobili“ na dan otvaranja Mauzoleja u Jasenovcu 31. jula 1966. g. a nakon same ceremonije svrativši na ručak nakon lova u obližnjim slavonskim šumama a koji (ručak) je priređen najvišim zvanicama na otkrivanju jasenovačkog spomenika (Arhiv Slovenije, Dedijer, k. 3; Aleksandar Ranković, Dnevničke zabeleške, Beograd, 2002, str. 162)."
Каже и да Крајачић самој церемонији није присуствовао иако је био предвиђен, како знамо шта је изјавио на ручку после тога јасно је и зашто.

Тотално непоштовање српских жртава у Јасеновцу уз расистичко понашање према присутним Србима од стране хрватског врха КПХ, али и самог Броза.
Срамота ако Хрвати знају шта је то.
 
Питао сам те јел има неко да је демантовао Крајачићев излив мржње према српској делегацији на свечаној вечери после отварања споменика у Јасеновцу, а ти си поставио Сотировића који то потврђује:
"Međutim, Krajačić je ipak ostao upamćen po svojoj srbofobičnoj izjavi šefu srpske delegacije Radisavu Nedeljkoviću u pripitom stanju „Srbi, u Jasenovcu smo vas premalo pobili“ na dan otvaranja Mauzoleja u Jasenovcu 31. jula 1966. g. a nakon same ceremonije svrativši na ručak nakon lova u obližnjim slavonskim šumama a koji (ručak) je priređen najvišim zvanicama na otkrivanju jasenovačkog spomenika (Arhiv Slovenije, Dedijer, k. 3; Aleksandar Ranković, Dnevničke zabeleške, Beograd, 2002, str. 162)."
Каже и да Крајачић самој церемонији није присуствовао иако је био предвиђен, како знамо шта је изјавио на ручку после тога јасно је и зашто.

Тотално непоштовање српских жртава у Јасеновцу уз расистичко понашање према присутним Србима од стране хрватског врха КПХ, али и самог Броза.
Срамота ако Хрвати знају шта је то.
U tekstu od Sotirovica koji sam ja postavio pise da tamo nije bio ni Tito ni Krajicic. Po tvojoj prici Krajicic nije dosao na otvaranje, nego na rucak.
To kaze Dedijer koji opet prepricava sta je neko reka.
 
U tekstu od Sotirovica koji sam ja postavio pise da tamo nije bio ni Tito ni Krajicic. Po tvojoj prici Krajicic nije dosao na otvaranje, nego na rucak.
To kaze Dedijer koji opet prepricava sta je neko reka.
На отварању није био присутан, али на ручку јесте и то пијан.
И то није моја прича.
https://www.kcns.org.rs/agora/ivan-stevo-krajacic-stvarni-gospodar-komunisticke-jugoslavije/
А и Сотировић каже исто.
 
На отварању није био присутан, али на ручку јесте и то пијан.
И то није моја прича.
https://www.kcns.org.rs/agora/ivan-stevo-krajacic-stvarni-gospodar-komunisticke-jugoslavije/
А и Сотировић каже исто.
Tekst koji sam ja postavio od Sortirovica pise da nije bio.
Da uzemo samo ovu pricu od Dedijerea da je cuo od nekog. Kako se utvrdjuje sta je kriterijum da je nesto istina,a prica je iz druge ruke ?
 
INTERVJU: IVO GOLDŠTAJN, istoričar
Jasenovac nikada nije bio tabu tema

Da li je Jasenovac, kao jugoslovenska tabu tema
srpski mit, da li je istina o njemu bila potiskivana u Jugoslaviji ili je korišćena za veličanje NOB-a?

Jasenovac nikad nije bio tabu tema, jer je bivši direktor jasenovačkog spomen-područja Jovan Mirković 2000. godine izbrojao da je o ovom logoru objavljeno 1.106 knjiga, 1.482 memoarska zapisa i studijska članka, 108 zbirki dokumenata.


- Jasenovac nikada nije bio tabu tema (politika.rs)
 
Tekst koji sam ja postavio od Sortirovica pise da nije bio.
Da uzemo samo ovu pricu od Dedijerea da je cuo od nekog. Kako se utvrdjuje sta je kriterijum da je nesto istina,a prica je iz druge ruke ?
На отварању није био, на ручку касније јесте.
Утврђује се тако што нема ништа да је демантује, што сам те и питао на почетку а ти почео да тролујеш по обичају.
 
На отварању није био, на ручку касније јесте.
Утврђује се тако што нема ништа да је демантује, што сам те и питао на почетку а ти почео да тролујеш по обичају.

Istorijska cinjenica je da Tito i Karjicic nisu bili na otovranju, a onda Dedijer cuje iz druge ruke pricu da je Krajicic dosao posle i to je istina.....
 
Istorijska cinjenica je da Tito i Karjicic nisu bili na otovranju, a onda Dedijer cuje iz druge ruke pricu da je Krajicic dosao posle i to je istina.....
Какав Дедијер читаш ли ти шта се пише.
О Крајачићевом говору на ручку после отварања пише Раја Недељковић, присутан тада, дакле из прве руке.
 
Тај текст је демантовао ово што пишеш, као и ово што сам ја поставио.
Nisi ga ni procitao, neces sada ko bane.
Nesto novo
Egon Berger (Nova Gradiška, 1912 - Zagreb, 26. 4. 1988), jugoslavenski partizan, preživjeli logoraš logora Jasenovac i autor knjige 44 mjeseca u Jasenovcu.
Egon Berger je rođen u Novoj Gradišci, 1912 godine, u židovskoj obitelji. U Zagrebu je prije Drugog svjetskog rata radio kao tekstilni radnik. Od uspostave Nezavisne Države Hrvatske (NDH) bio je član Narodnooslobodilačkog pokreta u Jugoslaviji. Egona su kolovozu 1941 uhitila dva ustaška agenta, u Radišinoj ulici br. 3, ispred radnje u kojoj je radio. Sa najpotrebnijim stvarima, koliko je mogao skupiti na brzinu, odveden je u zatvor u Novu Ves, gdje su se već nalazili ostali zatočenici. Ondje je proveo tri dana, a zatim je odveden na Zavrtnicu gdje je sa ostalim zatočenicima smješten u magazin tvornice "Kristalum". Nakon jedanaest dana, 10. 9. 1941, Egon je sa četrdeset zatočenika deportiran u sabirni logor Jasenovac. U Jasenovcu je proveo 44 mjeseci, gdje je svjedočio brojnim likvidacijama logoraša i brutalnosti Miroslava Filipovića, osuđenog kasnije zbog ratnih zločina na njemačkom vojnom sudu i jugoslavenskom civilnom sudu. 23. 4. 1945 Egon je sudjelovao u proboju iz logora. Od 176 logoraša koji su sudjelovali u proboju uz Egona, spasilo ih se samo 10. Odmah potom pristupio je Četvrtoj srpskoj brigadi XXI. narodno-oslobodilačke udarne divizije vojske Jugoslavije. 1966 godine izdao je knjigu "44 mjeseca u Jasenovcu", u kojoj je opisao svoje zatočeništvu u Jasenovcu.[1][2] Egon Berger umro je u Zagrebu, 26. 4. 1988 godine. Pokopan je na Mirogoju.[3]
Egon Berger - Wikipedia
Berger, Egon. 44 mjeseca u Jasenovcu. Zagreb, Grafički zavod hrvatske, 1966.
egon-berger-44-mjeseca-jasenovcu-zagreb-1966-slika-120958840.jpg

52853.pdf (open.ac.uk)
 
Da citao si, a pitas koji Dedijer ....

Međutim, Krajačić je ipak ostao upamćen po svojoj srbofobičnoj izjavi šefu srpske delegacije Radisavu Nedeljkoviću u pripitom stanju „Srbi, u Jasenovcu smo vas premalo pobili“ na dan otvaranja Mauzoleja u Jasenovcu 31. jula 1966. g. a nakon same ceremonije svrativši na ručak nakon lova u obližnjim slavonskim šumama a koji (ručak) je priređen najvišim zvanicama na otkrivanju jasenovačkog spomenika (Arhiv Slovenije, Dedijer, k. 3; Aleksandar Ranković, Dnevničke zabeleške, Beograd, 2002, str. 162).

Ovom otvaranju kao ni I. S. Krajačić nije ni J. B. Tito prisustvovao a po prirodi stvari ne samo da je trebao nego je glavni govor upravo on morao da održi.


Tito je sakrio istinu o Jasenovcu - Lični stavovi - Dnevni list Danas

Nikola Pavlić, ed. Jasenovački logor: izkazi zatočenika koji su pobjegli iz logora. Propagandni odsjek Narodno-oslobodilačkog vijeća Jugoslavije, 1942).
“Ustaški koljači poubijali su u Sisku noć prije svog povlačenja oko 400 građana i seljaka.” Vjesnik, May 19, 1945, p. 3.
“Strahote logora u Lepoglavi.” Narodni list, May 31, 1945, p. 3.
“Koncentracioni logori: Nožem i maljem.” Vjesnik, May 20, 1945, p.5
“Koncentracioni logori: Stara Gradiška.” Vjesnik, May 19, 1945, p. 5.
“Hrvatska javnost i štampa zalažu se za najstrožije kažnjavanje ustaša i koljača," Politika, June 3, 1945, p. 3.
“Dokumenat ustaškog terora.” Narodni list, June 6, 1945, p. 3.

52853.pdf (open.ac.uk)
 
Ustaške stražarke u logoru Jasenovcu

S raznim vojnim aktivnostima žene u NDH suočavale su se već od 1941. godine, bez obzira na to je li riječ o administraciji u uredu Poglavnikova tjelesnog zdruga ili, kao pilotkinje u ratnoj službi, ili čak kao osoblje u koncentracijskim logorima odnosno Ustaške obrane nadležno za nadzor koncentracijskih logora. Činjenica da su žene k tomu u Ustaškoj nadzornoj službi radile kao zaposlenice u uredu, špijunke i stražarke u koncentracijskim logorima pokazuje da su znale za zločine te da su također na razne načine bile uključene u progon i uništavanje Srba, Židova, Roma i političkih neistomišljenika. Ustaška nadzorna služba bila je nadzorni aparat totalitarne države koja je, slično kao Glavni ured za sigurnost Reicha (Reichssicherheitshauptamt), obnašala funkciju sigurnosne policije te obavještajne službe. Pogotovo zbog uspostave koncentracijskih logora Ustaška se nadzorna služba s pravom može smatrati najvećim zločinačkim državnim organom u NDH. Žene su u Ustaškoj nadzornoj službi radile kao stražarke u koncentracijskim logorima, prvenstveno u Jasenovcu, najvećem logoru za istrebljivanje i radnom logoru u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj te čitavoj jugoistočnoj Europi. Oko 83.145 ljudi – Srba, Roma, Židova, političkih neistomišljenika – u ovom je koncentracijskom logoru na brutalan način izgubilo život. Za projektiranje i organizaciju koncentracijskog logora Jasenovac Vjekoslav Luburić, zapovjednik III. odjela Ustaške nadzorne službe, prikupljao je savjete tijekom posjeta brandenburškom koncentracijskom logoru Sachsenhausenu. Kompleks koncentracijskog logora Jasenovac obuhvaćao je pet teritorijalnih logorskih jedinica, uključujući ženski logor u Staroj Gradiški, dakle u Jasenovcu V. U prosincu 1941. godine ustaše su u logoru Stara Gradiška, koji je u vrijeme Habsburške monarhije služio kao zatvor, uspostavili ženski logor koji je nadziralo žensko osoblje koncentracijskog logora. Najkasnije su u jesen 1942. godine žene mobilizirane za nadzor zatvorenica tijekom rada unutar i izvan logora Jasenovac. Pojedine su stražarke bile mlađe od 20 godina kada su prihvatile službu u koncentracijskom logoru Jasenovac. Većinu njih, a bilo ih je izgleda oko 30, regrutirali su u biti članovi njihovih obitelji za rad u koncentracijskom logoru.1303 Pojedine su zaposlenice koncentracijskih logora također potjecale iz nižih društvenih slojeva. One su radile u tvornicama ili ugostiteljstvu te su od novog zaposlenja vjerojatno očekivale povećanje prihoda. Stražarke su same sudjelovale u ubijanju nevinih ljudi. Bivša zatočenica Mare Vejnović-Smiljanić dala je sljedeću izjavu o svojim iskustvima sa ženskim personalom u logoru: „Zle su bile i žene – ustašice. Sjećam ih se samo po imenu – Maja [Buždon], Milka [Pribanić] i Božica [Obradović]. Obično su silovito, u ustaškim odijelima i naoružane, ulijetale u logor u koje doba bilo dana i noći. Nikada se nije znalo šta će učiniti. Tukle su i šamarale logorašice. Napadale su ih pogrdnim riječima i ubijale su često žene iz čistog zla.“1304
Glavna je nadzornica ženskog logora bila Maja Buždon, udata za stražara Mirka Slišković-Slomić. Ova je žena ubijala svjesno i veliku je važnost pridavala priznanju koje je dobivala od svojih muških kolega. Jedan preživjeli iz koncentracijskog logora izvijestio je da bi se nadzornica opijala s muškim kolegama te se u okviru masovnih likvidacija, koje su se najčešće provodile noću, natjecala u vezi s brojem ubijene djece, žena ili muškaraca.1305 Po svojoj se žudnji za ubijanjem nije razlikovala od svojih muških kolega. Zatvorenice su je se uvelike bojale i opisivale je kao ženu koja je sa sobom uvijek nosila oružje te bila odjevena u čizme i uniformu, a koja se zatvorenicima doimala maskulinizirano.1306 Nedugo ju je nakon njezina uhićenja vojni sud Druge armije u Zagrebu tijekom lipnja 1945. godine osudio na smrt vješanjem. Tijekom kratkog saslušanja Maja Buždon nije poricala zločine koje je počinila u koncentracijskom logoru Jasenovac, već je izvijestila možda i pod pritiskom o svojem prvom ubojstvu koje joj se posebno urezalo u sjećanje: 1303 Sljedeće žene se spominju u dokumentima: Jelica Ančić, Ljubica Babić, Marica Božicević, Jelica Brkić, Maja Buždon, Ankica Čop, Marica Djurdjević, Ljubica Flanjak, Marija Fridl, Milica Glavata, Zorica Grbac, Vilma Horvat, Slavica Korada, Marija Kukuljan, Dragica Kuzmek, Mima Kuzmek, Nada Tambić-Luburić, Božica Obradović, Stefica Majurić, Valerija Paradjik, Vera Parašćan, Milka Pribanić, Evica Rickijević, Stefica Poklitar, Dragica Poklitar, Ružica Soldo, Vlasta Vasku i Marica Žabek. Vidi: HR-HDA, SDS RSUP SRH – 1561, Ustroj i djelatost MUP-a NDH, K. 52, Sig. 013.2.7.
„Među ostalim učestvovala sam u masovnom ubijanju, kao i ostali dužnostnici i dužnostnice spomenutog logora. Detaljno se ne bih mogla sjetiti svih zločina koje sam počinila, ali u sjećanju mi je ostalo najbolje prvo ubistvo koje sam izvršila nad nepoznatom staricom u kuli logora Stara Gradiška. Zločin sam izvršila na taj način, što sam staricu povalila na pod i opalila joj metak u sljepoočicu.“1307
Drukčije je njezinu ulogu definirala tadašnja stražarka Nada Šakić, rođena Tambić-Luburić, koja je više puta pristala na razgovore u zagrebačkom domu za umirovljenike na Svetom Duhu. U našim je razgovorima Šakić tvrdila da je bila samo osoba koja je primala zapovijedi, koja je nenadano završila u koncentracijskom logoru Jasenovac, i to samo zato što ju je njezin brat, zapovjednik svih logora u NDH Vjekoslav Luburić, pozvao da određeno vrijeme provede u Jasenovcu:
„Moja mama otišla je bolovat, bila je bolesnik. Pokojni brat [Vjekoslav Luburić] mi kaže: ,Pa sad mi je neugodno ostavit te samu u stanu. Dođi ti sa mnom u Gradišku [Staru Gradišku]. Tamo ima djevojaka, imaš se s kim družit.‘ I tako, ja sam tamo otišla, ali kad je mama došla, ona je htjela da ja idem doma. Tako jedno tri mjeseca sam bila [u logoru]. Nisam ja radila kao dužnostnica. Ja sam uslugu koju napravila. Trebalo je recimo zatočenice vodit kod liječnika: ,Nemam ja vremena‘ – ,Onda bi ja, ja ću, kažem.‘ Onda bi išli [ustaše] da nešta razgovaraju. U crkvu sam ih [zatvorenice] vodila. Svake nedjelje su imali misu i bolji ručak. Nije njima loše bilo, no, no.“1308

Šakić je svoju ulogu u koncentracijskom logoru predstavila kao čisto izvršavanje zapovijedi. Kao „borbena“ članica ustaškog pokreta, kako je samu sebe opisivala, nije ove zadaće izvršavala bez mogućnosti primjene slobodne volje, već zasigurno s predanošću i trenutnom spremnošću. U Jasenovcu je usto radila kao medicinska sestra. Unatoč tomu umanjenju važnosti svoje uloge u logoru, ipak je priznala da su ustaše ubijale u Jasenovcu. Međutim, to je ubijanje opisala kao posljedicu rata i zatvorenike u koncentracijskom logoru kao ratne zarobljenike, a ne, kao što su u stvarnosti bili, civilne žrtve, među kojima su se također nalazila djeca. U logoru Stara Gradiška upoznala je svojeg budućeg supruga Dinka Šakića, koji je 1944. godine bio zapovjednik Logora III u Jasenovcu. Oni su se vjenčali i nakon rata pobjegli u Argentinu. Godine 1998. njezin je suprug Dinko Šakić izručen Hrvatskoj te je godinu dana kasnije, zbog zločina koje je počinio u koncentracijskom logoru Jasenovac, osuđen na 20 godina zatvora. Hrvatsko je pravosuđe isprva sumnjalo da je njegova supruga počinila zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Svjedoci su ju optuživali, između ostalog, da je s drugim stražarkama u logoru mučila zatvorenike do smrti, da je zaključavala zatvorenike bez vode i hrane u samice te da je bila uključena u „selekcije“, čija je posljedica bila ubijanje bolesnih, nemoćnih i djece.1309 Nada Šakić saslušana je, no zbog nedostatka dokaza puštena je na slobodu jer je državno odvjetništvo nije moglo povezati ni s jednim izravnim kaznenim djelom.1310 Sudjelovanje stražarka koncentracijskih logora u ubojstvima nevinih ljudi u koncentracijskim logorima pokazuje koliko su fanatično podržavale politiku ustaške države te koliko su malo zaista predstavljale propagiranu ustašku predodžbu o miroljubivim ženama koje rađaju i izvršavaju majčinske dužnosti.

AKTERKE USTAŠKOG POKRETA IZMEĐU KARIJERE ...
hrcak.srce.hr › file

Nada Šakić — Vikipedija, slobodna enciklopedija (wikipedia.org)
Marija Maja Buždon — Vikipedija, slobodna enciklopedija (wikipedia.org)
Nada Šakić i Marija Maja Buždon 1944 ?
Nada-Sakić-i-Marija-Maja-Buzdon.jpg

Nada Šakić 1998
nada-sakic-c-escorted-by-police-officers-arrives-at-zagreb-airport-november-2-the-alleged-worl...jpg

Logor Jasenovac 1942
12719105_10208313594814594_8804935627250821237_o.jpg
 
Da citao si, a pitas koji Dedijer ....

Međutim, Krajačić je ipak ostao upamćen po svojoj srbofobičnoj izjavi šefu srpske delegacije Radisavu Nedeljkoviću u pripitom stanju „Srbi, u Jasenovcu smo vas premalo pobili“ na dan otvaranja Mauzoleja u Jasenovcu 31. jula 1966. g. a nakon same ceremonije svrativši na ručak nakon lova u obližnjim slavonskim šumama a koji (ručak) je priređen najvišim zvanicama na otkrivanju jasenovačkog spomenika (Arhiv Slovenije, Dedijer, k. 3; Aleksandar Ranković, Dnevničke zabeleške, Beograd, 2002, str. 162).

Ovom otvaranju kao ni I. S. Krajačić nije ni J. B. Tito prisustvovao a po prirodi stvari ne samo da je trebao nego je glavni govor upravo on morao da održi.


Tito je sakrio istinu o Jasenovcu - Lični stavovi - Dnevni list Danas

Nikola Pavlić, ed. Jasenovački logor: izkazi zatočenika koji su pobjegli iz logora. Propagandni odsjek Narodno-oslobodilačkog vijeća Jugoslavije, 1942).
“Ustaški koljači poubijali su u Sisku noć prije svog povlačenja oko 400 građana i seljaka.” Vjesnik, May 19, 1945, p. 3.
“Strahote logora u Lepoglavi.” Narodni list, May 31, 1945, p. 3.
“Koncentracioni logori: Nožem i maljem.” Vjesnik, May 20, 1945, p.5
“Koncentracioni logori: Stara Gradiška.” Vjesnik, May 19, 1945, p. 5.
“Hrvatska javnost i štampa zalažu se za najstrožije kažnjavanje ustaša i koljača," Politika, June 3, 1945, p. 3.
“Dokumenat ustaškog terora.” Narodni list, June 6, 1945, p. 3.

52853.pdf (open.ac.uk)
О Крајачићевом говору на ручку после отварања пише Раја Недељковић, присутан тада, дакле из прве руке.

"Раја Недељковић, шеф борачке организације Србије, у својим мемоарима под насловом “Глуве године”, пише овако: “Три дана после Брионског пленума предводио сам изасланство Србије на откривање споменика Јасеновцу. Годинама је Александар Ранковић инсистирао да се Јасеновац обележи и логор сачува од заборава. Годинама су Бакарић и многи други одбијали и одлагали постављање споменика."
„Твој предлог да се нешто предузме, одбацујемо“. Узалуд сам му објашњавао да Стево Крајачић није увредио мене него жртве Јасеновца и читав српски народ.

Дакле није реч о неким Дедијеровим препричавањима као што кажеш неко о писању директног сведока тога свега.
 
О Крајачићевом говору на ручку после отварања пише Раја Недељковић, присутан тада, дакле из прве руке.

"Раја Недељковић, шеф борачке организације Србије, у својим мемоарима под насловом “Глуве године”, пише овако: “Три дана после Брионског пленума предводио сам изасланство Србије на откривање споменика Јасеновцу. Годинама је Александар Ранковић инсистирао да се Јасеновац обележи и логор сачува од заборава. Годинама су Бакарић и многи други одбијали и одлагали постављање споменика."
„Твој предлог да се нешто предузме, одбацујемо“. Узалуд сам му објашњавао да Стево Крајачић није увредио мене него жртве Јасеновца и читав српски народ.

Дакле није реч о неким Дедијеровим препричавањима као што кажеш неко о писању директног сведока тога свега.
Kada sve saberes imas samo pricu iz prave ruke, koji neki negiraju.
 
Poslednja izmena:
Konacno smo i to resili
Xрват др Никола Николић, лекар по занимању, био је заточеник Јасеновачког логора. У својој књизи „Јасеновачки логор смрти“ он пише о клерикалцима кољачима у Јасеновцу оно што је својим очима свакодневно гледао:

65 stranica
ФРАТРИ И УСТАШЕ КОЉУ - Jasenovac-info.com
 
Konacno smo i to resili
Xрват др Никола Николић, лекар по занимању, био је заточеник Јасеновачког логора. У својој књизи „Јасеновачки логор смрти“ он пише о клерикалцима кољачима у Јасеновцу оно што је својим очима свакодневно гледао:

65 stranica
ФРАТРИ И УСТАШЕ КОЉУ - Jasenovac-info.com
Јесмо и установили да нису у праву као ко зна колико пута пре тога.

Зато што све католике поистовећују са Хрватима.
Кажу овде да је по објави књиге заглавио Голи оток.
https://www.cudo.rs/proizvod/јасеновачки-логор-др-никола-николић/
 
Jedan deo knjiga sto su za vreme Tita objavljene o logoru Jasenovac

Drago Čolaković, Kronika iz pakla, SPJ, biblioteka Poruke, 1971.
Radovan Trivunčić, Jasenovac i jasenovački logori, SPJ, 1972.
Đorđe Đurić, Evropom između žica, SPJ, biblioteka Poruke, I izd. 1973, II izd.1980.
Grupa autora (ur. Radovan Trivunčić), Riječi koje nisu zaklane-svjedočanstva preživjelih zatočenika logora Jasenovac, knjiga I, SPJ, biblioteka Poruke, 1973.
Radovan Trivunčić, Jasenovac i jasenovački logori, knjiga II, SPJ, 1974.
AVNOJ, Jasenovački logor, 1942, reprint SPJ, 1974.
Radovan Trivunčić, Jasenovac, informativni propagandni vodič, fotomonografija, SPJ, 1974.( prijevod: engleski, francuski, ruski)
Grupa autora (ur. Radovan Trivunčić), Riječi koje nisu zaklane-svjedočanstva preživjelih zatočenika logora Jasenovac, knjiga II, SPJ, biblioteka Poruke, 1975.
Goran Vuković, Klopka za koljače, SPJ, biblioteka Poruke, I izd. 1975, II izd, III izd. 1985.


Đorđe Radišić, Oči trava, poema za žrtve Jasenovca, SPJ, biblioteka Poruke, 1975.
Miloš Kordić, Sloboda je nauk preduboki, poema, SPJ, biblioteka Poruke, 1976.


Pero Drakulić, Korak do smrti, SPJ, biblioteka Poruke, 1977.
Čedomil Huber, Bio sam zatočenik logora Jasenovac, SPJ, biblioteka Poruke, I izd. 1977, II izd, III izd. 1985.
Radovan Trivunčić, Jasenovac i jasenovački logori, knjiga III, SPJ, biblioteka Poruke, 1977
Grupa autora(ur. Radovan Trivunčić), Riječi koje nisu zaklane-svjedočanstva preživjelih zatočenika logora Jasenovac, knjiga III, SPJ, biblioteka Poruke,1977


Komisija za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača, Zločini u logoru Jasenovac, 1945, reprint SPJ, 1977.
Duško Lončar, Deset godina Spomen-područja Jasenovac, SPJ, biblioteka Poruke, 1977.
Grupa autora (ur. Radovan Trivunčić), Neugasla sjećanja, SPJ, biblioteka Poruke, 1978.


Antun Barac, KZSTG, SPJ, biblioteka Poruke, 1978.


Josip Škorjanec, Nema ljepše pjesme od istine, dramatični oratorij, SPJ, biblioteka Poruke, 1979
JUSP Jasenovac - “MESSAGES” LIBRARY, JASENOVAC MEMORIAL SITE (1968 - 1991) (jusp-jasenovac.hr)
p-avnoj-a-jasenovacki-logor-iskazi-zatocenika-slika-15585888.jpg
 
0BJAVLJENI IZVORI I LITERATURA O JASENOVAČKIM LOGORIMA
I Objavljeni izvori (dokumenta)………………………………………………… 37
II Memoarska literatura…………………………………………………………. 117
l. Posebna izdanja…………………………………………………………... 118
2. Članci……………………………………………………………………. 131
a) Članci u zbornicima………………………………………………… 131
b) Članci u štampi……………………………………………………… 145
Naučni radovi, istoriografska i druga publicistika……………………………. 156
1. Opšti pregledi istorije…………………………………………………... 158
2. Enciklopedije i leksikoni……………………………………………….. 164
3. Studije i stručni prilozi………………………………………………….. 173
a) Stručni i naučno-popularni prikazi logora………………………...... 174
b) Studije i prilozi izučavanju pojedinih pitanja o jasenovačkim logorima….......................................................................................... 184
c) Studije i prilozi izučavanju relevantnih tema i druga istoriografska publicistika…………………………………………………………. 233
4. Regionalna i lokalna istoriografija……………………………............... 295
njiževnost i film…………………………………………………………...... 329
1. Beletristika…………………………………………………………….. 329
2. Film……………………………………………………………………. 334
Jovan Mirković~Jasenovačke žrtve.pdf

Bibliografija izdanja u narodnooslobodilačkom ratu 1941- 1945,69 o jasenovačkim logorima ima tri bibliografske jedinice.70
Bibliografske jedinice 5 316. i 5 317. su ustvari jedan naslov: Jasenovački logor - Iskazi zatočenika koji su pobjegli iz logora 1942. godine,strana 24

Prvi dokument o ustaskim zlocinima, je objavili Titovi partizani u ediciji ''Dokument o zlocinima okupatora i njihovih ustaskih i cetnickih pomogaca'' a dokumnt iz 1942 se odnose na Jasenovacki logor i ustase.
 

Back
Top