Kapiram šta želiš reći.
Egzaltacije planete svakako vuku ekstremitet više no planete u sedištu, ležištu, prirodnom znaku-kući itd. Kada se tako posmatra, sve zavisi od perspektive koju želiš da iskoristiš.
S jedne strane, krajnosti su ''dobre'' jer prikazuju da se stvari mogu nadaleko razviti, dok s druge strane prikazuju opasnost od razvijanja isključivosti.
Ali, treba znati i razumeti - ovo se uvek dešava. Ove isključivosti su uvek prisutne, samo na dosta manjoj korelaciji u ljudskim odnosima, što sa drugim ljudima, što sa delovanjem ili mišljenjima o situacijama. I te isključivosti mogu da doprinesu razvitku nekih pojedinosti. U toj međusobnoj korelaciji dešava se ono stanje koje nazivamo životom. Kravica će da se pokaki, zar ne? Naravno, čovek to neće jesti, ali će da pođubri zemljište gde treba da se razviju biljke. Biljke će da iskoriste kravlji izmet da napreduju, ojačaju i sakupe sve minerale koji su im potrebni za opstanak, baš onako kako je priroda napravljena. Materija skapa i postaje reciklirana, pretvara se u novi život, a točak se okreće i ne prestaje. Iz Riba u Ovna, iz Ovna u Bika, iz Bika u Blizance itd Samo se nadograđuje.
Stelijum će ti davati manje promenljivu ličnost koja će biti ekspert u svojoj oblasti, dok će ti raštrkane planete po horoskopu davati nekoga sa mnogim interesovanjima i delima u životu koja će najbolje da povezuje gomilu stvari u jedno ili da ima cikluse života koji se mogu poređati u segmente poput godišnjih doba. Neko sa stelijumom će da takođe ima mnoga interesovanja, ali pitanje je da li možeš da ispratiš te ljude kao i da li će da ti otvore ogromna metalna vrata? Dok ljudi sa raštrkanim planetama će uvek imati nekoliko otvorenih prozora, vrata, rupicu u krovu da se propadne ili neki drugi način da se dođe do njih oko zajedničkih tema.
Činjenica je, pak, to jeste forma u astrologiji koja se pojavljuje i prikazuje da ti ekstremiteti ili krajnosti, kako god da ih nazovemo, predstavljeni kao forma zakona. To su forme koje jesu i ne možemo ih menjati isto onoliko koliko ne možemo menjati koje ćemo planete gde da držimo, koliko, kada itd. To su spoljašnji faktori na koje čovek ne može da utiče, isto kao što rukama ne može da zadrži kišu ili žmurenjem ne može da ukloni sunčevu toplotu.
Dve suprotnosti ne moraju nužno da rade jedna protiv druge. Jednostavno se nadopunjuju (na primer Ribe i Devica su zajedno dali medicinske sestre ko pojavu, Bik i Škorpija su ti dali poljanče za hranu i reku za vodu- dveju osnova za život). Ali se mora pronaći medijum koji će da uspe u prikazivanju pozicije koja je konvencionalno smatrana ''lošom'' za društvo. Šta to znači?
U astrologiji kada posmatraš planete niti jedna ne naglašava ''ovo je loše'' ili ''ovo je dobro''. To ne postoji. Astrologija se nikada ne bavi Moralnim odlukama. Astrolozi u razgovoru sa klijentom moraju da morališu, ali astrologija nema tu potrebu da prikazuje stvari kroz ulepšavanje ili razgolićivanje. To je samo ljudska potreba da kroji stvari po sopstvenim potrebama. Često, sebičnim potrebama.
Govorili smo o Merkuru u Vodoliji kao o sistemu egzaltacije. Za mene kao astrologa to će uvek da vuče koliko dobrog, toliko i lošeg, jer stav Astrologije, kao i čitavog univerzuma koji se u istoj posmatra, jeste da se uvek pronalazi balansiranje. U svemu što se radi, čini, misli itd. Ovaj zakon ''Balansa'' je prisutan u astrološkoj formi tako što imamo suprotne znakove Zodijaka koji se međusobno nadopunjuju prikazujući naočigled dve suprotnosti.
Sa Merkurom u Vodoliji, egzaltiranim, dobijemo savanta koji fantastično kalkuliše i pamti sve brojeve. Ali dobijemo takođe nekoga ko je u mladosti trpeo strahovite glavobolje, bol, nije imao detinjstvo, kinjili su ga svi, nazivali ga freakom ili jednostavno bežali od nekoga ili nečega što ne mogu da shvate ili da oboje unutar svoje slike o svetu. Balans postoji u tome što on može ono što oni ne mogu, a on ne može ono što oni mogu. Ili nema ono što oni imaju. Ili ne razmišlja na isti način o stvarima o kojim oni razmišljaju.
Pogledajmo sa biološke perspektive.
Imaćeš na livadi gomilu maslačaka, a imaćeš i u džungli jedan cvet koji se pojavljuje tek svake prestupne godine... I od maslačaka ti možeš da dobiješ med podjednako kao i od cveta koji se pojavljuje svake prestupne. Više meda će se dobiti od maslačaka, normalno. Ali možda baš taj cvet daje posebnu vrstu leka za neku retku bolest.
Pogledajmo sa nutricionističke perspektive.
I kada slaninu jedeš, misliš masna je, holesterol napada. Ali za moždane ćelije i neke bolesti pluća je nezamenljiva. Ili pomorandžu kada jedeš pa dobiješ influx vitamina C, ali za zubnu gleđ je acidnost katastrofalna.
Svuda mora da postoji balans, iako se isti ne može uvek videti ili sagledati na prvu ruku.
----------------------------
Ali, ja nisam o tome govorio!

To su ''prirodni zakoni astrologije i sveta''.
Ja sam govorio o tome kako doživljava čovek ''dobro i loše'' u astrologiji. Prevlast je data ''dobrom'' naspram onoga što je ''loše''. Da li je moj Merkur u Strelcu zaista loš kada je činjenica da preko njega posmatram astrološku simboliku na jedan opširan način gde povezujem stvari, ljude, situacije, principe, moralnost, filozofiju, Boga i sve drugo, treće i deseto u jedan univerzalni oblik postojanja umesto da se isključivo opredeljujem za sajdžijski posao ili posao u štampariji koji me nikada ne bi istinski načinio srećnim iako bi predstavljao nešto što je generalno ljudima okarakterisano kao ''dobra stvar'' ili mi pružilo, koliko-toliko, sigurnost za dugi niz godina?
Da, za zemljane znakove bi ta vrsta sigurnosti sigurno bila i te kako primamljiva. Kao kada bi se cvet iz džungle isekao i odvukao iz prirodnog staništa tako da živi u saksijici u nekom buđaku na NBG. Jednostavno, nije za to stvoren. Isto tako, Merkur u Strelcu nije stvoren za konvencionalne knjige, konvencionalne metode, konvencionalno BILO ŠTA. Uvek mora da bude neobično, nekonvencionalno, drugačije, rasprostranjeno, naširoko, svestrane, sagledano iz mnogo perspektiva bez da se bilo koja postavlja kao prva, druga ili poslednja. Uvek sa dubokim razmišljanjima, a više okrenuto ka tome da se lepše u životu provede sa puno znanja (ogromna žeđ je to) koje će konstantno da se gradi u mentalnoj tvrđavi bez kraja pre nego li da se živi mirnim životom pisca koji se proslavi sa knjigom ili dve ili žurnaliste koji sagradi život oko fiata punto.
Sedišta su okej, ali ne smatram da su na bilo koji način zaista beneficirana jer njihov frejm je uzan i vuče korene iz onih perioda kada su Saturn smatrali vladarem osme kuće, što znamo uveliko da nije tačno.
Pozdrav!