Ja pjevam svoj bluz

[Neponovljiva Gracija]

UMORAN SAM

Umoran sam
Od plesa na žici
Dok dolje odjekuju krici
Onih što čekaju tren
Da budeš razbijen,
Da konačno padneš,
Da zauvijek staneš
Izvoditi figure,
Onima što žure
Zabiti nož u leđa.
Još ih i vrijeđa
Što nisi kao oni,
Bezlični pijuni
Čiji je alter ego
ili, možda, nego,
I nikad ti oni oprostiti neće
Što cvijećem nećeš nazvati smeće.

Zato, kad padnem, dizati se neću
Jer ja sam jednom spoznao sreću,
I znam zašto sam živio do sada,
A oni to neće, ne mogu nikada.

Drazan Gunjaca

 

[Nemir]

Piši mi na zelenu adresu ljeta.
Poljupci koje mi šalješ neka bude posljednje večernje novosti.
Glava mi je puna nekih divnih soneta,
a nema nikog ni da mi oprosti i ne oprosti.
Jutros su opet pisali nešto povodom moje
najnovije zbirke.
O uticajima ponovo izmislili su čitave priče.
Najveći uticaj na mene izvršila je
jedna apsolventkinja germanistike,
ali to su prećutali, jer, zaboga, koga se to tiče.
Koga se tiče to sto si ti za mene i Honolulu i
Madagaskar i Meksiko,
Istorija koju, klecajući, obiđoh uzduž i popreko.
Tvoje ime nije ušlo ni u jedan leksikon.
Nema te ni u jednoj enciklopediji,
ni u jednom "Ko je ko"
Ali za mene ti si sve, kao vojniku prvi dan mira,
krevet i suze i cvijeće u vazi.
Tvoje oči su mi jedina lektira
u ovom danu koji prolazi i odlazi.
I . S

 

[Maha-maja]

 

[zeljena]

 

[*SONJA*]

LEGENDA, za sva vremena!

Vredi ponoviti, prava stvar, za sva vremena

 

[Maha-maja]

 

[Maha-maja]

 

[Maha-maja]

 

[*pustinjakinja]

" Bijeli bluz


-Znas sta zelim ?
-Sta ?
-Zelim da nekoga volim, da volim, ne da me voli.
-To boli...bas boli.
-Znam da boli.
-Znam.
Znam da znas.
- ...

Rijeci u noci...noc u rijeci...tisina u tisini.
Izgovorene i neizgovorene zelje.Odjek bezglasnih misli sto ostaju za njima u ritmu bluza odlaze putem u nepovrat, negdje daleko u vasionu.Ko zna, mozda ih usput pokupi neka zvjezda padalica, koja ce padajuci na drugom kraju svijeta, nekome ispuniti zelju.Mozda je i ova vec ispunjena. Cesto i ne znamo ni sta smo ni kad ni gdje pozeljeli, niti koja zvijezda je u tom trenutku bila iznad nas.Neko negdje rece da sa zeljama valja biti oprezan.
Napolju decembar ispisuje note bijelog bluza dok noc krupnim korakom grabi u novi dan.Vec je nesto sto se zove jucer.U njemu ostaje da odzvanja jedna zelja i jedna tisina.
Neke rijeci se nikad ne ponove.I nikad ne isceznu iz sjecanja.Druge pak, prste poput ovih pahulja u noci, zadrze se kratko i nestanu do nekog sljedeceg decembra u kojem ce podsjetiti na nesto vec vidjeno.
Rijec je nstala, ostala je misao obojena nespokojem.Dobro je da je decembar, i da jos snjezi, nece ostati tragovi, ' tragovi malih stopa...'... Bijeli bluz brise tragove odmjeravajuci snagu razuma, trazeci u njemu zgodno mjesto za sebe.Suvise je mracno tamo.I nije neko mjesto za bluz, iako bluz nejljepse zvuci u tami.Vjesto preskace prepreke i rusi zidove ostavljajuci za sobom duboke zlijebove nijemih nemira.
Svjetlost na obzorju mijesa se sa bijelom bojom bluza.Sve je nestvarno srebrno.Daleko.Jedan od onih magicnih trenutaka kada se cini da su i sni java.Da sve moze.
A snovi kao snovi, nekome lijepi, nekome kosmar... nikome zbilja.Mnogi jos sanjaju, dok ja budan gledam svoj san kako nestaje u decembarskom praskozorju, ostavljajuci za sobom srebrni trag bijelog bluza koji mami da se krene za njim.Ostajem dalek i nijem sklapajuci oci pred magijom koja prijeti da zaledi, ostavljajuci rijeci i zelje u ledenom dahu decembra.
Bijeli bluz donosi sapat ; ' ..zelim...znam...boli...voli...zelim...znam...znam...znam ...' .Ne slusam, ne zelim da cujem, niti da mislim, niti da osjecam...hocu da sanjam.Da sanjam jedan decembar, bijeli bluz, zvijezde padalice i...nju.Da me voli.Bar u snu.
I...ne budite me.bar ne do sljedeceg decembra. "

 

[SibilaRea]

Nekako zbunjeno čekamo dane da odletimo
što pre
tamo gde stiže se kasnije
gde neko čeka na nas.

Ako ti jave nekad
Da više nema me
Ako ti jave nekad
Možda mene ni bilo nije
Zamisli me

Nekako zbunjeno ljuljamo klatno života
Zadnji put
Koje k'o sneg na toplom dlanu
Topi nas zauvek

Ako ti jave nekad
Da više nema me
Ako ti jave nekad
Možda mene ni bilo nije
Zamisli me...

 

[Maha-maja]

 

[*SONJA*]

 

[Maha-maja]

 

[Maha-maja]

 

[SibilaRea]

Nijedna tajna bolje cuvana nije
Od one koju svako samo nagadja
Znam tvoje ime, znam tvoju kozu
Znam gde lomljivo je
Ali ne znam kako ziveti sa zeljom
Sta dati iz sebe teskoj navici

Ako ne ode sad, ako ne ode sad
Molitva, tako jak je stisak ljubavi
Odlazim, tebi se nikad necu vratiti

Kako daleko bi trebalo otici
Da bi izgubio nazad do kuce put, do kuce put
Od ovog grada ove velike duse
Malo ko ce imati pravi kljuc
Ako ne ode sad
Molitva, tako jak je stisak ljubavi
Odlazim, tebi se nikad necu vratiti

Nijedna tajna bolje cuvana nije
Od one koju svako samo nagadja
Znam tvoje ime, znam tvoju kozu
Znam gde lomljivo je
Sada je kasno opet videti sjaj
Nikada tezi nije bio kraj
Sta dati iz sebe teskoj navici

Ako ne ode sad, ako ne ode sad
Molitva, tako jak je stisak ljubavi
Odlazim, tebi se nikad necu vratiti...

 

[Maha-maja]

 

[Maha-maja]

 

[Maha-maja]

 

[Maha-maja]

 

[SibilaRea]

Moja mladost beše kao bura neka,
Blistavo mi sunce tu i tamo sjalo:
Grmelo je, lilo, pa me pustoš čeka
U vrtu gde zrelih plodova je malo.

 

[*pustinjakinja]

...nije to kisa, to Andjeli placu....

 

[*pustinjakinja]

Kise padaju ponovo

Ponovo kise padaju
i nebo place iznad grada
andjeli voljene traze
na oblaku od sjecanja.

Dobuju kapi o zamagljena okna
cujem ime tvoje vjetar nosi
sklapam oci i svoj bol grlim
osjecam tvoj dodir u kosi.

Kisa se slijeva niz gole grane
pokisla ptica zuri u gnijezdo
vrijeme se uvijek ponovo vraca
dok dusa put mu placa.

Ponovo kise padaju
promrzli suncu se raduju
ja samo sklapam oci
da vidim tvoje mile oci.

Misli ka tebi hode
pokisle od oluje u dusi
kise padaju ponovo
moj bol me snagom gusi.

'07.

 

[*pustinjakinja]

SETNJA PO SAMOCI

Idite vi prijatelji
ja bih malo ove noci
setala po svojoj samoci
i s vremenom odplesala ponocni ples.

Ne zovite me i ne cekajte
ne mogu sa vama poci
popijte i za mene casu neku
ja bih da budem sama u noci.

Sa noci cu da se druzim
i casom odstajalih misli
do svojih bih dubina opet
mirnim korakom posla.

Cekaju me tamo i stari i novi
zacarani krugovi i skrinja
zakljucanih svijetova do kojih
nema redovnih letova.

Od fine cipke pleten plast
skrio je haljinu za ples
po podijumu od ogledala
u kojem je odraz neprolaznog vremena.

Zaplesala bih nocas sa njim
od juce do sutra i natrag u sad
idite bez mene prijatelji
vrijeme je moj saputnik ovu noc.

 

[*pustinjakinja]

NA IVICI SNA

Doci ce opet zima duga
snjegovi ce prekriti trag.
Kuca neka,tudji neki dom
sjecanjem ce tada da ti
prekrije dusu,imenom ces
da me zoves,al' necu biti tu.
Ne trazi me,suzo moja imena svetog,
ne zovi me,tugo moja,pusti
pusti da spavam snom ukletih.
Ne prati tragove sreco moja,
moji su tragovi zauvjek prokleti.
Ostani sreco na ivici sna
andjela bjelog tu ti ostavih ja
u nocima zimskim dugim
da brise tragove kud odoh ja.
Ostani sreco,srecu tvoju zelim kao svoju,
zaboravi zimu,snijeg i brjeg
i dom neki,zaboravi poput sna
ne prati sreco tragove moje
prokleto je davno sve i ime moje.
Andjela ti ostavih sreco
da ne pratis prokletstvo
i zato idi,idi iz sna,
nastavi putem srece svoje,
ne prati tragove do mene sto vode
ovo prokletstvo sreco
neka bude samo moje.

 

[*pustinjakinja]

***

Januar.
Danas,nekad,sutra.
Januar dolazi i prolazi
ostaju stari kalendari
iskrizanih datuma.

Januar.
Radost nekad,svjetlosti pun,
snjegova bijelih i zvijezda sjajnih,
tananih ceznji u prvim pahuljama,
najljepsih zelja u dugim nocima.

Januar.
Praznina danas,tama gusta
snjegovi crni neki viju,
ne nalazi misao ni staze ni puta
u mecavi zavijana dusa pusta.

Januar.
Za sta da se uhvati zaledjeno srce
kome ruke prazne,pruzene,
kuda pogled kroz mecavu moze,
kako krenuti u januar sutra...