Ja pjevam svoj bluz

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.


PUTUJ S VJETROM


Pruži ruku vjetru
i kreni putem sjećanja
stazama pokrivenim
uspomenama...

Vjetar neka te vodi
kroz pustoš duše tvoje
sklanjajući ispred tebe paučinu
istkanu od košmara...

Kada te dovede
na grob mladosti tvoje
nad kojim vječno padaju
kiše gorkih suza
zapali svijeću od želja
i položi vijenac od crnih ruža...

Tu se put račva na dvoje...
na jednom su prosute
kosti bez imena,
na drugom je ime ispisano
zlatnim slovima...

Tu će ti vjetar ledja okrenuti,
sam put odaberi
ili ćeš kosti pokupiti
ili se zlatom okititi...

Jedan put u vječnost vodi
a drugim ćeš do pakla doći...

Izaberi sam
tu na raskršću sjećanja
pokraj zgaženih uspomena...

Vjetar će iz daljine da ti priča
priču o istini...

Tu... na putu od sjećanja...​
 
NE PITAJ VISE

Ne pitaj vise zasto te ljubim. Pitaj
zasto raste trava i zasto je nemirno more.
Pitaj otkud stize vetar proletnji
i belom ladjom snova tko krmani
kad noc nad svetom hladne prostre sene.

Ne pitaj zasto te voli moje cudno srce.
Znas li odakle koral na dnu oceana?
Valovi pricaju o zaspaloj lepoti,
ali ti zivis daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pecina
o koju se uzalud razbija moj zivot.

Ne pitaj zasto te ljubim.
Pristupi k meni! Tuzno je moje srce.
Ti i mesec: dva nedohvatna cveta
na viskoj planini zaborava.
 

Sreo sam te mnogo puta - Ladislav Prežigalo

Drhtim...
Drhtim kad ugledam žar u očima tvojih
što k'o iskra sja,
što k'o oganj gori...

Drhtim kada prođeš pokraj mene i mirišeš k'o ruža
i smiješ se k'o sunce,
što nam život pruža...

Drhtim kad sretnem pogled tvoj, što nježno razdire dušu
i nikad nije moj...

Sreo sam te mnogo puta...
Znaš... i nikad ti nisam rek'o...
(mislio sam da si ljuta)
da te volim... da te grlim i ljubim...
Oh, oprosti molim.

Ljubav... tajna koju vječno krijem.
Oprosti što kažem sada kad odlazim zauvjek...
I sa tajnom mrijem...

Kad ideš - idi.
Idi... i svima kaži
da prava ljubav
ne leži u lažima...

Drhtim kad ugledam žar u očima tvojih
što k'o iskra sja,
što k'o oganj gori...

Drhtim...
Drhtim kada prođeš pokraj mene
i mirišeš k'o ruža
i smiješ se k'o sunce, što nam život pruža...

Drhtim kad sretnem pogled tvoj,
što nježno razdire dušu
i nikad nije moj...
 
Nocu..

Nocu se ne slusa Kerber
i ne gledaju stari filmovi
nocu se ne listaju dnevnici
niti pogled baca na lica sa slika
jer nocu sve sjenke se probude
iz nekog prasnjavog kuta
duse promile
i hiljadu pitanja vec odgovorenih
kao kisa ponovno prozore zapljusne,
ne, nocu se ne slusaju stare balade
niti se iz srca uzdah krade
to samo sjenke nama caruju
s jutrom ce ponovo doci kraj.​

animated-rain.gif
 
Dok cutim

Kad vidis da tuga
uplovi u moje oci
nemoj pitati nista
ovlas me dotakni prstima
mozda ce tuga proci.

Ako mi rijeci zamru u grudima
i osmjeha nema na usnama
cuti samo, ne pitaj zasto
i cutanje je ponekad
suvise glasno.

Ako ti se ucini nekad
da sam nekako daleka, gruba
ne trazi da ti kazem zasto,
postoje odgovori koji se
ne mogu uvijek reci.

Ne, ne trazim da me shvatis
to nebi mogli ni umovi veci
samo se ponekad osmjehni blago
mozda ce sve ono tesko
makar na trenutak
od mene pobjeci.​
 
Plac Andjela

I opet kisa pada
spustilo se nebi iznad grada
vjetar kroz noc pricu pise
a ja ne volim kisu vise.

Voljeh nekad umivene ulice
miris ozona u plava jutra
pljuskovo ljetnje i
setnje po njima...

Od svega su ostale samo
suze nebeske
Andjela sto gledaju odozgo
kao blaga lica sa freske.

I opet kisa pada
jer, kise se uvijek vracaju
u mom srcu bezdan od tuge
u mojoj dusi ulice puste...

Nad nama Andjeli placu
suzama svojim voljene miluju
i evo opet kisa pada
ali ne isto kao nekada...


untitled-1-1.jpg
 
Pokisle uspomene

Svu noc je kisilo.
Park mirise na zemlju
toplo i hladno istovremeno.
Drvece u dvoredu kao
da na mrtvoj strazi stoji
savilo grane pod kapima
i poput sopstvenih suza
izmjesanih sa suzama neba
po koji list padne im s grana
dodirujuci tlo u plahom iscekivanju
necijeg teskog djona.

Izmedju drveca nazire se klupa.
Prazna je,nema setaca na kisi.
Malo je luda poput nas bilo
da umivene kapima poljupce kradu
da se smiju i vremenu i svijetu
i zaborave da se pada
pri visokom letu.

Umorna i sama stoji klupa
i sprana kisama i isibana vjetrovima
koliko li je samo prica sacuvala
u svojim pohabanim daskama.

Kisa i dalje bez prestanka lije.
Usamljena klupa u starom parku
i nasu pricu krije,
kroz zavjesu od kapi
vidim dva nasmijana lica
usne vlazne od kise i poljupca,
prilazim klupi i lica nestaju
po koji list opao na njoj
je jos ostao,
sklanjam ga hladnim prstima
trazeci dva slova urezana.

Kisa je i dalje padala
noseci sa sobom sliku
pokislih uspomena
klupa u parku prazna je ostala
cuvajuci dva slova
nekada davno
po kisi urezana.​
 


Elitni Odredi - Nista Vise (Ana Masulovic)

Nekad sedim sama...
Cekam srecu. kazu nece ona nas.
Tese me, kazu koraca za nama
Tako beze mi, dan za dan,
Ja k'o lutka tkana, suzom andjela bez krila...
Zivim bajku cekam princa jos od kad sam dete bila...

Neka neko nekad niko...
Cekam dan da svane.
Okrecem se, sve isto, kad cekam bol da stane.
Mislim, jaka sam toliko:ustajem kad tonem ja,
Al' nema nikog, nema nikog...
Sama sam na svome znam...

Kad ne mogu tad ne mogu bas nista vise,
Kad ne umem tad ne umem bas nista vise,
Kazu zivot bezi leti dalje,
Kad je zivot tezi leti dalje,
Kazu uzmi sve, jer ne dajem nista vise...

Gledam sat sreca kasni!
Opet, opet, i opet...
Kad jednom padnes, kazu da ces pasti...
Opet, opet i opet...
Ja ne umem, kad nemam s kim,
I nemam gde odavde,
Ja ne umem, jer plasim se da sutra sama padnem...

Neka neko nekad niko...
Cekam dan da svane.
Okrecem se, sve isto, kad cekam bol da stane.
Mislim, jaka sam toliko:ustajem kad tonem ja,
Al' nema nikog, nema nikog...
Sama sam na svome znam...

Kad ne mogu tad ne mogu bas nista vise,
Kad ne umem tad ne umem bas nista vise,
Kazu zivot bezi leti dalje,
Kad je zivot tezi leti dalje,
Kazu uzmi sve, jer ne dajem nista vise...

Kad ne mogu tad ne mogu bas nista vise,
Kad ne umem tad ne umem bas nista vise,
Kazu zivot bezi leti dalje,
Kad je zivot tezi leti dalje,
Kazu uzmi sve, jer ne dajem nista vise...
 
POLJUBAC

Znas sta hocu?
Poljubac...da, poljubac
ali ne obican...
Hocu poljubac koji
nece dodirnuti moje usne
prste...kozu...
koji nece izazvati vrelinu
mojih obraza koja ce proci
kada se odmaknes od mene...
Hocu poljubac od kojeg
cu da drhtim danima...godinama...
poljubac koji cu nositi
stalno sa sobom
gdje god bila i
kuda god posla...
Hocu poljubac, ne tvojih usana,
vec tvoje duse...
Da dusa tvoja dotakne dusu moju
poljupcem istovremeno i lakim i vrelim
i mirnim i strasnim
i tihim i glasnim...
Da tu ostane topao...snazan...
poput pecata i nijemog zavjeta...

Poljubi me...poljupcem sto
prijanja na dusu kao sto
zvijezde prijanjaju na nebeski svod,
kao sto noc upija dan,
poljupcem u kojem po taktu vremena
svoj tango igraju java i san...

Da...poljubac hocu...
ali ne obican...ne prolazan,
hocu onaj sto traje i kada
tvoje usne setaju usnama
neke druge zene...
kada odes ulicama bez povratka
u tom poljupcu povesces i dio mene
i ljubeci tudje lice
tvoja dusa ljubice i dalje
samo jednu...onu sto dusu
bez dodira dodiruje...

Poljubi me...poljupcem sudbine...​


tenderness-1.jpg
 
Cuti sa mnom.
Cuti kao sto cuti noc,
cuti kao sto cute zvijezde
i svi oni dani sto
kraj nas cuteci prolaze.
Cuti kao sto cuti Sunce
i ruza sto lagano vene
u ranu jesen.

I pogledaj me.
Pogledaj kao sto se
ikona gleda
kao sto se gledaju
Nebo i Zemlja.

I...samo se nasmjesi...
...pogledom...

Nasmjesi se toplim
bojama jesenjih slikara
i pogledom mi reci
sve sto bi htio,
bez izlizanih fraza
i tmustih rijeci,
bez dodira
bez nevjestih pokreta.

A tu, negdje na pola,
gdje nam se pogledi
u tisini sretnu,
u tom osmjehu beskraja,
nestace sve...
Sve praznine, bezdani
sva vrata pakla ce
da se zatvore,
tu,u tom jednom osmjehu
gdje se oci sretnu
gdje se svemir ukrasta,
tu nestace tame,
sjete i bola
i stajace beskraj
obasjan sjajem nepresusne istine.

Da, bas tu, negdje na pola
gdje se spajaju osmjesi
Vjere Nade i Ljubavi.​
 
Ne znas ti

Ne znas ti sta mogu ja.
Mogu da cutim
da zatomim svaku rijec
mogu da odem
i da ti ne kazem zbogom
mogu da kazem
i da te slazem
da sve mi je tako svejedno
i da me nije briga
sto sve je tako sivo.

Ne znas ti,
mogu da ti kazem
da te ni malo ne volim
da isto mi je i
kad si tu i kad odes
ne znas ti,
mogu srce u celik da okujem
sve srusene zidove
u trenu da podignem
da porusim mostove
i nestanem ...
nestanem u tvrdjavi
zaborava.

Ne, ne znas ti i zasto bi znao
mozda bi iz samilosti ostao
zato je bolje odlazi
vjeruj u ono sto kazem
vjeruj i kad cutim
i kad lazem
jer..ne..ne znas ti
koliko ja mogu voljeti
voljeti..a ne priznati.
 

..slutih oluju sto dolazi sa sjevera
nadolazeci oblaci su bivali sve tezi
sklanjam se ne shvatajuci
da sem mene niko ne bjezi...

...a ne..nisam kukavica, samo
mogu da vidim magle sto nadolaze
i kisne kapi koje jos ne padaju
i pocupano drvece kraj puta...

...o da..Bog nam je dao oci
i slutnju..koliko god teska bila
ostajte vi slijepi...meni oluja
nikad..bas nikad nije mila...​
 
Na dnu


Bezbroj glasova udara po mozgu
nepravilnim ritmom udaraljke zvece
u nemiru oluje umire razum
uskovitlan vir pohlepno vuce
sjenka sjecanja se smije
juce izgorjelo vatrom u pepelu osta
vjetar ga ka viru prosipa
sa sobom sadsnjost uzima
i eno, gusi se danas na dnu
mrtva buducnost iz vrtloga doziva
eno, vir se sasvim zatvara
katanac stavila je sudbina.
Bezbroj udaraljki nepravilno zveci
kao jeka iz dubine
zatvoreno sutra jeci
sudbina se okrece i odlijece
omotana plastom olujnog nemira
u dubine mutnog razuma
kljuc vrtloga vremena sudbina zakovitlala.
Zveket se samo cu
o sprud natalozenih uspomena
zapeo kljuc na nekom dnu
progutan skoljkom bezvremena
kao biser crni isplivace u necijem snu.​
 
PUT LJUBAVI


Nasmijesi se.
ispruzi ruku i prepusti se,pusti
da te povedem tamo gdje nikad
nisakim nisi bio.

Cemu smijeh,pusti sad,ne salim se,
ja te ne vodim u Raj,jer tamo
ne znam da li cu i sama stici.
vodim te u svijet svjetlosti i tame,
tame i svjetlosti,i tako do kraja.

Opet se smijes,a ja sam ozbiljna.
ti,to znam,ne pitaj kako
jos nikad nisi usao u taj svijet.
Pruzi mi ruku,zazmuri i slusaj.
Cujes zvuke harfe u daljini,a tamo
more,talas i neki vjetar mio
sto miluje,da bas tako kao kad
te moja ruka dodiruje.

Ne smij se ludo,zazmuri samo,
vodim te dalje.
Ne otvaraj oci jer ispred nas je oganj zivi
vatra guta sve ispred sebe,
da bas tako mili,i more gori,
jete ludo,kao I ja u tvojoj blizini.

Pusti,pusti me sad,vodim te dalje,
gledaj,otvori se nebo,olujne padaju kise
cini mi se,ognju se bas dobro ne pise.
I oluja podize buru,bura uzbuni more,
dize se talas do neba
ne imade vatra nikakvog izgleda.
Oganj zivi na tren je jos bio
tek mali plavicast plam,
toliko samo da ga ugasi
sasvim mala kisna kap.



Ne mrsti se tako,prolazi oluja,
bistri se plavo nebo,
smiruje razbjesnjeli val.
I mirno je sve.
Jedino jos se siri dim,
svjezi miris paljevine,gorko-sladak,
pomijesan sa ukusom soli i datula.

Pa ti se jos mrstis.Zasto?
Znam,znam,oluja ti na svadju lici.
I meni.Ali vodim te dalje obalom,
more ostaje iza nas,evo gubi se i dim.
Ogromno prostranstvo se suzava
u put,put postaje staza,a staza
se gubi u nekom zbunju.
Smijemo li dalje?Vodim te,
ne brini nista,samo zmuri.

Evo ulazimo u nepreglednu sikaru
trnje nam cijepa kozu,
krv prsti svud,ali ne brini,
sad ce kraj.I gle,oh oprosti mili,
sad cemo malo tumarati
po pecinskoj tami.

Sta je to sa tobom,zasto si ljut,
to je prica samo,vjeruj mi
neces se izgubiti,meni je poznat put.

Slusaj kako kapi vode dobuju
sa zidova pecinskih slivajuci se
u mali potok sto protice nekud,
hajde da vidimo kud.Hoces?
Plasis se?Ne vjerujes u stisak moje ruke?
Vjerujes?Dobro,onda idemo putem potoka.
I otvor pecine nadjosmo,
sunce ga svjetloscu okupalo.



Odjeca nam pocijepana,iskidani tabani,
izgrebana tijela,a sunce grije
milostivo,nesebicno.
A ispred nas velika zelena livada,
na sredini postavljen sto za dvoje.

Konacno ti vidim osmjeh,al’ pusti me sad,
dovedoh te na kraj ovog putovanja.
Zmuri jos,samo sad ne varaj i
slusaj,dobro me slusaj sad.

Nad livadom mjesecina,zrikavaca
zanosni cuje se poj,kao san.
Sto bjese za dvoje?Da,da,
na stolu je sve za dvoje,jedino,
jedna je casa,u casi vino,
crno.oporo-slatkasto,kao i noc.

Hoces li piti prvi il’ da pijem prije ja?
Ne otvaraj oci,
Rekoh na kraju smo puta,
ostao je jos samo jedan korak i
vracamo se natrag u stvarnost.

Zasto uzmices,ludo,to je samo u prici,
za tren ces otvoriti oci
I nikada vise ovom mjestima neces poci.

Neces da pijes?Dobro,ja cu.
Zazmuri jako mili,i stegni
mi cvrsto ruku,ne boj se,
necu im dati da te odvuku.
Kojeg li straha na tvom licu,
gledaj sad,ispijam pehar,
hoces gutljaj?Ne.Ispicu sve.
Pijem do zadnje kapi,izdao si me,
ostavio samu samo zbog straha.



I gle,zemlja se otvori pod
mojim nogama,pustam ti ruku,
slobodno idi,bjezi,vec osjecam
necije ruke na struku.
Ne brini,to prvi zraci zore me grle
dok misli moje tebi hrle.
Svjetlost dana cvrsto me uze,
izbrisa njezno sve moje suze
i zaigra sa mnom valcer na snijegu,
a gore,tamo dalje,
stoji mala kuca na brijegu.

Sto si ozbiljan?Nasmijesi se,
stigli smo do kraja puta.Reci,
nisi nikad tuda prolazio?
Znam da nisi,inace bi sa mnom
iz case pio.

Zasto si tuzan,cemu?
Neka ti ovaj put na pricu lici
i ti je se sjeti ponekad
dok budes drzao nekog za ruku.
Ne ljuti se,mora to tako.

I jeste,u pravu si,bjese to ljubavi put,
Od strasti do svadje,od svadje do pomirenja
i tako redom,do kraja,
a na kraju,nema nicega sem povjerenja.
Nisi mi vjerovao i zato ti
ostajes tu,ja moram dalje
i do sad sam hodila sama.

Ne zadrzavaj me.I ne,to nikako,
ne kaj se sto si sa mnom presao
sav taj put a vratio se sam.
Cuti ludo,mora to tako,
Vidis,I mjesec uvijek putuje sam,
a ja sam ti kao i on,
vidis ga,ne vidis,sad te prati,
sutra ne,mora to,ludo moja,
do svitanja vec zaboravit ces sve.

Otvori oci,pogledaj me,pomiluj
za srecan put,ne zali sto
mi nisi vjerovao,uvijek postoji
prvi put.

A ja cu srecna otici dalje jer
pokazah ti ono sto niko nije.
Ne ljuti se ludo moja,tako to mora,
a i ko bi drugi mogao prije?

Ne ljuti se,ludo moja,otvori oci,
kreni dalje s osmjehom vedrim,
tako to mora,sasavo moje.
Dokle?Dok ne kazes nekom-
zazmuri,prepusti se…vjeruj mi.

Da,ludo moja,put je od
pocetka do kraja bio put do beskraja.
Nasmijesi se…

Ne razumijes me?
A kako i bi,ko jos razumije
onog sto pise balade i putuje
putevima od kraja do beskraja.
Samo se nasmijesi…
 
Tebi ostavljam osmjehe

Kad krenem
ostavicu ti osmjeh
jedan cvijet na stolu
naseg sjecanja
i sliku gdje me
ljubis u kosu.

Kada krenem
ostavicu ti sve
snove i setnje
po pjesku u kojem
se kriju tragovi
nasih bosih nogu.

Ostavicu ti i
trag po kojem
ces me naci
ako te stignu
strepnje i strahovi
stari damari.

Necu ti ostaviti
gorcinu i kajanje
to nosim u nepovrat
da utopim u rijeci
prastanja za oboje
za one koji dolaze.

Kajanje nosi stradanje
ubrizgava u vene otrove
i sije polja nevolje
neka to sve padne
u kanjone sudbine
zatkano u paucinu istine.

Uzecu krivicu sa malo
zacina od ljubavi
i ukusom pozude
skupljenim zajedno
u smotak sjecanja
na putu do zaborava.


GILJRMO-1.jpg
 
I…

I bila je svjetlost
I sunce je u noci sjalo
I bio je osmjeh
I hiljadu zvijezda
U oko je stalo.
I jedan san bjese
Sanjan zorama sjsjnim
I tren jedan bjese
Sto snu vjecnosti pripadase.
I rijec je bila
Rijec istine i lazi
Rijec zbog koje
Ni jedno pravilo ne vazi.
I kraj je bio
U jednom danu bez svjetlosti
I osmjeh i zvijezde u ocima
Za tren su nestale u
Nedosanjanom snu vjecnosti.

I bijase kraj…
 
PUT ZA NIGDJE


Stojim kao kamen
ni rijeci,ni treptaja,
krijem pogled dusu da bih sakrila
od briznih ljudi i
laznih prijatelja.
Gusim suzu koja je krenula
jos sam jaca od nje
jos mogu sakriti sve.
Pricaju,tjese,bodre,
mnogo filozofije a premalo istine
mnogo psihologije a nimalo duse.
Slusam i cutim,
al' dokle se cutati moze
dokle se stize putem kojim
hodis sam,putem za nigdje...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Slične teme

Nina
“Kad sam zaljubljen, ja tražim tvoj pogled.”
Odgovora
1
Pregleda
170
Nina
Nina

Back
Top