Ja pjevam svoj bluz

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
...a ovako to izgleda kad autor čita :confused:
Def. ću morati malo korigovati nešto u pesmici, ničim nisam zadovoljna :think:

https://voca.ro/1mSsb4pBNmhb

мени је прелепа
разумем те , јер ја би код себе стално нешто поправљала али за мене је заиста одлична и прочитала си је предивно

одушевљена сам гласом :heart:
 
мени је прелепа
разумем те , јер ја би код себе стално нешто поправљала али за мене је заиста одлична и прочитала си је предивно

одушевљена сам гласом :heart:

Hvala Ti :), valjda smo svi takvi, nikad sasvim zadovoljni ( ili nisu baš svi tako samokritični :lol: )

Uzgred, čestitke za Zeleno :heart:
 
Pesnici ne odlaze...
Могу овде да кажем , некако ми је лакше него тамо на блогу ?

Данас сам размишњала о њему, заправо у време када је већ отишао али ја нисам знала јер сам пешачила свој круг ..Мислим понекад о неким уметницима који ме фасцинирају има и покојних и живих и како би неке од њих волела свашта да питам ..И онда сам помислила на њега и на блог и схватила да њега не би имала шта да питам ..
Сваку је песму као бајку заокружио , сваку је емоцију нама поклонио ..Дао је све ..
И њему , да сам га упознала само би захвалила што постоји и ништа више не би имала да додам. :heart2:
 
Nobody knows how i suffer, Nobody, Nobody knows, my pain, Every morning, Every morning all, The bones, they fall just like rain, Don't wory about me now, I don't need your sympathy, I'll make it on my own, Just go on, go on and let me be, All this life ain't easy, That's what, that's what, That's what, they say, my try is gettin' harder, My trouble they get, they get deeper every day. I suffer in silense, you will never hear me. Mown when the midnight hour comes, lord. I'm crying, i'm crying all alone. Nobody knows how i suffer, Nobody, Nobody knows, my pain, Every morning, Every morning all, The bones, they fall just like rain, Don't wory about me now, I don't need your sympathy, I'll make it on my own, Just go on, go on and let me be, All this life ain't easy, That's what, that's what, That's what, they say, my try is gettin' harder, My trouble they get, they get deeper every day. I suffer in silense, you will never hear me. Mown when the midnight hour comes, lord. I'm crying, i'm crying all alone.
 
Могу овде да кажем , некако ми је лакше него тамо на блогу ?

Данас сам размишњала о њему, заправо у време када је већ отишао али ја нисам знала јер сам пешачила свој круг ..Мислим понекад о неким уметницима који ме фасцинирају има и покојних и живих и како би неке од њих волела свашта да питам ..И онда сам помислила на њега и на блог и схватила да њега не би имала шта да питам ..
Сваку је песму као бајку заокружио , сваку је емоцију нама поклонио ..Дао је све ..
И њему , да сам га упознала само би захвалила што постоји и ништа више не би имала да додам. :heart2:

Prvo što sam pomislila kad sam pročitala, bilo je - da li smo naslutili pre neko veče...
Sad mi je nekako drago što ona moja škrabotina postoji, nekako sam ponosnija na nju nego pre. Dođe kao svojevrstan omaž.
I zanimljivo, noćas, nešto me nateralo pa sam i video uradila ...


 
Prvo što sam pomislila kad sam pročitala, bilo je - da li smo naslutili pre neko veče...
Sad mi je nekako drago što ona moja škrabotina postoji, nekako sam ponosnija na nju nego pre. Dođe kao svojevrstan omaž.
I zanimljivo, noćas, nešto me nateralo pa sam i video uradila ...



I da, ovde si uvek dobrodošla :heart:

Kao i svi dobronamerni ljudi. Uvek ...I nema pravila.
 
Dušo moja...

Dušo moja
što umorna na vjetrometini stojiš
od oluja išibana i zimama zaleđena
dušo moja, ne zatvaraj vrata svoja.

Neka te vjetrovi tuku i miju hladne kiše
neka te kidaju i bez milosti ruše
ne zatvaraj, dušo, vrata svoja
ni kada na njih zakuca ruka nespokoja.

Dušo moja
što krvlju korak ti ispisan
tragove nebrisane ostavlja
ne, nemoj dušo, ne zatvaraj vrata svoja.

Neka te zadesi još rana koja
krvlju neka se ime zapiše
te tragove ne peru kiše
ime se u nezaborav vječnosti piše.

Pusti dušo
ne zatvaraj svoja vrata
ni kada čemer po rani zapeče
ni kada mržnja mačem siječe.

Pusti ruku što otrov sipa
pomiluj je, dušo moja, ne zatvaraj
pred njom vrata svoja
vrata sto vode ka nezaboravu vječnoga.

Dušo moja
blagoslovi krvlju vrelom
prste što po tebi ruju

ne zatvaraj vrata svoja, nemoj, dušo moja.

rose-1.jpg

KsWwt4-brMpjzVzZmROage5333HHOXzWlt9htYCwqIKSBW2W-X6WfEm__YzHDRnhUzgAGS5YW1yTMeHlHirpNTu7VY9iRnmK3dQa8c_Pc2F-


https://voca.ro/13KrnviMpR2R

Dušo moja  slika (1).jpg
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top