Ja pjevam svoj bluz

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
If I ever leave you, baby You can say I told you so And if I ever hurt you You know I hurt myself as well Is that any way for a man to carry on? Do you think I want my loved one gone? Said, I love you more than you'll ever know More than you'll ever know When I wasn't making much money You know where my paycheck went You know I brought it home to you, baby And I never spent a red cent Is that any way for a man to carry on? Do you think I want my loved one gone? Said, I love you more than you'll ever know More than you'll ever know Now listen to this I'm not trying to be, just any kind of man, no I ain't I'm just trying to be somebody You can love, trust and understand I know, I know, I know that I can be A part of you that no one else could see, yeah But I gotta hear you say, I got to hear you say It's alright I'm only flesh and blood But I could be anything that you demand I could be King of everything Or just a tiny grain of sand, now tell me Is that anyway for a man to carry on? Do you think that I want my loved one gone? I love you more than you'll ever know I said, "I love you, I love, I love you" Don't want nobody else but you
 
*pustinjakinja:
Ne znaš ti

Ne znaš ti šta mogu ja.
Mogu da ćutim
da zatomim svaku riječ
mogu da odem
i da ti ne kažem zbogom
mogu da kažem
i da te slažem
da sve mi je tako svejedno
i da me nije briga
sto sve je tako sivo.

Ne znaš ti,
mogu da ti kažem
da te ni malo ne volim
da isto mi je i
kad si tu i kad odeš
ne znaš ti,
mogu srce u čelik da okujem
sve srušene zidove
u trenu da podignem
da porušim mostove
i nestanem ...
nestanem u tvrđavi
zaborava.

Ne, ne znaš ti i zašto bi znao
možda bi iz samilosti ostao
zato je bolje odlazi
vjeruj u ono što kažem
vjeruj i kad ćutim
i kad lažem
jer...ne...ne znaš ti
koliko ja mogu voljeti
voljeti...a ne priznati.

nn

119732983045563-1-1.gif
Kliknite za proširenje...

 
Poslednja izmena:
*pustinjakinja:
Iza njenog osmjeha





Smješila se. Da, uglavnom se smiješila.

Dok su je drugi gledali. Dok je hodala

onako gorda, lagano njišući bokovima

nesvjesna tih suptilnih pokreta.

Smješila se i kada priča ozbiljne stvari

uvijek je to nekako zvučcalo kao da

za ništa ne mari. Smjesila se. Da.



I često sam se pitao šta se iza osmjeha krije?

Praznina? Nemarni lik što ne haje za nikog?

Besćutna duša u kojoj sem ega

ne postoji ništa?



Ja sam se pitao, a ona se samo smješila.

I dok je tražila prodornim pogledom

nešto samo njoj znano na mom zbunjenom licu

djelujući ozbiljno, opet se smejšila,

ovoga puta očima što su ličile na suton

tek pristigle, tople jeseni.



Smješila se očima djeteta skrivenog

ispod maminog skuta dok stidljivo

posmatra nepoznata lica,

smješila se očima u kojima si mogao da

omirišeš miris pokisle zemlje

i osjetiš šibanje hladnog vjetra sjevera.



Ja sam je gledao, zbunjen, a ona,

ona je, još uvijek se smješeci bez osmjeha,

nestala za uglom sivog vremena.

Smješila se, još joj vidim oči u nekoj

zalutaloj zvijezdi iznad oblaka.

Ili sam sve to samo sanjao.

I nju.I osmjeh.​


nn

smesak.jpg
Kliknite za proširenje...

 
*pustinjakinja:

BALADA O NEZNANKI

Nisam joj znao ime
niti ko je i odakle
ali joj lik nikad nisam zaboravio.

Imala je kosu što je
mirisala na proljeće
hod po kojem si mogao da je prepoznaš
između mnogih prolaznika.
imala je lice koje ste
morali gledati i ne htjeli.
Ne, ne, nije to bilo lice
bizarne, hladne ljepote
žene koja zna koliko je lijepa,
to lice je imalo toplinu
neusiljenu, prirodnu toplinu
koja će vas ugrijati,
otopiti led i u najtvrđim srcima,
ali ono najljepše, najčudesnije,
bjehu njene oči.
I najzagonetnije...Oči zbog kojih sam
je i nazvao Neznanka...

Neđu vam reći koliko su bile
te oči sjajne i čudesno lijepe.
Reći ću vam nešto drugo.
ako uspijete da razumijete.

Ako biste zaronili
u dubinu njenih očiju
natrag više niste mogli.
njena duša je bila u tim čudesnim očima.
Mislili biste lako je stići
do njene duše, jednostavno je
pročitati misli tog jasnog
otvorenog pogleda.
Greška,
mogli ste da čitate
iz tih očiju tek ono
sto je ona dopustila,
a to je bilo tako malo
da bi neko razumio taj pogled.

Te oči su čitavu pojavu te žene
činile zagonetnom, drugačijom.
Pamtili su je po tim tajanstvenim
dubokim pogledima
očiju koje govore više od svake riječi.

Prošle su godine.
Život me poveo nekud
putevima samo njemu poznatim.
Nisam više sretao Neznanku
ali sam vrlo često u drugim očima
tražio onu čudnu notu njenih.

A onda, jednog dana,
nekim spletom okolnosti
stajao sam pred jednom ženom.
Razgovarala je s nekim drugim
meni okrenuta profilom.
Žena, vidi se, mlada,
sasvim klasišno odjevena,
prorijeđene kose
nemarno oblikovane u nesto
što je trebalo da liči na frizuru.
Profil ozbiljan, tvrdih crta,
tamnih, užasno hladnih.

Privuše me njen glas.
Ton odmjeren, dubok.

Okrenula se prema meni
prekinuvši tok mojih misli
jednim hladnim; -'Izvolite?'
Istina, usne su bile razvučene
u nesto što je trebalo biti osmjeh.

Gledao sam to tvrdo lice
i slušao, istina, ljubazan glas
dobro vaspitane osobe.
Ali, bila je to ona hladna ljubaznost
prožeta dozom ironije.

Uhvatih njen pogled.
Te oči...
Bez osmjeha,sjaja...
Otvorene i jasno hladne.
Prođe me jeza od tog pogleda.
Pričala je nešto sa onim
namještenim osmjehom
a ja sam bio prikovan za te oči
koje su me gledale hladno,ispitivački.

Osjećao sam da sam
te oči već vidio.Ali gdje ?

Žena je mislila da je više ne gledam.
Usmjerila je pogled negdje neodređeno,
u nešto čega u blizini ije bilo.
Primjetih tada kako
pogled postaje mekši,
hladnoću zamjeni sjenka tuge
koja na tren preleti njenim licem,
licem koje je bilo priča za sebe.

Ali bješe to samo tren.
Tren koji me podsjetio
odakle poznajem te oči.
Bila je to moja Neznanka
ili tačnije - njena sjenka.
Ali opet ne sjenka
koja ostaje nezapažena.
Razlika je u tome što je
ona stara Neznanka činila
ljude oko sebe srećnim
i što je njen osmjeh činio
da se i vi smijete.
A ova žena danas
čini vas uplašenim i budi u vama
želju da pobjegnete iz njene blizine.
I dugo, dugo ćete imati osjećaj
da vas prati nepovjerljiv
ispitivački pogled hladnih očiju
ispod kojih je još hladnija duša
i srce od najtvrđeg kamena.
Jedino ako ste u tom poledu
uhvatili onaj jedan tren
poželjećete da saznate
ko je ta žena i kakva je u stvari
njena istina.

Ja iskreno želim onom ko poželi
da pronikne kroz led tih očiju
mnogo upornosti i pažnje.Trebace mu.
Mada sumnjam da će to pokušati
i uspjeti više ikom.
Za to je potrebno mnogo ljubavi
a moju Neznanku,
ovakvu kakva je sada,
tečko je, vrlo teško voljeti.

Davno nekad bješe nedostižna
i kad pomislite da ste joj blizu
ona vas vrati tamo
gdje ste i bili - daleko.
Danas, danas možete da je vidite,
dodirnete, razgovarate, a kada
odete od nje nećete biti sigurni
da ste vidjeli, dodirnuli i
razgovarali baš sa njom.
Osmjehnuće vam se,
ali to nije osmjeh.
Gledace vas,
ali vas neće vidjeti.

Bila je daleka.
danas je predaleka.

Volio bih da opet vidim
moju Neznanku.
I njene oči prepune tajni.
Ne znam joj ime
ni ko je i odakle.
Znam jedino da je više
ne možemo prepoznati
po ničemu sem po očima,
a ni one viče nisu iste.

Želim da neko pronikne
u njenu dušu,
da neko riješi zagonetku tih očiju,
očiju gotovo običnih,
a tako drugačijih od hiljade drugih.

Ja idem dalje.
I dalje ću pisati balade
sa nadom da će oči moje Neznake
ponovo čarobnim sjajem da zasjaje.


Davni, neuspjeli pokušaj pisanja balade...
...možda mi jednom i uspije ...
nn

Eyes2-1.jpg
Kliknite za proširenje...

Nisam više pokušavala pisati balade, da ne naletim još negde na neki fijasko.

lady+in+city.jpg


 
*pustinjakinja:
D-moll

'Ima onih kojima je život d-moll'.
Ima.Da.
Nose ga kao cvijet u reveru.
Kao cipele prasnjave od
predugog hoda po kaldrmi života.
O, da.Ima takvih ljudi.Svuda oko nas.

Prepoznađeš ih po umornom koraku
po otsutnom pogledu u kojem nema dna
po onom smješku koji kao da priče tka
dok te gleda kako ga proučavaš
i pitaš se što mu oko poput Mjeseca sja.

Ima ljudi, da, koji žive svoj d-moll.
Teško da bi ih ti razumio.Ili iko.

Mogu oni u masi da se utope
i mogu ljepotom da te zasjene,
svjetlošću što iz oka izbija
da ti nespokoj potisnu kao dlanom o dlan
recitujući odu životu kao da
snevaju baš tvoj san.

A onda, kada ih niko ne gleda
kada sami sa svojim d-mollom ostanu,
ne misli da mu se olako prepuštaju.

Tada se dohvate boja i kičice
i po platnu ostavljaju otiske duše,
uhvate u noći odsjaj plavog bluza,
sjedaju za tkalački razboj
uplićući u tkanje niti svih onih
jos neodpjevanih oda koje kao
da su baš za tebe tkane,
za sve one drage ljude nasmijane.

Nađe se tu i poneka zvjezda padalica
za sve one koji nesto žele,
poneka nit ljubičastih pastorala
i ona crvena, najljepša, koju je ljubav istkala.

O, da.Ima ljudi kojima je zivot d-moll.
Ne plaši se njihove sjete.
U njima sni prekrasno djete
što za svakoga ima pregršt osmjeha
i zlatan prah nevine mašte
po jedan cvijet, baš za svakog,
iz daleke rajske bašte.

O,da.Ima takvih ljudi.
Život ih nije mazio.
Ne pokušavaj da im u pogledu
nađeš dno, duša dna nema,
i, da, ne žali ih, ne gasi sjaj riječima
sjaj Mjeseca u tamnim očima.


1533972958_ad93ba9edc.jpg
Kliknite za proširenje...

A ovako to zvuči kad @Ната Ли то odrecituje :) :heart:

https://voca.ro/16jbrcuhwwmi
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Slične teme

Nina
“Kad sam zaljubljen, ja tražim tvoj pogled.”
Odgovora
1
Pregleda
171
Nina
Nina

Back
Top