Izvori koji bosanske muslimane slověnskog jezika nazivaju Turcima

Mrkalj

Buduća legenda
Poruka
36.784
Ova tema zamišljena je kao dokumentarna tema i dobrodošli su izvori i prilozi koji zadovoljavaju kriterijum u naslovu teme. Hvala na doprinosu!

Bartolomej Kašić, Ritual rimski istomačen slovinski, Rim, 1640, Kongregacija za propagandu vere

kasic1640ritual1.gif

kasic1640ritual.gif


Teksrt
Ovim dakle načinom odlučih ja Pismo ovega Rituala, ili Običajnika istomačiti naški, bivši ja govorio, i općio s ljudmi od razlicih Rusaga Slovinskih, hodeći po svitu: i ja sam njih ovaka govorenja razumio, i oni su moja: (Krstjani, Rašani, Serblji Poluvirci, i Turci.)​

Tumačeni prevod: (način = jezik, dijalekat, govor - kao i kod Hektorovića; Rusag = zemlja, država, strana od mađ. orszag)

Dakle, ja sam ovim dijalektom odlučio da tekst ovog Rituala prevedem na naš jezik, budući da sam govorio, komunicirao sa ljudima različitih zemalja slovenskih putujući po svetu: ja sam ovakve njihove govore razumeo i oni su moj: (Krstjani, Rašani, Srblji ortodoksni i Turci.)

Citat je sa prve (nenumerisane) strane predgovora Blagomu i milomu štiocu koji Kašić datira 15. avgusta 1636.
 
Poslednja izmena:
Benedikt Kuripešič, Putni izveštaj diplomatske delegacije, 1630

Benedikt Kuripešič (Benedict Curipeschitz), rođen oko 1490. godine u Gornjem gradu u Sloveniji, kasnije notar u Ljubljani, putuje 1530. godine u jednoj diplomatskoj misiji Austrije u Carigrad kroz "Gornju i Donju Bosnu" (Oberwossen, Niderwossen), te za stanovništvo Gornje Bosne piše (na staronemačkom): "Die inwohner des lannds sein von zwayer nation, das sein Turggen und Surffen" = Stanovništvo zemlje čine dve nacije, to su Turci i Srbi.


http://wwwg.uni-klu.ac.at/eeo/Bosnien_Osmanen


Bosnien und Serbien unter osmanischer Herrschaft -
ein Reisebericht aus dem Jahr 1530

Die folgende Quelle enthält den Reisebericht einer diplomatischen Delegation, die im Jahr 1530 auf dem Weg nach Konstantinopel Bosnien, Südserbien, Kosovo und Bulgarien durchquerte. Besonders interessant ist dabei der Blick der westlichen Besucher auf das so fremd anmutende Alltagsleben im Osmanischen Reich. Verfasst hat das Itinerarium Benedikt Kuripešić, geboren um 1490 in Obernburg (slowen. Gornji grad). Über sein Leben ist fast nichts bekannt. 1525 war er Notar in Laibach (slowen. Ljubljana). Zudem war er als Latein-Dolmetscher tätig. Da er auch Deutsch sprach, konnte er als Vermittler zwischen den deutsch- und slawischsprachigen Teilnehmern besagter Gesandschaft nach Konstantinopel auftreten und sich mit der Bevölkerung Bosniens verständigen. Kuripešić publizierte dazu „Ein Disputation oder Gesprech zwayer Stalbuben" als Frucht dieser Reise nach Konstantinopel. Hier ein Auszug aus seinem Itinerarium.

Erstlich so ist Oberwossen nicht so rauch gepürgig als Niderwossen sondern mit langen und hohen albm, auch plossen pergen umgeben, wenig neuer felder on allain, was bei der stat und veldt Verchbossen ist.

Die inwoner des lannds sein von zwayer nation, das sein Turggen (Türken) und Surffen (Serben), davon vorgemelt ist. Die haben ire priester und khirchen nach Cristenlicher Ordnung, auch die drey clöster, davon ich yezt in teglicher beschreibung meldung gethan, als heut und montag, auch Sonntag nechst verganngen, hat ain Khriechischer (Griechisch, im Sinne von orthodox) khaiser, genannt khaiser Steffan, gestifft. Doch so seint die meisten Turggen, so khriegsleut sein und ambter haben, auch die vom Turggischen khaiser dienstgelt haben, das sy tymar nenen, in berürtem landt und nemblich von Prussatz bis in die stat Verchbossen, da der Ussreffweg Bascha sein wonung hat, auf iren höfen gesessen. Die herrschen über die Surffen mit großer tiranney, wie vorgemelt ist. Das khunigreich Wossen ist nach gelegenhait der grosse, lenng und weit nit woll besetzt. Des hab ich dreyerlei ursach erfragt: Erstlich so stirbt es an der pestilenz nun vill jar; zum anndern, daß die Surffen, Zitzen und Marthalosen von wegen der neuen und ungewondlichen aufsatzungen der zynns und grosser unleidenlicher beschwerung der herrschaft vasst weegfliehen.

Für das drill und maist, daß der Turggisch khaiser das jung und geschickht volckh, wie obberürt ist, aus dem landt nimbt dann alle seine Janitschern und peßten dienst und ambtleut, auch haubtleut sein die Wossner, sein auch von dem Turggen für das pest, frümist und treuist volck beschriern, die sy auch für die rechten Turggen lieben und berüemben; trauen in auch vill mer, dann den rechten Turggen. Und dieweill sy auch warlich an der geschickhlichkait und schön irer person weit unnderschidlich von den anndern Turggen zu erkhentien, dann sy vill grosser, schöner und geschickhter sein, dann die rechten Turggen, darumb nimbt sy der Turggisch khaiser zu ime an seinen hof und aus der ursach sind vasst vill weniger in Wossen.

Das lanndt hat an vill orten goltwaschwerch und silberarzt, wie wirs dann nur genuegsamben gesehen haben. Es ist auch augenscheinlich, das Wossen bey der Cristen Zeiten vasst ain schön wollerpaut lanndt gewest, auch an vill orten weinwax, doch so mag es an baiden seiten gegen dem mör und der anndern gegen der Thuennaw oder Saw, alda ain grosse weit des lannds ist, dahin wir nicht khumben, paß erpaut sein, dann an der Strassen ist es am üblisten erpaut aus Ursachen, das inen die Turggen am hin und wider raisen mit gwalt nemben, was sy haben und gar nichts darfür geben, auch den pissen, so sy in ire meuller tragen, zuckhen und reissen ins wie die zuckhenden reissenden und wütenden hundt, wölff oder lewen; darumben die arm leut ire hueben und leider allein im gepürg und auf den albm weit von der strassen haben und pauen.

Im khünigreich Wossen muß yedermann gerüst sein zum khrüeg, nemblich acht, zehen oder zweit roß am parn haben mueß, und so baldt man ime aufpeut, mueß er bey verlierung seines lebens, haab und guets ziehen. Welche aber dienstleut sein und ambter, dienstgelt oder tymar vom khaiser haben und ungehor-samb erscheinen oder mir dem wenigsten ungehorsamb sein, ob sy gleich woll ursach anzeigen, so nimbt ime der khaiser sein ambt, dienstgelt oder tymar, das ist etlich dörffer, so ime undergeben sein, und gibts dem nechsten, der gehorsamb erschinen oder der umb guete thatten beschrien ist. Jetzt will der Turggisch khaiser, das die so ambter, dienstgelt oder tymar in Wossen gehabt, in Hungern ziehen und daselbst tymar annemben oder aber, welche da beleiben wollen, daß sy zynns und tribut wie die anndern paurn geben, denn er will Wossen, seit er Hungern (Ungarn) und Crabaten (Kroaten) vermaint zu haben, nur für grenitzen halten; darumben ziehen die dienstleut, so tymar und ambter haben, yetzt vasst an hof zum khaiser, desselben sich zu erweren und zu widertreiben.

Quelle: Lamberg-Schwarzenberg E. (Hg.) 1997: Benedikt Kuripešić. Itinerarium der Botschaftsreise nach Konstantinopel 1530. Klagenfurt/Celovec, 65-67.

Prevod na srpski:

Prvo, Gornja Bosna nije toliko brdovita kao Donja Bosna, već je okružena dugim i visokim planinama, te golim brdima, malo novim poljima, kao u gradu Vrhbosni.

Stanovništvo zemlje čine dve nacije, to su Turci i Srbi, kao što je prethodno već napisano. Oni (Srbi) imaju svoje sveštenike i crkve po hrišćanskom obredu, kao i tri manastira, čiji sam opis upravo sačinio u dnevnom saopštenju danas, u ponedeljak i nedelju na noć, koje je podigao jedan grčki car, nazvan car Stefan. Ovakva bejaše i većina Turaka; ratnici koji imaju posede takođe dobijaju novčanu nadoknadu za službu turskom caru koju zovu timar, a žive u znamenitoj zemlji koja se proteže od Prusca (Prusac, Donji Vakuf) do grada Vrh-Bosne gde i Nusretbeg-paša ("Ussreffweg Bascha") ima svoj stan, oni dakle žive u svojim dvorovima (spahilucima). Oni vladaju nad Srbima velikom tiranijom, kako je već rečeno. Kraljevina Bosna po pitanju veličine, dužine i širine slabo je naseljena (ili zauzeta, pod kontrolom). To ima tri razloga: prvo mnogi narod umire od kuge, a drugo skoro svi Srbi, ćići i martolozi su zbog novih poreza i velikih muka pred vlašću pobegli (ćići i martolozi zvali su se hrišćanski kmetovi turskih vojnika, naziv može da bude vlaškog porekla, no u pitanju je služba).

Treći i glavni razlog jeste taj da turski car uzima mlade ljude i tera ih u janičare i druge službe; i narednici su Bosanci, te iako su kod Turaka poznati po kugi, poznati su takođe i kao pobožan i veran narod, zbog čega ih vole kao prave Turke, a veruju im mnogo više nego pravim Turcima. I pošto su zaista po svojim sposobnostima i lepoti prepoznatljivi i razlikuju se od drugih Turaka, jer dosta su viši, lepši i veštiji od pravih Turaka, pa ih zato turski car rado uzima na svoje dvorove, zbog čega ih skoro mnogo manje ima u Bosni.

Sama zemlja ima dosta ispirališta zlata i rudnika srebra kao što smo se i sami uverili. Očigledno je da je Bosna u hrišćansko vreme bila blagorodna zemlja, te imala i dosta vinograda; sa strane močvara sa jedne i Dunava i Save s druge strane, ima dosta široke zemlje gde nismo išli; tu je najslabije je naseljeno (izgrađeno) jer otkako je tu izgrađen put, Turci silom uzimaju sve šta imaju i ništa im za to ne daju; čak i zube ako ih imaju u ustima, uzimaju i kidaju im kao ljuti psi, vukovi ili lavovi; zato siromašni narod ima svoje kuće i njive na brdima i planinama i daleko od puteva.

U kraljevini Bosni svako mora biti opremljen za rat, te da ima po osam, deset ili dvanaest konja, i kad biva pozvan mora da krene i po cenu da izgubi život i sve imanje. Ukoliko činovnici ili oni koji imaju posede i dobijaju platu ili timar od cara ispadnu neposlušni - čak u najmanjem neposlušni, pa i da su za to imali razlog, njima car sve oduzme i daje sledećem koji važi kao poslušan ili poznat po dobrim delima. Sada turski car hoće da oni koji imaju posede, platu i timar u Bosni krenu u Ugarsku i tamo prime posede, platu ili timar, a ukoliko žele da ostanu u Bosni da plaćaju poreze kao ostali seljaci, jer car sada hoće Bosnu - otkako je dobio Ugarsku i Hrvate - da stavi u red obične provincije; zbog toga sada činovnici i oni koji dobijaju posede, platu i timar, polaze u dvor k caru da se žale i brane od te namere."​

U Rad JAZU br. 54 ima i Matkovićev prevod (dosta problematičan i neobjektivan). Matković to prevodi ovako:

GORNJA BOSNA (deo dostupan na nemačkom originalu u gornjem radu http://wwwg.uni-klu.ac.at/eeo/Bosnien_Osmanen )
matkovic174176.gif




DONJA BOSNA

Za Matkovića su Kuripešićevi Ćići/Cici (Zitzen) - Cigani. Delove koji mu se ne sviđaju, on prepričava u krajnje proizvoljnom stilu, a delove koji su mu prihvatljiviji, on "prevodi" a vidimo i kako.

matkovic163165.gif
 
Poslednja izmena:
Bartolomej Kašić, Ritual rimski istomačen slovinski, Rim, 1640, Kongregacija za propagandu věre
kasic1640ritual1.gif

kasic1640ritual.gif

Teksrt
Ovim dakle načinom odlučih ja Pismo ovega Rituala, ili Običajnika istomačiti naški, bivši ja govorio, i općio s ljudmi od razlicih Rusaga Slovinskih, hodeći po svitu: i ja sam njih ovaka govorenja razumio, i oni su moja: (Krstjani, Rašani, Serblji Poluvirci, i Turci.)​

Tumačeni prěvod: (način = jezik, dijalekat, govor - kao i kod Hektorovića; Rusag = zemlja, država, strana od mađ. orszag)

Dakle, ja sam ovim dijalektom odlučio da tekst ovog Rituala prěvedem na naš jezik, budući da sam govorio, komunicirao sa ljudima različitih zemalja slověnskih putujući po světu: ja sam ovakve njihove govore razuměo i oni su moj: (Krstjani, Rašani, Srblji ortodoksni i Turci.)

Citat je sa prve (nenumerisane) strane prědgovora Blagomu i milomu štiocu koji Kašić datira 15. avgusta 1636.

Na osnovu čega se zaključuje da Kašić misli na Bošnjake, kada koristi reč Turci? :dontunderstand:

Benedikt Kuripešič, Putni izvěštaj diplomatske delegacije, 1630

Benedikt Kuripešič (Benedict Curipeschitz), rođen oko 1490. godine u Gornjem gradu u Slověniji, kasnije notar u Ljubljani, putuje 1530. godine u jednoj diplomatskoj misiji Austrije u Carigrad kroz "Gornju i Donju Bosnu" (Oberwossen, Niderwossen), te za stanovništvo Gornje Bosne piše (na staronemačkom): "Die inwohner des lannds sein von zwayer nation, das sein Turggen und Surffen" = Stanovništvo zemlje čine dvě nacije, to su Turci i Srbi.


Prěvod na srpski:

Prvo, Gornja Bosna nije toliko brdovita kao Donja Bosna, već je okružena dugim i visokim planinama, te golim brdima, malo novim poljima, kao u gradu Vrhbosni.

Stanovništvo zemlje čine dvě nacije, to su Turci i Srbi, kao što je prěthodno već napisano. Oni (Srbi) imaju svoje sveštenike i crkve po hrišćanskom obredu, kao i tri manastira, čiji sam opis upravo sačinio u dnevnom saopštenju danas, u poneděljak i nedělju na noć, koje je podigao jedan grčki car, nazvan car Stefan. Ovakva bějaše i većina Turaka; ratnici koji imaju posěde takođe dobijaju novčanu nadoknadu za službu turskom caru koju zovu timar, a žive u znamenitoj zemlji koja se proteže od Prusca (Prusac, Donji Vakuf) do grada Vrh-Bosne gdě i Nusretbeg-paša ("Ussreffweg Bascha") ima svoj stan, oni dakle žive u svojim dvorovima (spahilucima). Oni vladaju nad Srbima velikom tiranijom, kako je već rečeno. Kraljevina Bosna po pitanju veličine, dužine i širine slabo je naseljena (ili zauzeta, pod kontrolom). To ima tri razloga: prvo mnogi narod umire od kuge, a drugo skoro svi Srbi, ćići i martolozi su zbog novih porěza i velikih muka prěd vlašću poběgli (ćići i martolozi zvali su se hrišćanski kmetovi turskih vojnika, naziv može da bude vlaškog porěkla, no u pitanju je služba).

Treći i glavni razlog jeste taj da turski car uzima mlade ljude i těra ih u janičare i druge službe; i narednici su Bosanci, te iako su kod Turaka poznati po kugi, poznati su takođe i kao pobožan i věran narod, zbog čega ih vole kao prave Turke, a věruju im mnogo više nego pravim Turcima. I pošto su zaista po svojim sposobnostima i lěpoti prěpoznatljivi i razlikuju se od drugih Turaka, jer dosta su viši, lěpši i věštiji od pravih Turaka, pa ih zato turski car rado uzima na svoje dvorove, zbog čega ih skoro mnogo manje ima u Bosni.

Sama zemlja ima dosta ispirališta zlata i rudnika srebra kao što smo se i sami uvěrili. Očigledno je da je Bosna u hrišćansko vrěme bila blagorodna zemlja, te imala i dosta vinograda; sa strane močvara sa jedne i Dunava i Save s druge strane, ima dosta široke zemlje gdě nismo išli; tu je najslabije je naseljeno (izgrađeno) jer otkako je tu izgrađen put, Turci silom uzimaju sve šta imaju i ništa im za to ne daju; čak i zube ako ih imaju u ustima, uzimaju i kidaju im kao ljuti psi, vukovi ili lavovi; zato siromašni narod ima svoje kuće i njive na brdima i planinama i daleko od puteva.

U kraljevini Bosni svako mora biti opremljen za rat, te da ima po osam, deset ili dvanaest konja, i kad biva pozvan mora da krene i po cěnu da izgubi život i sve imanje. Ukoliko činovnici ili oni koji imaju posěde i dobijaju platu ili timar od cara ispadnu neposlušni - čak u najmanjem neposlušni, pa i da su za to imali razlog, njima car sve oduzme i daje slědećem koji važi kao poslušan ili poznat po dobrim dělima. Sada turski car hoće da oni koji imaju posěde, platu i timar u Bosni krenu u Ugarsku i tamo prime posěde, platu ili timar, a ukoliko žele da ostanu u Bosni da plaćaju porěze kao ostali seljaci, jer car sada hoće Bosnu - otkako je dobio Ugarsku i Hrvate - da stavi u red obične provincije; zbog toga sada činovnici i oni koji dobijaju posěde, platu i timar, polaze u dvor k caru da se žale i brane od te naměre."​

U Rad JAZU br. 54 ima i Matkovićev prěvod (dosta problematičan i neobjektivan). Matković to prěvodi ovako:

GORNJA BOSNA (děo dostupan na němačkom originalu u gornjem radu http://wwwg.uni-klu.ac.at/eeo/Bosnien_Osmanen )
matkovic174176.gif




DONJA BOSNA

Za Matkovića su Kuripešićevi Ćići/Cici (Zitzen) - Cigani. Dělove koji mu se ne sviđaju, on prěpričava u krajnje proizvoljnom stilu, a dělove koji su mu prihvatljiviji, on "prěvodi" a vidimo i kako.

matkovic163165.gif

Koliko ja razumem ove tekstove, oni upravo govore protiv teze da se muslimani u Bosni i Hercegovini nazivaju Turcima. :think:
 
Ova tema zamišljena je kao dokumentarna tema i dobrodošli su izvori i prilozi koji zadovoljavaju kriterijum u naslovu teme. Hvala na doprinosu!
Ja molim kolege da se strogo pridržavaju ove rečenice iz uvodnog posta.

O svim ostalim elementima priče o Bošnjacima rasprava može da se vodi na temi Nacije balkanske.

Prema tome, ovde isključivo kako je naslovljena tema: Izvori koji bosanske muslimane slověnskog jezika nazivaju Turcima.
 
Turke u BiH i Srbiji.

У царству Турскоме когођ вјерује свеца Муамеда, он се зове, и јест, Ту р ч и н ; а ко није Турчин, он је раја (т. ј. Турски подајник). У Србији су спаије, које су понајвише бегови из Босне и из Ерцеговине - стари Србљи, од који су млоги и у Турској вјери сачували своја стара презимена до данас, н. п. Љубовићи, Соколовићи, Видаићи, Рашчићи, Бранковићи, Филиповићи, Ђурђевићи; а и од Турски имена презимена понајвише им се свршују на ић, н. п. Бегзадић, Шаинпашић, Ченгић и т. д. - од свију остали Турака најбољи људи за народ.

И кад каже:

Само прва три милиона зову се Срби или Србљи, а ови други не; него они Турскога закона зову се Турци (прем да Турски говорити не зна ни од иљаде један), а Римског закона зову се или по предјелима, н. п. Славонци, Далматинци, Илирци, Дубровничани; или као што ји обично ови други зову, Шокци или (у Бачкој) Буњевци.
 
Vuk Karadžić je svojevremeno pisao da se u osmanskom carstvu Turčinom zove svaki onaj koji "U sveca Muhameda veruje", tj svi pripadnici muslimanske veroispovesti. Ovo se izvan Balkana i Evrope mora uzeti sa rezervom, s obzirom na to da je tursko carstvo bilo naseljeno mnogim drugim nardima koji su bili muslimani i pre turskih osvajanja. Pa mi i danas umesto islamizacije koristimo termin TURČENJE

Turske etnička komponenta originalno je centralno-azijska, mongoloiidna, žuta, što se može videti na primeru današnjih centralnoazijskih turskih naroda, i na starijim prikazima Turaka Osmanlija, kao na primer na ovom prikazu sokolara iz Topkapija, naslikanog između 1478. i 1490. godine

mountedfalconerc147890t.jpg


Kao što se da videti, danas su maloazijski turci mahom bele rase, evropskih crta lica, s obzirom na mešanja sa pokorenim stanovništvom, što silom, što dobrovoljno. najveći broj današnjih Turaka poteklo vodi od poturčenih Kurda, Albanaca, Grka, Bugara i Srba. Svo poturčeno stanovništvo je sve do XX veka na Balkanu sebe smatralo Turcima, i dalo veliki doprinos napretku i očuvanju, a kasnije i modernizaciji i uzdizanju Turske (naročito Albanci), tako da ne vidim zašto bi naši lokalni muslimani bili izuzetak
Svi Turci koji se u narodnim pesmama i predanju u nas spominju bili su upravo domaći poturčenjaci, pravih Anadolaca bilo je jako malo, što uostalom i genetika danas dokazuje
 
"Poznato je da je na ovim prostorima do Balkanskih ratova bila turska država... to je bila naša država, država koja je ispunjavala naše interese. Dakle mi smo svoju emancipaciju, svoj prosperitet, svoju budućnost, vezivali za tursku državu i nastojali da je ojačamo." Adil Zulfikarpašić

Citirano iz knjige "Religija i politika" Miroljuba Jeftića, prema STAV, Novi Sad, 21.2.1992. godine, strana 21.
 
Poslednja izmena:
:D Добра ти ова, Лесандро

Јесте, а вид` овог потомка Мрњавчевића како крешти и спамује, морам да му одговорим:

kojim "hrišćanima" vidu očinji.deder navedi?

Који хришћанин? Онај који у овом путопису помиње и ово:

books


Или ово:

books


Јел` Чврле, јеси ли се палио на Марка Краљевића кад је дида пивао писме?

Да се вратимо на аутора, дакле, човек, је :

У Даници Илирској је 1838. намеравао објавити четири песме: Босна неће више да тугује, Једнакости жеља, Мисли виле босанкиње и Неједнакости илирских банова. Песме нису објављене, али се већ из тих почетних радова види да се залагао за уједињење илирских народа и ослобођење од туђинске власти. Прве радове је објавио у Сербско-далматинском магазину, након упознавања са његовим уредником Божидаром Петрановићем.

Неоптерећен квазипатриотизмом, као други потомци Мрњавчевића.
 
INTERNET MAGAZIN BOŠNJAKA PRIZRENA, ŽUPE, GORE I PODGORA

Što se Goranaca i Gore (i predijela Dragaš) tiče postoji tendencija podijele u izjašnjavanju. Godine 1961. obavljen je popis stanovništva na kojem je tamo bilo prisutno izjašnjavanje kao i turske opcije, jer se od 5.260 stanovnika 45,8 odsto izjasnilo kao Turci, 28,9 odsto kao Muslimani, a 22,1 odsto kao ’ostali’. Na svim narednim popisima (1971, 1981, 1991) žitelji Gore su se u većinom izjašnjavati kao Muslimani, 81,9 odsto u 1971. godini a 95,8 odsto u 1991. godini.


***

Izvor koji govori o "Turcima" u SR Makedoniji:

http://docs.google.com/viewer?a=v&q...TJV-Q_&sig=AHIEtbTZXLIhiGQimYuV3hwpKukreukstQ

Pero Simić, 10. februar 2004.

NAJVATRENIJI govornik u raspravi Izvršnog biroa Predsedništva SKJ o predstojećem popisu stanovništva u SFRJ 1971. bio je makedonski zastupnik Krste Crvenkovski:

- Kod Muslimana postoji jedna fluidnost. Kako ćete vi objasniti sledeći fenomen: sad vas mogu odvesti u Skoplje, kod Sandžaklija i Bosanaca - pre desetak godina svi su se oni deklarisali kao Turci, a sad se 75 odsto njih deklarišu kao Albanci!​
 
Poslednja izmena:
Muhamed Hevaji Uskufija, kršten kao Rad(e) iz Donjih Soli (danas Tuzla), očigledno slovenskog jezika i roda sredinom 17. veka sebe smatra Turčinom ("Mi Turčini"):
Poziv na vjeru na srpskom jeziku

Ja, Kauri, vami velju
Hodte nami vi na viru.
...
Mi Turčini virno žiti,
I sa svitom obaviti,
Bez posla se nije biti.
Hodte nami vi na viru.
...
Otac jedan, jedna mati
Prvo bi nam, valja znati.
Jer ćemo se paski klati?
Hodte nami vi na viru.
...
Nek ne čini silu, slavu,
Ne priliči niko lavu,
Nek uznade Svetog Savu.
Hodte nami vi na viru.
...
Dobro znade Donju Solan
Rad Hevaji biti viran,
Pomoć čini, Bože jedan,
Hodte nami vi na viru.
 
Benedikt Kuripešič, Putni izvěštaj diplomatske delegacije, 1630
Benedikt Kuripešič (Benedict Curipeschitz), rođen oko 1490. godine u Gornjem gradu u Slověniji, kasnije notar u Ljubljani, putuje 1530. godine u jednoj diplomatskoj misiji Austrije u Carigrad kroz "Gornju i Donju Bosnu" (Oberwossen, Niderwossen), te za stanovništvo Gornje Bosne piše (na staronemačkom): "Die inwohner des lannds sein von zwayer nation, das sein Turggen und Surffen" = Stanovništvo zemlje čine dvě nacije, to su Turci i Srbi.


http://wwwg.uni-klu.ac.at/eeo/Bosnien_Osmanen


Bosnien und Serbien unter osmanischer Herrschaft -
ein Reisebericht aus dem Jahr 1530

Die folgende Quelle enthält den Reisebericht einer diplomatischen Delegation, die im Jahr 1530 auf dem Weg nach Konstantinopel Bosnien, Südserbien, Kosovo und Bulgarien durchquerte. Besonders interessant ist dabei der Blick der westlichen Besucher auf das so fremd anmutende Alltagsleben im Osmanischen Reich. Verfasst hat das Itinerarium Benedikt Kuripešić, geboren um 1490 in Obernburg (slowen. Gornji grad). Über sein Leben ist fast nichts bekannt. 1525 war er Notar in Laibach (slowen. Ljubljana). Zudem war er als Latein-Dolmetscher tätig. Da er auch Deutsch sprach, konnte er als Vermittler zwischen den deutsch- und slawischsprachigen Teilnehmern besagter Gesandschaft nach Konstantinopel auftreten und sich mit der Bevölkerung Bosniens verständigen. Kuripešić publizierte dazu „Ein Disputation oder Gesprech zwayer Stalbuben" als Frucht dieser Reise nach Konstantinopel. Hier ein Auszug aus seinem Itinerarium.

Erstlich so ist Oberwossen nicht so rauch gepürgig als Niderwossen sondern mit langen und hohen albm, auch plossen pergen umgeben, wenig neuer felder on allain, was bei der stat und veldt Verchbossen ist.

Die inwoner des lannds sein von zwayer nation, das sein Turggen (Türken) und Surffen (Serben), davon vorgemelt ist. Die haben ire priester und khirchen nach Cristenlicher Ordnung, auch die drey clöster, davon ich yezt in teglicher beschreibung meldung gethan, als heut und montag, auch Sonntag nechst verganngen, hat ain Khriechischer (Griechisch, im Sinne von orthodox) khaiser, genannt khaiser Steffan, gestifft. Doch so seint die meisten Turggen, so khriegsleut sein und ambter haben, auch die vom Turggischen khaiser dienstgelt haben, das sy tymar nenen, in berürtem landt und nemblich von Prussatz bis in die stat Verchbossen, da der Ussreffweg Bascha sein wonung hat, auf iren höfen gesessen. Die herrschen über die Surffen mit großer tiranney, wie vorgemelt ist. Das khunigreich Wossen ist nach gelegenhait der grosse, lenng und weit nit woll besetzt. Des hab ich dreyerlei ursach erfragt: Erstlich so stirbt es an der pestilenz nun vill jar; zum anndern, daß die Surffen, Zitzen und Marthalosen von wegen der neuen und ungewondlichen aufsatzungen der zynns und grosser unleidenlicher beschwerung der herrschaft vasst weegfliehen.

Für das drill und maist, daß der Turggisch khaiser das jung und geschickht volckh, wie obberürt ist, aus dem landt nimbt dann alle seine Janitschern und peßten dienst und ambtleut, auch haubtleut sein die Wossner, sein auch von dem Turggen für das pest, frümist und treuist volck beschriern, die sy auch für die rechten Turggen lieben und berüemben; trauen in auch vill mer, dann den rechten Turggen. Und dieweill sy auch warlich an der geschickhlichkait und schön irer person weit unnderschidlich von den anndern Turggen zu erkhentien, dann sy vill grosser, schöner und geschickhter sein, dann die rechten Turggen, darumb nimbt sy der Turggisch khaiser zu ime an seinen hof und aus der ursach sind vasst vill weniger in Wossen.

Das lanndt hat an vill orten goltwaschwerch und silberarzt, wie wirs dann nur genuegsamben gesehen haben. Es ist auch augenscheinlich, das Wossen bey der Cristen Zeiten vasst ain schön wollerpaut lanndt gewest, auch an vill orten weinwax, doch so mag es an baiden seiten gegen dem mör und der anndern gegen der Thuennaw oder Saw, alda ain grosse weit des lannds ist, dahin wir nicht khumben, paß erpaut sein, dann an der Strassen ist es am üblisten erpaut aus Ursachen, das inen die Turggen am hin und wider raisen mit gwalt nemben, was sy haben und gar nichts darfür geben, auch den pissen, so sy in ire meuller tragen, zuckhen und reissen ins wie die zuckhenden reissenden und wütenden hundt, wölff oder lewen; darumben die arm leut ire hueben und leider allein im gepürg und auf den albm weit von der strassen haben und pauen.

Im khünigreich Wossen muß yedermann gerüst sein zum khrüeg, nemblich acht, zehen oder zweit roß am parn haben mueß, und so baldt man ime aufpeut, mueß er bey verlierung seines lebens, haab und guets ziehen. Welche aber dienstleut sein und ambter, dienstgelt oder tymar vom khaiser haben und ungehor-samb erscheinen oder mir dem wenigsten ungehorsamb sein, ob sy gleich woll ursach anzeigen, so nimbt ime der khaiser sein ambt, dienstgelt oder tymar, das ist etlich dörffer, so ime undergeben sein, und gibts dem nechsten, der gehorsamb erschinen oder der umb guete thatten beschrien ist. Jetzt will der Turggisch khaiser, das die so ambter, dienstgelt oder tymar in Wossen gehabt, in Hungern ziehen und daselbst tymar annemben oder aber, welche da beleiben wollen, daß sy zynns und tribut wie die anndern paurn geben, denn er will Wossen, seit er Hungern (Ungarn) und Crabaten (Kroaten) vermaint zu haben, nur für grenitzen halten; darumben ziehen die dienstleut, so tymar und ambter haben, yetzt vasst an hof zum khaiser, desselben sich zu erweren und zu widertreiben.

Quelle: Lamberg-Schwarzenberg E. (Hg.) 1997: Benedikt Kuripešić. Itinerarium der Botschaftsreise nach Konstantinopel 1530. Klagenfurt/Celovec, 65-67.

Prěvod na srpski:

Prvo, Gornja Bosna nije toliko brdovita kao Donja Bosna, već je okružena dugim i visokim planinama, te golim brdima, malo novim poljima, kao u gradu Vrhbosni.

Stanovništvo zemlje čine dvě nacije, to su Turci i Srbi, kao što je prěthodno već napisano. Oni (Srbi) imaju svoje sveštenike i crkve po hrišćanskom obredu, kao i tri manastira, čiji sam opis upravo sačinio u dnevnom saopštenju danas, u poneděljak i nedělju na noć, koje je podigao jedan grčki car, nazvan car Stefan. Ovakva bějaše i većina Turaka; ratnici koji imaju posěde takođe dobijaju novčanu nadoknadu za službu turskom caru koju zovu timar, a žive u znamenitoj zemlji koja se proteže od Prusca (Prusac, Donji Vakuf) do grada Vrh-Bosne gdě i Nusretbeg-paša ("Ussreffweg Bascha") ima svoj stan, oni dakle žive u svojim dvorovima (spahilucima). Oni vladaju nad Srbima velikom tiranijom, kako je već rečeno. Kraljevina Bosna po pitanju veličine, dužine i širine slabo je naseljena (ili zauzeta, pod kontrolom). To ima tri razloga: prvo mnogi narod umire od kuge, a drugo skoro svi Srbi, ćići i martolozi su zbog novih porěza i velikih muka prěd vlašću poběgli (ćići i martolozi zvali su se hrišćanski kmetovi turskih vojnika, naziv može da bude vlaškog porěkla, no u pitanju je služba).

Treći i glavni razlog jeste taj da turski car uzima mlade ljude i těra ih u janičare i druge službe; i narednici su Bosanci, te iako su kod Turaka poznati po kugi, poznati su takođe i kao pobožan i věran narod, zbog čega ih vole kao prave Turke, a věruju im mnogo više nego pravim Turcima. I pošto su zaista po svojim sposobnostima i lěpoti prěpoznatljivi i razlikuju se od drugih Turaka, jer dosta su viši, lěpši i věštiji od pravih Turaka, pa ih zato turski car rado uzima na svoje dvorove, zbog čega ih skoro mnogo manje ima u Bosni.

Sama zemlja ima dosta ispirališta zlata i rudnika srebra kao što smo se i sami uvěrili. Očigledno je da je Bosna u hrišćansko vrěme bila blagorodna zemlja, te imala i dosta vinograda; sa strane močvara sa jedne i Dunava i Save s druge strane, ima dosta široke zemlje gdě nismo išli; tu je najslabije je naseljeno (izgrađeno) jer otkako je tu izgrađen put, Turci silom uzimaju sve šta imaju i ništa im za to ne daju; čak i zube ako ih imaju u ustima, uzimaju i kidaju im kao ljuti psi, vukovi ili lavovi; zato siromašni narod ima svoje kuće i njive na brdima i planinama i daleko od puteva.

U kraljevini Bosni svako mora biti opremljen za rat, te da ima po osam, deset ili dvanaest konja, i kad biva pozvan mora da krene i po cěnu da izgubi život i sve imanje. Ukoliko činovnici ili oni koji imaju posěde i dobijaju platu ili timar od cara ispadnu neposlušni - čak u najmanjem neposlušni, pa i da su za to imali razlog, njima car sve oduzme i daje slědećem koji važi kao poslušan ili poznat po dobrim dělima. Sada turski car hoće da oni koji imaju posěde, platu i timar u Bosni krenu u Ugarsku i tamo prime posěde, platu ili timar, a ukoliko žele da ostanu u Bosni da plaćaju porěze kao ostali seljaci, jer car sada hoće Bosnu - otkako je dobio Ugarsku i Hrvate - da stavi u red obične provincije; zbog toga sada činovnici i oni koji dobijaju posěde, platu i timar, polaze u dvor k caru da se žale i brane od te naměre."​

U Rad JAZU br. 54 ima i Matkovićev prěvod (dosta problematičan i neobjektivan). Matković to prěvodi ovako:

GORNJA BOSNA (děo dostupan na němačkom originalu u gornjem radu http://wwwg.uni-klu.ac.at/eeo/Bosnien_Osmanen )
matkovic174176.gif



DONJA BOSNA

Za Matkovića su Kuripešićevi Ćići/Cici (Zitzen) - Cigani. Dělove koji mu se ne sviđaju, on prěpričava u krajnje proizvoljnom stilu, a dělove koji su mu prihvatljiviji, on "prěvodi" a vidimo i kako.

matkovic163165.gif

Martoloz je turska terminologija koje nema veze sa Srbima .
 
Poslednja izmena od moderatora:
Kod prevoda je najbitnije ovo imati u vidu:

U Rad JAZU br. 54 ima i Matkovićev prevod (dosta problematičan i neobjektivan). Matković to prevodi ovako:
...
Za Matkovića su Kuripešićevi Ćići/Cici (Zitzen) - Cigani. Delove koji mu se ne sviđaju, on prepričava u krajnje proizvoljnom stilu, a delove koji su mu prihvatljiviji, on "prevodi" a vidimo i kako.
...

Od naših (srpskih) istoričara izgleda da niko ne zna nemački jezik... :whistling:
 
Kod prěvoda je najbitnije ovo imati u vidu:



Od naših (srpskih) istoričara izgleda da niko ne zna němački jezik... :whistling:

Vidi, ima tu neke veze, kako braća Armnji tvrde Ćići su njihovi, što donekle i ima istorijsku a naročito lingvističku potporu. U zapadnom delu Srbije još uvek ne mogu da razlikuju Cigane i Karavlahe , pravo da ti kažem ni ja ih ne razlikujem, ne razlikuje ih čak ni italijanska vlada koja ih je banovala zakonom.
 

Back
Top