Epilog priče sa sajma knjiga:
Meni je bilo super. Drugačiji odlazak, istina, jer je drugačije društvo, al suštinski - super. Pregledala sam sve što sam htela, kupila jedno 5-6 željenih knjiga, pričala sa mamičkom, smejale smo se, bilo je lepo. Ali...
Moj dragi je ukapirao da je to bila loša ideja maltene pola sata pošto smo stigli. On se nervirao što je sve vreme samo gledao te gde sam ja, gde je mama. Mama njegova, na njegovu nesreću, voli da kupuje edicije i enciklopedije pa je sve to on morao da nosa, tipa, jedno 10kg. Od tog vucaranja on nije mogao (a nije ni imao živce) da pogleda išta za sebe. Da mu stvar bude još gora, neposredno pre odlaska je ručao i pripalo mu i muka, pa je u jednom momentu izašao napolje. Pa ga je mama zafrkavala za to, pa sam mu još i ja rekla "don't be a baby" pa se naljutio malo. Sve u svemu, rekao je da sam bila u pravu, ali smo se definitivno složili da smo se, eto, žrtvovali i mamička je zaista bila presrećna kao dete neko, tako da je to u redu sve, samo sledeći put idemo sami, a on može da ide dva puta, ili ćemo poslati brata sa mamičkom. xD
Pričica se završila sa osmehom, to je bitno, i srećnom mamičkom.
