Izgleda da su kristiani pre 11. veka bili krestjani.

dublin

Primećen član
Poruka
784
Izgleda da je Hrastovnik bio u pravu kada je govorio o Poluvercima i Krestjanima. Kristianin (sa i) kao pojam se prvi put pojavljuje u Codex Alexandrinus za koji se verovalo da potice iz 5. veka ali za koji se sad veruje da je ili falsifikat iz 11. veka ili je prepravljan u 11. veku i rec krestjanin je prepravljena u kristjanin.

Stara srpska krestjanska vera je bila vera koju je Konstantin preuzeo kao svoju, jer mu je trebala podrska balkanskog Srpskog stanovnistva u ratu koji je vodio. Zvanicna vera Rima je postala krestjanska vera a ne kristijanska. Simbol chi ro je ustvari svetovidov solarni tocak.

Ostatak na Engleskom

When one investigates the earliest explicit references to "Christian" in the earliest sources of the common era, one comes away empty handed. The earliest evidence is dominated by the occurrence of the term "Chrestian", as is tabulated below (See the LINK). In the Greek language the word Christian is χριστιανος, while the word Chrestian is χρηστιανος. In the Greek manuscript sources which are presented below, the eta (η) invariably occurs instead of the iota (ι).


What does this mean? The evidence tabulated below strongly implies that the earliest form of the term "Christian" does not occur until Codex Alexandrinus, at least the 5th century, and may in fact not enter the chronological record [C14!?!] until substantially later. In place of the term "Christian" in the evidence is instead, and quite invariably, is found the term "Chrestian". Some background may be required here. In a separate article the sources of Chrestos and Christos in antiquity are outlined and examined. It must be noted at this point that the term "Christ" in all the Greek manuscript sources is invariably encrypted, or encoded, along with a series of important theological terms, according to a system of abbreviations known as the nomina sacra (Latin; "sacred names").

As a result of this system, the encoded terms "Christ(os)" and "Chrest(os)" cannot be distinguished within this system of encryption, and hence the interest (perhaps even expedience) of locating the expanded and explicit forms in the earliest evidence. One further preliminary article may serve as a necessary background at this point, and that is the investigation of the historical appearance of the "Chi-Rho" code, which is used to represent "Christ" in the manuscript sources, in the non-literary sources outside the Bible tradition. On this series of questions, see Constantine and the Chi-Rho.

As a result of this situation - that the term "Chrestian" (and not "Christian") invariably appears with the earliest evidence - the question must naturally arise as to whether the earliest "Chrestians" were indeed even related to what we now think to be the earliest "Christians".




Furthermore the evidence suggests that the appearance of the term "Christian" is quite late, and that therefore, at some later epoch in history, these newly defined "Christians" essentially took over a name of a class of people who were known as "Chrestians". For clarity, the sequence of events appears to be something like this:
  • 1. Before c.316 CE: There appears to have been a class of people in antiquity who were referred to as "Chrestians".
    2. After c.316 CE: Constantine uses this name as the name of the "Chrestian State Religion", associated with the sacred code "Chi-Rho".
    3. Until Alexandrinus: the "Chrestian State Religion" continues for a number of centuries ...(How many? 1, 2,3,4,5 or more? C14 would help!!)
    4. After Alexandrinus: the "Chrestian State Religion" decided to make themselves the "Christian State Religion". (See Tacitus' Annals)
The fact that these early papyri make reference to the term "Chrestian" and not "Christian" is essentially noted, but then passed over by many if not most modern academics and scholars. In his book Lettered Christians: Christians, Letters, and Late Antique Oxyrhynchus by Lincoln H. Blumell [2012], the author writes, p.37-38:

  • While the epithet "Christian" certainly appears to have derived from the word "Christ", to an outsider who might not have been necessarily familiar with the association with the adjective χρηστος (good) since the iota of χριστιανος is periodically replaced by an eta. Nevertheless, given the periodic evidence of itacistic changes it is not always clear is such a distinction is being made consciously or whether it is simply a mispronunciation.

  • Turning to the documentary evidence for the use of the epithet it is spelled at least four different ways in papryi: xpιστιαvoc; xpηστιαvoc; xpσιαvoc; and xpητιαvoc. Though divergent spellings are attested in the material from Oxyrhynchus, in every instance the eta replaces the iota, and in the letters specifically the epithet is employed on three separate occasions: SB XII 10772; P.Laur. II 42 (IV/V); P.Oxy.XLIII 3149
Indeed, even the Papyrology Unit within the University of Oxford, for the 3rd century P.Oxy 3035, renders the term "Chresian" as "Christian". Various reasons for this type of emendation and/or translation are provided, including misspelling by the original scribes, Iotacism, and orthographic errors. If any of these reasons were correct, then it would be reasonable to expect a mixture of the terms "Chrestian" and "Christian" in the sources, but a mixture is certainly not found.

The earliest instance of the term "Christian" in the Greek codices appears in Codex Alexandrinus, which is currently dated to the 5th century, by various methods which are not very secure. Considering the importance of the first historical appearance of the term "Christian" out of many many chronologically prior instances of the original term "Chrestians", then it might be both interesting and expedient to have a fragment of Alexandrinus C14 dated.


Oxford Radiocarbon Accelerator Unit: Dyson Perrins Building, South Parks Road, Oxford OX1 3QY U.K.
Codex Alexandrinus at the British Library: 96 Euston Road in central London

The following tabulation should serve to document the evidence that, in fact ...
"The disciples were originally called Chrestians (not Christians) ... at Antioch"


The tabulation of the evidence can be viewed on this page:
http://www.mountainman.com.au/essenes/chrestians christians.htm

It consists of Manuscripts (12), Inscriptions (8), Comments on the situation by the "Church Fathers" (4).




Here is a list of the instances of "Chrestian", "Chreistian" or "Chresian" but NOT the sought-after term "Christian":

SB XII 10772
P.Laur. II 42
P.Oxy.XLIII 3149
SB XVI 12497
P.Oxy XLII 3035
P.Oxy.XLIII 3119
Codex Sinaiticus
Codex Vaticanus
Codex Bezae
The Manichaean Manuscripts from Kellis
PGM IV. 3007-86
Tacitus Annals (See below)

Highlight_of_MII.png



In 1902 Georg Andresen commented on the appearance of the first 'i' and subsequent gap in the earliest extant, 11th century, copy of the Annals in Florence, suggesting that the text had been altered, and an 'e' had originally been in the text, rather than this 'i'

See: WIKI: Tacitus on Chrestians








SUMMARY

Therefore if we exclude traditions and legends and just look at the evidence itself (manuscripts, inscriptions) it is evident that the term "Christian" does not appear in the historical record until a very late date, and that this very late date is the date of Codex Alexandrinus. What appears in the evidence itself is the term "Chrestian" or variants such as "Cheistian" and "Chresian".

To quote Professor Julius Sumner Miller ...... "Why is it so"?

Legend has it that codex Alexandrinus is from the 5th century, but we have just seen the value of the "legendary traditions" and hence the importance of C14 dating this codex , which is held at the British Library.

I trust I have expounded my reasons clearly for focussing on the C14 dating of Codex Alexandrinus.
The C14 date will tell us which century (from the 5th century or perhaps much later) the term "Christians" appeared in antiquity.
I think that this is an important question to be answered, and C14 can answer this question better than the theologians.
 
Možda to "kresijani" ima veze sa rečju KRES, koja postoji kod nas u Sloveniji, a znači oganj navodno sa visokim i jakim plamenom. Pre 1. maja (komunistički praznik - praznik rada), Kres se je palio na dan, koji je obeležavao početak leta (24. junij).
Sećam se jednom kada sam bio u Bosni (Nova Topola - RS); vidio sam slavljenje praznika (mislim da je bio Ilindan). Takođese pali vatra "kres", a iz ovoga deca uzimaju neke paličice, zvane varnice i trče naokolo. Možda Ilindan takođe označava početak nekog novog doba - Ilindan (20. jul po julijanskom kalendaru).

Kres je naprimer kao kod Srba paljenje badnjaka.
 
upravo tako. Kult vatre i sunca sa balkana je staro krestjanstvo.

Poluverci ili Dvoverci su pripadnici stare lokalne hriscanske crkve koja je bila mesavina lokalnog paganizma (slovenskog i preslovenskog) i ranog hriscanstva (staroslavlje, dvoverje, poluverje). Nemanja je tu crkvu unistio, i zamenio je pravoslavljem (paulinskim hriscansvom istocnog, vizantijskog, tipa). To sve nema veze sa katolicima ni sa bogumilima.

mozda ovo pomogne u razumevanju:

NEMANJIN SABOR 1196. GODINE

Dodje jedan od pravovernih vojnikâ njegovih, pa, pav na kolena, s uzbudjenjem i unizenjem mnogim govoraše mu: Gospodine, ja sam medju najhudjim slugama tvojim najmanji, i, videvusrdnost tvoju prema vladici tvome gospodu Isusu Hristu, i prečistojvladičici Bogorodici, i ovim svetim ugodnicima njihovim, zaštitnicimatvojim, koji krepkim dlanom podrzavaju tvoju vlast nepovredjenu, usudih se javiti tvojoj moći da se mrska ti i trikleta jeres već ukorenjuje u drzavi tvojoj. A ovaj prečasni sveti moj gospodin, ni malo ne zadocnev, odmah prizva svoga arhijereja, po imenu Jeftimija, i črnce s igumanima svojima, i časne jereje, i starce i velmoze svoje, od maloga do velikoga, pa govoraše svetitelju, i črncima, i svima sabranima: Dodjite i vidite, oci i braćo, ako sam i najhudji medju braćom svojom, aliGospod Bog i prečista vladičica Bogorodica, mati njegova, ne gleda na licečovečje, nego udostoji mene najhudjega, koji verujem u jednobitnunerazdeljivu Trojicu, da čuvam ovo predano mi stado, koje vidite sada, da se ne poseje kukolj lukavoga i odvratnoga djavola.
I nikako nisam mislio da je on u oblasti mojoj, a već sad čujem da se lukavi brzo ukorenio i da hulu nanosi na svetoga Duha i da deli nedeljivo bozastvo, što govoraše bezumni Arije, presecajući nedeljivo bozastvo, štorekoše sveti i bogonosni oci: "Ko ti, Spase, rizu razdra?", reče: "Arije,bezumni, koji Trojicu preseče." Tako i ovi bezumni idu za učenjem njegovim,i ne znajući, bednici, da će, pošto su tako verovali, sići s njim, trikletim, nadno skrovišta adovih. I dok je govorio ovaj Sveti, i dok je bila velika prepirka, dodje kći jednoga od velmozâ njegovih pravovernih, udata za muza od tih krivovernih, koja je bila u njih i saznala nečiste odvratnosti njihove, ali se nimalo ne kosnu vere njihove, i, pravci k nogama Svetoga, ispovedaše jasno, govoreći mu: Gospodine, gospodine moj, evo vidim kako tvoja vladavina ispituje o ovoj mrskoj i odvratnoj veri: uistinu, gospodine moj, bih isprošena pobračnom zakonu, u oca mojega, sluge tvoga, koji je mislio da je jednoverstvo u tvojoj drzavi. I bih u tih zakonoprestupnika, i videh, gospodine, da zaista sluze otpadniku od slave bozje, samome sotoni. I ne mogući trpeti smrada gluhih kumira i mrske jeresi, istrgavši se iz ruke njihove i prebegavši, vapijem drzavi tvojoj: porazi krstom one koji se bore s nama, da naučenečastivi neprijatelji kako je moćna vera tvoja, gospodine.
A Sveti, izvedav ovu pred sabor svoj, sabran protivu te lukave jeresi,izobliči krivoverje njihovo, i savetova se sa svetiteljem svojim Jeftimijem i sa časnim črncima, i sa velmozama svojim, i, nimalo ne zadocnev, posla na njih vojsku, naoruzanu od slavnih svojih, govoreći: Revnujući porevnovah za Gospodom Bogom svedrziocem. Kao nekada prorok Ilija, koji je ustao na bestidne jereje, i on izobličibezboštvo njihovo, i jedne popali, druge raznim kaznama kazni, treće prognaiz drzave svoje a domove njihove, i sve imanje sakupiv, razda prokazenim i ubogim.
Učitelju i načelniku njihovu jezik ureza u grlu njegovu, što ne ispoveda Hrista, sina bozjeg. Knjige njegove nečastive spali, i izagna ga, zapretiv da se nikako ne ispoveda niti pominje trikleto ime. I sasvim iskoreni tu prokletu veru, da se i ne pominje nikako u drzavi njegovoj, nego da se slavi jednobitna i nerazdeljiva i zivotvorna Trojica: Otac i Sin i sveti Duh, svagda i sad i uvek na veke vekova. Amin.

Stefan Prvovenčani, Život Svetog Simeona)

Kumiri su idoli, zar ne? Da li su bogumili koristili ikakve kumire, bilo kakve idole? Ni govora! Dakle, ovi jeretici što imaju idole nisu bogumili,nego neka druga vjera. Koja bi to mogla biti vjera?

To je vjera Srba koji slave slave, onih sto pjevaju koledarske pjesme islave koledarske obicaje, to su oni sto sijeku i pale Badnjak uoci Bozica, kojisavijaju trube i trube uoci Jurjeva dana (Djurdjevdana), oni koji izlaze na jurjevdanski uranak i na Jurjevdan kite kucne kapije vijencima cvijeca, oni što pale vatre uoci Ivanjdana, oni sto preko livada i njiva pjevaju dodolske pjesme prizivajuci kišu, oni sto slave Vidovdan, oni sto na Varin dan nosekuvano zito (panaiju) na izvore i potoke, prate drevne pogrebne obicaje i pokojnikovo pranje kostiju...

Prilog 281047

Sl.1. Nemanjin sabor protiv jeretika: desno u donjem dijelu slike su poluvjerci (freska iz 13. vijeka, crkva Sv. Ahilija u Arilju).


Freska iz crkve Sv. Ahilija u Arilju prikazuje Nemanjin sabor opisan u"Zitiju Svetog Simeona" od Stefana Prvovjencanog (Nemanjin sabor bio
1196. godine). I šta vidimo? Vidimo dvije grupe arhijereja ondasnje Crkve u razlicitim odezdama. Lijevo i oko Nemanje, sa oreolima svetosti oko glava, jesu ondašnji arhijereji Crkve koji su vec bili prihvatili vizantijsku verziju hršicanstva i vec su u odezdama vizantijskog stila. To je vec 4-5 godina boravka Svetog Save u manastirima Svete gore, a to su vizantijski manastiri pod jurisd
ikcijom Carigradske patrijaršije.

arilje1.jpg



Sl.1. Nemanjin sabor protiv jeretika: desno u donjem dijelu slike su poluvjerci (freska iz 13. vijeka, crkva Sv. Ahilija u Arilju).


Freska iz crkve Sv. Ahilija u Arilju prikazuje Nemanjin sabor opisan u"Zitiju Svetog Simeona" od Stefana Prvovjencanog (Nemanjin sabor bio
1196. godine). I šta vidimo? Vidimo dvije grupe arhijereja ondasnje Crkve u razlicitim odezdama. Lijevo i oko Nemanje, sa oreolima svetosti oko glava, jesu ondašnji arhijereji Crkve koji su vec bili prihvatili vizantijsku verzijuhršicanstva i vec su u odezdama vizantijskog stila. To je vec 4-5 godina boravka Svetog Save u manastirima Svete gore, a to su vizantijski manastiri pod jurisd
ikcijom Carigradske patrijaršije.

arilje2.jpg


Sl.2. Nemanjin sabor 1196 godine: na desnoj strani slike su arhijereji poluvjerci, detalj freske crkve Sv. Ahilija, Arilje (u Nemanjino vrijeme to jebila manastirska crkva).

Da li su bogumilski prvošvestenici nosili vladicanske odore ovakvog stila? Nisu, jer bogumilsko sveštenstvo nije imalo ni hramove ni sveštenickeodezde. Ovo su bili hrišcani srbske Crkve iz prvih vijekova hriscanstva, a nehrišcani vizantijske varijante hrišcanstva, koju je u Srbiju, o d Grka medjuSrbe uvodio Nemanja i sin mu Sava, grcki monah. Te "jeretike" Nemanja jesazegao ognjem i macem. Arhijereji desno (Slike 1-2.) jesu arhijerejitradicionalne srbske varijante pravoslavlja, od pristalica vizantijske varijantehriscanstva nazvanih
poluvjerci. Oko njihovih glava nema oreola, ali suobuceni u crkvene arhijerejske odezde sa episkopskim omoforima na kojimasu krstovi. To sto su svi arhijereji prikazani na fresci obuceni u sluzbeneepiskopske odezde jasno pokazuje da je Nemanjinom saboru prethodilazajednicka Liturgija svih na fresci prikazanih arhijereja.

Pitanje sa sve nas: zasto ovih fresaka nema na vise fotografija u javnosti,zasto se za njih ne zna? Ne zna se upravo zbog razloga kojim se bavi ovatema: bogumila u Srbiji nije bilo, bilo su samo hriscani Srbi koji su uhriscanstvu sacuvali obicaje svoje predhriscanske pravoslavne vjere: badnjak, slavu, koledarske obicaje, dodolske obicaje...I posto nisu mogli potpuno iskorijeniti te obicaje u srbskom narodu, jer su uskoro Turci pokorili Srbiju, vlast Nemanjica je propala, a predhriscanski nasi vjerskiobicaji prezivjeli. Onda se vladika Nikolaj Velimirovic dosjetio da tu nasusrbsku varijantu pravoslavlja, nase sveto pravoslavlje nazove svetosavljem. Sveti Sava zatirao nasu vjeru, a eto srbsko pravoslavlje nazvase po SvetomSavi. To je istorijska i crkvena laz.

arilje3.jpg


Sl.3. Poluvernie sa krstovima na omoforu.

Vratimo se ovim fotografijama. Iznad ove grupe svestenika, sa desne straneiznad glava svestenika bez oreola (Sl.1.), jos stoji citljiv natpisma kojemcirilicom pise "poluvernie". Poznato je da bogumili nisu bili dio pravoslavneCrkve, nego su djelovali izvan pravoslavlja, te kao takve Nemanja ih ne bi nizvao na Sabor, niti bi se oni takvom pozivu odazvali. Isto je tako poznato da bogumilski svestenici svojim sluzbenim odijevanjem (odezdama) nisu imitirali svestenstvo pravoslavne Crkve, vec su hodali u crnim mantijama sakapuljacama na glavama.

iz knjige laz i bogumili u kojoj se upravo opovrgava teorija o bogumilima u srbiji i bosni.

http://www.scribd.com/doc/76018160/STEĆCI-LAŽ-I-BOGUMILI
 
upravo tako. Kult vatre i sunca sa balkana je staro krestjanstvo.

Poluverci ili Dvoverci su pripadnici stare lokalne hriscanske crkve koja je bila mesavina lokalnog paganizma (slovenskog i preslovenskog) i ranog hriscanstva (staroslavlje, dvoverje, poluverje). Nemanja je tu crkvu unistio, i zamenio je pravoslavljem (paulinskim hriscansvom istocnog, vizantijskog, tipa). To sve nema veze sa katolicima ni sa bogumilima.

mozda ovo pomogne u razumevanju:





iz knjige laz i bogumili u kojoj se upravo opovrgava teorija o bogumilima u srbiji i bosni.

http://www.scribd.com/doc/76018160/STEĆCI-LAŽ-I-BOGUMILI

Buahahaha, Viduša rulz. :lol:

Jasno mi je donekle da se ljudi slabijeg kritičkog kapaciteta i manjeg čitalačkog iskustva navuku na Sivog vuka, Svetu krv, sveti gral i koje-kakve još 'dobro dokumentovane' alternativce, ali piramidolog Viduša... priceless. :mrgreen:
 
to sto vi ne volite vidusu ili hrastovnika ili kako god vi hocete da zovete coveka ne oduzima nista od znacaja njegovog rada o ranom hriscanstvu na balkanu.

Ja sam i u naslovu teme rekao "izgleda da je bio u pravu".

A vi sto necete da vidite sta znaci ovo sto su ljudi otkrili u vezi ne postojanja hriscana vec samo krestijana u evropi do bar 5. veka a mozda i do 11. sta cu vam ja.
 
1. Stara srpska krestjanska vera je bila vera koju je Konstantin preuzeo kao svoju, jer mu je trebala podrska balkanskog Srpskog stanovnistva u ratu koji je vodio. Zvanicna vera Rima je postala krestjanska vera a ne kristijanska.

2. Considering the importance of the first historical appearance of the term "Christian" out of many many chronologically prior instances of the original term "Chrestians", then it might be both interesting and expedient to have a fragment of Alexandrinus C14 dated.

Ma, Konstantin ništa nije preuzeo ni sa kakvim ciljem. Bio je vrlo mrtvav i vrlo beo kad su ga, posthumno, pokrstili. Čovek nije ni znao šta ga je snašlo. Jeste bio tolerantan prema novoj veri koju je, kažu, negova majka cenila i upražnjavala, ali, što se njega tiče. do smrti je ostao veran kultu Nepobedivog Sunca.

2.U našem jeziku krestjanin i kristijan i najnoviji izraz- hrišćanin, isto je.Ne sporim da je postojala neka promena slova u nazivu tokom vekova, ali znamo svi iz svih primera prošlog vremena kako su ljudi sa Zapada i iz buduće Grčke nakardno zapisivali izraze.
Kod nas je nova vera uhvatila maha mnogo pre Nemanje i njegove privrženosti Istočnom Romejskom cartstvu. Više talasa pokrštavanja je bilo..a pamti se pokrštenje srpskog vladara Budimira (po LDS) i ono koje je učinio Vasilije..Nemanja je vladarski hrišćanin, otprilike dvanaeste generacije kod Srba, ali istina je da je njemu, u narodnom sećanju , dato kao neizbrisivi greh da je progonio one koji su ostali verni očinskoj veri.

Jedna od lepih priča, po legendi zapisanoj u 19.veku, jeste nemoguća ljubav Radiše staroverca (sina sedoga Gamze) i Nemanjine ćerke Krinke, hrišćanke.Zapisao je Djura Jakšić i ilustrativna je za raskol izmedju dveju vera, iako su likovi iz različitih epoha.
Najbliže asocijacije su da je sin paganina zavoleo hrišćanku u vreme Nemanjinih prethodnika, ali se kasnije priča vezala za drčnog Nemanju.
http://surbela.wordpress.com/category/Гамзин-град/

Možda to "kresijani" ima veze sa rečju KRES... a znači oganj navodno sa visokim i jakim plamenom. ... paljenje badnjaka.

Sama ta reč, osim veze sa vatrom, ima veze i sa perjanicom na glavi (krestom), ukrasom koji su naši srednjevekovni vitezovi nosili na glavi (poseban red perjanika je postojao).. pogledajte putopis Nikola de Nikole iz 16.veka napr...; ali , mitološki, vezana je uz Peruna.

Usput "krestjanka" je još uvek živa reč u ruskom jeziku, u značenju "seljanka"
http://www.krestyanka.ru/
 
Poslednja izmena:
Hvala Srebrena. Kako si? Sta ima novo?

do smrti je ostao veran kultu Nepobedivog Sunca.

Taj kult nepobedivog sunca je upravo to krestjanstvo. To je nasa stara vera koja je pod uticajem Balkanskih vojnika i Imperatora postala vera rima.

Chi Rho

ChiRho_314w282h.jpg


svetovidov suncani tocak

124px-SlavicSolarSymbol.svg.png


Sol Invictus

Mosaic of Christ as Sol or Apollo-Helios in Mausoleum M in the pre-4th-century necropolis beneath[36] St. Peter's in the Vatican, which many interpret as representing Christ

220px-ChristAsSol.jpg


Da li vas ovo podseca na Iliju? Na Svetovida sa belim konjima?

Sol Invictus ("Unconquered Sun") was the official sun god of the later Roman Empire and a patron of soldiers. In 274 the Roman emperor Aurelian made it an official cult alongside the traditional Roman cults. ....
The Philocalian calendar of AD 354 gives a festival of "Natalis Invicti" on 25 December. There is limited evidence that this festival was celebrated before the mid-4th century.[37][38]
The idea that Christians chose to celebrate the birth of Jesus on 25 December because this was the date of an already existing festival of the Sol Invictus was expressed in an annotation to a manuscript of a work by 12th-century Syrian bishop Jacob Bar-Salibi. The scribe who added it wrote: "It was a custom of the Pagans to celebrate on the same 25 December the birthday of the Sun, at which they kindled lights in token of festivity. In these solemnities and revelries the Christians also took part. Accordingly when the doctors of the Church perceived that the Christians had a leaning to this festival, they took counsel and resolved that the true Nativity should be solemnised on that day." [39...

The comparison of Christ with the astronomical Sun is common in ancient Christian writings.[60] In the 5th century, Pope Leo I (the Great) spoke in several sermons on the Feast of the Nativity of how the celebration of Christ's birth coincided with increase of the sun's position in the sky. An example is: "But this Nativity which is to be adored in heaven and on earth is suggested to us by no day more than this when, with the early light still shedding its rays on nature, there is borne in upon our senses the brightness of this wondrous mystery.[61],,,

Christians adopted the image of the Sun (Helios or Sol Invictus) to represent Christ....

]

http://en.wikipedia.org/wiki/Sol_Invictus

Evo ovde ko zna engleski nek procita o bogu kresniku:

Kresnik (or rarely Kersnik and Krsnik) is a Slavic god associated with fire, the summer solstice, and storms. His mythical home, a sacred mountain at the top of the world, represents the axis mundi.
Kresnik was worshiped among the Slavic population of the eastern Alps. He is probably the same deity as Svarožič, son of the Slavic sun god, Svarog, described as having golden hair and golden hands.[1] He gradually evolved into a Slovenian national hero who lives on a golden mountain, sometimes as a deer with golden antlers, associated with the summer solstice. He became known as a mythical king with strong magic, yet still a farmer.[2]

Kresnik je Svarozic znaci Dabog ali u isto vreme i Svetovid.

http://en.wikipedia.org/wiki/Kresnik_(deity)

U našem jeziku krestjanin i kristijan i najnoviji izraz- hrišćanin, isto je.

Danas jeste. Ali pitanje je da li su Krestjani bili originalno isto sto i Kristjani?

Ovo je neverovatno vazno za nas Juzne Slovene. Niko osim Slovena nema rec Krestjani....Ako su prvi Hriscani nastali of Krestjana....Ko je ono propovedao po Balkanu u prvom veku?
 
Hvala Srebrena. Kako si? Sta ima novo?
Taj kult nepobedivog sunca je upravo to krestjanstvo. To je nasa stara vera ....
Evo ovde ko zna engleski nek procita o bogu kresniku:...Kresnik je Svarozic znaci Dabog ali u isto vreme i Svetovid.

http://en.wikipedia.org/wiki/Kresnik_(deity)

Добро сам била, хвала на питању, док нисам прочитала текст на википедији о Креснику.;)
Постоји једна јако лоша намера савременика да измишљају <богове и тамо где их нема, играјући се са ретким успоменама и записима о њима, као да су кликери.

Наша стара вера не може да буде изједначена са неким минорним (за нас на Балкану) култом Непобедивог Сунца, који је обухватао сваког <бога латинског имена кога се сетиш у тренутку, и нема везе што је број променљив.Може да има везе, ако је повезан са персијским веровањима оја су изродила лик Митре, али сматрам да је наша стара вера била компликованија и садржајнија него поменута два религиозна "правца".И наравно да су га Ромљани и Ромеји преузели од староседелачке популације,али нису умели да преузме све, само неке елементе.

Ова реченица "Kresnik je Svarozic znaci Dabog ali u isto vreme i Svetovid.", полупреведена говори ово: Сунце на дан Св.Јована (летњи солстициј) је значи Звезда (пошто је Сварог =Галаксија, онда су синови, "Сварожићи", најсјајнија небеска тела), значи планета Сатурн (Дабог), али у исто време и Меркур ". Мало непрецизно написах, али довољно да се увиди да је реченица без могуће тачности, односно низ безвезе као у примеру : " Трава је Качамак значи Тањир, али у исто време и Сијалица".

Кресник код Словенаца је задржан као лик и име које се користи за празник који ми зовемо Ивањдан , и јесте био посвећен Сунцу, у тренутку његове највеће моћи. Дакле, опозитни положај од Божића и Бадњегдана, кад је Сунце са најмањом снагом.Краће речено, дан дугодневице и дан краткодневице су обележени овим именима празника, и оба празника представљају кретање Земље око Сунца у два најекстремнија положаја.
Из "Данице илирске" о светковању:
books

http://books.google.rs/books?id=5N4...ed=0CDsQ6AEwAg#v=onepage&q=kres vatra&f=false
http://books.google.rs/books?id=C61...a=X&ei=N-ODUtuLA8Xv4gT7qoG4Bg&ved=0CCoQ6AEwAA
http://books.google.rs/books?id=ytP...a=X&ei=j-SDUpShIKbo4gSN0oDAAQ&ved=0CFcQ6AEwBw

То јесте доказ о фантастично великом познавању небеса и небеских појава српског народа (што ће неки алтер колега одавде већ исправно схватити да одатле произилази кованица "небески народ"), али уједно је потпуно дестимулативно да непознати аутор на википедији измеша Сунце на дан дугодневице са Перуном, измеша протуберанце Сунца са громом, и у том смислу он деградира све.

Такав један дан, најдужи у години, означен у српском народном календару као Јовањдан, или у црквеном као дан Св.Јована Летњег, упоредљив са руским Купалом.. у старој вери је означавао 180 и неки дан године , а не икакво биће златне косе.
 
Poslednja izmena:
Auuuuuu Hahahahaha Hrastivojeva bojanka :hahaha::hahaha::hahaha:

Pa zar se ne zovu hrišćani po Isusu Hristosu ili kristjani po Jezusu Kristosu?
Ako su se stvarno kristijani/hrišćani pre tog imena zvali krestijani, zar nije logično da se onda Hristos nazivao Krestos? Ne kažem ja da su postojali krestijani, ali ako su .....

I lepo je kada vidiš da se čovek toliko smije, to produžuje život - znači produžio sam ti život :)
 
Srebrena

Mnogo je ovo duboka tema da sad nabacujem. Poslao sam ti moj materijal o vatri na kome radim trenutno pa znas, ako si ga procitala, da je prica o dresu mnogo mnogo kompleksnija od kresnika. Ona je vezana za najstariji Evropski, kro manjonski nacin pravljenja vatre pomocu kresiva koji je mnogo stariji nego Arijski nacin pravljenja vatre pomocu vretena.

Kres je najvaznija rec u Srpskom jeziku koja sama za sebe pokazuje da je u Srpskom sacuvan najstariji evropski jezik, pra jezik, jezik pre jezika. A u kresovima i kresnicama je sacuvana najstarija Evropska religija, kult vatre, ne kult sunca, kult kresa. Jer kad je prva religija u Evropi nastajala, sunce je bilo pod zemljom u svetu mrtvih kod boginje More i na zemlji je vladala vecna zima. Zato je postovanje vatre starije od postovanja sunca. Kresnik je bog vatre, bog vatre na zemlji ne na nebu.

Kresnik je "Svarozic znaci Dabog ali u isto vreme i Svetovid". Ova recenica prevedena znaci vatra je pod zemljom, na zemlji i na nebu. Kresnik je Agni, Ognji jer je kres - vatra - oganj.

Rimski kult sunca je samo deo naseg kulta vatre - Ognjia - Agnia - Trimurtija - Triglava - Trojana - Daboga.

Trenutno zavrsavam tekst of Vatri na engleskom koji objavljujem na antropologiji na boards.ie. Kad ga zavrsim za par dana prevescu ga na srpski.

Ovu temu sam ovde otvorio da vidim da li su ovi likovi iz australije u pravu ili ovde neko zna za neki rani primer koriscenja termina kristjani umesto krestjani. Kako izgleda niko ne protivreci ovome sto sam ovde postavio.

vukelicu

kristijani/hrišćani "nastali" ili preimenovali se od krestijani onda je Isus Hristos (Jezus Kristos na slovenačkom) Isus Krestos?

Kresnik je samo, kao sto kaze Srebrena, iskrivljena memorija stare balkanske vere. On nije Slovensko bozanstvo. Srbi su obozavali vatru i sunce. Isus je Sunce i u srcu mu gori Vatra. Ko je tu od koga nastao?

pogledaj ovo: Esus sveti drvodelja kelta

http://en.wikipedia.org/wiki/Esus

i ovo: kresus, kralj na vrhu kresa, drvene piramide koja se pali na vidovdan ili ti dan svetog jovana ili ti letnju dugodnevicu u cast sunceve vatre

http://en.wikipedia.org/wiki/Croesus

Negde sam nasao zapis o postojanju cudnih drvenih piramida kod baltickih slovena. ovo je iz zapisa saksonskih misionara koji su ih pokrstavali. kao za inat ne mogu da se setim gde sam ovo nasao. ako neko zna neka mi ovde posalje.
 
Srebrena

Mnogo je ovo duboka tema da sad nabacujem. Poslao sam ti moj materijal o vatri na kome radim trenutno pa znas, ako si ga procitala, da je prica o dresu mnogo mnogo kompleksnija od kresnika. Ona je vezana za najstariji Evropski, kro manjonski nacin pravljenja vatre pomocu kresiva koji je mnogo stariji nego Arijski nacin pravljenja vatre pomocu vretena.

Kres je najvaznija rec u Srpskom jeziku koja sama za sebe pokazuje da je u Srpskom sacuvan najstariji evropski jezik, pra jezik, jezik pre jezika. A u kresovima i kresnicama je sacuvana najstarija Evropska religija, kult vatre, ne kult sunca, kult kresa. Jer kad je prva religija u Evropi nastajala, sunce je bilo pod zemljom u svetu mrtvih kod boginje More i na zemlji je vladala vecna zima. Zato je postovanje vatre starije od postovanja sunca. Kresnik je bog vatre, bog vatre na zemlji ne na nebu.

Kresnik je "Svarozic znaci Dabog ali u isto vreme i Svetovid". Ova recenica prevedena znaci vatra je pod zemljom, na zemlji i na nebu. Kresnik je Agni, Ognji jer je kres - vatra - oganj.

Rimski kult sunca je samo deo naseg kulta vatre - Ognjia - Agnia - Trimurtija - Triglava - Trojana - Daboga.

Trenutno zavrsavam tekst of Vatri na engleskom koji objavljujem na antropologiji na boards.ie. Kad ga zavrsim za par dana prevescu ga na srpski.

Ovu temu sam ovde otvorio da vidim da li su ovi likovi iz australije u pravu ili ovde neko zna za neki rani primer koriscenja termina kristjani umesto krestjani. Kako izgleda niko ne protivreci ovome sto sam ovde postavio.

vukelicu



Kresnik je samo, kao sto kaze Srebrena, iskrivljena memorija stare balkanske vere. On nije Slovensko bozanstvo. Srbi su obozavali vatru i sunce. Isus je Sunce i u srcu mu gori Vatra. Ko je tu od koga nastao?

pogledaj ovo: Esus sveti drvodelja kelta

http://en.wikipedia.org/wiki/Esus

i ovo: kresus, kralj na vrhu kresa, drvene piramide koja se pali na vidovdan ili ti dan svetog jovana ili ti letnju dugodnevicu u cast sunceve vatre

http://en.wikipedia.org/wiki/Croesus

Negde sam nasao zapis o postojanju cudnih drvenih piramida kod baltickih slovena. ovo je iz zapisa saksonskih misionara koji su ih pokrstavali. kao za inat ne mogu da se setim gde sam ovo nasao. ako neko zna neka mi ovde posalje.

Nisam jo pročitao knjigu nego samo neke delove u članku, ali možda se to što ispituješ nalazi u ovoj knjigi: Rastko Kostić - Pad Arkone ili sumrak slovenskog paganizma
 
leone hvala ti najlepse.

vukelicu

Pa zar se ne zovu hrišćani po Isusu Hristosu ili kristjani po Jezusu Kristosu?

zovu se.

Ako su se stvarno kristijani/hrišćani pre tog imena zvali krestijani,

Ovo je to veliko pitanje koje je covek iz australije postavio. da li su ti krestjani o kojima govore rane hronike uopste sledbenici hristovog ucenja ili nesto potpuno drukcije. ja mislim da je hrastovnik bio u pravu kad je u jednom od svojih tekstova ukazao na mogucnost da su krestjani, sledbenici stare druidske vere koji su postojali na balkanu mnogo pre hrista ako je hrist uopste postojao. ono su postovali vatru kres, krs i hrast hrs ali i kamen krs.

da li se neko seca ovoga sa teme o vucijem narodu:

Zna se da je kamen imao veliki znacaj u kultu Apola. Videli smo ranije da je i Drvo, posebno hrast, vezan za Apola. Setite se imena koje su grci imali za najstarije stanovnike grcke: ljudi kamena i ljudi drveta...

http://forum.krstarica.com/showthre...rod-evrope?p=25140609&viewfull=1#post25140609


Danas se smatra da je legenda o dolasku Apula na vuciju planinu, ustvari opis Dorskih osvajanja peloponeza u kome su oni pokorili starosedeoce Lapithes (Ljude kamena) i Dryopes (Ljude hrasta). U legendi o Deukalionu se kaze da su Deukalion (Pyrrhos) i njegova zena Pyrrha ponovo naselili zemlju tako sto su bacili kamenje preko glave, nakon cega je iz svakog kamena israstao covek. Takodje postoje mitovi koji kazu da su prvi ljudi nastali iz drveca. Homer je imao izreku: "Ti ne potices ni od kamena ni od hrasta", sto znaci ti imas ljudske roditelje, grcke roditelje, ti ne pripadas starim narodima. Ono sto je interesantno je da se Deukalion (Phyrros) i Phyrra vezuju i za Tesaliju i da se kaze da su bili prvi kralj i kraljica severne grcke i da su bili vodje bronzanih ljudi, ratnicke rase koja je bila prva koja je imala ljudske roditelje.

http://forum.krstarica.com/showthre...rod-evrope?p=25056209&viewfull=1#post25056209

Pelasgi su sebe nazivali narod kamena i narod hrasta....narod krsa i narod hrsa....Iz kamena krsa, kresa se dobija varnica kresnica koja pali drvo hrs i strvara oganj kres, boga naseg Agnija Ognjija Kresa.


To su ti hrstijani, krstijani, krestijani.

Jel samo ja vidim ovo kao znacajno? Ajde jezicari da cujem vase misljenje? Gde je ovo u ckrvenoslovenskom?
 
Poslednja izmena:

Back
Top