Izdržavalac

Lexo, minimalac je 21 000, da kažemo prosek, a vrtić je 5 000 mesečno.
Druga stvar... kome je taj minimalac manje-više mesečno, i kome je to džeparac, taj stvarno ne treba da radi za taj minimalac. Neka ispunjava sebi želje, neka radi dekupaž na biber-crepu, neka uzgaja bonsai, neka pravi mozaik od kamenčića sa Kopakabane... i neka prodaje to po 600 evra po komadu...
Većini taj minimalac ( a stvarno jeste premali, da se ne lažemo ) nije džeparac i nije im svejedno hoće li ga imati ili ne. Ni malo im nije svejedno.


A moj je stav i dalje isti - svako treba da radi. Pogotovo žene. S tim što će neko da radi za minimalac, a neko će da radi šta voli i debelo naplati... svako u skladu sa mogućnostima... ali niko, niko živi ko drži do sebe, a radno je sposoban, ne treba da se prepozna u ovakvoj temi, da se prepozna kao izdržavano lice, u najnegativnijem kontekstu, pljunut i zgažen jer je izdržavan.
Tako ću i svoju decu da učim, ćerke posebno. Bolje da rade za manje pare od muževljevih, nego da dobijaju prekonosiranja jer su izdržavane.

Vrtić je sad malo preko 5000, do skoro je 9600 bila puna cena, sa 20% umanjenja kada ide dvoje dece...
A to ko je izdržavan i šta je za porodicu bolje po meni je višestruko diskutabilno i može se odlučivati samo u konkretnom slučaju od strane onih kojih se direktno tiče.
Konkretno, ja se nisam osećala izdržavano. Da se nađemo u sličnoj situaciji isto bih odabrala. Ne vidim kakve veze prekonosiranje ima sa bilo čim.
Ćerku učim da ne postoji jedini pravi ispravni recept za život, zato što su ljudi i okolnosti različite i da samo dvoje ljudi znaju šta je među njima... Da je najvažnije da ume da razmišlja svojom glavom, da razume posledice izbora koje pravi i da naravno iznad svega zaslužuje da bude srećna i voljena.
 
Ako je žena u potpunosti izdržavano lice
znači posao 0, prihodi 0, domaćica i majka, ono prosek
Muškarac dakle donosi sve prihode
Koje je moralno pravo takve žene
da očekuje ravnopravan tretman i potpunu slobodu?
:confused:


jos to nekako i ide i usudi se traziti prava. A ne daj boze da zena muskog izdrzava, to i ako ima traje jako kratko. Zato i kaze poslovica "osloniti se na zenu ili na senu isto je"
 
Lexo, minimalac je 21 000, da kažemo prosek, a vrtić je 5 000 mesečno.
Druga stvar... kome je taj minimalac manje-više mesečno, i kome je to džeparac, taj stvarno ne treba da radi za taj minimalac. Neka ispunjava sebi želje, neka radi dekupaž na biber-crepu, neka uzgaja bonsai, neka pravi mozaik od kamenčića sa Kopakabane... i neka prodaje to po 600 evra po komadu...
Većini taj minimalac ( a stvarno jeste premali, da se ne lažemo ) nije džeparac i nije im svejedno hoće li ga imati ili ne. Ni malo im nije svejedno.


A moj je stav i dalje isti - svako treba da radi. Pogotovo žene. S tim što će neko da radi za minimalac, a neko će da radi šta voli i debelo naplati... svako u skladu sa mogućnostima... ali niko, niko živi ko drži do sebe, a radno je sposoban, ne treba da se prepozna u ovakvoj temi, da se prepozna kao izdržavano lice, u najnegativnijem kontekstu, pljunut i zgažen jer je izdržavan.
Tako ću i svoju decu da učim, ćerke posebno. Bolje da rade za manje pare od muževljevih, nego da dobijaju prekonosiranja jer su izdržavane.

Jedino što ću reći je da ti ovo sa ciframa i ne ide baš. Uzimaš neke idealne situacije gde par uopšte dobije vrtić, čija je cena tek nedavno smanjena da bi sledeće godine povećali 200%, tipično političko sranje.
I hebeš ti to tvoje "svako nek radi šta hoće" kad posle toga ukakiš sve rečima "pljunut i zgažen jer je izdržavan."

Odluči ******* više šta misliš o ovoj temi. Možda zvuči naivno ali neki ljudi se ne osećaju poniženo jer ih "izdržava" osoba sa kojom žive, imaju decu, planiraju budućnost. Niti se druga strana oseća iskorišćeno.

I 21 hiljada je itekako džeparac. To nije plata.
Ja to
vrlo
dobro
znam.

Nemam nameru da se tešim kako sam superžena dok radim za minimalac. Zajebi tu forumsku superžena priču, ima ih i previše. Možda je tebi drago da imaš 20 hiljada platu, meni nije. Eto toliko sam bahata :(
 
Poslednja izmena:
Pa što samo kmečiš na forumu da je to mala plata, radi nešto dodatno, potrudi se da imaš veću. Jedino ako ne znaš ništa drugo da radiš sem toga. Jbg, takvih ima na milione. Ne znam zašto svako misli da zaslužuje neku veliku platu, ako ne nudi nikakvo znanje ili sposobnost, osim vraćanja kusura i prostih matematičkih operacija.

Zašto je neko dužan da bilo kome da veliku platu ako taj ne zna ništa što bi mu povećalo vrednost?
 
Jedino što ću reći je da ti ovo sa ciframa i ne ide baš. Uzimaš neke idealne situacije gde par uopšte dobije vrtić, čija je cena tek nedavno smanjena da bi sledeće godine povećali 200%, tipično političko sranje.
I hebeš ti to tvoje "svako nek radi šta hoće" kad posle toga ukakiš sve rečima "pljunut i zgažen jer je izdržavan."

Odluči ******* više šta misliš o ovoj temi. Možda zvuči naivno ali neki ljudi se ne osećaju poniženo jer ih "izdržava" osoba sa kojom žive, imaju decu, planiraju budućnost. Niti se druga strana oseća iskorišćeno.

I 21 hiljada je itekako džeparac. To nije plata.
Ja to
vrlo
dobro
znam.

Nemam nameru da se tešim kako sam superžena dok radim za minimalac. Zajebi tu forumsku superžena priču, ima ih i previše. Možda je tebi drago da imaš 20 hiljada platu, meni nije. Eto toliko sam bahata :(

Ne, cena vrtića nije tek nedavno smanjena baš svuda. Moje starije dete ide u vrtić od 2011. i od prvog dana plaćamo 5 000 i nešto sitno vrtić.

Kada sračunam to, ovako glupava za cifre koje mi ne idu, nakon što platim taj vrtić, ostane mi 16 000. ( hipotetički gledano, naravno, govorim u prvom licu retorički, nigde se nisam izjasnila kolika mi je plata. Niti nameravam )
Ako je svejedno hoću li imati u porodici te pare mesečno, ili neću, onda mi te pare zaista ne trebaju, onda imam dovoljno za život i malo i za bes...

Neko je, Lexo, lepo primetio da ti i ja ne pričamo o istim stvarima.
Ja pričam o porodici, opstanku, realnom preživljavanju u Srbiji, o tome hoću li ispržiti krompir za ručak ili ću spremiti kompletan ručak, sa supom, povrćem, mesom i desertom posle....
A ti pričaš o dostojanstvu... namaži ga na hleb pa večeraj.

U pravu si ti, jesi, ne kažem... ali se od toga ne živi.

I da, neka radi svako kako hoće. Ili neka ne radi ako neće.

Moje je mišljenje da bi trebalo da radi. Da zaradi. I da pri tome teži boljem i traži bolje. Šta je tu teško shvatiti?
Ne treba da sedi i čeka da bude izdržavana. Ne treba da sedi i čeka da joj muž zaradi za uloške! Ne treba da sedi i čeka ni da on sam zaradi za obrok, račun, cipele, pelene...
Kao da je njegov rad pa više vrednovan, kao da on zaradjuje hiljade evra u ovoj državi u kojoj se teško stiže i do minimalca...

( neka porodice kao što je Euridikina budu izuzetak, ako muž dovoljno zaradjuje, fino. Ali i nezaposlnoj ženi u takvoj porodici, koja ima dovoljno i bez njenog zaposlenja, ostaje pitanje sopstvene vrednosti sutra, kada deca krenu i završe neke srednje škole, fakultete i krenu svojim putem... Muž radi, deca se iškolovaše, rade, a ja... ja i dalje brišem prašinu i spremam djuveč, i ništa više... )

I nema to veze sa nekom forumskom super ženom, pobogu. To ima veze sa životom. Dostojanstvo se ne maže na hleb, ovakvim ispadima nećeš ništa promeniti, u ovoj se državi još dugo ništa neće promeniti. Možeš da uzmeš tu platu za koju radiš, i da imaš te pare, kolike one bile. Ili da ne radiš i da nemaš ništa. Prosto. Sa decom ili bez njih.

Odluči ******* više šta misliš o ovoj temi. Možda zvuči naivno ali neki ljudi se ne osećaju poniženo jer ih "izdržava" osoba sa kojom žive, imaju decu, planiraju budućnost. Niti se druga strana oseća iskorišćeno.

Ebote, Lexo, od početka imam isti stav. I obrazlažem ga sve vreme.
Ovo izdržava skini iz navodnika. Ako ne radiš, ako ne zaradjuješ, definitivno te neko izdržava. I da, ja bih se osećala jako loše da je to stalno tako. Ne bi morao niko ništa da mi kaže, ja bih se osećala jako, jako loše. Bezvredno. Poniženo.
Ali to sam ja i moj osećaj. I moje mišljenje. I tako ću da učim i svoju decu, da imaju svoj dinar.


Euridika:

Ćerku učim da ne postoji jedini pravi ispravni recept za život, zato što su ljudi i okolnosti različite i da samo dvoje ljudi znaju šta je među njima... Da je najvažnije da ume da razmišlja svojom glavom, da razume posledice izbora koje pravi i da naravno iznad svega zaslužuje da bude srećna i voljena.

( više retoričko pitanje ) Koliko ti čerka ima godina? 4, 5, 6?
Ovako nešto ne mogu da razumeju ni mnoge devojke sa 20, ne malo dete... :lol:
Ali dobro, u suštini je to sve super... ali ne zavisi sve od nje same....
 
Ne, cena vrtića nije tek nedavno smanjena baš svuda. Moje starije dete ide u vrtić od 2011. i od prvog dana plaćamo 5 000 i nešto sitno vrtić.

Kada sračunam to, ovako glupava za cifre koje mi ne idu, nakon što platim taj vrtić, ostane mi 16 000. ( hipotetički gledano, naravno, govorim u prvom licu retorički, nigde se nisam izjasnila kolika mi je plata. Niti nameravam )
Ako je svejedno hoću li imati u porodici te pare mesečno, ili neću, onda mi te pare zaista ne trebaju, onda imam dovoljno za život i malo i za bes...

Neko je, Lexo, lepo primetio da ti i ja ne pričamo o istim stvarima.
Ja pričam o porodici, opstanku, realnom preživljavanju u Srbiji, o tome hoću li ispržiti krompir za ručak ili ću spremiti kompletan ručak, sa supom, povrćem, mesom i desertom posle....
A ti pričaš o dostojanstvu... namaži ga na hleb pa večeraj.

U pravu si ti, jesi, ne kažem... ali se od toga ne živi.

I da, neka radi svako kako hoće. Ili neka ne radi ako neće.

Moje je mišljenje da bi trebalo da radi. Da zaradi. I da pri tome teži boljem i traži bolje. Šta je tu teško shvatiti?
Ne treba da sedi i čeka da bude izdržavana. Ne treba da sedi i čeka da joj muž zaradi za uloške! Ne treba da sedi i čeka ni da on sam zaradi za obrok, račun, cipele, pelene...
Kao da je njegov rad pa više vrednovan, kao da on zaradjuje hiljade evra u ovoj državi u kojoj se teško stiže i do minimalca...

( neka porodice kao što je Euridikina budu izuzetak, ako muž dovoljno zaradjuje, fino. Ali i nezaposlnoj ženi u takvoj porodici, koja ima dovoljno i bez njenog zaposlenja, ostaje pitanje sopstvene vrednosti sutra, kada deca krenu i završe neke srednje škole, fakultete i krenu svojim putem... Muž radi, deca se iškolovaše, rade, a ja... ja i dalje brišem prašinu i spremam djuveč, i ništa više... )

I nema to veze sa nekom forumskom super ženom, pobogu. To ima veze sa životom. Dostojanstvo se ne maže na hleb, ovakvim ispadima nećeš ništa promeniti, u ovoj se državi još dugo ništa neće promeniti. Možeš da uzmeš tu platu za koju radiš, i da imaš te pare, kolike one bile. Ili da ne radiš i da nemaš ništa. Prosto. Sa decom ili bez njih.



Ebote, Lexo, od početka imam isti stav. I obrazlažem ga sve vreme.
Ovo izdržava skini iz navodnika. Ako ne radiš, ako ne zaradjuješ, definitivno te neko izdržava. I da, ja bih se osećala jako loše da je to stalno tako. Ne bi morao niko ništa da mi kaže, ja bih se osećala jako, jako loše. Bezvredno. Poniženo.
Ali to sam ja i moj osećaj. I moje mišljenje. I tako ću da učim i svoju decu, da imaju svoj dinar.


Euridika:



( više retoričko pitanje ) Koliko ti čerka ima godina? 4, 5, 6?
Ovako nešto ne mogu da razumeju ni mnoge devojke sa 20, ne malo dete... :lol:
Ali dobro, u suštini je to sve super... ali ne zavisi sve od nje same....

ovakvo nešto se može dobit samo na piru, krstitkama ili poslovnom ručku. u zaposlenoj familiji toga nema. jedino ako oženiš supermena
 
šta ne može - supa, povrće, meso i rolat posle ručka?

Može, može. Niko nije rekao kilo mesa, niti reforma tortu za desert :lol:

ne može. zaposlena žena nema vremena za to skuvat. jedino ako je vama ručak u 9 uveče ili kupuješ gotova jela i kolače. joj kad se sjetim onih gotovih jela 29. novembar pa ga staviš iza stakla od auta da se ugrije dok se kupaš u moru.
 
šta ne može - supa, povrće, meso i rolat posle ručka?

Može, može. Niko nije rekao kilo mesa, niti reforma tortu za desert :lol:

Uglavnom ne može.Ukoliko je radno vreme do 4 ili 5,dok se pokupe deca iz obdaništa i škola, obavi samo osnovna kupovina,makar sveži hleb,svi su kod kuće najranije oko 6.
Zar će neko tada uzeti da kuva večeru? U najboljem slučaju može da završi sa pranjem suđa u 10 uveče.A gde je vreme za bavljenje decom,odećom,sportskom opremom...održavanje stambenog prostora? Da,deca idu da treniraju,plivaju,uče jezike..i to često u večernjim satima.Treba ih odvesti i dovesti.

Ovde vidim da zaposlene žene ne kuvaju,uopšte.Vikend je za odmor i porodične programe,tako da većini kuhinja služi za ukras.
 
Uglavnom ne može.Ukoliko je radno vreme do 4 ili 5,dok se pokupe deca iz obdaništa i škola, obavi samo osnovna kupovina,makar sveži hleb,svi su kod kuće najranije oko 6.
Zar će neko tada uzeti da kuva večeru? U najboljem slučaju može da završi sa pranjem suđa u 10 uveče.A gde je vreme za bavljenje decom,odećom,sportskom opremom...održavanje stambenog prostora? Da,deca idu da treniraju,plivaju,uče jezike..i to često u večernjim satima.Treba ih odvesti i dovesti.

Ovde vidim da zaposlene žene ne kuvaju,uopšte.Vikend je za odmor i porodične programe,tako da većini kuhinja služi za ukras.

A ja, na primer, znam masu zaposlenih žena, od kojih su mi neke i koleginice, koje kuvaju.
I ja kuvam. Doduše, jesam trenutno na porodiljskom, ali kuvala sam i kuvaću i kada se vratim na posao.

Ne može se generalizovati.
Zavisi od radnog vremena, zavisi od udaljenosti radnog mesta od kuće, zavisi od potreba, zavisi od organizacije...
 
Uglavnom ne može.Ukoliko je radno vreme do 4 ili 5,dok se pokupe deca iz obdaništa i škola, obavi samo osnovna kupovina,makar sveži hleb,svi su kod kuće najranije oko 6.
Zar će neko tada uzeti da kuva večeru? U najboljem slučaju može da završi sa pranjem suđa u 10 uveče.A gde je vreme za bavljenje decom,odećom,sportskom opremom...održavanje stambenog prostora? Da,deca idu da treniraju,plivaju,uče jezike..i to često u večernjim satima.Treba ih odvesti i dovesti.

Ovde vidim da zaposlene žene ne kuvaju,uopšte.Vikend je za odmor i porodične programe,tako da većini kuhinja služi za ukras.

ma šta ti pričaš? ja znam da je svakoj ručak kompletan u 14/00 a muž prekida poso da dođe na hranjenje
 
Krompir ne valja podgrijavati.

Ni spanać. na primer.
Ali mnoga jela komotno možeš.

Ne vezano za to...
stvarno se pitam gde se zaturila ona ideja o porodici od pre 30-tak godina. Ok, vreme ne stoji, sve se menja, modifikuje u skladu sa vremenom... ali toliko???
Zar toliko da je neverovatno da neko hoće da radi iako nije u struci i iako ne zaradjuje koliko bi hteo?
Zar toliko da je čudno što zaposlena žena kuva?
Zar toliko da je sve poremećeno i ispretumbano? Zar toliko da onaj ko se bori da osnuje i održi zdravu porodicu biva ismejan?

Ili se ljudi samo debelo foliraju? Svi su jaki, svi menjaju sistem ovde, na forumu, a u realu i oni rade za onoliko koliko poslodavac plati.... hleba neće s neba da padne...
 
Ne, cena vrtića nije tek nedavno smanjena baš svuda. Moje starije dete ide u vrtić od 2011. i od prvog dana plaćamo 5 000 i nešto sitno vrtić.

Kada sračunam to, ovako glupava za cifre koje mi ne idu, nakon što platim taj vrtić, ostane mi 16 000. ( hipotetički gledano, naravno, govorim u prvom licu retorički, nigde se nisam izjasnila kolika mi je plata. Niti nameravam )
Ako je svejedno hoću li imati u porodici te pare mesečno, ili neću, onda mi te pare zaista ne trebaju, onda imam dovoljno za život i malo i za bes...

Neko je, Lexo, lepo primetio da ti i ja ne pričamo o istim stvarima.
Ja pričam o porodici, opstanku, realnom preživljavanju u Srbiji, o tome hoću li ispržiti krompir za ručak ili ću spremiti kompletan ručak, sa supom, povrćem, mesom i desertom posle....
A ti pričaš o dostojanstvu... namaži ga na hleb pa večeraj.

U pravu si ti, jesi, ne kažem... ali se od toga ne živi.

I da, neka radi svako kako hoće. Ili neka ne radi ako neće.
Moje je mišljenje da bi trebalo da radi. Da zaradi. I da pri tome teži boljem i traži bolje. Šta je tu teško shvatiti?
Ne treba da sedi i čeka da bude izdržavana. Ne treba da sedi i čeka da joj muž zaradi za uloške! Ne treba da sedi i čeka ni da on sam zaradi za obrok, račun, cipele, pelene...
Kao da je njegov rad pa više vrednovan, kao da on zaradjuje hiljade evra u ovoj državi u kojoj se teško stiže i do minimalca...

( neka porodice kao što je Euridikina budu izuzetak, ako muž dovoljno zaradjuje, fino. Ali i nezaposlnoj ženi u takvoj porodici, koja ima dovoljno i bez njenog zaposlenja, ostaje pitanje sopstvene vrednosti sutra, kada deca krenu i završe neke srednje škole, fakultete i krenu svojim putem... Muž radi, deca se iškolovaše, rade, a ja... ja i dalje brišem prašinu i spremam djuveč, i ništa više... )
I nema to veze sa nekom forumskom super ženom, pobogu. To ima veze sa životom. Dostojanstvo se ne maže na hleb, ovakvim ispadima nećeš ništa promeniti, u ovoj se državi još dugo ništa neće promeniti. Možeš da uzmeš tu platu za koju radiš, i da imaš te pare, kolike one bile. Ili da ne radiš i da nemaš ništa. Prosto. Sa decom ili bez njih.



Ebote, Lexo, od početka imam isti stav. I obrazlažem ga sve vreme.
Ovo izdržava skini iz navodnika. Ako ne radiš, ako ne zaradjuješ, definitivno te neko izdržava. I da, ja bih se osećala jako loše da je to stalno tako. Ne bi morao niko ništa da mi kaže, ja bih se osećala jako, jako loše. Bezvredno. Poniženo.
Ali to sam ja i moj osećaj. I moje mišljenje. I tako ću da učim i svoju decu, da imaju svoj dinar.


Euridika:



( više retoričko pitanje ) Koliko ti čerka ima godina? 4, 5, 6?
Ovako nešto ne mogu da razumeju ni mnoge devojke sa 20, ne malo dete... :lol:
Ali dobro, u suštini je to sve super... ali ne zavisi sve od nje same...
.

Ti prva ne vrednuješ svaki rad jednako,za tebe je rad samo onaj koji je iznesen na tržište rada i odredili su mu cenu.Zašto bi više vredeo rad osobe koja radi u pekari i peče hleb za druge od rada onoga ko u svom domu peče hleb za sebe i svoju porodicu?
Zašto u tvojim očima više vredi davanje časova tuđoj deci za novčanu nadoknadu od davanja časova sopstvenoj deci?

Mnogi se zanose time da više vrede kad rade jer za to dobiju novčanu nadoknadu.Gleda se rezultat rada.To treba da ispuni čoveka i da bude ponosan na urađeno..Ne mora se dobiti plata na kraju meseca da bi znao da si i ti nešto vredno uradio.Isto kao i što dobijena plata nije garancija da je i zarađena.

Mora se priznati da zaista mali broj ljudi obavlja velike poslove koji su od koristi čovečanstvu,o kojima se čuje zbog njihovih dostignuća.Većina nas su samo mali zupčanici koji se okreću i doprinose da funkcioniše celina.
 
Ti prva ne vrednuješ svaki rad jednako,za tebe je rad samo onaj koji je iznesen na tržište rada i odredili su mu cenu.Zašto bi više vredeo rad osobe koja radi u pekari i peče hleb za druge od rada onoga ko u svom domu peče hleb za sebe i svoju porodicu?
Zašto u tvojim očima više vredi davanje časova tuđoj deci za novčanu nadoknadu od davanja časova sopstvenoj deci?

Mnogi se zanose time da više vrede kad rade jer za to dobiju novčanu nadoknadu.Gleda se rezultat rada.To treba da ispuni čoveka i da bude ponosan na urađeno..Ne mora se dobiti plata na kraju meseca da bi znao da si i ti nešto vredno uradio.Isto kao i što dobijena plata nije garancija da je i zarađena.

Mora se priznati da zaista mali broj ljudi obavlja velike poslove koji su od koristi čovečanstvu,o kojima se čuje zbog njihovih dostignuća.Većina nas su samo mali zupčanici koji se okreću i doprinose da funkcioniše celina.

Idealizovan slučaj.
Ima žena koje su sretne i zadovoljne u takvom životu, ne kažem.
Ali ja ih više znam koje, u nekim 50-im godinama, kukaju gde im je prošao život.

Koliko shvatam, ti ne živiš u Srbiji? Ne znam kako je "preko", ali ovde je zaista jako teško da porodica preživi sa jednom platom. Taj i takav posao je izuzetak.
Zato vrednujem svaki zaradjen dinar.

Druga je priča što je ovo takva tema, pa se o tome priča... pa ispada da ja vrednujem samo pare.... o, naprotiv!!!!! Mnoge su stvari ispred para, mnoge!
Ali ovde se priča o zaposlenosti/nezaposlenosti žene.

Ne znači da je moj stav ispravan, niti da je univerzalno primenjiv. Zato i rekoh Morskom malopre da se isustva razlikuju.
Ali ja zaista tako mislim.
 
Idealizovan slučaj.
Ima žena koje su sretne i zadovoljne u takvom životu, ne kažem.
Ali ja ih više znam koje, u nekim 50-im godinama, kukaju gde im je prošao život.

Koliko shvatam, ti ne živiš u Srbiji? Ne znam kako je "preko", ali ovde je zaista jako teško da porodica preživi sa jednom platom. Taj i takav posao je izuzetak.
Zato vrednujem svaki zaradjen dinar.

Druga je priča što je ovo takva tema, pa se o tome priča... pa ispada da ja vrednujem samo pare.... o, naprotiv!!!!! Mnoge su stvari ispred para, mnoge!
Ali ovde se priča o zaposlenosti/nezaposlenosti žene.

Ne znači da je moj stav ispravan, niti da je univerzalno primenjiv. Zato i rekoh Morskom malopre da se isustva razlikuju.
Ali ja zaista tako mislim.

slažem se da se iskustva i situacije razlikuju ali ja govorim o većinskom uzorku. danas je nemoguće imati normalan ručak koji traje barem uru vrimena ako su oboje zaposleni. podrazumjevam s time da je ručak zajednički a ne da svak pojede kad stigne. radno vrime je obično do 17 ako imaš sriće. ako nemaš onda radiš u smjenama pa obitelj nikad nije na okupu to nije ručak nego prehranjivanje podgrijanim jelima. ako ti radiš drugu smjenu ručak moš skuvat oko podne a ja bi trebao doć jestu u 17 sati. jak mi ručak, u 3 smjene.u mom idealnom životu je žena domaćica a ja zarađujem puno. realno nije tako.slažem se da je to za ženu veliki rizik jer život nije ravna crta a razvodi su prečesti.
 
Idealizovan slučaj.
Ima žena koje su sretne i zadovoljne u takvom životu, ne kažem.
Ali ja ih više znam koje, u nekim 50-im godinama, kukaju gde im je prošao život.

Koliko shvatam, ti ne živiš u Srbiji? Ne znam kako je "preko", ali ovde je zaista jako teško da porodica preživi sa jednom platom. Taj i takav posao je izuzetak.
Zato vrednujem svaki zaradjen dinar.

Druga je priča što je ovo takva tema, pa se o tome priča... pa ispada da ja vrednujem samo pare.... o, naprotiv!!!!! Mnoge su stvari ispred para, mnoge!
Ali ovde se priča o zaposlenosti/nezaposlenosti žene.

Ne znači da je moj stav ispravan, niti da je univerzalno primenjiv. Zato i rekoh Morskom malopre da se isustva razlikuju.
Ali ja zaista tako mislim.

Ne kažem da se ne radi bilo šta kada se mora,ili kada recimo posao zaista pruža zadovoljstvo čak iako je za malu novčanu nadoknadu.Samo kažem da sama činjenica da li neko donosi platu u kuću ili ne,još uvek nije dovoljno da bismo mogli zaključili da je taj neko lenj ili vredan,koristan ili nekoristan.

Ako ne radiš, ako ne zaradjuješ, definitivno te neko izdržava. I da, ja bih se osećala jako loše da je to stalno tako. Ne bi morao niko ništa da mi kaže, ja bih se osećala jako, jako loše. Bezvredno. Poniženo.
 
Poslednja izmena:
Ne kažem da se ne radi bilo šta kada se mora,ili kada recimo posao zaista pruža zadovoljstvo čak iako je za malu novčanu nadoknadu.Samo kažem da sama činjenica da li neko donosi platu u kuću ili ne,još uvek nije dovoljno da bismo mogli zaključili da je taj neko lenj ili vredan,koristan ili nekoristan.

Ne, ne, ne, nikada tako nešto nisam rekla!
Rekla sam da ni jedna žena ne treba sebi da dozvoli da se prepozna u ovakvoj temi! Niti da se oseća izdržavano.
Ako žena može, ako muž zaradjuje dovoljno, neka sedi kući i slika. Ako proda tu svoju sliku za 600 evra ( 1000, 300, 100, svejedno ), doprinela je. Sebi, svom osećaju vrednosti, kao i realno budžetu. Ali ona je mogla da čeka mesecima da se slika proda. Neko ne može. U tom je razlika. Ali ta žena doprinosi i sebi i budžetu.

I druga stvar koju pričam je da mi je besmisleno da se bagateliše minimalac, u smislu da je to džeparac, ponižavajuće je i slično, ali je sasvim ok sedeti u kući i jesti trud i znoj svog muža. To nije ponižavajuće, ni za tebe, ni za njega. I još se busati da nisi izdržavan. ž
To je malo... degutantno...
 

Back
Top