Izbegavanje reči "problem"

Da li i vama riječ "problem" nosi konotaciju da potencijalno nema rješenja uopšte?

Meni da, jer postoje matematički problrmi bez rješenja.

A psiha bije egzaktna, svi smo različiti
Neko moje probleme ne bi možda bio u stanju da preživi uopšte, ili da ne zabrši na marginama društva.
A ja opet, nosim se sa time.

"Živa glava sve može da reši." - ovo je bio neki moj moto.
Naravno, postoje i problemi koji se teško ili nikako ne reše, ali nisam za opciju da se istakne bela zastava u startu.
Ponekad je psihičko predubeđenje pola rešenja.
Meni je npr. najteže bilo pomiriti se sa činjenicom da nisam uspela da rešim problem i da trebam odustati.
Nisam sigurna da sam još uvek sasvim naučila da prihvatim baš sve što život ume da servira...
 
Ради се о новоговору који се систематски "инсталира" међ пучанством?
A takav novogovor su videli kod Lujze Hej, new age koučera, (i ostalih koučera) koja zagovara da se sve može prevazići,
da nas ništa ne mora dotaći i tako ćemo biti i ostati psihički zdravi, tra,la,la...
Znači zapadnjačko tumačenje, tj. verzija budizma koja nema veze sa budizmom, a prilagođena je
razmaženom pučanstvu kapitalističkog zapada
 
ako te svemir podržava u negativnim mislima zašto misliti da neće i u pozitivnim, nije stvar zadržavati misli koje stvaraju problem i strah uma , na sve ono što programira paniku i strah od nerešivosti u glavi možemo mu dati otkaz , kada god to odlučimo , uvažavanje rešenosti je samo misao, uvažavanje ne rešivosti je isto samo misao, želja i odbojnost nisu ništa drugo nego samo prolazne misli u umu
zato , a i zašto da _ne , učinimo sve da je rešivo za i oko nas
ciljano birajte misli koje vam _služe_ , ali i odaberite da verujete u njih
jer ni jedan problem neće se rešiti sam po sebi
®
autorski tekst__ jedan mali deo nešto veće analize o strahu i istini
@Antihejter danas si poentirao ne 100% nego 110, 99% posto u odnosu na neke trivijalne teme :ok:
 
Мој мали има аутизам па ми то није "проблем" већ брига. Ишли смо од Београда до Прага, и слабо даје резултате, али даје. Да сам се закуцао у Београду код разноразних стручњака ништа не бих урадио, тако да ако се то може назвати проблем онда гризем и чупам да га решим колико могу. Јадиковати над судбином нема вајде.
 
"Živa glava sve može da reši." - ovo je bio neki moj moto.
Naravno, postoje i problemi koji se teško ili nikako ne reše, ali nisam za opciju da se istakne bela zastava u startu.
Ponekad je psihičko predubeđenje pola rešenja.
Meni je npr. najteže bilo pomiriti se sa činjenicom da nisam uspela da rešim problem i da trebam odustati.
Nisam sigurna da sam još uvek sasvim naučila da prihvatim baš sve što život ume da servira...
Mislim da glava može sve da riješi.
Rješenje je i odlučiti samo prihvatiti činjenice, prošlost, i sve nedaće, probleme.
Rješenje je i znati odustati od borbe, promjeniti diskurs.

Rješenje je i priznati sebi da se neki nama značajni ljudi nikad neće promijeniti, i da radimo šta treba da sebe zaštitimo - ovo je meni bilo najteže.
Trenutno sebe štitim, i razvezujem se emocionalno od njih, a vezujem emotivno za prave ljude. Iskreno, srećna sam zbog toga i veoma ponosna na sebe, posebno stoga što su ljudi od kojih se distanciram roditelji. To nije socijalno prihvatljivo, to nije lako, teško je to bilo priznati sebi, a lakše je uraditi jer već vidim napredak.
 
Ružno i iritirajuće je problem predstaviti kao izazov. Izazov je nešto u čemu bi čovek trebalo da uživa dok saladava.
Meni nije izazov nešto u čemu uživam, već rješiv problem, i uopšte ne vezujem za prijatno.

Kada kažem sebi izazov, to meni znači da je to rješiv problrm koji me izaziva , i poziva me na unutrašnje sagledavanje i restrukturaciju.

Izazov mi znači rješiv problem koji me poziva na promjenu trenutnog razmišljanja i ponašanja.



Vidiš koliko se mi ljudi razlikujemo. Nije ni čudo da imamo nesporazume kada svi različito definišemo riječi.
 
Kada shvatiš da su vetrenjače jače od tebe , da.
Nerešivo je nerešivo.
Sreća pa sve prođe .

Sve češće razmišljam da li uopšte ikad sve prođe.
Mislim da će me sklonost ka filozofiji uništiti, a sa druge strane...ima to i pozitivnih strana.

Kad sam u fazonu blage ironije i izgovorim to famozno: "Sve će jednom proći i sve će tada biti dobro" - niko oko mene ne želi to da sluša. :)
Šteta, možda bi slušajući moj filozofski pristup prolascima, vedrije gledali na ono čega se plaše. :mrgreen: Mnogo lepše deluje od mojih faza gde zapnem u domenu poznatog ili onoj najnamćorastijoj, crno je crno i tačka, belo je belo, a nijanse ostavite slikarima. :)
 
Ni ne mora.
Ti znaš istinu. Proći će.
Bitno je ono šta ti osećaš.

Poenta u stvari i nije na drugima i slušanju.

Napisah da razmišljam o tome da li zaista baš sve prođe.
Ako baš baš sve prođe, kada to prolazi i gde prolazi...itd.

No, da ne davim, a i van konteksta je teme.
Oprosti što sam komentarisala.
 

Back
Top