Jedna od najizrazitijih muslimanskih doktrina je njihovo poricanje da je Isus ikada bio razapet. Oni uče da Isus zapravo nije umro na križu na Kalvariji. Samo se gomili koja je promatrala "činilo" da je bio razapet. Ova doktrina dolazi iz jednog malog odlomka od samo dva stiha u Kur'anu, koji kažu: “Da su govorili (hvaleći se): 'Mi smo ubili Isusa Hrista, sina Merjemina, Allahova poslanika' - ali ga nisu ubili, niti su ga razapeli, nego se tako činilo njima i onima koji se u tome razilaze. su puni sumnji, bez ikakvog (izvjesnog) znanja, već samo nagađanja koja slijede, jer sigurno ga nisu ubili - Ne, Allah ga je uzdigao Sebi; a Allah je moćan i mudar” (Sura 4:157-158).
Hilali-Khanov prijevod nudi malo više tumačenja, predstavljajući koliko je muslimana povijesno razumjelo ovaj odlomak: “I zbog riječi (hvalisanja) njihovih: 'Mi smo ubili Mesiha Isaa (Isusa), sina Merjeminog (Marijinog), Allahovog poslanika,' - ali ga oni nisu ubili, niti su ga razapeli, nego sličnost ' Isa (Isus) je postavljen iznad drugog čovjeka (i ubili su tog čovjeka), a oni koji se u tome razlikuju puni su sumnji. Oni nemaju (sigurno) znanje, ne slijede ništa osim nagađanja. Za sigurno; nisu ga ubili [tj. ‘Isa (Isus), sin Maryamin (Marije)]. Ali Allah je njega ['Isa (Isusa)] uzdigao (sa njegovim tijelom i dušom) Sebi (i on je na nebesima). A Allah je svemoćan i mudar” (Sura 4:157-158).
Dakle, Kur'an uči da Isus nije umro na križu, već da se pokazalo da jest. Iako Kur'an ne govori točno kako se to dogodilo, mnogi muslimani su shvatili da to znači da je drugi čovjek stvoren da izgleda kao Isus. Ovaj drugi čovjek je tada razapet umjesto Isusa.
Kao i s mnogim drugim odlomcima u Kuranu, ova se ideja nije pojavila iz ničega. Zapravo dolazi iz ranijih izvora, u ovom slučaju, gnostičkih mitova. Kršćanski pisac Irenej s kraja 2. stoljeća pisao je o učenjima gnostičkog vođe svog vremena po imenu Basilides, koji je tvrdio:
„Nije sam pretrpio smrt, nego Šimun, neki Cirenac, koji je bio prisiljen, ponio je križ umjesto njega; tako da je ovaj drugi, preobražen od njega, da bi se moglo smatrati Isusom, bio razapet, zbog neznanja i pogreške, dok je sam Isus primio lik Šimuna i, stojeći, smijao im se. Jer budući da je bio netjelesna moć i Nous (um) nerođenog oca, on se preobrazio kako je htio, i tako se uzdigao do onoga koji ga je poslao, smijući im se, budući da ga se nije moglo uhvatiti, i bio nevidljiv za sve,” (Irenej, Protiv hereza, Knjiga I, Poglavlje 24, Odjeljak 40).