Isusovo raspeće

PitarDjeus

Zainteresovan član
Banovan
Poruka
232
nisam ja antisemit nego pokušavam da budem realan...pričaš tu bajke o 500 000 rimskih vojnika koji su osvajali Jerusalim, o 20 000 razapetih Jevreja odjednom...kao da nemaš kritičku svest nego gutaš sve što ti se servira....ili izmišljaš...posle ovoga .izgubio si kredibilitet kod mene deda...kad si omanuo oko ovih brojki ko zna kako ti je šuplje znanje o okultizmu i religiji o kome pričaš...
Pusti brojke tebe Jevreji generalno smetaju.
Vidilo se iz vise postova.
Ne svidja mi se vjera njihova ali mrziti ig ko ti sto radis..
Ali to je legitimno jelda..
 

hm337

Poznat
Poruka
9.444
Pusti brojke tebe Jevreji generalno smetaju.
Vidilo se iz vise postova.
Jevreje kao pojedince volim...uglavnom su pametniji od proseka i dosta su doprineli nauci i kulturi ... više nego ijedan drugi narod...ne volim cionizam...ni ideju da postoji izabrani narod...to je njihova maštarija da imaju poseban status kod Boga...ne volim što ugnjetavaju Palestince i nisu sposobni da stvore dobrosusedske odnose sa susednim zemljama
 

PitarDjeus

Zainteresovan član
Banovan
Poruka
232
Jevreje kao pojedince volim...uglavnom su pametniji od proseka i dosta su doprineli nauci i kulturi ... više nego ijedan drugi narod...ne volim cionizam...ni ideju da postoji izabrani narod...to je njihova maštarija da imaju poseban status kod Boga...ne volim što ugnjetavaju Palestince i nisu sposobni da stvore dobrosusedske odnose sa susednim zemljama
Navijaju da razapnu tvog mrtvog boga.
 

PitarDjeus

Zainteresovan član
Banovan
Poruka
232
po meni je pogrešno fokusirati se na to da li je postojao i da li je bio Bog...to ne možemo znati...umesto toga ajde da vidimo šta od onog što je govorio i radio možemo da primenimo u svojim životima i da ispitamo dal je to korisna i dobra i muidra etika...
Metaforicno raspeće je tema.
Otvori drugu temu za te tvoje navijacke strasti.
 

coco bill

Poznat
Poruka
9.597
pa jel imaš još materjala za temu ili je vreme da moderatori stave katanac?
ajde iznesi neki materjal pa da komentarišemo ako ima šta da se komentariše...
Imam ja u svom folderu jednu gnostičku verziju tajne Hristovog raspeća koju sam davno našao negde na netu, pa se o toj verziji može komentarisati.

Marko Marković (Slobodna Volja, ljudski ego) biva "razapet" na Križ Istinske Volje (SAČ). Cilj je da se Slobodna Volja u cijelosti usaglasi sa Istinskom Voljom. Što se slobodna volja više otima ili opire tom procesu, tim "žešće" biva prikivana za istinsku volju. Ljudska volja mora se potčiniti božjoj volji. Ljudski ego postepeno "umire" na križu; biva na njemu "žrtvovan" mučen mislima koje ga pokušavaju odvući od njegovog Velikog Djela, koje ga pokušavaju "skinuti" sa Križa. Animalna i tjelesna volja se "divlje" opiru i bjesne (osjećaji i osjeti); koplje (koje je simbol Istinske Volje i mudrosti) "ranjava" ga u bedro (simbolični centar animalne i tjelesne prirode);pehar (simbol istinske ljubavi i razumjevanja) puni se "krvlju" (puštanje krvi ima značenje da "niži" život mora "hraniti" "više" oblike mentalnog života posvećenog duhu).

Ljudski Ego reagira riječima: "Oče, ako je moguće, neka me ovaj pehar mimoiđe".

Kako vrijeme prolazi, ako je čovjek ustrajan tokom perioda transformacije (tamne noći duše), s vremenom ljudski ego postiže neophodni nivo razumjevanja da bi rekao: "Ali, Volja Tvoja (Istinska), a ne moja (Slobodna), neka se vrši".

Marko Marković (slobodna volja, ljudski ego) "umire" na Križu Istinske Volje; slobodna volja (sada pročišćena&posvećena Velikom Djelu) biva usaglašena sa Istinskom Voljom (SAČ); "rađa" sa "Isus Krist" "Božji Sin" "Sunce"; pojavljuje se Adept, postignuto je Znanje i Razgovor Svetog Anđela Čuvara, realizacija Tifareta (na taj sefirot spada Sunce). Njegova glava je nagnuta na desnu stranu prema sefirotu Binahu (razumjevanje), ostvaren je kontakt sa Bogom (Vrhovna Trijada). Binah je sljedeća etapa postignuća u kojoj se Adept vjenčava sa SAČ-om, tu oni postaju jedno, slobodna volja je jedno sa istinskom, to je stupanj Majstora. Adept komunicira sa Bogom, Majstor je jedno sa Bogom. Adept je Sin Boga, Bogočovjek; Majstor je Bog.

Eto, ova operacija raspeća je zapravo "spuštanje" slova šin (duha) među 4 elementa; to je oblikovanje pentagrama.
To je, također, i smisao Abremalinove operacije.

Zaboravio sam napomenuti da se kao posljedica "smrti" ljudskog ega; od krvi, znoja i suza koje "kapaju" na Križ; u centru Križa polako rascvjetava Ruža Istinske Ljubavi (produhovljene, neosobne, ljubavi); ponekad se umjesto Krista na Križu nalazi Ruža; pa se ova formula još zove i formula Ruže&Križa.

Adept sada "jaše" na moćima svoje "niže" prirode (animalna, tjelesna volja); ali biti će u potpunosti od njih siguran tek kada postane Majstor; tek tada, i samo tada; se postignuće ni na koji način ne može pokrenuti u suprotnom smjeru; dokle god je adept, još uvijek postoji mogućnost "pada".
 

hm337

Poznat
Poruka
9.444
Imam ja u svom folderu jednu gnostičku verziju tajne Hristovog raspeća koju sam davno našao negde na netu, pa se o toj verziji može komentarisati.

Marko Marković (Slobodna Volja, ljudski ego) biva "razapet" na Križ Istinske Volje (SAČ). Cilj je da se Slobodna Volja u cijelosti usaglasi sa Istinskom Voljom. Što se slobodna volja više otima ili opire tom procesu, tim "žešće" biva prikivana za istinsku volju. Ljudska volja mora se potčiniti božjoj volji. Ljudski ego postepeno "umire" na križu; biva na njemu "žrtvovan" mučen mislima koje ga pokušavaju odvući od njegovog Velikog Djela, koje ga pokušavaju "skinuti" sa Križa. Animalna i tjelesna volja se "divlje" opiru i bjesne (osjećaji i osjeti); koplje (koje je simbol Istinske Volje i mudrosti) "ranjava" ga u bedro (simbolični centar animalne i tjelesne prirode);pehar (simbol istinske ljubavi i razumjevanja) puni se "krvlju" (puštanje krvi ima značenje da "niži" život mora "hraniti" "više" oblike mentalnog života posvećenog duhu).

Ljudski Ego reagira riječima: "Oče, ako je moguće, neka me ovaj pehar mimoiđe".

Kako vrijeme prolazi, ako je čovjek ustrajan tokom perioda transformacije (tamne noći duše), s vremenom ljudski ego postiže neophodni nivo razumjevanja da bi rekao: "Ali, Volja Tvoja (Istinska), a ne moja (Slobodna), neka se vrši".

Marko Marković (slobodna volja, ljudski ego) "umire" na Križu Istinske Volje; slobodna volja (sada pročišćena&posvećena Velikom Djelu) biva usaglašena sa Istinskom Voljom (SAČ); "rađa" sa "Isus Krist" "Božji Sin" "Sunce"; pojavljuje se Adept, postignuto je Znanje i Razgovor Svetog Anđela Čuvara, realizacija Tifareta (na taj sefirot spada Sunce). Njegova glava je nagnuta na desnu stranu prema sefirotu Binahu (razumjevanje), ostvaren je kontakt sa Bogom (Vrhovna Trijada). Binah je sljedeća etapa postignuća u kojoj se Adept vjenčava sa SAČ-om, tu oni postaju jedno, slobodna volja je jedno sa istinskom, to je stupanj Majstora. Adept komunicira sa Bogom, Majstor je jedno sa Bogom. Adept je Sin Boga, Bogočovjek; Majstor je Bog.

Eto, ova operacija raspeća je zapravo "spuštanje" slova šin (duha) među 4 elementa; to je oblikovanje pentagrama.
To je, također, i smisao Abremalinove operacije.

Zaboravio sam napomenuti da se kao posljedica "smrti" ljudskog ega; od krvi, znoja i suza koje "kapaju" na Križ; u centru Križa polako rascvjetava Ruža Istinske Ljubavi (produhovljene, neosobne, ljubavi); ponekad se umjesto Krista na Križu nalazi Ruža; pa se ova formula još zove i formula Ruže&Križa.

Adept sada "jaše" na moćima svoje "niže" prirode (animalna, tjelesna volja); ali biti će u potpunosti od njih siguran tek kada postane Majstor; tek tada, i samo tada; se postignuće ni na koji način ne može pokrenuti u suprotnom smjeru; dokle god je adept, još uvijek postoji mogućnost "pada".
ne vidim zašto bi duhovni razvoj vodio preko uništenja ega (što po ovom tekst simbolizuje raspeće)...duhovni razvoj je oslobađanje od gordosti a jačanje ljubavi prema sebi i drugima. Znači ne treba težiti gubljenju sebe nego nalaženju pravog sebe oslobođenog gordosti i sposobnog da voli. Onda kada se to desi jeste tvoja slobodna volja usklađena sa Božijom jer Bog je ljubav, ali to nije nasilan proces čija bi metafora bilo raspeće. Nema tu nikakvog raspinjanja i muke i nametanja silom Božije volje umesto slobodne volje.
 

bmaxa

Buduća legenda
Poruka
40.208
ne vidim zašto bi duhovni razvoj vodio preko uništenja ega (što po ovom tekst simbolizuje raspeće)...duhovni razvoj je oslobađanje od gordosti a jačanje ljubavi prema sebi i drugima. Znači ne treba težiti gubljenju sebe nego nalaženju pravog sebe oslobođenog gordosti i sposobnog da voli. Onda kada se to desi jeste tvoja slobodna volja usklađena sa Božijom jer Bog je ljubav, ali to nije nasilan proces čija bi metafora bilo raspeće. Nema tu nikakvog raspinjanja i muke i nametanja silom Božije volje umesto slobodne volje.
93
Ljudski ego je lazni ego. To je onaj koji generise tvoju sujetu, gordost, ponos. Pravi ego mozes da kontrolises Voljom i da ga osetis. Naravno da sklanjanjem
laznog ega ne nestaje ego...
93 93/93
 

PitarDjeus

Zainteresovan član
Banovan
Poruka
232
Imam ja u svom folderu jednu gnostičku verziju tajne Hristovog raspeća koju sam davno našao negde na netu, pa se o toj verziji može komentarisati.

Marko Marković (Slobodna Volja, ljudski ego) biva "razapet" na Križ Istinske Volje (SAČ). Cilj je da se Slobodna Volja u cijelosti usaglasi sa Istinskom Voljom. Što se slobodna volja više otima ili opire tom procesu, tim "žešće" biva prikivana za istinsku volju. Ljudska volja mora se potčiniti božjoj volji. Ljudski ego postepeno "umire" na križu; biva na njemu "žrtvovan" mučen mislima koje ga pokušavaju odvući od njegovog Velikog Djela, koje ga pokušavaju "skinuti" sa Križa. Animalna i tjelesna volja se "divlje" opiru i bjesne (osjećaji i osjeti); koplje (koje je simbol Istinske Volje i mudrosti) "ranjava" ga u bedro (simbolični centar animalne i tjelesne prirode);pehar (simbol istinske ljubavi i razumjevanja) puni se "krvlju" (puštanje krvi ima značenje da "niži" život mora "hraniti" "više" oblike mentalnog života posvećenog duhu).

Ljudski Ego reagira riječima: "Oče, ako je moguće, neka me ovaj pehar mimoiđe".

Kako vrijeme prolazi, ako je čovjek ustrajan tokom perioda transformacije (tamne noći duše), s vremenom ljudski ego postiže neophodni nivo razumjevanja da bi rekao: "Ali, Volja Tvoja (Istinska), a ne moja (Slobodna), neka se vrši".

Marko Marković (slobodna volja, ljudski ego) "umire" na Križu Istinske Volje; slobodna volja (sada pročišćena&posvećena Velikom Djelu) biva usaglašena sa Istinskom Voljom (SAČ); "rađa" sa "Isus Krist" "Božji Sin" "Sunce"; pojavljuje se Adept, postignuto je Znanje i Razgovor Svetog Anđela Čuvara, realizacija Tifareta (na taj sefirot spada Sunce). Njegova glava je nagnuta na desnu stranu prema sefirotu Binahu (razumjevanje), ostvaren je kontakt sa Bogom (Vrhovna Trijada). Binah je sljedeća etapa postignuća u kojoj se Adept vjenčava sa SAČ-om, tu oni postaju jedno, slobodna volja je jedno sa istinskom, to je stupanj Majstora. Adept komunicira sa Bogom, Majstor je jedno sa Bogom. Adept je Sin Boga, Bogočovjek; Majstor je Bog.

Eto, ova operacija raspeća je zapravo "spuštanje" slova šin (duha) među 4 elementa; to je oblikovanje pentagrama.
To je, također, i smisao Abremalinove operacije.

Zaboravio sam napomenuti da se kao posljedica "smrti" ljudskog ega; od krvi, znoja i suza koje "kapaju" na Križ; u centru Križa polako rascvjetava Ruža Istinske Ljubavi (produhovljene, neosobne, ljubavi); ponekad se umjesto Krista na Križu nalazi Ruža; pa se ova formula još zove i formula Ruže&Križa.

Adept sada "jaše" na moćima svoje "niže" prirode (animalna, tjelesna volja); ali biti će u potpunosti od njih siguran tek kada postane Majstor; tek tada, i samo tada; se postignuće ni na koji način ne može pokrenuti u suprotnom smjeru; dokle god je adept, još uvijek postoji mogućnost "pada".
Ubaceno je cca 7 verzija vec u drugim postovima nego je problem druge vrste
 

PitarDjeus

Zainteresovan član
Banovan
Poruka
232
Jedna od najizrazitijih muslimanskih doktrina je njihovo poricanje da je Isus ikada bio razapet. Oni uče da Isus zapravo nije umro na križu na Kalvariji. Samo se gomili koja je promatrala "činilo" da je bio razapet. Ova doktrina dolazi iz jednog malog odlomka od samo dva stiha u Kur'anu, koji kažu: “Da su govorili (hvaleći se): 'Mi smo ubili Isusa Hrista, sina Merjemina, Allahova poslanika' - ali ga nisu ubili, niti su ga razapeli, nego se tako činilo njima i onima koji se u tome razilaze. su puni sumnji, bez ikakvog (izvjesnog) znanja, već samo nagađanja koja slijede, jer sigurno ga nisu ubili - Ne, Allah ga je uzdigao Sebi; a Allah je moćan i mudar” (Sura 4:157-158).

Hilali-Khanov prijevod nudi malo više tumačenja, predstavljajući koliko je muslimana povijesno razumjelo ovaj odlomak: “I zbog riječi (hvalisanja) njihovih: 'Mi smo ubili Mesiha Isaa (Isusa), sina Merjeminog (Marijinog), Allahovog poslanika,' - ali ga oni nisu ubili, niti su ga razapeli, nego sličnost ' Isa (Isus) je postavljen iznad drugog čovjeka (i ubili su tog čovjeka), a oni koji se u tome razlikuju puni su sumnji. Oni nemaju (sigurno) znanje, ne slijede ništa osim nagađanja. Za sigurno; nisu ga ubili [tj. ‘Isa (Isus), sin Maryamin (Marije)]. Ali Allah je njega ['Isa (Isusa)] uzdigao (sa njegovim tijelom i dušom) Sebi (i on je na nebesima). A Allah je svemoćan i mudar” (Sura 4:157-158).

Dakle, Kur'an uči da Isus nije umro na križu, već da se pokazalo da jest. Iako Kur'an ne govori točno kako se to dogodilo, mnogi muslimani su shvatili da to znači da je drugi čovjek stvoren da izgleda kao Isus. Ovaj drugi čovjek je tada razapet umjesto Isusa.

Kao i s mnogim drugim odlomcima u Kuranu, ova se ideja nije pojavila iz ničega. Zapravo dolazi iz ranijih izvora, u ovom slučaju, gnostičkih mitova. Kršćanski pisac Irenej s kraja 2. stoljeća pisao je o učenjima gnostičkog vođe svog vremena po imenu Basilides, koji je tvrdio:

„Nije sam pretrpio smrt, nego Šimun, neki Cirenac, koji je bio prisiljen, ponio je križ umjesto njega; tako da je ovaj drugi, preobražen od njega, da bi se moglo smatrati Isusom, bio razapet, zbog neznanja i pogreške, dok je sam Isus primio lik Šimuna i, stojeći, smijao im se. Jer budući da je bio netjelesna moć i Nous (um) nerođenog oca, on se preobrazio kako je htio, i tako se uzdigao do onoga koji ga je poslao, smijući im se, budući da ga se nije moglo uhvatiti, i bio nevidljiv za sve,” (Irenej, Protiv hereza, Knjiga I, Poglavlje 24, Odjeljak 40).
 
C

Cvrc Na Kub

Gost
Jedna od najizrazitijih muslimanskih doktrina je njihovo poricanje da je Isus ikada bio razapet. Oni uče da Isus zapravo nije umro na križu na Kalvariji. Samo se gomili koja je promatrala "činilo" da je bio razapet. Ova doktrina dolazi iz jednog malog odlomka od samo dva stiha u Kur'anu, koji kažu: “Da su govorili (hvaleći se): 'Mi smo ubili Isusa Hrista, sina Merjemina, Allahova poslanika' - ali ga nisu ubili, niti su ga razapeli, nego se tako činilo njima i onima koji se u tome razilaze. su puni sumnji, bez ikakvog (izvjesnog) znanja, već samo nagađanja koja slijede, jer sigurno ga nisu ubili - Ne, Allah ga je uzdigao Sebi; a Allah je moćan i mudar” (Sura 4:157-158).

Hilali-Khanov prijevod nudi malo više tumačenja, predstavljajući koliko je muslimana povijesno razumjelo ovaj odlomak: “I zbog riječi (hvalisanja) njihovih: 'Mi smo ubili Mesiha Isaa (Isusa), sina Merjeminog (Marijinog), Allahovog poslanika,' - ali ga oni nisu ubili, niti su ga razapeli, nego sličnost ' Isa (Isus) je postavljen iznad drugog čovjeka (i ubili su tog čovjeka), a oni koji se u tome razlikuju puni su sumnji. Oni nemaju (sigurno) znanje, ne slijede ništa osim nagađanja. Za sigurno; nisu ga ubili [tj. ‘Isa (Isus), sin Maryamin (Marije)]. Ali Allah je njega ['Isa (Isusa)] uzdigao (sa njegovim tijelom i dušom) Sebi (i on je na nebesima). A Allah je svemoćan i mudar” (Sura 4:157-158).

Dakle, Kur'an uči da Isus nije umro na križu, već da se pokazalo da jest. Iako Kur'an ne govori točno kako se to dogodilo, mnogi muslimani su shvatili da to znači da je drugi čovjek stvoren da izgleda kao Isus. Ovaj drugi čovjek je tada razapet umjesto Isusa.

Kao i s mnogim drugim odlomcima u Kuranu, ova se ideja nije pojavila iz ničega. Zapravo dolazi iz ranijih izvora, u ovom slučaju, gnostičkih mitova. Kršćanski pisac Irenej s kraja 2. stoljeća pisao je o učenjima gnostičkog vođe svog vremena po imenu Basilides, koji je tvrdio:

„Nije sam pretrpio smrt, nego Šimun, neki Cirenac, koji je bio prisiljen, ponio je križ umjesto njega; tako da je ovaj drugi, preobražen od njega, da bi se moglo smatrati Isusom, bio razapet, zbog neznanja i pogreške, dok je sam Isus primio lik Šimuna i, stojeći, smijao im se. Jer budući da je bio netjelesna moć i Nous (um) nerođenog oca, on se preobrazio kako je htio, i tako se uzdigao do onoga koji ga je poslao, smijući im se, budući da ga se nije moglo uhvatiti, i bio nevidljiv za sve,” (Irenej, Protiv hereza, Knjiga I, Poglavlje 24, Odjeljak 40).
I onda im se pričinjavalo da je Sin Božji stradao i kad su ga skinuli s krsta i preuzeli telo radi pogreba?
 
Da biste mogli da kreirate nove teme, trajno koristite svoje ime i ne pogađate stalno slike - kliknite ovde da se registrujete.

Top
  Blokirali ste reklame
Dragi prijatelju, nemojte da blokirate reklame - isključite Ad Blocker na Forumu, jer će tako mesto vaših susreta na Krstarici ostati besplatno za korišćenje.