Isusovo raspeće

Je metafora nije stvaran dogadjaj.
To mjenja sve,hramovi ce nestati.
Voditelji ce izgubiti poslove.
Stranke izbore.
Sve ce se promjeniti.

Slazete li se s time ?
raspeća su bila stvarna kao i nabijanja na kolac...
a dal je Isus stvarni lik ili književni ko će ga znati? a i šta nas briga? uzmeš iz njegovih pouka šta ti je korisno i to je to..
 
Muslimani kažu da je to alegorija i da je Isus samo "prividno" raspet.
Malo je čudno da prave događaje zna neki polu-paganski Arapin iz sedmog vijeka, a ne Hristovi učenici.
Nije to od Arapa izum vec iz prvog stoljeca se vuče kao ideja.
Istrcavas pred rudo po milionti put.
A Krist je Paganska ideja ako se zelis svadjati sam s sobom.
 
Jedan od mnogih textova ns tu temu iz Nag Hammadi zbirke.


Jer moja smrt, za koju misle da se dogodila, (dogodila se) njima u njihovoj zabludi i sljepoći, budući da su svog čovjeka prikovali na smrt... Bio je to drugi, njihov otac, koji je pio žuč i ocat; to nisam bio ja. Udarali su me trskom; bio je drugi, Šimun, koji je nosio križ na ramenu. Bio sam još jedan na Koga su stavili trnovu krunu... I smijao sam se njihovom neznanju.
 
Iako smo na ovaj način svladali njegovu doktrinu, on živi uobraženo i ne slaže se s našim Ocem. I tako smo kroz naše prijateljstvo prevladali njegovu doktrinu, budući da je on ohol u uobraženosti i ne slaže se s našim Ocem. Jer on je bio predmet podsmijeha sa (svojim) sudom i lažnim proročanstvima.[ iz Knjige Druga stela Setova)
 
Iz Apokalipse po Petru


Tekst počinje tako što Isus poučava Petra o važnosti istinskog znanja i opasnosti od neznanja.
Međutim, najodređenija značajka teksta je njegova ekstremna interpretacija raspeća. Poput nekih rjeđih gnostičkih spisa, gnostička Petrova apokalipsa dovodi u pitanje utvrđenu priču o raspeću. Petar svjedoči raspeću s Isusom naizgled istodobno uz njega, na križu i iznad križa, smijući se. Kad se Petar okrene Isusu pored sebe da zatraži objašnjenje, rečeno mu je: "Onaj koga vidite iznad križa, veselog i nasmijanog, živi je Isus. Ali onaj u čije ruke i noge zabijaju čavle je njegov fizički dio, koji je zamjena." Evanđelje je također značajno po Isusovim izjavama koje osuđuju crkvene vođe, navodeći ih kao "suhe kanale" koji odvode kršćane na krivi put. Evanđelje završava s Petrom koji "dolazi k sebi", sugerirajući da su opisani događaji barem djelomično došli iz sna.
 
On sam nije pretrpio smrt, ali je Šimun, neki Cirenac, bio prisiljen ponijeti križ umjesto njega; tako da je ovaj drugi, preobražen od njega, da bi se moglo smatrati Isusom, bio razapet, zbog neznanja i pogreške, dok je sam Isus primio lik Šimuna i, stojeći, smijao im se. Jer budući da je bio netjelesna moć i Nous (um) nerođenog oca, on se preobrazio kako je htio, i tako se uzdigao do onoga koji ga je poslao, smijuci im se, budući da ga se nije moglo uhvatiti, i bio nevidljiv za sve,” (Irenej, Protiv hereza, Knjiga I, Poglavlje 24, Odjeljak 40).


Nije lijepo da nevin strada umjesto njega.
Ali bog ne gleda ljudske zivote ta radi se o spasenju svjeta.

Nisam uopće patio, ali nisam umro u čvrstoj stvarnosti nego u onome što se čini, kako me oni ne bi posramili,” (The Second Treatise of Great Seth).2
 
Drugi, njihov otac, bio je onaj koji je pio žuč i ocat; to nisam bio ja. Drugi je bio onaj koji je podigao križ na svoje rame, a to je bio Šimun. Drugi je bio onaj na koga su stavili krunu od trnja. Ali ja sam se radovao visini nad svim bogatstvima arkonata i potomaka njihove pogreške i njihove uobraženosti, i smijao sam se njihovom neznanju,” (The Second Treatise of Great Seth).


Razepet je Simon otac Aleksandra i Rufa.
Zato se pominje otac njihov termin.

Mojsije je bio predmet podsmijeha, 'vjerni sluga', nazvan 'prijatelj'; oni su svjedočili o njemu u nepravdi budući da Me zapravo nikada nije poznavao. Ni on ni oni prije njega, od Adama do Mojsija i Ivana Krstitelja, nitko me od njih nije poznavao,” (The Second Treatise of Great Seth).7
 

Back
Top