Istorijski Isus i Time Shift Hipoteza Lene Einhorn

[Scott Isle]

Lena Einhorn je u nekoliko predavanja i u jednoj knjizi predstavila dokaze da je vrijeme Novozavjetnih dogadjaja u stvari dosljedno 50-tim godinama nove ere a ne kako ih Biblija stavlja u 30-te godine nove ere. Sto je najzanimljive je da kroz to istrazivanje Lena nudi dokaze da je Isus bio Egipatski Mag koji je tamo izucio magiju, i da je bio vodja oruzane pobune protiv Rima na Maslinovoj Gori kod Jerusalima.

Ova tema je dio hriscanske ili vjerske nauke koja se bavi istorijskim Isusom i pitanjima je li Isus postojao, i ako jeste ko je bio i sta je istorijski tacno vezano za istorijskog Isusa. Dakle, da vidimo sta Lena Einhorn kaze o istorijskom Isusu. Ispod je postavljen video predavanja na engleskom kao referenca, ja cu djelove prevesti na naski.

A SHIFT IN TIME by LENA EINHORN

Predstavljen je prvo uvod u tematiku:

a. Uvod u Problem Istorijskog Isusa
b. Dogadjaji u Novom Zavjetu kasne od 15 do 20 godina u poredjenju sa istorijskim ljetopisima
c. Vremensko Smjestanje Dogadjaja po Raspecu i Sudjenju - Okvirni reper

Predstavljeno je onda 8 dogadjaja koji su dosljedni istorijskim ljetopisima i bili bi bolje smjesteni u vrijeme 50-tih godina nove ere. Da bi se postavila teza pomjerenog vremena, predavanje poredi opise tih dogadjaja u Novom Zavjetu i u ljetopisima, a to su:

1. Smrt Theudasa proroka
2. Pomen "Kradljivaca"
3. Razapinjanje kao rimska kazna
4. Galilejsko Samaricanski Rat
5. Stefan iz Jerusalima
6. Dva Visoka Svestenika u isto vrijeme
7. Rimska vlast pod Felixom i Pilatom, Kontrast
8. Godina Isusovog Rodjenja

U zavrsnici, predstavljene su slicnosti novozavjetnog Isusa sa egipatskim magom kod Jozefa, i to je predstavljeno u tri poglavlja:

9. Isusov Povratak iz Egipta
10. Ko je Egipcanin
11. Paralele sa Jovanom Krstiteljem

Lena Einhorn nudi zakljucak da pomjereno vrijeme dogadjaja u Novom Zavjetu rijesava istorijske nedosljednosti i rasvjetljava osobu istorijskog Isusa dajuci potrebnu pozadinu jevandjeljima koja je izostavljenau Novom Zavjetu. I zakljucno predlaze da ako je vrijeme dogadjaja namjerno pomjereno u 30-te godine nove ere da je to uradjeno da bi se izbjegle protivrjecnosti i negativnosti vremena u kojem su se dogadjaji zaista odigrali a to je 50-tih godina nove ere.

 

[Scott Isle]

UVOD

a. Uvod u Problem Istorijskog Isusa

"Biblijski istrazivaci su pokusavali rasvjetliti istinu o istorijskoj osobi Isusu, ako je on zaista i postojao kao istorijska osoba. Jedan ogranicavajuci faktor u istrazivanju je uvjek bio nedostatak nedvosmislenih izvora iz prve ruke o njegovom postojanju iz prvog vijeka nove ere, van spisa Novog Zavjeta. Jedini drugi izvor iz prvog vijeka je cesto osporavani paragraf u knjizi jevrejsko-rimskog istoricara Flavija Jozefa, paragraf obicno zvan Svjedocenje Flavijana za koji vecina istrazivaca smatra da ima barem djelimicna kasnija umetanja, kasnija hriscanska dodavanja originalnom Jozefovom tekstu.

Ovaj nedostatak svjedocenja iz tog doba doveo je do vecinskog misljenja medju istrazivacima da je Isus vjerovatno postojao, ali je bio manje vazan u svoje vrijeme nego kako nam jevandjelja prenose. Manjinsko misljenje sa druge strane je da Isus nikada nije postojao kao istorijska osoba, barem ne kao jedna osoba."


b. Dogadjaji u Novom Zavjetu kasne od 15 do 20 godina u poredjenju sa istorijskim ljetopisima

"Medjutim, tokom poredjenja novozavjetnih prica sa drugim istorijskim izvorima iz prvog vijeka, primarno sa najvaznijim od svih, vec pomenutim ljetopisima Jozefa, otkriva se niz do sada zanemarenih podudarnosti u dogadjajima. Podudarnosti koja se sva pojavljuju sa zakasnjenjem od petnaest do dvadeset godina u Jozefovim spisima. Drugim rijecima, dogadjaji opisani u Novom Zavjetu koji bi se trebali odigravati u tridesetim godinama novog vijeka, premda ne postoje u Jozefovim tekstovima vezanim za tridesete godine, umjesto toga se blisko podudaraju sa dogadjajima koje Jozef smjesta u kasne cetrdesete i pedesete godine nove ere.

Iako Flavije Jozef nije nepogresiv istorijski izvor, konstantno zakasnjenje u dogadjajima od petnaest do dvadeset godina je tesko pripisati konstantnim hronoloskim greskama kod Jozefa. Pitanje je dakle, jesu li ovo istinita i znacajna poklapanja? Ako jesu, onda bi te podudarnosti ponudile nove odgovore za identitet istorijskog Isusa. "


c. Vremensko Smjestanje Dogadjaja po Raspecu i Sudjenju - Vremenski Gabarit

"Vremenski redosljed dogadja opisanih u Novom Zavjetu se u potpunosti zasniva na zapisanim imenima poznatih javnih licnosti u tekstovima, od kojih su imena koja su povezana sa Isusovim sudjenjem i raspecem od nemalog znacaja, jer drugi istorijski izvori, primarno Jozef, nam govore kada je Pontije Pilat bio rimski upravnik Judeje i kada ja Kaifas bio visoki svestenik Jerusalema, a i sa jos jednim dodatnim parametrom petnaeste godine vladavine rimskog Cara Tiberija datim kao vremenom kada je Jovan Krstitelj poceo da propovjeda; Dakle, raspece Isusa se moralo desiti po Novom Zavjetu izmedju kasnih dvadesetih i sredine tridesetih godina novog vijeka.
Problem je, vise dogadjaja opisanih u Novom Zavjetu za ovo vrijeme nisu u istorijskom skladu sa tim vremenom. To je osnovni razlog za iznesenu hipotezu ovde."


Vremenski Gabarit Dogadjaja

 

[Scott Isle]

ISTORIJSKI ISUS

9. Isusov Povratak iz Egipta

" . . . Ali, ovo nije jedina cudnovatost Matijine price. Postoji najmanje jos jedna. A ta prica se tice Isusovog povratka iz Egipta. Jer, upravo nako sto nam je receno da je Herod mrtav, Matija 2:19-23, i Isus se vraca iz Egipta jos kao dijete, kaze, 3:1: "U to vrijeme pojavi se Jovan Krstitelj i propovjedase u pustahijama Judeje." Matija nam ne daje nikakvu naznaku da postoji vremenski razmak izmedju dva dogadjaja, Isusovog povratka i Jovanovog propovjedanja. Naprotiv, rijeci "u to vrijeme" jasno smjestaju Isusov povratak iz Egipta i Jovanovo propovjedanje u isti period -- nema razmaka.

Ali, kako je moguce da je Isus jos dijete u isto vrijeme kada Jovan pocinje da propovjeda? Njih dvojica su po Luki, 1:36, vrsnjaci. Nadalje, Luka pise 3:1 da Jovan pocinje propovjedanje u petnaestoj godini vladavine Tiberija, dakle vise od dvadeset godina nakon datuma za koji tvrdi da je rodjenje Isusa.

Dakle pitanje je, je li Isus zaista bio dijete kada se vratio iz Egipta?

Zanimljivo je da postoje dva nehriscanska rana izvora koja tvrde da je Isus bio u Egiptu, ali da se vratio iz Egipta kao odrastao. Jednu od tih prica je napisao grcki filozof Celsus, koji je napisao svoje jedino djelo Alethes Logos najranije 175. godine nove ere. Crkveni otac Origen citira Celsusa: "Isus . . . posto je iznajmio sebe kao slugu u Egiptu jer je bio siromah, i posto je tamo stekao neke carobnjacke moci, . . . vratio se nazad u svoju zemlju, visoko postovan na racun tih moci i na taj nacin proglasio je sebe Bogom." (Origen, Cels, 1.28.) U drugom poglavlju, Celsus daje ime oca Isusa: Panthera. (Majka Isusova . . . rodi dijete . . . Pantere, Origen, Cels. 1.32.) A u jevrejskom Talmudu, izdatom nekih 300 godina kasnije, citamo da Ben Panthera, sto obicno citamo kao Isus, "donese carobnjacke cini iz Egipta." (Talmud, bShab, 104b.)

Zanimljivo je da se i u jevandjeljima Isus pojavljuje kada ima oko 30 godina, i ne prepoznaju ga odmah u rodnom kraju Nazaretu. Gdje je on bio do toga vremena? Da li postoji nacin da se usklade sve ove nedosljednosti? Moguce.

Ako je Herod koji je umro Herod Agripa I a ne Herod Veliki, jer se onda Isus mogao vratiti iz Egipta u vrijeme kada je Herod umro i kada je Jovan poceo propovjedati, i ako zakasnjenje u vremenu takodje primjenimo na Jovana Krstitelja; Onda, Isus bi se upravo vratio iz Egipta kao odrastao, kao sto Celsus i Talmud kazu.

Unutrasnje nedosljednosti kod Matije Isusa koji se vraca kao dijete u vrijeme kada Jovan pocinje da propovjeda bi onda mozda mogle biti objasnjenje retroaktivnom i prilicno jednostavnom primjenom pomjeranja vremenskog razdoblja nazad, gdje minimalne promjene u originalnom tekstu ovako dovode do neobjasnjivih nedosljednosti."


10. Ko je Egipcanin

"Brojni dogadjaju u Novom Zavjetu prikazuju znacajnu slicnost opisima kod Jozefa, ali sa prilicno dosljednim zakasnjenjem od petnaest do dvadeset godina. I zanimljivo, to nije kraj. Jer ako 30-tih po Jozefu nema jakih prorockih jevrejskih vodja, ima ih 50-tih. I najvazniji od tih prorockih jevrejskih vodja je bio covjek zvani, Egipcanin.

Jozef pise sljedece o ovom covjeku: "Tad odprilike dodje iz Egipta u Jerusalem jedan koji rece da je Prorok, i savjetovase mnostvo obicnih ljudi da podju za njim na Maslinovu Goru . . . Rece takodje, da ce im pokazati od sada kako ce se na njegovu zapovjed zidovi Jerusalema rusiti . . . kad su Felixu rekli ove stvari, naredio je svojim vojnicima da uzmu oruzje i napao je protiv njih sa mnogo konjanika i pjesadije iz Jerusalima, i napao je Egipcanina i ljude koji su bili s njim. Takodje je posjekao cetiri stotine njih, i uhvatio dvije stotine zivih. Ali Egipcanin je pobjegao iz bitke, i vise se nije pojavljivao." (Josephus, Antiquities, 20:169-172.)

Da je Egipcanin, jedan od najvecih prorockih vodja prvog vijeka i bio aktivan tokom tridesetih, umjesto tokom pedesetih, istoricari bi ga bez izuzetka poredili sa Isusom. Jer Egipcanin je pobjedjen na Maslinovoj Gori gdje je Isus uhapsen. Oba su prije ovoga dosli iz pustinje. Oba su govorili o rusenju zidova Jerusalema. Oba su zivijeli u Egiptu. Oba su opisani kao prorocke vodje sa velikim mnostvom sljedbenika. Obojicu je uprava smatrala velikom prijetnjom.

Pored hronologije, jedna stvar koja jasno razdjeljuje Isusa i Egipcanina su okolnosti njihovog poraza. Egipcanin je pobjedjen u boju. Ali hajde da malo bolje pogledamo okolnosti oko hapsenja Isusa.

Marko 15:7 kaze: "Baraba je bio zatvoren sa pobunjenicima koji su pocinili ubistva tokom ustanka." Kako bi mi trebali znati o kojem ustanku se radi kod Marka!? Nikakavi ustanci nisu opisani u Jevendjeljima! Jedina stvar opisana je kako su Isus i njegovi sljedbenici otisli na Maslinovu Goru, da cekaju njegovo hapsenje. Sukob na Maslinovoj Gori se cini religiozan, i jevrejski Senat Ga hapsi.

Jedino jevandjelje koje se pomalo razlikuje je po Jovanu. Jovan 18:12 kaze, kada hapse Isusa, oficiri jevreja su u pratnji vojne jedinice i kapetana. Ali ko su vojna jedinica i kapetan? Jedino ako pogledamo originalni tekst na grckom jeziku Jevandjelja po Jovanu mozemo dobiti potpuniju sliku. Rijec za jedinicu je speira. Rijec za kapetana je chiliarchos. Speira je rimska vojna druzina snage do hiljladu vojnika. A chiliarchos znaci zapovjednik hiljade vojnika.

Ako je to sto je posvjedocenje kod Jovana tacno, onda ono sto se dogodilo na Maslinovoj Gori je moralo biti neka vrsta bitke. Podsjetimo se sta je Isus rekao prije dolaska na Goru sljedbenicima. Luka 22:36: ". . . ko nema mac, mora prodati ogrtac i kupiti mac." Tako da, sudeci po Jovanu i Luki, dogadjaji imaju izrazenu slicnost onima koji su prethodili porazu Egipcanina. I lokacija je ista.

Jozef ne svjedoci da je Egipcanin razapet. Ovo naizgled razlikuje Egipcanina od Isusa. Medjutim, ne razlikuje ga od novozavjetnog Barabe, ili kako ga Matija naziva, Isus Baraba, 24:16-17, sto na aramejskom znaci Isus, sin Oca.

Egipcanin potom nestaje sa vidika. Njegovo ime se medjutim ponovo spominje, ali zanimljivo, u Novom Zavjetu. Preciznije, u Delima Apostolskim 21:38, gdje pise: "Onda ti nisi Egipcanin, koji je nedavno raspirio bunu i predvodio cetiri hiljade naoruzanih u pustinju?" Pitanje je upuceno apostolu Pavlu, kojega su prepoznali u hramu.

Da je Isus jednak Egipcaninu, zahtjevalo bi od nas da prihvatimo radikalnu ideju da su dogadjaji opisani u Novom Zavjetu pomjereni unazad iz 50-tih u 30-te. Pruzilo bi nam moguce objasnjenje za paradoksalnu cinjenicu, da je osoba Isus, koje je po Novom Zavjetu podigao toliko interesovanje u svoje vrijeme i vidjen kao velika prijetnja upravi, ipak nevidljiv u drugim suvremenim istorijskim izvorima. Dodatna cinjenica, da postoji bolje opste poklapanje izmedju jevandjelja i Jozefa je dovoljan razlog da se uzme u razmatranje ova mogucnost.

Zanimljivo je da je ova identifikacija Isusa sa Egipcaninom mozda dugo istrajavala kroz istoriju. Amulo, Episkop Liona, u devetom vijeku pise knjigu nazvanu Pismo (ili Knjiga) o Jeverejima Kralju Carlsu. gdje spominje sljedeci naziv kojim Jevreji zovu Isusa: "Na svom jeziku oni ga zovu Ussum Hamziri, sto na latinskom znaci Razbojnik Egipcanin." A u Huldrich veriziji Sepher Toldoth Yeshu (1705), Isusov bioloski otac se naziva Egipcanin, jer je radio cinima egipatskim.

Jos jedan rani izvor koji spominje tvrdnju da je Isus stigao iz Egipta je bio hriscanski autor, Arnobius iz Sicce, koji u svom djelu iz ranog 4. vijeka zvanom Protiv Pagana, pise: "Moj suparnik ce me presresti sa uvredljivim i djetinjastim napadima koji su uobicajeni; 'Isus je bio Carobnjak; On je sve to radio tajnim znanjima; Iz egipatskih svetilista je pokrao imena mocnih andjela i vjerski sistem neke zabacene zemlje.'" Drugim Rijecima, ideja da je Isus imao vise nego sporednu vezu sa Egiptom je sirena i diskutovana jednako medju njegovim neprijateljima i medju sljedbenicima u ranim vjekovima hriscanstva.


11. Paralele sa Jovanom Krstiteljem

Hajde da se posvetimo jednom nesto ranijem prorockom vodji, Jovanu Krstitelju. Prema Novom Zavjetu, Jovan Krstitelj je bio preteca Isusa, onaj koji je potopio u vodi i primio Isusa nakon sto je ovaj dosao na rijeku Jordan, gdje Jovan okupio svoje sljedbenike i propovjedao. Jovana je medjutim Herod Antipa smatrao takvom prijetnjom da je naredio da mu se odsjece glava i da mu je donesu na tanjiru.

Dalje, da pogledamo prorockog vodju koga Jozef naziva Egipcanin. Je li on takodje imao pretecu?

Da imao je, ili u najmanju ruku vaznog prethodnika. Prethodnikovo ime smo vec prije pomenuli, zvao se Theudas. Za razliku od Jovana i Isusa, ovo dvoje vodja cini se razdvaja razmak od nekolko godina. Ali Theudas je ipak posljednji prorocki vodja kojeg Jozef spominje prije Egipcanina. I da podsjetimo, ovako Jozef pise o Theudasu: "Dogodilo se dakle, kada je Fadus bio upravnik Judeje, da je jedan carobnjak po imenu Theudus ubjedio mnoge ljude . . . da ga slijede na rijeku Jordan; jer im je rekao da je on prorok . . . . Medjutim, Fadus im nije dozvolio da krenu u njegovu divlju avanturu, nego je poslao trupe konjanika protiv njih . . . . Takodje su uhvatili Theudasa zivog, odsjekli mu glavu, i donjeli je u Jerusalem." (Josephus, Antiquities, 20.97-99.)

Bas kao sto Egipcanin ima znacajne slicnosti sa Isusom, iako sa 20 godina zakasnjenja, tako i Theudas ima znacajne slicnosti sa Jovanom Krstiteljem sa oko 15 godina zakasnjenja.

Medjutim Theudas se takodje spominje u Novom Zavjetu, u Delima, za koje se smatra da je od istog autora kao i Jevandjelje po Luki. Dela dakle spominju tri vazne prorocke vodje prvog vijeka, Judu Galilejca, Theudasa, i Egipcanina. Ali njihovo prisustvo u Novom Zavjetu je rijetko zapazeno jer su imena samo tako ubacena u pricu naizgled nepovezano. Takvo nasumicno ubacivanje imena izgleda neobjasnjivo uzeto jedno po jedno. Ali ako ih razmatramo sve zajedno, mogu stvoriti obrazac.

Sjetite se da Luka definise vrijeme Isusovog rodjenja po poreskom popisu pod Quiriniusom. I ovaj popis je po Jozefu vazan iz samo jednog razloga, jer oznacava pocetak organizovanih pobunjenickih pokreta pod Judom Galilejcem. Takodje, ustanici se pominju u Novom Zavjetu, posebno kod Luke i u Delima, ali samo kao podtekst.

Spisi

Vijek prije pada Jerusalima (70.ne) je bilo vrijeme intenzivnog tumacenja religijskih spisa. Pisari pesharima su vjerovali da su spisi pisani na dva nivoa. Jedno sa ociglednim citanjem, i jedno sa skrivenim citanjem. Takodje, Isus opominje svoje sljedbenike da primjete dublje znacenje njegovih zagonetki, radi skrivene price. Mozda i nije bas tako prenapregnuta ideja da bi i prica koja opisuje zivot Isusa, Majstora zagonetki, upotrebila ovu tehniku pisanja na dva nivoa, jedan ocigledan, jedan skriven.

Sam Novi Zavjet ne nudi dovoljno informacija da rasvjetli bilo sta osim ocigledne price. Povremene neobicnosti kao imena pobunjenickih vodja ili Isusov savjet sljedbenicima da kupe maceve ili price o vatri s neba na samaricansko selo ostaju nerazjasnjene. Ali kada stavimo Jozefovo svjedocanstvo pored Novog Zavjeta odredjene slicnosti i mozda obrasci pozadine price mogu biti uoceni."

 

[Scott Isle]

DOGADJAJI KOJI IDU U PRILOG TEZI PMJERENOG VREMENA U NOVO ZAVJETU

1. Smrt Theudasa proroka

"U Novom Zavjetu, Delima Apostolskim, 5:35-36, mozete procitati kako su Isusovi apostoli u nekom momentu nakon raspeca dovedeni u jevrejski Senat u Jerusalimu, pretpostavka je da su dovedeni da bi bili kaznjeni. Ali onda, jedan odclanova Senata, Rabi Gamaliel kaze: "Braco Izraelcani, pripazite dobro sta vam je ciniti sa ovim ljudima, jer ne bas tako davno Theudas se digao tvrdeci da je neko i nesto, i mnogo ljudi, oko cetiri stotine mu se pridruzise, ali bese on ubijen."

Mi pretpostavljamo da je Gamaliel ovo rekao tridesetih godina nove ere, ne samo zato sto je ovo nakon raspeca Isusa koje se po Novom Zavjetu dogodilo izmedju 28. i 37. godine, nego se takodje dogodilo prije Pavlovog dolaska u Damask, sto je bilo kad je Aretas bio Kralj Nabeteana a on je umro najkasnije 40. godine nove ere. Pa tako, ovaj govor Gamaliela se morao dogoditi ne kasnije nego tridesetih godina.

Ali u isto vrijeme, nije se mogao tada odigrati! Jjer evo sta pise Jozef o Theudasu: "Dogodilo se dakle, kada je Fadus bio upravnik Judeje, da je jedan carobnjak po imenu Theudas ubjedio mnoge ljude . . . da ga slijede na rijeku Jordan; jer im je rekao da je on Prorok . . . . Medjutim, Fadus im nije dozvolio da krenu u njegovu divlju avanturu, nego je poslao trupe konjanika protiv njih . . . . Takodje su uhvatili Theudasa zivog, odsjekli mu glavu, i donjeli je u Jerusalem." (Josephus, Antiquities, 20.97-99.)

Problem, kada uporedimo ova dva svjedocenja o Theudasu je sljedece. Mi znamo kada je Fadus bio upravnik Judeje. Bio je upravnik izmedju 44. i 46. godine nove ere. Dakle, premda Jozef kaze da je Theudas umro izmedju 44. i 46. godine nove ere, Dela Apostolska kazu da je Theudas vec bio mrtav 30-tih godina nove ere kada se radnja odigrava. Kako je to moguce?

Dodatno, Dela Apostolska takodje pogresno smjestaju jednog drugog jevrejskog pobunjenika, Judu Galilejskog, i kazu da je bio aktivan nakon Theudasa, kada je u stvari bio aktivan 30 godina prije Theudasa.

Ove nedosljednosti su poznate istrazivacima i obicno pripisane greskama u Delima Apostolskim. Postoje takodje druge nedosljednosti, koje se rijetko spominju.


2. Pomen "Kradljivaca"

Rijec "kradljivci," lestai na grckom je vrlo ucestala u jevandjeljima. Isus je raspet sa dva kradljivca, Baraba koji je izbjegao raspece je bio kradljivac na primjer, itd. E sad, kradljivci se takodje vrlo cesto pominju u Jozefovim ljetopisima, i u tim djelima jasno je ko su oni. Kradljivci su jevrejski ustanici protiv Rima, ali takodje i protiv jevrejske uprave u Jerusalimu.

Mnogi ti "kradljivci" se okupljaju u Galileji. Kako mi znamo da su "kradljivci" takodje ustanici, pobunjenici u Jevandjeljima?

Posto Jevandjelje po Jovanu 18:40 kaze da je Baraba bio "kradljivac," a Jevandjelje po Marku 15:7 kaze "covjek imenom Baraba je bio zatvorenik sa ustanicima koji su nacinili ubistva tokom pobune," izgleda izvjesno da su "kradljivci" takodje i u jevandjeljskom tekstu ustanici, pobunjenici.

Problem je, da kada Jozef spominje "kradljivce" ili "kradje" on to smjesta u dva razlicita vremenska perioda: 1. Od pocetka rimske okupacije do poreskog popisa u 6. godini nove ere, i 2. onda ponovo nakon 44. godine nove ere sve do a i kroz Rat sa Jevrejima koji je poceo 66. godine.

Vazno je naznaciti da Jozef niti jednom ne zapisuje postojanje "kradljivaca" vezano za vrijeme Isusa 30-tih godina. Zapravo, on kao i rimski istoricar Tacit izricito obiljezava taj period kao vrijeme mira, jer kako Tacit zapisuje: "Pod Tiberijem, sve je bilo mirno." (Tacit, Istorija 5:9-10.)

Razlog zasto su se nemiri razbuktali 44. godine je bila smrt jevrejskog Kralja Agripe I, i povratak pod direktnu rimsku upravu. Da zakljucimo. Ne samo da se "kradljivci" kod Jozefa pojavljuju prije 6. godine i nakon 44. godine, ovo se takodje podudara sa stvarnim stanjem odnosa izmedju Jevreja i Rimljana u tom vremenskom periodu. Radi toga je tesko objasniti kako bi Isus mogao biti razapet sa "kradljivcima" u to vrijeme, ustanicima koji su pocinili ubistva tokom pobune.

Imena nekoliko Isusovih sljedbenika, Simon Zelot (zagrizeni), Juda Iskariot (kasapin), Simon Bariona (Odani), takodje bi cini se bili prikladnije smjesteni u drugacije, ustanicko vrijeme.


3. Razapinjanje kao rimska kazna

Isus je razapet, kao i "kradljivci" pored njega. Pogledajmo dakle sta govori Jozef o raspecima u ovom periodu? Pa, on ih spominje vise puta, ali ono sto je znacajno, ne spominje nikakva raspeca izmedju 4. godine stare ere i 46. godine nove ere, osim u osporavanom Svjedocenju Flavijana. Medjutim, on pominje raspeca prije ovog perioda a posebno nakon ovog perioda.
Vazno je medjutim napomenuti da se rijec "raspece" pojavljuje u Jozefovim tekstovima mnogo rijedje nego rijec "kradljivci."


4. Galilejsko Samaricanski Rat

Jozef takodje spominje odredjene dogadje koji prethode velikoj pobuni i konacno Ratu protiv Rima. Jedan o tih je takozvani Galilejsko Samaricanski Rat, koji traje izmedju 44. i 52. godine nove ere. To je veliki dogadjaj. Za taj period rata, Jozef spominje Samaricane 30 puta, skoro svaki put vezano za sukob, a kada spominje Samaracina van tog perioda rata, obicno je nevezano za sukob sa Galilejcima ili drugim Jeverejima. Dakle, cini se da je Galilejsko Samaricanski Rat bio period borbi sa vrlo odredjenim pocetkom i krajem, od 48. do 52. godine nove ere.

Zanimljivo je da i jevandjelja ukazuju na jevrejsko-samaricanske sukobe, ali ranije, u vrijeme Pontija Pilata. Kasnije, u Delima Apostolskim, Samaricani se pominju ali ne kao upleteni u sukobe. Naravno, ova nedosljednost izmedju Jozefa i Novog Zavjeta bi mogla biti slucajna, jer mozemo podrazumjeti da su tenzije izmedju Jevreja i Samaricana bile pod stalnim nabojem.

Medjutim, postoji jos jedan element u Jozefovoj prici o Galilejsko Samaricanskom Ratu koji je vrijedan paznje.
Ovako on opisuje dogadjaj koji je bio okidac za rat: "Galilejci su imali obicaj, kad bi dosli u Sveti Grad na slave, da putuju kroz zemlju Samaricana, i u to vrijeme bijase na tom putu selo Ginea koje bijase na granici Samarije i velike ravnice, gdje su se neki ljudi odatle borili sa Galilejcima, i ubili mnogo njih." (Josephus, Antiquities, 20.118-121.) Kao odgovor na taj incident, jevrejski "kradljivci" ustanici su napali Samaricane, i "zapalili sela," (Josephus, Jewish War, 2:232-235.)

Uporedite taj Jozefov opis okidaca za pocetak Galilejsko Samaricanskog Rata sa sljedecim recenicama iz Jevandjelja po Luki: "Kada se priblizise dani da bude uzet, namjeri On da ide u Jerusalem. I posla kurire svoje da idu pred njim. Na svom putu udjose u selo Samaricana da ga pripreme za Njegov dolazak, ali Ga ovi ne primise jer bijase namjerio na Jerusalem. Kad Njegovi ucenici Jakov i Jovan vidjese to, rekose: Gospodaru, hoces da naredimo da ih vatra udari s neba i proguta? A On se okrenu i ukori ih." (Luka, 9:51-56.)

Ove price kod Jozefa i Luke dijele nekoliko posebnih slicnosti. Obe price se ticu putovanja Galilejaca kroz Samariju za Jerusalem na slave. Obe price spominju da Galilejci nisu dobrodosli kod Samaricana i da to uzrokuje sukob. Obe price opisuju te dogadjaje vezano za neko samaricansko selo. Obe price pominju vatru kao galilejski nacin kaznjavanja.

Mnogi istrazivaci su primjetili slicnosti u ovim opisima, ali ipak ne smatraju da se price odnose na iste dogadjaje, jer se pretpostavlja da su se dogadjaji odigrali sa petnaest do dvadeset godina razmaka. Medjutim, ova teza zakasnjavanja dogadjaja se direktno poklapa sa obrascem vremenskog redosljeda koji uocavamo u spisima.

 

[Scott Isle]

DOGADJAJI KOJI IDU U PRILOG TEZI PMJERENOG VREMENA U NOVO ZAVJETU

5. Stefan iz Jerusalima

"Tacno prije ovog Galilejsko Samaricanskog Rata, Jozef pise o jos jednom centralnom dogadjaju koji je okidac za Rat. Tice se covjeka koji se zove Stefan. Jozef pise o ovom dogadjaju u oba svoja kapitalna djela.

On opisuje prepad. Stefan koji je rimski sluzebenik, putuje javnim putem vise kilometara od Jerusalima. Tamo nasred puta, odjednom ga je napala rulja i pokrala mu imovinu. Kao odgovor za ovaj napad, rimski upravnik Cumanus je poslao vojsku u obliznja sela, sto je izazvalo otpor medju Jeverjima. Znacajno, ovo je jedini Stefan koga Jozef spominje u svim svojim radovima. (Josephus, Antiquities, 20:113-114, War of Jews 2:228-229.)

Zbog toga je znacajno da se Stefan takodje spominje u Novom Zavjetu, u Delima, ali deset do dvadeset godina ranije. (Dela 6:5-8:2.) Stefan u Delima je rani hriscanski propovjednik u Jerusalimu koga su napali tradicionalni Jevreji. Jednom prilikom, ovi tradicionalni Jevreji "ga izvukose iz grada i pocese ga kamenovati i svjedoci koji tu bijahu polozise ogrtace pred noge mladog covjeka po imenu Saul." Stefan je ubijen, a Saul koji ce kasnije postati apostol Pavle, je inspirisan da postane nasilni progonilac clanova rane crkve.
Zanimljivo je da se obe price vrte oko Stefana, koji je napadnut, od rulje, i u oba slucaja napad je na drumu van grada Jerusalema. Tu se medjutim slicnosti razilaze. Kod Jozefa Stefan je rimski sluzbenik, ne hriscanski djakon, i oni koji ga napadju su jevrejski "kradljivci." Cak stavise, od ove tacke razlaza price, "kradljivci" se spominju mnogo cesce u Jozefovim djelima. Pa tako u oba spisa, oba napada na covjeka zvanog Stefan, na drumu van Jerusalima, stvaraju znacajnu pocetnu tacku.
U Jozefovom pricanju to je pocetna tacka nasilnih aktivnosti jevrejeskih pobunjenika. U Delima, to je pocetna tacka Saulovog nasilnog progonstva ranih hriscana. Jozef spominje samo jednog Stefana. Biblija spominje samo jednog Stefana. Pa ipak, cini se da su dogadjaji razliciti, da nije cinjenice da Jozef nigdje ne spominje rane hricane, osim u osporenom dijelu zvanom Svjedocenje Flavija, a ipak pisao je 90. godina, vise decenija nakon raspeca Isusa.

Da li je moguce, da je ono sto Novi Zavjet naziva rani hriscanski pokret, da je to u drugim izvorima opisano kao nesto drugo? Jevrejski pobunjenici?


6. Dva Visoka Svestenika u isto vrijeme

Naravno, ne mozemo znati da li Jozef i Novi Zavjet govore o istom Stefanu, ali u ovom sljedecem primjeru nema takvih dvojbi, jer kad su Jozef i Novi Zavjet spominjali razna imena visokih svestenika, upravnika i Kraljeva, kao sto su Kaifas i Pilat, ili Herod Antipa, ocigledno je da oba izvora govore o istim opstepoznatim velikodostojnicima.

Ali tu, imamo drugi problem. Imena velikodostojnika se slazu, ali se njihove okolnosti skoro nikad ne slazu.

Uzmimo visoke svestenike Anasa i Kaifasa, Jevandjelja ih opisuju kao svestenike u isto vrijeme, zajedno ili jednog za drugim vremenski, i oba su prisutni na sudjenju Isusu. Jozef s druge strane ih spominje da ne dijele sluzbu u isto vrijeme. Sudeci po Jozefu, visoki svestenik Anas je svrgnut 15. godine nove ere, i jedan za drugim su ga nasljedila 3 visoka svestenika prije nego sto je Kaifas preuzeo sluzbu, i Anas se vise od toga ne spominje.

Medjutim, Jozef spominje druga dva visoka svestenika koja zajednicki drze sluzbu u tom vijeku, Jonathana i Ananiasa, sina Nabedaiosa, iz kasnih 40. godina nove ere. Cini se da oba vrse sluzbu kao visoki svestenici u isto vrijeme, i Jozef ih posebno tako naziva "Jonathan i Ananias visoki svestenici."

Opet, cini se da se prica iz Novog Zavjeta bolje uklapa u dogadjaje koje istoricar Jozef smjesta u kasne 40. ili 50. godine nove ere nego 20. ili 30. godine nove ere. Ali ovo posljednje vremensko podudaranje, koje se tice dva visoka svestenika, bi bilo, ako je tacno, tesko pripisati gresci u Novom Zavjetu jer bi greska ukljucivala promjenu imena svestenika. Izmjena imena javnih licnosti u tekstovima jevandjelja, da bi se otkrila ili sakrila podudarnost sa istorijskim izvorima, bi bila ujedno i jednostavna i znacajna pisarska intervencija.


7. Rimska vlast pod Felixom i Pilatom, Kontrast

Da se nadovezemo, postoji dosljednost dogadjaja sa nekim drugim menima koja bi trebala biti popravljena.
Cinjenica je da rimski upravnik Felix po opisu kod Jozefa ima vecu slicnost sa Pilatom u Jevandjeljima nego sam Pilat kod Jozefa. Vec smo primjetili da u kasnim 40-tim i 50-tim godinama, uglavnom dakle pod upravom Felixa kada je vladao a ne pod Pilatom nalazimo "kradljivce," raspeca, galilejsko samaricanske sukobe, a i dva visoka svestenika koji zajedno vladaju. A postoje jos neki primjeri ovog cudnog zakasnjenja dogadjaja.

Uzmimo recenicu iz Jevandjelja po Luki, 13:1: ". . . bijahu tu neki koji Mu rekose o Galilejcima ciju krv Pilat pomjesa sa njihovim zrtvenicima . . . "

Problem sa ovom recenicom je da Pilat nije bio vladar Galilje ni Galilejaca. Herod Antipa je bio vladar u Galileji. Medjutim, Felix jeste bio vladar dijela Galileje, vruce tacke prorocnicke pobunjenicke aktivnosti, i Jozef o tome zapisuje: " . . . sto se tice broja "kradljivaca" koje je [Felix] raspeo . . . bilo ih je mnostvo koji se ne mogu prebrojat." (Josephus, War od Jews, 2:253.)

Jos jedan primjer, Jevandjelja pominju razmirice izmedju Pilata i Heroda. Luka pise 23:12: " . . . Herod i Pilat postadose prijatelji jedan drugom; prije toga bijahu neprijatelji . . . " Jevandjelja takodje pripisuju veliki uticaj Pilatovoj zeni koja izgleda ima moc da razgovara sa njim o politickim stvarima. Matija pise 27:19: " . . . zena mu posla poruku, nemoj nista raditi tom nevinom covjeku . . . "

Jozef s druge strane ne spominje nikakve razmirice ni zenu sto se tice Pilata, ali ih spominje sto se tice upravo Felixa, koji je vjencao jevrejsku princezu Druzilu, sestru Kralja Agripe II, protiv volje Kralja. (Josephus, Antiquities, 20:137-144.)
Dakle, Felix je imao istaknutu zenu i u najmanju ruku na neko vrijeme bio u neprijateljstvu sa Kraljem.

Povrh toga, opisujuci sudjenje Isusu, Luka nudi vrlo zanimljuvu definiciju, 23:6-7: "Kad je Pilat to cuo, pitao je, je li taj covjek [Isus] iz Galileje. I kad je saznao da jeste pod Herodovom jurisdikcijom, odpremio ga je Herodu. . . " Recenica je cudna. Posto je Herod Antipa vladao Galilejom sam, rijeci "pod Herodovom jurisdikcijom" se cine potpuno suvisnim. Logicnija recenica bi bila ". . . kad je saznao da jeste . . odpremio ga je Herodu."

Medjutim, sa Felixom i Kraljem Agripom II, recenica potpuno ima smisla. Od polovine 50-tih godina, jurisdikcija u Galileji je bila podjeljena izmedju njih dvojice. Pa onda i cinjenica da je Isus Galilejac ga ne bi automatiski stavila pod Herodovu jurisdikciju.

Dakle postoje u Jevandjeljima brojne osobine i dogadjaji pripisani Pilatu i njegovom vremenu koje se sudeci po Jozefu bolje slazu sa Felixom.


8. Godina Isusovog Rodjenja

E sad, mozda najociglednija nedosljednost u Jevandjeljima je razlicito vrijeme rodjenja Isusa koje nude dva Jevandjelja, Matija i Luka. Matija kaze da je Isus rodjen u vrijeme Kralja Heroda. I odmah nakon toga kaze Matija, andjel gospodnji rece Josipu da ustane, i da uzme dijete i majku, i da bjezi u Egipat. I da ostane tamo dok mu andjeo ne kaze, jer Herod krece da trazi dijete da ga unisti.

Mi znamo, iz opisa od Herodovog nasljednika Arkilausa, da je u pitanju Herod Veliki. Herod Veliki je umro 4. godine stare ere. Dakle, po Matiji, Isus je morao biti rodjen prije 4. godine stare ere.

Medjutim, Luka ima drugo svjedocenje o rodjenju. On zapravo tvrdi da je Isus rodjen tokom poreskog popisa, provedenog pod Quiriniusom, guvernerom Sirije. Ovaj poreski popis, znamo, se dogodio 6. godine nove ere. Matija i Luka dakle izlazu rodjenja koja su najmanje u deset godina razmaka."

 

[Scott Isle]

ZAKLJUCAK

"Da zakljucimo, od svih istorijskih dogadjaja opisanih u jevandjeljima samo jedan se poklapa sa opisom kod Jozefa vremenski kao i sadrzajno -- popis pod Quiriniusom. U Delima postoji jos nekoliko ali nijedan nije prije 44. godine nove ere. Ovo je u ostrom kontrastu sa onim sto bi dobili kada bi se Novi Zavjet pomjerio petnaest do dvadeset godina unaprijed. Broj poklapanja bi znatno porastao, i ta poklapanja stvaraju obrazac sto se tice sadrzaja. Moguce posljedice ovoga bi bile znacajne, ako je slika tacna i representativna.

Nasuprot vecinskom misljenju koje drzi vecima istrazivaca da je Isus bio samo manji vjerski vodja u svoje vrijeme, jedan od mnogih; ili manjinskom misljenju koje drzi da je Isus potpuno mitoloska osoba, obrazac pomjerenog vremenskog redosljeda bi pokazao nesto potpuno drugacije. Naime, da je Isus bio istaknuti prorocki vodja, takodje u svoje vrijeme, bas kao sto Novi Zavjet kaze, samo u malkice drugom vremenu.

Ali pitanje je naravno, ako je tacno da je vrijeme dogadjaja pomjereno, zasto bi iko namjerno htio pomjeriti istoriju iz 50-tih u 30-te godine nove ere? Ja bih predlozila da ako je tacno da je vrijeme pomjereno i ako je namjerno, postoji samo jedan vjerovatan razlog -- da se izbjegnu protivrjecna istorijska svjedocenja.

Moramo imati na umu da kada su ova istorijska svjedocenja napisana, narod koji opisuju je unisten a ljudi ili pobijeni ili rastrkani. Pisci jevandjelja su pisali u izbjeglistvu nakon pada Jerusalima. pa je tako rizik od protivrijecnih svjedocenja bio ogranicen ali nije bio nezanemarljiv.

Takodje, ljetopisac Jozef se napregao da spase za pokoljenja istoriju za koju se plasio da ce biti izgubljena. A bilo je i drugih ljetopisaca tih turbulentnih decenija koje su prethodile jevrejskom ratu protiv Rima. Vrijedi ukazati da je Jozef, najvazniji ljetopisac okupiranog jevrejskog carstva, prebjegao Rimljanima i postao vrlo istaknut rimski intelektualac. Moguce je da je bio djelimicno pod uticajem svojih novih odanosti kada je zapisao svoje izrazito ostre rijeci o jevrejskim prorockim vodjama i njihovim sljedbenicima. Ti neprijatni opisi su mogli biti dovoljan razlog za Luku, za kojeg se smatra da je citao Jozefove ljetopise ili kasnije prepravke, da pokusa da umanji sanse za protivrjecno svjedocenje o dogadjajima.

Pomjeranje price o Isusu iz Nazareta u drugi period bi ostvarilo taj cilj, ali po cijenu brisanja ili u najmanju ruku umanjivanja Isusa kao istorijske licnosti. U sustini, oni koji su sklapali jevandjelja su mozda htjeli odvojiti sebe od vecinski negativno prikazanih nasilnih politickih pokreta 50-tih godina vijeka. To je bila pobuna pokrenuta nakon mnogo decenija opresije pod stranom vlascu. Pobuna ciljana primarno protiv Rimljana ali takodje i protiv ustolicenog jevrejskog vodjstva, ucitelja i vladika.

Razbacane literaturne mrvice pomena o "kradljivcima" i ustancima koje se mogu pronaci u jevandjeljima su mozda ostavstine komadica citave price koja nije mogla biti ispricana, barem ne otvoreno."

 

[sasasta]

MIT

 

[bas kao]

Znacajno, ovo je jedini Stefan koga Jozef spominje u svim svojim radovima. (Josephus, Antiquities, 20:113-114, War of Jews 2:228-229.)

znaci u razmaku od tih 20+ nije bilo Stefana za pominjanje, ili ovakve podudarnosti:

Zanimljivo je da se obe price vrte oko Stefana, koji je napadnut, od rulje, i u oba slucaja napad je na drumu van grada Jerusalema. Tu se medjutim slicnosti razilaze.

jedno je rulja u religioznom konktekstu, a drugo su razbojnici koji pljackaju - autorka i sama kaze da je tu kraj slicnostima, ali ja ne vidim ni te slicnosti osim istog imena

Da li je moguce, da je ono sto Novi Zavjet naziva rani hriscanski pokret, da je to u drugim izvorima opisano kao nesto drugo? Jevrejski pobunjenici?

pa zato je Hristos i raspet, rimskom okupatoru je predstavljen kao pobunjenik od farisejskih izdajnika, a pobuna je bilo i pre i posle; mnogi jevreji su i od Hrista ocekivali da ih povede u ustanak, a potom znamo kako se zavrsio 70. godine, koliko su platili zivotima
a zilota je bilo i pre genocida https://en.wikipedia.org/wiki/Zealots

Imena nekoliko Isusovih sljedbenika, Simon Zelot (zagrizeni), Juda Iskariot (kasapin), Simon Bariona (Odani), takodje bi cini se bili prikladnije smjesteni u drugacije, ustanicko vrijeme.

ovde se vidi koliko je autorka suplja, a taman sam hteo da je pohvalim

History[edit]​

Josephus' Jewish Antiquities[3] states that there were three main Jewish sects at this time, the Pharisees, the Sadducees, and the Essenes. The Zealots were a "fourth sect", founded by Judas of Galilee (also called Judas of Gamala) in the year 6 CE against the Census of Quirinius, shortly after the Roman Empire declared what had most recently been the tetrarchy of Herod Archelaus to be a Roman province. According to Josephus, they "agree in all other things with the Pharisaic notions; but they have an inviolable attachment to liberty, and say that God is to be their only Ruler and Lord." (18.1.6)

 

[Nina]

Lena Einhorn je u nekoliko predavanja i u jednoj knjizi predstavila dokaze da je vrijeme Novozavjetnih dogadjaja u stvari dosljedno 50-tim godinama nove ere a ne kako ih Biblija stavlja u 30-te godine nove ere. Sto je najzanimljive je da kroz to istrazivanje Lena nudi dokaze da je Isus bio Egipatski Mag koji je tamo izucio magiju, i da je bio vodja oruzane pobune protiv Rima na Maslinovoj Gori kod Jerusalima.

Mitovi i legende Lene Einhorn, bivse doktorke, rediteljke i pisca " verske naucne fantastike"
Tema zakljucana