N3M0N
Ističe se
- Poruka
- 2.015
Slava je staroslovenski običaj a kasnije su ga hrišćani preuzeli. Navodno su porodice kod starih Slovena posvećivale jedan dan u godini jednom od njihovih predaka. Tako sam bar ja čuo...
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
A ko je govorio o 'aneksiji'? Pričasmo o okupaciji.
U periodu od 1878. do 1918. godine Bosna i Hercegovina nije bila pod austrougarskom okupacijom (iako se mnogi ne bi složili; zaostavština propagandističke terminologije).
A ko je govorio o 'aneksiji'? Pričasmo o okupaciji.
U periodu od 1878. do 1918. godine Bosna i Hercegovina nije bila pod austrougarskom okupacijom (iako se mnogi ne bi složili; zaostavština propagandističke terminologije).
Slava je staroslovenski običaj a kasnije su ga hrišćani preuzeli. Navodno su porodice kod starih Slovena posvećivale jedan dan u godini jednom od njihovih predaka. Tako sam bar ja čuo...
U pravu si poštovani prijatelju slažem se potpuno.Pardon, prva brojka je ovdje trebala bit' 1908... (aneksija, tj. svršetak okupacije i kraj vanrednog stanja kroz 1909. i 1910).
Može se tako reći da poslije formalne aneksije
U pravu si poštovani prijatelju slažem se potpuno.
Pa u čemu je onda problem? Kako nešto može biti okupacija u vrijeme punopravnog međunarodnog priznanja i redovnog uređenog stanja, decenijama?
Nijedan slovenski narod nije slavio Slavu, pa to ne čini ni danas osim Crnogoraca i drugih pod njihovim kulturnim uticajem.
Ne vidim problem, oblast koja je okupirana kasnije je anektirana, a na te zemlje su imale aspiracije i Kraljevina Crna Gora i Kraljevina Srbija.
Aman prestani više lupetati notorne budalaštine. Bez uvrede, ali to je istina samo unutar tvoje glave i nigdje izvan!![]()
Slava je staroslovenski običaj a kasnije su ga hrišćani preuzeli. Navodno su porodice kod starih Slovena posvećivale jedan dan u godini jednom od njihovih predaka. Tako sam bar ja čuo...
OK = "odustajem od tih tvrdnji i više neću dosađivati forumu pominjanjem nečega što niko živ ne može dokazati i u šta niko sem mene ne vjeruje"?
U BiH ima skoro šest hiljada srpskih prezimena koja se vezuju za 72 slave. Ako je kod istog prezimena zastupljena samo jedna krsna slava nesumnjivo je da se radi o jednom plemenu (rodu).
Kovačević je je najraširenije srpsko prezime u BiH. Za ovo prezime vezano je čak dvadeset različitih slava. Rasprostranjeni su od Bihaća, Krupe i Petrovca, preko Banje Luke, Teslića i Sarajeva, do Višegrada i Vlasenice.
Ako je kod istog prezimena zastupljena samo jedna krsna slava nesumnjivo je da se radi o jednom plemenu (rodu). To se prezimena: Agbaba, Agić, Baroš, Belenzada, Beronja, Bokan, Bratić, Višekruna, Vještica, Yepina, Kopanja, Kotur, Karakaš, Mazalica, Macura, Praštalo, Ribić, Tegeltija, Tolimir, Furtula, Čenić, Čorokalo, Šoja, Šerbula...
Kod prezimena kod kojih nosioci jednog prezimena imaju jednu krsnu slavu, a u nekim mjestima je kod njih zabilježena druga slava, došlo je do promjene prvobitne slave. Do promjene krsne slave dolazilo je rijetko i to su najčešće pojedinačni slučajevi (kad siromašni mladoženja prihvati slavu svoje bogate nevjeste ili kad mladoženja prihvati nevjestinu slavu jer u njenoj porodici nema muških potomaka koji bi je dalje slavili). Takvi slučajevi zabilježeni su kod prezimena: Amiyić, Arežina, Berić, Balaban, Basara, Bilbija, Brkljač, Bundalo, Bursać, Gaćeša, Grubor, Drljača, Dubajić, Jungić, Kecman, Kočić, Miljuš, Momić, Obućina, Opačić, Sabljić, Stupar, Tintor, Travar, Ćulum, Hrvaćanin, Čađo, Čeko, Šakota, Šarenac, Šolaja...
http://www.rodoslov.ba/pages/view_zanimljivosti/62
Недостају овде два етнографска прилога о слави код Влаха источне Србије,
о којој владају два опречна мишљења:
прво: слава код Влаха озбиљан је "доказ" да су Власи Срби, и
друго: слава код Влаха показује да слава није само српски обичај.
http://www.vestinet.rs/pogledi/muslimani-pre-i-posle-dolaska-turaka-na-balkanBaveći se terenskim istraživanjima u vezi porekla i islamizacije na Sjeničko-pešterskoj visoravni i Polimlju, kao i u celoj Staroj Raškoj, neki najstariji muslimani i muškog i posebno ženskog pola svojim kazivanjima vezana za narodne tradicije dali su mi šlagvort da se malo više zainteresujem za ostatke kulta sv.Save kod muslimanske populacije. Moram priznati da sam bio iznenađen odgovorima na neka moja pitanja koja sam postavljao nastarijim kazivačima. Nevedim neke primere.
U razgovoru sa Alijom Tarićem iz sjeničkog sela Kladnice, koji je tada imao 94 godina (umro u 98. 1990.godine)postavio sam mu, između ostalih i sledeće pitanje: «Amidža, zašto često pominješ Savindan u vezi nekog događaj kao za Savindan, po Savindanu». Odgovorio je kratko: «Ovo je zavetna zemlja». U vezi sa tim pitanjem nije više ništa hteo da mi kaže.
U selu Papiće na Pešterskoj visoravni najstarija žena Zada Papić, koja je tada imala 98, a umrla je 1996. u 108.godini, mi je takođe dala interesantan odgvor. Rekao sam joj da su mi pričali da se za Savindan u mnogim muslimanskim kućama sprema neko posebno jelo pa me interesuje koje je to jelo i zašto to muslimanke rade. «Moj sinko, to jelo je masenica, a tako je radila i moja majka i moja bijača (baba)». Takođe mi je rekla «da za Savicu mora spremiti masenicu».
Ima neka knjiga baš iz BiH koja se bavi time...ne mogu se sjetiti kako se zove...ima je na scribdu i vrlo poznata; bavi se baš pitanjem slave i prezimena i uopšteno etnologije bosansko-hercegovačkih Srba...
Zvuči poznato..?
P. S. Evo je, pronađoh: Ђ. Јагњатовић, Презимена Срба у Босни, Просвета-Трговина, Сомбор 1993.
Slavene pobratime koliko god se prikrivalo ostaje činjenica, kod Crnogoraca Slava je brastvenički običaj proslavljanja paganskih kućnih bogova zaštitnika domorodačkog panteona romanizovanih domorodaca Balkana, dok je Slava kod Srba proslavljanje hrišćanskih svetaca zaštitnika hristijanizovanih Slovenskih došljaka. Razlika između ova dva običajha, spojenih u jedan jednakim naziovom, je u tome da je prvi isključivo brastvenički običaj, a drugi opšti, plemenski, seoski, strukovni, čak narodni, bičaj, koji zajedno proslavljaju raznobrastvenici. Nikad se u Crnoj Gori nije proslavljala takva Slava, čak ni pored torture SPC da nametne "Školsku slavu" ona se ne proslavlja, jedanko kao što niko kod Srba nije slavio brastvenički običaj, osim možda kod onih koji su porijeklom iz Crne Gore, ili kod onih koji su pod uticajem doseljenika iz Crne Gore, prihjvatili taj običaj
Dokle više jedne te iste neistine da se donose na forum???
1. Nisu dva-tri izvora, već veliki korpus pisanih istorijskih izvora, vizantijskih i drugih; daleko više od 2-3 spisa
2. Najstariji sačuvani prepis DAI je sa Peloponeza iz XI stoljeća. Mogu ti koji izmišljaju i zlonamjerno šire laž da pišu koliko god hoće da je najstariji prepis iz XVI stoljeća, preskačući starije, ali hiljadu puta ponovljena laž ne može i neće ipak postati istinom
3. Seoba Srba i Slovena nije potvrđena samo strogo govoreći u pisanim izvorima, već interdisciplinarnim metodom, sa stanovišta arheologije, etnologije, antropologije, filoloških studija, itd...
Nije niko dokazao da su se Sloveni selili sa Balkana. Sloveni su se doselili na Balkansko poluostrvo u VI i VII stoljeću.
Здраво Славене.
Годинама се држиш исте приче.
Позиваш се на научне методе, али објасни како је Порфирогенитово писање историјски извор. Није научник, није историчар, није савременик догађаја о којима пише, па по тим критеријумима и ја могу да пишем о догађајима од пре 300 год. а ти се слободно позови на мене.
Сви који се позивају на његово писање су злонамерни, и из те зле намере су настали тобоже и још неки докази.
Али после скоро два века нема више будала које наседају на те глупости, људи прате нова открића и управљају се према њима.
У доба општедоступног образовања и знања, има будала које пишу ово.
Одбацимо онда и Тита Ливија, Мавра Орбина, Беду Венерабилиса.
Битно је на основу чега пише Константин - а то су извештаји и списи из цариградске архиве, подаци са терена од разних ромејских званичника и понешто што је до њега доспело усменим путем (при доласку Михајла Вишевића у Цариград на пример). Не лупа он напамет, човек је на челу најдуговечније светске државе, справља своме наследнику упутство за вођење спољне политике.
Сви хроничари из доба Ираклија говоре готово искључиво о опсади Цариграда 626. године и о мало чему другом, барем што се тиче овог дела света. Шта ти значи ово "то сведочење се не важи", не разумем?Ја написах да Порфирогенитово писаније није прихватљиво са аспекта научне методологије, и не спомињем друге.
Где имаш да он иза неке изнешене тврдње наводи извор? (Рече ми један човек)
А какав однос да имамо према неколицини хроничара из доба Ираклије који не спомињу никакву сеобу народа, нити долазак Срба, већ наводе четри словенска племена (Анте, Склавине и још два чија имена нисам запамтио) која су упала на Балкан искључиво да би ратовали, неки заједно са Аварима... То сведочење се не важи зар не?
Да ипак лупа, или је погрешно обавештен, је његова тврдња да су Срби по други пут преко војног заповедника Београда тражили нову територију од Ираклије. А доказано је да у то време Београд није био у рукама Ромеје, као ни готово цео Балкан који је био под контролом Авара.
Уосталом у време Ираклије нигде на Балкану се не спомиње српско име у смислу народа, то ће се јавити тек касније, Али Порфирогенит ни о томе није био обавештен.
Када се један сумњив извор квалификује као крунски и око њега гради лажна историја, онда иза тога стоје јаки интереси против које је тешко борити се. Неки одмах поклекну, али неки не.
Сви хроничари из доба Ираклија говоре готово искључиво о опсади Цариграда 626. године и о мало чему другом, барем што се тиче овог дела света. Шта ти значи ово "то сведочење се не важи", не разумем?
Имај у виду два конструкта која Константин жели нарацијом да одржи у овом питању - да су Срби добили дозволу од Ираклија да се доселе (тешко да им је он могао то забранити а било каква дозвола је могла бити само крајње формална) и да Срби никад нису били вазали Бугара већ само Ромеја, од почетка. Дакле истиче се идеолошка претензија на владање Србијом, макар посредно, преко вазалних односа. А да би се та наративна нота довела у логички след иде она прича о тобожњем посредовању стратега Београда
Ето, ије било тешко да се покаже како су неисторијски разлози утицали на Порфирогенитово дело.
Закључак је више него јасан.