Сада ћу ти објаснити. Ако је и сам Скок Хрват и један од признатих стручњака за ономастику тог времена, он потпуно и дрско негира постојање Бугара у Македонији, и не само то, већ и етноним" Бугари " који је по њему грчки изум, који је заменио ранији израз "Склави". У ствари Скок тврди да је назив Бугари коришћен за два различита народа, турански и словенски, Овим изјавама је негирао спајање Бугара и Словена у један заједнички бугарски народ током векова. То је, наравно, изазвало полемику са делом бугарске научне елите тог времена.
Слично свом мишљењу о Бугарима, Скок је присталица идеје да су се Албанци појавили доласком Турака, али не раније.
У ствари Скок тврди да је назив Бугари коришћен за два различита народа, турански и словенски, Овим изјавама је негирао спајање Бугара и Словена у један заједнички бугарски народ током векова.
Čemu tako gnevne reakcije? Ukoliko se nacionalni mit ugradi u istoriografiju time se preuzima i sav rizik da i osnivački mit bude podvrgavan kritici - ne možeš da zahrevaš da se istorija prilagođava nacionalnom mitu, koliko god on bio voljom nekih ugrađen u nacionalnu svest.
Još jednom: čovek samo konstatuje činjenično stanje. Narativ o “spajanju” je nacional-romantičarska konstrukcija bugarskih nacionalista koji su u širili Slavjanofili jer im je u doba kad je Turska tiranisala i eksploatisala mase Slovena ideja turske države Onogura koji vladaju nad Slovenima i onda iz sopstvenih interesa a ne slovenskih donose odluku o prelasku na hrišćanstvo bila neprihvatljiva.
Mit bugarske nacije u formiranju se lako proširio, tako da sada svaka istorija ima problem da su tvrdnje iznešene u njoj u koliziji sa nalazima DNK analiza i paleogenetike - kako objasniti pronalazak DNK markera karakterističnih za indoiranske narode a ne govornike lir-turskog jezika? Kolega
@Sofia100 je to lepo primetio - sva je prilika da je Asparuhovih Bulgara bilo mnogo manje od Slovena i da nisu preživeli pad Prvog bugarskog carstva u nekom prevelikom broju.
a) Kako ta teorija o “spajanju” naroda objašnjava prostu činjenicu da u savremenom bugarskom NEMA NI JEDNE REČI IZ JEZIKA PROTOBUGARA?
b) Još jednom: Rezultati DNK analize isključuju svaku mogućnost da je do toga došlo.
c) Nijakvo spajanje Asparihovoh Turaka i pokorenih Slovena/Anta ne implicira da su i okolni narodi kao Makedonci i Srbi nekakav “deo” - ta teorija je dovela do toga da je Bugarska tokom Prvog svetskog rata zahtevala i potpuno uništenje Srbije, i nasilnu asimilaciju Srba svim sredstvima, i fizičko uništenje srpske intelektualne elite koja je tome smetala. To isto je navelo Radoslavova i Ferdinanda i da iznesu teritorijalne zahteve od K und k Austrougarske i Nemačke koji su doveli do toga da Berlin i Beč počnu razgovore i o
bugarskom pitanju kao o nastavku srpskog problema.
Arheologija, genetika i lingvistika neprekidno šibaju po teoriji koja može da se brani samo pomoću bugarskih teritorijalnih aspiracija i ničeg više: Slovseni su nazvani po državi onogurskih Turaka, u suprotnom bi bugarski bio mešavina slovenskog i onogurskog turskog, ali bugarski jezik to nije => Sloveni Asparuhove i Krumove carevine su bili potpuno podložni, kao Srbi, Bugari i Hrvati u Bosni Osmanlijama - Bugari se sada identifikuju sa Asparuhovim Bulgarima isto kao što su se i Bošnjaci samoidentifikovali kao “Turci” - koje su sličnosti između Bugara i Čuvaša? Nema ih mnogo, osim pozajmljenica iz ruskog i šaz turskih jezika (mainstream Turkish), i izvesnih “etnografskih sličnosti”. Ovde je kolega iz Dimitrovgrada pokazao i fotografije šubara kao “dokaz” da su ih nosili i Asparuhovi Bulgari - nisu, to je moda po ukusu Otomanske imperije, kao i oni opanci sa šiljastim vrhom: nose se u Šumadiji, međutim, nosili su se i u Bugarskoj, Turskoj, i na Bliskom istoku: neki od starih bliskoistočnih vladara na slikama nose upravo takve molasine sa šiljastim vrhom - najpraktičnije moguće ukoliko se nema dovoljno meke jelenje kože za mokasine severnoameričkih Indijanaca.
Da Bugari nisu Slovenski narod doskusija bi se odvijala na engleskom, to je bar jasno.