Историја Бугара

Evo kako je poznati velikobugarski geograf Jovan Cvijić ucrtavao nekakve Šope na karti i tvrdio da neki ljudi na jugu Srbije imaju šopsko poreklo, a sve sa ciljem da ih Bugarizuje u svom krvoločnom velikobugarskom zločinačkom poduhvatu. Ove karte su proizvod velikobugarskih pretenzija na teritoriju Srbije 😂
Pogledajte prilog 1384247Pogledajte prilog 1384248
Egzonim ne dokazuje ništa. Pokaži neki originalni dokument gde Srbi iz jigoistočne Srbije sami sebe nazivali “Šopi”, hajde, pokaži neki dokaz da su ljudi odatle sami sebe zvali Šopi.

Šopa u Srbiji ima ukupno 256. Sledeće pitanje?
 
Poslednja izmena od moderatora:
To što se tebi ne dopada postojanje staroštokavskog Timočko-lužničkog dijalekta a još manje Lužnicko Zaplanje nema nikakvog uticaja na dotični dijalekt. Govornicima tog dijalekta za bugarski jezik treba prevodilac isto kao i nekom iz Beograda. Leksičke razlike u odnosu na bugarski su dovoljne da nema nade da se normalno razgovara, moguće je samo tumačenje onog što druga strana hoće da kaže.

Ti i @Nenad1331 ste učili bugarski u školi, koristite ga svakodnevno (maternji jezik) pa razumete baš sve što se kaže na bilo kom bugarskom dijalektu, ali to ne znači da je govornicima Timočko-lužničkog bugarski nešto posebno razumljiv.

Pored negiranja postojanja Srba u Srbiji istočno od Velike i Južne Morave sad negiraš i postojanje makedonskog književnog jezika - jezik se razlikuje od dijalekta po tome što je standardizovan, a bugarski i makedonski iako iz iste grupe nemaju isti dijalekt za osnovu. Ukoliko postoji poseban srpski jezik u odnosu na hrvatski onda tek postoji i poseban makedonski u odnosu na bugarski - razlike su prosto veće. To što ima velikih preklapanja ne menja stvar - standardizovani su različiti dijalekti, a makedonski govori su daleko zapadno od Jatove granice. Što se tiče govora Rodopa može da se samo konstatuje da je na žalost deo makedonskog naroda ostao da živi u Bugarskoj gde je izložen konstantnoj bugarizaciji. Time što je uspešno izvršena bugarizacija ove ili one etničke grupe ili celog naroda ne menja činjenicu da je bugarizacija sprovedena i da se sada vide samo rezultati te bugarizacije.

@Manga Hilux
Када сам уопште расправљао да ли има Срба источно од Велике Мораве?. Рекао сам само да је област источно од Лесковца билa насељенa крајем 19. века колонистима са Косова.
Бугарски и македонски немају исту основу ? Чекај, зар језичка основа није првенствено морфолошка? Па, онда заправо имају исту основу.
Ајде сад, ако мени не верујеш , да ли бар верујеш једном од највећих слависта по питању македонског језика 20. века. – Селишчев – Истина, никада није штампан у Македонији – па и никада неће бити. Ево зашто (уз љубазни превод подвучене реченице):

"Македонија је колевка старе и нове бугарске књижевности. Македонија је колевка бугарског препорода. Oдакле су кренули рани будитељи бугарског народа. Тамо су писали књиге простим некњижевним језиком у корист народа"

Ове речи и даље изазивају панику у Скопљу и звуче као страшна и неизбежна пресуда и после више од 100 година.


1690334068750.png
1690334844706.png


1690334868898.png
 
Milovan Pizari o bugarskom genocidu nad Srbima:

Bugarizacija istočne i južne Srbije i Makedonije – cilj posebnih politika u Prvom svetskom ratu​

Srpski civili odvođeni su u 22 bugarska logora tokom Prvog svetskog rata, kaže za RTS istoričar Milovan Pizari, koji je istraživao zločine nad Srbima u Velikom ratu. Jedini cilj ovakvih posebnih politika prema određenim kategorijama stanovništva bila je bugarizacija istočne i južne Srbije, pa i Makedonije, ističe Pizari.​

Milovan Pizari je, gostujući u Jutarnjem programu RTS-a, govorio o svom istraživanju na temu zločina nad Srbima u Prvom svetskom ratu, ističući da mu je najveći problem bio da napravi selekciju prikupljenog materijala – pošto je, ističe, došao do mnogo dokumenata i svedočenja.

Istoričar Milovan Pizari u Jutarnjem programu RTS-a

Saznanja do kojih je došao stavio je u knjigu, koju je Arhiv Vojvodine 2019. godine objavio na italijanskom, a ove godine i na srpskom jeziku.

"Bavim se uglavnom zločinima nad civilima koje su počinile najvećim delom bugarske okupacione vlasti od 1915. do 1918. godine. Kada govorimo o zločinima, govorimo o deportaciji nekoliko desetina hiljada ljudi, civila, žena i dece u bugarske logore. Govorimo o masakrima nad civilima u selima koja su potpuno uništena, o posebnim politikama prema određenim kategorijama stanovništva, a jedini cilj tih politika je bila bugarizacija istočne i južne Srbije, pa i Makedonije. Pokušaj na neki način da se istrebi srpsko stanovništvo koje je tu živelo", objašnjava Pizari, koji je na ovu temu doktorirao u Veneciji.

Za ovakve tvrdnje poziva se na dokumente i svedočenja iz arhiva u našoj zemlji, ali i na originalna bugarska dokumenta objavljena 1915, 1916, 1917. godine. Tu se, ističe, tačno vidi kako se i šta dešavalo, a svi podaci se slažu, bez obzira na to iz kojih izvora dolaze.

"Kad pročitate svedočenja žena ili muškaraca koji su se vratili iz nekog logora u Bugarskoj u kojem su bili dve-tri godine, gde su ljudi oko njih umirali od gladi, bolesti, iz raznih drugih razloga, kad imate gomilu tih svedočenja – vrlo je teško izabrati nekoliko njih na osnovu kojih ćete dati opis uslova života u tom logoru. Tako da moj problem nisu bili kontradiktorni podaci", ističe istoričar.

Posebno ga je, kaže, iznenadilo pitanje deportacije.

"Navikli smo, kada je u pitanju deportacija civila, da odmah pomislimo na Drugi svetski rat. Međutim, ovde se vidi da je to postojalo i ranije, u Prvom svetskom ratu. Važno je napomenuti – ne govorimo o vojnicima, to je uvek postojalo, govorim o civilima. Civile koji su živeli u svojim kućama, u određenom trenutku bugarske vlasti su u ovom slučaju, mada je bilo deportacije i iz austrougarske okupacione zone, pokupili i odveli u logor. Ili su išli peške ili u vagonima, vozovima, vagonima za stoku. Kada su stizali u Plovdiv, Sofiju i tako dalje, već je bilo mrtvih, umirali su na putu", rekao je Pizari ističući da je pronašao podatke za 22 takva logora.

U svojim radovima bavio se i zločinima nad Romima u Drugom svetskom ratu, za koje su, kaže, važila ista pravila kao za Jevreje.

"Romi su bili žrtve genocida, odnosno rasnog progona, ubijani su u Srbiji pod nemačkom okupacijom, u NDH i širom Evrope, u Rumuniji, Nemačkoj, itd... Kada su Romi u pitanju, jako je bitno govoriti o periodu koji prethodi Drugom svetskom ratu, tokom kojeg su oni žrtve segregacije posebnih rasnih zakona i posebne kontrole, ne samo u nacističkoj Nemačkoj nego i u mnogim zemljama, kao npr. u Švedskoj i Švajcarskoj, u kojima nije postojao nacizam, a koje danas smatramo vrlo civilizovanim zemljama", kaže istoričar.

Napominje da nijedna zemlja neće da govori o zločinima koje su počinile njene vojskovođe, političari, u ime nacije. Što se tiče falsifikovanja istorije, kaže da je to češće situacija sa Drugim svetskim ratom.

"Ako govorimo o ovim prostorima, slučaj Jasenovca je možda najbolji primer. S jedne strane, postoji tendencija u Hrvatskoj da se negira postojanje logora, ili barem da se negira da je ubijen ogroman broj ljudi, a s druge strane postoji tendencija da se taj broj uveća", kaže istoričar.

Tako je, dodaje, i na drugim područjima.

"U Italiji ne možete da govorite o zločinima koje su Italijani počinili, na primer, za vreme Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, Grčkoj i Africi. I dalje ne možete otvoreno da govorite ili nećete naći u knjigama u školi u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Belgiji poglavlja o zločinima, zapravo genocidima, koje su te sile počinile u Africi", ističe Pizari i napominje da su upravo istoričari krivi za falsifikovanje istorije.

https://www.rts.rs/lat/vesti/drustvo/4682888/istoricar-zlocini-nad-srbima-prvi-svetski-rat.html
 
Predstavljanje knjige “Bugari u izvještajima Arčiblada Rajsa 1915-1918” autora Milorada Đošića.

Đošić: Osvijetliti istinu o strašnom zločinu Bugara nad Srbima​

14/05/2023
milorad-djosic-bg-696x392.jpg



BEOGRAD – Milorad Đošić, priređivač i izdavač knjige „Bugari u izvještajima Arčiblada Rajsa 1915-1918“, rekao je Srni da je rad na ovom djelu, koje će 17. maja biti predstavljeno u Bijeljini, započeo u namjeri da osvijetli taj dio stradanja srpskog naroda koji u javnosti van Srbije, nažalost, uglavnom nepoznat.
Đošić je naveo da su Srbi rijetko stradalni narod, a da živjeći u „kulturi zaborava“ nikad nisu upoznati sa dimenzijama zločina koji su počinili Bugari na jugoistoku Srbije u Prvom svjetskom ratu u namjeri da Srbe bugarizuju.

„Nasilna bugarizacija stanovništva, hapšenja, likvidacije, masovne deportacije civila koji su se opirali procesu asimilacije, silovanja, zabrana srpskog jezika i pisma, šajkače, narodnih običaja, crkvenih obreda, samo su segment onog što su činili Bugari za vreme okupacije“, rekao je Đošić, koji je i predsjednik Srpskog kulurnog centra „Ćirilica“.
Đošić je naveo da je istraživanjem koje je radio sa Vesnom Arsić obuhvatilo uglavnom istočni dio Srbije i dio prema Prokuplju, Požarevacu, pa do Surdulice.

„Surdulica je u stvari bila sabirni centar. Iz Surdulice su preko Bugarske za Tursku deportovano 8.000 srpskih devojčica. Bugarska ih je prodala Turskoj i nikada za to nikada nije odgovarao“, istakao je Đošić.

Đošić je ukazao da su za zločine u Srbiji procesuirana samo četiri lica, a da je jedna mala Belgija, koja nije imala veliko stradanje u Prvom svjetskom ratu, procesuirala 67 ljudi.

On je naveo da tačan broj ubijenih nikada nije utvrđen, ali da je samo u vrijeme Topličkog ustanka, kada se narod digao protiv bugarske i austrougarske okupacije stradalo 50.000 Srba.

Đošić, koji je i penzionisano vojno lice i komandant 712. eskadrile za vrijeme rata 1999. godine, rekao je da mu je kao patrioti važno da se istina o stradanju Srba u prošlosti osvijetli i da svaka žrtva dobije dužan pomen.

Da bi se to desilo, kaže on, potrebno je da Srbi, ma gdje se rodili i ma gdje živjeli uspostave duhovnu zajednicu i jedinstvo.
Knjiga „Bugari u izvještajima Arčiblada Rajsa 1915-1918“ ima nešto više od 400 strana i u njoj se nalazi i orginalni tekst Arčibalda Rajsa na francuskom jeziku, 42 fotografija žrtava, geografskih mjesta i dokumenata.

Knjiga posjeduje i registre imena žrtava, ali i zločinaca, odnosno bugarskih vojnika koji su najveće zločine počinili nad starcima, ženama i djecom.

Promocija knjige „Bugari u izvještajima Arčiblada Rajsa 1915-1918“, autora Milorada Đošića i Vesne Arsić biće održana u Muzeju Semberije u Bijeljini 17. maja u 18.00 časova.
(www.palelive.com/Srna)

https://www.palelive.com/djosic-osvijetliti-istinu-o-strasnom-zlocinu-bugara-nad-srbima/
 
Први српски кнез очигледно је био Бугарин, кнез (кан) Кувер.

"Из Македоније се Кувер преселио у средиште данашње Србије, где је, према аутору Осману Каратају, вероватно владао као први српски кнез."

https://sr.m.wikipedia.org/wiki/Кувер_(владар)
Iznosiš tendenciozne laži Osmana Karataja.
 
Interesantno je da @Casual Observer svojata lužnički i pirotsko-dimitrovgradski. Međutim prvi dokument u istoriji napisan na pirotskom dijalektu ima sledeći predgovor:
Из душевного обреда в’ неделных днех слова избрана. На прости язык болгарскій
Čuva se u novosadskom arhivu pod brojem PP 169
Napisao ga je 1764. velikobugarskI propagandista sa srpskim prezimenom, Kiril Živković. Ovaj Velikobugarin je u toku udruženog zločinačkog poduhvata napisao i žitije srpskog svetitelja Save na ruskoslovenskom jeziku.
 
Interesantno je da @Casual Observer svojata lužnički i pirotsko-dimitrovgradski. Međutim prvi dokument u istoriji napisan na pirotskom dijalektu ima sledeći predgovor:

Čuva se u novosadskom arhivu pod brojem PP 169
Napisao ga je 1764. velikobugarskI propagandista sa srpskim prezimenom, Kiril Živković. Ovaj Velikobugarin je u toku udruženog zločinačkog poduhvata napisao i žitije srpskog svetitelja Save na ruskoslovenskom jeziku.
Velikobugarska konstrukcija, nije poslednja.
 
Poštujući pravila foruma, objavljujem izvor sa engleske vikipedije. Srpska istoriografija se trudila da se ovaj dokument sakrije pa nema čak ni svoju stranicu na srpskoj vikipediji niti se spominje u naučnim radovima pisanim na srpskom jeziku.
Temska Manuscript (Bulgarian: Темски ръкопис, Serbian: Темски рукопис/Temski rukopis) is a collection of writings from 1764, compiled by the monk Kiril Zhivkovich (1730–1807) in the Temska Monastery near the village of Temska, in Pirot district.[1] The title of the manuscript is "Из душевного обреда в’ неделных днех слова избрана. На прости язык болгарскій". - "Selected words from the weekly spiritual rituals. In simple Bulgarian language". The manuscript consists of 232 sheets, where 34 writings are collected. The basic languages of the manuscript are the Torlakian dialect and Church Slavonic, with some Russian influences.[2] This manuscript is a monument, reflecting the state of transitional dialects between Bulgarian and Serbian in the middle of 18th century. Today this manuscript is stored in the Library of Matica Srpska in Novi Sad under № PP 169.
 
O bugarizaciji Srba i korišćenim metodama, od tzv “egzarhije” do bajoneta. Inače ovde može da se vidi i geneza teorije o “nacionalno neopredeljenom stanovništvu” koju ovde forsiraju @Boris T, @хан Ацо i @Nenad1331

Takođe može da se vidi i da Šopi u velikoj većini žive na teritoriji današnje zapadne Bugarske, i da se pročita kako je tzv “egzarhija” uticala na širenje bugarske nacionalne svesti zapadno od Jatove granice.

Бугаризација (буг. българизация), побугаризовање, побугаривање(побългаряване) или побугарење, је процес мирног или насилног ширења бугарске културе на просторима Балкана.


Бугарски егзархат​

Главни чланак: Бугарска егзархија
Почетком друге половине 19. века Бугари су затражили успостављање црквене аутокефалности. „Тај њихов егзархат“, како истиче Слободан Јовановић, „одмах је настао да увуче у своје крило све Словене Отоманске царевине, и да им свима без разлике удари бугарско обележје“.[1]

Бугарски егзархисти су од 1870. године нарочито агресивно вршили "побугаривање" у Скопљу, Охриду и Велесу.[2], тако што су подстицали "филетизам", да би се неопредељено становништво изјаснило - као једино под Турцима прихватљиво - да је бугарско. Одговор је највише зависио од постављеног питања, сељаци би били наведени на пожељни одговор. Агенти бугарског Егзархата су сумњичили Србе код Турака речима: Срби су у Отоманској империји једини нелојалан и сумњив народ. Они сањају непрестано о српском царству и одржавају везе са Београдом. То је подстицало непријатељство између турских власти и Срба, доводило до сталних сукоба. Због тога су Турци 1876. године донели наредбу по којој се забрањује "српско име" у Старој Србији и Македонији (Јужној Србији). Од тада су Срби преименовани у пуку "хришћанску рају".

У Велесу се читаву деценију може пратити културна хроника града, у којој је главну реч водио Хаџи Анђелко Палашевић велики трговац. Он је годинама куповао српске књиге; кад-кад и по три, при чему се потписивао као "велики љубитељ књижества". Али 1829. године он иако и даље купује српско штиво, се представља као Анђелко Палашов - "велики љубитељ књижества и нације своје"(?). Бугаризација је у Велесу узела маха, а њен учинак се све више види. Следеће године он је постао сада Палашов - "Болгарин трговац", иако још набавља српске наслове, као "љубитељ српског књижества". Временом све мање узима српске наслове, а све више бугарске. Анђелко се тако "побугарио" иако је читао све време српске књиге и то оне националне тематике.


Западна Бугарска​

Интензивна бугаризације спровођена је у западној Бугарској, између Србије и града Софије, током 19. века. Када је 1878. године било изјашњавање Срба из села и градова који је требало да уђу у састав нове државе Бугарске, видело се да их је 90% било бугаризованих имена и презимена. За то је било довољно да прођу две-три деценије; судећи по променама у списковима пренумераната (претплатника) књига и листова. Али ти становници Шопи су се по свему другом разликовали од Бугара, и огорчено су бранили свој српски етнички идентитет у преко 100 места. Инсистирали су да се као овејани Стари Срјби, прикључе српској браћи у кнежевини Србији.[3] За разлику од других сличних процеса (у других народа!) код Бугара је она вршена сурово - терором, организовано, истрајно; у таласима све јачег интензитета, како је бугарска држава јачала. Срби из софијског окружења именовали су 9. маја 1878. године главне тлачитеље иначе софијске чорбаџије: Илију Димитрија Македонског, Аџи Мана (Хаџи Мано Стојанов) и Димитрија Бичакџијата. Све активности је у то време координисао озлоглашени Бугарски комитет у Софији. Методе су им биле насилне, попут хапшења и пребијања или перфидне - уцене, претње, убеђивања и обећавања.

Бугаризација на жалост и данас тече, јер Бугари не допуштају помисао да у Бугарској живи икаква национална мањина; не пописују се оне ни током државних пописа.


Први светски рат​

Након окупације источних делова Краљевине Србије, Бугарска је те делове поделила на војно-инспекцијске области где је спроводила процес Бугаризације.

Први период бугарске окупације садржао је низ масакара као и систематско елиминисање виђених личности и српске интелигенције.

Широм јужне Србије и Македоније представници свештенства, учитељи и професори, политичари, адвокати, пензионисани државни службеници и разни трговци били су мета овакве политике Радославовљеве владе. За неколико месеци било је на хиљаде жртава, а на хиљаде њих је депортовано у Бугарску. У Македонији већина покоља била је дело комита који су у тамошњем административном систему преузели скоро све функције на локалном и окружном нивоу, заузимајући места среских и окружних начелника, председника општина и обављајући полицијске функције. Њихове акције свакако је увек пратила или подржавала бугарска редовна војска. У источној и јужној Србији, одсуство комита показало је да сву одговорност сноси редовна војска. Елиминација најутицајнијих сталежа била је праћена честим насиљем усмереним ка члановима њихових породица и уопште против читавог цивилног становништва.

Истовремено са масовним и циљаним погубљењима, током 1916. године бугарска влада је започела са спровођењем политичког програма за нове области, чије је тежиште било бугаризација цивилног становништва.


Према планираној процедури на нивоу државе, спроведени су уништавање српске културе – забрана српског језика, уништавање књига, одузимање црквене баштине итд. – и изградња бугарског идентитета – бугарске школе, културна друштва, забрана коресподенције са страним земљама итд. – чему су људи подвргнути силом. Са економског становишта, почео је да се примењује систем реквизиција[4].


https://sr.m.wikipedia.org/wiki/Бугаризација
 
Дакле - ти , поред лажног информација, покушаваш и да сам лажеш безобразно када у теми постоје опције "Претрага".
Свима им је постало јасно да си овде ради провокације и клевете, а ако ускоро не затворимо тему, покушаћу да те супермодерацијом спречим да више пишеш на ову тему.
Šta hoćeš ovime da “dokažeš”. Aposolutno svaki post ti je velikobugarska fikcija.
 
Poštujući pravila foruma, objavljujem izvor sa engleske vikipedije. Srpska istoriografija se trudila da se ovaj dokument sakrije pa nema čak ni svoju stranicu na srpskoj vikipediji niti se spominje u naučnim radovima pisanim na srpskom jeziku.
Tranzicioni dijalekti nastali usled života Srba u susedstvu sa Bugarima ne dokazuju baš ništa od onoga što ovde tvrdiš. Jezik je originalno srpski a ne nekakav “bugarski” kako ti ovde lupaš.

Ko su bili ktitori manastira? Konstantin Dragaš Dejanović i njegova ćerka Jelena. Da li je možda sestrić Cara Dušana nekako bio “Bugarin”?
 
Tranzicioni dijalekti nastali usled života Srba u susedstvu sa Bugarima ne dokazuju baš ništa od onoga što ovde tvrdiš. Jezik je originalno srpski a ne nekakav “bugarski” kako ti ovde lupaš.

Ko su bili ktitori manastira? Konstantin Dragaš Dejanović i njegova ćerka Jelena. Da li je možda sestrić Cara Dušana nekako bio “Bugarin”?
Ma jeste, a do juče si tvrdio da je taj dijalekat nastao pod vlaškim uticajem 😂
 
Бугараши (или бугарофили, бугаромани) је термин с краја 19. века, коришћен за словенски народ из области Македоније и Поморавља, као и за Цинцаре који су били верници Бугарске егзархије. У највећем броју су они себе сматрали Бугарима, т. ј. усвојили бугарску националну свест, а понекад су од стране чета ВМРО-а били принуђени да то постану. Термин је српског порекла, односно тако су Срби називали егзархисте у 19. (од 1870) и почетком 20. века.

https://sr.m.wikipedia.org/wiki/Бугараши
 
Када сам уопште расправљао да ли има Срба источно од Велике Мораве?. Рекао сам само да је област источно од Лесковца билa насељенa крајем 19. века колонистима са Косова.
Бугарски и македонски немају исту основу ? Чекај, зар језичка основа није првенствено морфолошка? Па, онда заправо имају исту основу.
Ајде сад, ако мени не верујеш , да ли бар верујеш једном од највећих слависта по питању македонског језика 20. века. – Селишчев – Истина, никада није штампан у Македонији – па и никада неће бити. Ево зашто (уз љубазни превод подвучене реченице):

"Македонија је колевка старе и нове бугарске књижевности. Македонија је колевка бугарског препорода. Oдакле су кренули рани будитељи бугарског народа. Тамо су писали књиге простим некњижевним језиком у корист народа"

Ове речи и даље изазивају панику у Скопљу и звуче као страшна и неизбежна пресуда и после више од 100 година.


Pogledajte prilog 1384250Pogledajte prilog 1384251

Pogledajte prilog 1384252
Ovim se dokazuju samo velikobugarske aspiracije na Makedoniju i ništa više.
 
Dokaz?? Koje to reči u prizrensko-timočkom su vlaškog porekla? Ponovo pišeš gluposti.
Laprdaš. Između ostalog:
- vurda/urda - čuveni lužnički sir
- vutara/futara - suknja, karakteristična ženska narodna nošnja tog kraja.
- glagol “orati” (oratim, orati, oratite) u smislu ‘svađati se’, od latinskog ‘prate’, držati govor, tj čitati bukvicu. Če si čujemo ratu - svađađemo se. ‘Vi li oratite’? Pa vi razgovarate (sa nekim, zar niste u svađi)?
- komin - kamin, ognjište.
 
Futara je grčka reč. A orata ne znači svađa nego razgovor ili govoriti. To je samo hipoteza da potiče od latinskog ''oratore''. Koren može da bude i od šopske zbirne imenice "ora" što znači ljudi, znači orata može i da označava interakciju između ora tj. ljudi. Oratim-opštim, komuniciram.
Pogledajte prilog 1384259
Od latinskog orare. Ljudi se kaže isto ljudi ili negde ljuđe - stari srpski oblik za množinu, zadržao se u npr devojka/devojke. Te bugarske reči “hora” tamo uopšte nema ni u kom obliku.
 
Када сам уопште расправљао да ли има Срба источно од Велике Мораве?. Рекао сам само да је област источно од Лесковца билa насељенa крајем 19. века колонистима са Косова.
Бугарски и македонски немају исту основу ? Чекај, зар језичка основа није првенствено морфолошка? Па, онда заправо имају исту основу.
Ајде сад, ако мени не верујеш , да ли бар верујеш једном од највећих слависта по питању македонског језика 20. века. – Селишчев – Истина, никада није штампан у Македонији – па и никада неће бити. Ево зашто (уз љубазни превод подвучене реченице):

"Македонија је колевка старе и нове бугарске књижевности. Македонија је колевка бугарског препорода. Oдакле су кренули рани будитељи бугарског народа. Тамо су писали књиге простим некњижевним језиком у корист народа"

Ове речи и даље изазивају панику у Скопљу и звуче као страшна и неизбежна пресуда и после више од 100 година.


Pogledajte prilog 1384250Pogledajte prilog 1384251

Pogledajte prilog 1384252
Када сам уопште расправљао да ли има Срба источно од Велике Мораве?.
Kad smo već kod toga koje je tvoje mišljenje o tome, tj da li priznaješ da ima Srba i istočno od Velike Morave? Ko zna, možda ih nema ni zapadno od nje, tj možda neki misle i da ne treba ni da ih bude?
 
Na podformu istorija postoje teme alternativne istorije poput one o nepostojećim Srbima u Grčkoj ili tema o Šopima gde se od strane pojedinih učesnika aktivno negira posebnost priznate nacionalne manjine ili osporava identitet ljudi, a kao izvor se koriste ultranacionalistički sajtovi poput SrbijaGlobal, HelmCast ili spisi pseudoistoričara. Engleski izvori, pa čak ponekad i srpski izvori se tretiraju od pojedinih učesnika kao velikobugarska propaganda.
Kako onda nazvati one koji kao izvor koriste Gopčevića ili SrbijaGlobal? To nije čak ni velikosrpska propaganda jer su proponenti Velike Srbije bili obrazovani i načitani ljudi poput Moljevića i Dragiše Vasića.
Да па!Да је све јасно не би имали о чему да расправљамо али све то на адекватним темама.
Какве везе има твоја тврдња са правилима форума? - каква пропаганда - ово је сајт за постављање књиге.
Прво ми цитираш правила која јасно говоре да су дозвољени сајтови за постављене књиге, а сад си већ почео да причаш о некаквој пропаганди, што је твоје лично мишљење и уопште нјие ни битно за правила овог форума.
Замолићу те да пазиш шта говориш јер већ сами себи противуречиш .
Као што сам рекао, нисам прекршио правила. Ово чак није ни бугарски сајт и није битно да ли је регистрован под АПР јер нисам копирао никакав текстуални садржај са сајта.
За писмене сам поставио због чега.Јесте бугарски сајт.
 
Да па!Да је све јасно не би имали о чему да расправљамо али све то на адекватним темама.

За писмене сам поставио због чега.Јесте бугарски сајт.
Ти си баш писмен а ја нисам – верујем да су то сви видели! Дакле, сви бугарски сајтови су националистички и треба их забранити! На тему Бугарске?
 

Back
Top