Истина о Сребреници

Dobro ste vi ikako normalani, sta su vam sve servirali?
Nisu Bosnjaci spalili, a potom minirali Sabornu crkvu u Mostaru. Tu je teritoriju pocetkom rata kontrolisala JNA, zatim, u junu 1992. preuzeo HVO, a ne ARBiH. Pogledaj malo operaciju Lipanjske zore / Операција Чагаљ pa ces vidjeti ko je tu bio.
Lipanjske_zore.jpg

Evo ti citat sa srpske wikipedie: Операција Чагаљ Уништене су православне светиње, као што су манастир Житомислић, саборна црква Свете Тројице у Мостару, црква са спомен-костурницом у Пребиловцима, где су биле кости пребиловачких мученика из 1941. године.

Zamisli da ja preporucujem izjave kriminalca Nasera Orica. Isto tako Tomo Kovac je optuzeni ratni zlocinac koji se krije u Srbiji i ni jednja njegova izjava se ne moze smatrati relevantnom za stvarna desavanja u Sarajevu. Gledao sam ta gostovanja kod Marica i mogu ti reci da je 99% izrecenih prica perfidno konstruisana LAZ, koja pada pod najosnovnijim logickim testovima. Poput ove o 3000 ubijenih srpskih civila u upsjednutom Sarajevu.
Ti baš nemaš pojma, pa ova slika koju pokazuješ odslikava stanje na terenu koje je bilo od početka sukoba do kraja rata. Ova crvena linija predstavlja liniju koju su sa jedne strane držali muslimani (od '93 Bošnjaci) a sa druge strane Hrvati a saborna crkva se sve vreme nalazila pod kontrolom muslimanskih snaga.
P.S. ove plave strelic ne označavaju da je neko držao taj deo već plan akcije, pravce napredovanja i zauzimanja. Ja dobro poznajem Mostar i zato nemoj meni prodavati maglu.
 
Ti baš nemaš pojma, pa ova slika koju pokazuješ odslikava stanje na terenu koje je bilo od početka sukoba do kraja rata. Ova crvena linija predstavlja liniju koju su sa jedne strane držali muslimani (od '93 Bošnjaci) a sa druge strane Hrvati a saborna crkva se sve vreme nalazila pod kontrolom muslimanskih snaga.
P.S. ove plave strelic ne označavaju da je neko držao taj deo već plan akcije, pravce napredovanja i zauzimanja. Ja dobro poznajem Mostar i zato nemoj meni prodavati maglu.
Dakle sam si izabrao da vjerujes najprovidnijoj propagandi. Kompletnu lijevu obalu Neretve u Mostaru rat je docekao pod okupacijom JNA (kasnije snagama VRS) i rezervistima. Tako da se i masovni zlocini nad nebranjenim civilnim stanovnistvom, na lijevoj obali Neretve, odvijaju pocinjeni upravo od tih snaga.
Uborak, Sutina, Zalik - Zaboravljeni zločin


TO, a zatim Armija RBiH nisu imali snage da potisnu srpske jedinice. To je ucinjeno od strane HVO u Lipanjskim zorama. Tek kasnije, ARBiH pocinje kontrolisati to podrucje, jer je domicilno stanovnistvo bilo vecinski Bosnjacko, ali znatno poslije spaljivanja Saborne crkve.
 
Poslednja izmena:
Запад и НАТО трупе су биле директни учесник рата
Тај суд је суд побједника који трба да суди пораженим а ту нема правде и истине
Припаганда коју су пласирали преко медија у сврху демонозације непријатеља није истина

Mitropolit Mihailo za Stav: Veličanstveno je dostojanstvo stradalničkog bošnjačkog naroda​

Srbija se mora osloboditi kako bismo se svi oslobodili. Mora se osloboditi zla u sebi da bi se iz pozicije samoubice transformirala u ulogu dobročinitelja sebi i svima drugima. Srbija i kroz historiju i danas ima relevantne i u evropskom kontekstu respektabilne intelektualne elite, ali su one potisnute nacionalističkim i imperijalističkim politikama raznih režima i diktatura. Ona je zarobljena i samozarobljena iluzijama, mitovima i kompleksom veličine. Što prije to shvati, bit će bolje i za nju i za cijeli naš region.​

Razgovarao: MIRZA ABAZ
PODIJELI
99de80047c1258fccd0373faa7d2bc3f.jpg



Njegovo Blaženstvo Arhiepiskop Cetinjski i Mitropolit Crnogorski Mihailo, svjetovnog imena Miraš Dedeić, vrhovni je poglavar Crnogorske pravoslavne crkve. Na mjesto prvog čovjeka ove vjerske institucije došao je nakon smrti dotadašnjeg čelnika Antonija Abramovića, koji je preminuo 1996. godine. Tačnije, mitropolit Mihailo službu je zvanično preuzeo na Badnji dan 1997. godine. Miraš Dedeić završio je studij na Teološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1969. godine, a potom je bio suplent monaške škole u Manastiru Ostrog. Završio je postdiplomske studije na Papskom orijentalnom institutu u Rimu 1973. godine, a nakon toga pohađa Rusku duhovnu akademiju Sv. Sergija u Zagorsku. Radio je pri državnim arhivima u Jugoslaviji, Italiji i Sovjetskom savezu. Rukopoložen je za mirskog pravoslavnog sveštenika u junu 1988. godine u Beču, a bio je i paroh Vaseljenske carigradske patrijaršije u Rimu, gdje je kasnije proizveden u arhimandrita. U crkvi Sv. Paraskeve u Sofiji 1998. godine hirotonisala ga je Bugarska pravoslavna crkva. U Cetinju 31. oktobra 1998. godine introniziran je za mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve.


https://stav.ba/vijest/mitropolit-m...ojanstvo-stradalnickog-bosnjackog-naroda/3897
 
Necemo pricati o Jevrejima, Njemackoj i Holokaustu. Hajde jedan znatno blizi primjer genocida, onaj u Jasenovcu, probaj propustiti kroz tvoju retoriku?
Zaboravljas da se za genocid ne mora desiti da sva populacija bude istrebljena. Cak ne mora niko biti ubijen.

Dovoljne su rijeci, koje li ironije, Ratka Mladica sa skupstinske govornice 12.05.1992. o 6 srpskih strateskih ciljeva (izmedju ostalog i "koridor kroz Podrinje"):

“Prema tome, mi ne možemo očistiti, niti možemo imati rešeto da prosijemo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu. Pa to je … to neće … ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid.“

Nakon toga dovoljno je uzeti popis stanovnistva, ili biracki spisak u podrinjskim opstinama i uporediti sa predratnim. Genocidna namjera je artikulisana 1992. Jos vas je Mladic upozorio na to.
Loše manipulišeš kao i zločinac Alija Izetbegović. Citirao si samo deo navodne izjave HEROJA RATKA MLADIĆA. Momočilo Krajišnik kaže sledeće
______________________________________________________________________________________________________________________________


Momčilo Krajišnik:​

“Samo ja bih htio jedno objašnjenje, pošto sam i ja učestvovao u donošenju tih ciljeva. Mi se moramo opredjeliti u jednom. Prvi cilj je najvažniji i on je za ove ostale ciljeve, svi ostali ciljevi su podtačke prvog. Jesmo li se opredjelili, da se konačno razgraničimo sa druge dvije nacionalne zajednice. Mi ćemo se razdvojiti sa njima, ako se Bosna i Hercegovina pocijepa na troje. … Kad smo govorili da gdje su Srbi, to je srpska teritorija, to je mobilizacija cijelog srpskog naroda, mi ćemo organizovano, korektno našem narodu dati krov nad glavom. PRESELITI ga ako treba, NEĆEMO dovesti u GENOCIDAN položaj."
_____________________________________________________________________________________________________________________________

Srbi su se iselili iz Sarajeva jer neće da dišu pored vas. Ovo je dopunjeno izdanje, obrisanog komentara.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Poznati beogradski patolog Zoran Stanković izjavio je da je tokom obdukcija, koje je radio nad ubijenim srpskim civilima u okolini Srebrenice, Bratunca i Zvornika, zatekao i tijelo jedanaestogodišnjeg dječaka iz Kamenice, kojem je stomak bio rasporen u obliku krsta. Stanković je rekao da su egzekucije u rejonu istočne Bosne najčešće vršene vatrenim oružjem, ali bilo je i slučajeva klanja, odsijecanja glave, ubistava udarcima tupim tvrdim predmetima, zavisno od regije do regije.
Stanković, koji je ekshumacije i obdukcije na području istočne Bosne radio od 1992. do 1996. godine, navodi i da je naišao na slučaj pečenja na ražnju, tzv. bosansko jagnje, a kada je riječ o slučaju iz Kamenice naveo je da se radi o dječaku po prezimenu Stojanović, koji se vratio po psa kada su njegovi napuštali Kamenicu.
- Nakon toga, mi smo ga našli u jednoj jami iznad Zvornika u šumama sa metkom ispaljenim u telo iz blizine, sa trbuhom otvorenim u obliku krsta i odsečenim uvom - navodi Stanković, koji je donedavno bio načelnik Vojnomedicinske akademije u Beogradu.
On je rekao da su prve srpske žrtve, koje su obrađene 1992. godine, bile na Kamenici, na lokaciji Glođanska brda, gdje su pronađene grobnice sa oko 60 tijela, koje su bile na granici sa muslimanskim rovovima.
- Radilo se o ljudima koji su stradali i zatrpani u te rovove. Kao karakteristične povrede tih žrtava je primer mladića Miladina Arsevića iz Arsevića, kome je odsečena glava koja je pronađena u okviru te jame, par metara od tela - kaže Stanković.
On navodi da su nakon toga 1993. godine nađena još neka tijela u okolini Zvornika, a da je potom obrađivana Kravica, gdje je nađeno 34 tijela, dok je u Skelanima obrađeno više od 20 tijela. Takođe, obrađeni su i Fakovići, Ratkovići, kao i 1994. godine stradali u Šekovićima, u selu Jelčići. Stanković navodi da je u Kravici pronađen ubijen Risto Popović, rođen 1920. godine, čiji je sin zarobljen i odveden u Srebrenicu i pogubljen 1993. godine.
- Kada sam bio u Srebrenici 1995. pronašli smo posmrtne ostatke njegovog sina, koji se zvao Kostadin Popović. Njemu je razbijena lobanja sa gornje strane i na ceduljici koja je bila ubačena u vreću sa njim pisalo je da je umro prirodnom smrću. Njemu su takođe bila slomljena lopatična kost i rebra - ističe Stanković.
On kaže da je u Skelanima našao nekoliko ljudi koji su zaklani, kao što je Radoslav Mitrović, „koji je imao prelom lijeve butne kosti i nije mogao da se kreće i nakon toga je zaklan“.
- Tu smo našli i zaklanu Radoslavu Kovačević, koja je rođena 1918. ili 1920. godine. Našli smo i skoro celu porodicu Novaka Ristića, njegovu ženu i kćer, dok mu nismo našli sina. Našli smo i njihovu dalju rođaku Milenu Ristić, koja je bila zaklana i odsečeni su joj prsti na obe šake - navodi Stanković.
On kaže da su u Skelanima nađeni samo dijelovi kostiju stradalih Rankića iz Brežana, oca i dva sina.
Stanković je rekao da je radio odbdukciju četvorice Srba iz Milića, koje su čak 1996. godinu dana poslije završetka rata, oko Srebrenice, gdje su sjekli drva, zarobile zaostale grupe muslimana.
- Te muslimane je posle uhvatila policija Republike Srpske i oni su bili u Zvorniku zatvoreni. Održano je suđenje u Bijeljini, ali pre toga smo pronašli neke delove nastradalih - kaže Stanković.
On navodi da je pronađeno jedno ili dva tijela koja su bila presječena u predjelu butnih kostiju, odnosno, „najvjerovatnije testerom su presječene noge i iznad karličnog pojasa presečen trup, koji je potom bio ugljenisan“.
- Kosti su bile sečene ravno kako u predelu donjih ekstremiteta tako u predelu grudi i kičme što ukazuje na testeru - dodao je Stanković.
Prema njegovim riječima, uhvaćeni muslimani su dali izjave policiji u Zvorniku i priznanja na osnovu čega se može zaključiti da su pekli „bosansko jagnje“.
- To podrazumeva da se ti odsečeni delovi stave u trbuh i onda se zajedno peku i okreću na ražnju - pojasnio je Stanković.
On je dodao da su, međutim, nakon suđenja u Bijeljini ti muslimani razmijenjeni za neke ljude iz Tuzle i „to se na tome završilo“.
 
BECIROVIC HALIL (29) ratni zarobljenik
Kao sto sam i ranije izjavljivao mogu i sada da izjavim da sam poslije prebjega u Cersku ukljucio se u vojnu formaciju BiH i bio sam cijelo vrijeme pripadnik II pjesadijske cete Ceranskog odreda. Komandir cete bio je Aljukic Besir, nastavnik i rez. starjesina rodom iz Nedjeljista, a radio je i zivio u Cerskoj. Poznato mi je da je glavni komandant bio Ferid Hodzic, a njegov zamjenik Mekanic Becir. U Cerskoj je bilo jos oko 8 ceta. Prva ceta je bila u Kaldrmici, a komandir je bio Semso Salihovic, druga ceta je bila moja, treca ceta je bila na Grobicu sa komandirom Velic Mehom, a kasnije ga je zamjenio Muminovic Saban, cetvrta ceta je u Gobeljama, ciji komandir je Fadil Gobeljic, peta ceta je iz Rovasa, a komandir je bio Sabanije Hukic, sesta ceta na Macesima, a komandir je bio Fikret kome ne znam prezime, sedma ceta je bila u Tolovicima, ne znam ko je bio komandir, osma ceta je bila u Skugricima, a komandir joj je bio Mirsad "Skejo", ne znam mu prezime, ali mi je poznato da je strucan bio za miniranje i postavljanje mina i licno sam ga poznavao. Bila je jos jedna ceta u Gornjoj Mahali, ciji komandir je bio Ejub Dedic. Mogu da napomenem da je kasnije cetu iz Skugrica preuzeo Murat Pobudjak, dok je Mirsad "Skejo" presao u komandu kod Ferida i Becira.
Sto se tice moje grupe u kojoj sam bio i kojom je komandovao Aljukic Besir, a koja je napadala na srpske polozaje u selu Rogosija, pored nas dvojice bili su i sledeci vojnici: Siljkovic Sadif, sin Hasibov i nosio je PM-53, Siljkovic Emin, sin Sabana - PAP, Becirovic Redjo, sin Hasana - PAP, Siljkovic Murat, sin Edhema - lov. puska sacmarica, Karic Smajo iz Cerske - AP, ucitelj Hasan sa rucnim bacacem i Celebic Isan, sin Alije iz Cerske. Svi smo ucestvovali u napadu na srpske polozaje iz pravca Mejtefa.
Takodje mi je poznato da je selo Rogosija popaljeno prije slucaja masakra nad Srbima na Rogosiji. Znam da je dosla naredba iz komande da se izvrsi izvidjanje tog sela, a zatim da se u isto udje i da se popali. Grupu je vodio Korkutovic Ibrahim, sin Mehe zv. "Tajo", a pored njega su jos bili i Korkutovic Hamdija, Korkutovic Ibran, Becirovic Husein, star oko 30 godina, Becirovic Fadil, sin Fehima, Korkutovic Fadil sin Sulje, Korkutovic Suljo, sin Reufa, Korkutovic Nedzib, sin Becira, Korkutovic Abid, sin Becira, i dr. kojih se ne mogu sjetiti. Ja sam se tada nalazio da Dugoj njivi. Licno mi je poznato da je Zorkinu kucu zapalio Korkutovic Ibrahim, zv. Tajo, jer mi je on to i rekao, a iz kuce je odnio brasno, krompir i rakiju. Tada su izgorjele i kuce vl. Ascarica, i ostalih mjestana iz Rogosije.
Sto se tice paljenja sela Metaljke licno mi je poznato da je to uradila moja Druga ceta pod komandom Aljukic Besira. Ne mogu se sjetiti tacnog datuma, ali znam da je bilo negdje pocetkom ratnih dejstava, i to poslije podne. Ja sam se nalazio iznad sela Metaljka u blizini jedne stale koja se nalazi ispod puta Metaljka - Medos. Jednu flasu s benzinom nosio je Sejmenovic Dzemail iz Cerske. Paljenje Metaljke je naredio komandir cete Aljukic Besir. Pored Dzemaila, Metaljku su zapalili Muskic Munib, Becirovic Mevludin, sin Rasima, Bajric Asim, Celebic Hasib, Celebic Hamdija, Hajdarevic Mirsad, Sejmenovic Alija, Velic Cazim, Sejmenovic Emin, Bajric Semso i Avdo, Kurjak Asim. Naime, bilo ih je oko 20 vojnika. Nasi vojnici su prvo malo zapucali, a zatim usli u selo i zapalili sve kuce i stale, kao i ostalo sto je moglo da gori.
Pocetkom ove godine kada su napadnuti svi srpski polozaji i na Ilijinom brdu, Rogosiji, Metaljci i Vandzicima, poznato mi je da je na selo Vandzice grupu vodio Becirovic Sahbaz, sin Rahmana, a sa njim jos Siljkovic Ibro i Sabanija Hukic. U toj grupi poznato mi je da su bili Aljukic Ibran, koji je nosio rucni bacac, Becirovic Safet, sin Nezirov i Becirovic Mehmedalija, sin Mehe i ostali. Cuo sam od Becirovic Sahbaza da su u toj akciji ubili 7 cetnika od kojih je jedna zena. Kada mi je opisivao jednog sto su ga ubili pretpostavio sam da se radi o Marku Dosicu. Sa Vandzica su donijeli jedno 5 oruzja, a siguran sam da su donijeli jedan PM i jedan pistolj, koji su nasli u jednoj kuci. Pricali su mi da su nasa dvojica ranjena i da su ih malo izvukli i dali im 2 bombe, te da su zapalili selo.
Sto se tice paljenja kuca na Meljenu u selu Nedjeljista, takodje znam da su to uradili Becirovic Avdukadir i Avdurahman. Naime, prvo su zapalili kucu Ljube Prodanovica i iz nje su odnijeli 50 kilograma brasna i nesto soli. Kucu vl. Prodanovic Cana i Radislava zapalili su Becirovic Mujo sin Mumina i Becirovic Ibrahim, sin Ibre, obojica iz Nedjeljista. Akcijom je rukovodio Besir Aljukic, a naredbu je izdao Ferid Hodzic. Ovom prilikom zapaljena je skola u Nedjeljistima. Poznato mi je takodje da ih je sa jednog visa stitio puskomitraljezom "Zbrojovka" Bijelic Veiz. Tada su nasi drzali polozaje na Rogosiji i tu su iz Nedjeljista donosili prasad i tu ih pekli. Ovo se dogodilo poslije podne negdje oko 14,00 casova.
 
SULEJMANOVIC MIRSAD, "SKEJO" ratni zarobljenik
Prije izbijanja rata nalazio sam se u selu Skugric na radnom mjestu magacionera u otkupnom magacinu a ujedno sam bio odbornik u Skupstini opstine Vlasenica. Izbijanjem ratnih dejstava u Cerskoj se formirao krizni stab na cijem celu je bio Ferid Hodzic, a ja sam bio komandir voda u Skugricima. U vodu smo imali oko 40 cijevi raznih kalibara od cega je bilo oko 15 automatskih cijevi. Ceranski odred se formira po dolasku Mekanic Becira iz Srebrenice, a cini mi se da je bilo kraj avgusta ili pocetak septembra. Ja sam tada postavljen za komandira trece cete - Skugrici.
Sto se tice napada na kolonu Boksitovih kamiona koji je izveden 27. 5. 1992. godine u Konjevic Polju poznato mi je da je jedan od organizatora bio Semsudin Salihovic iz Kaldrmice, koji je u saradnji sa Sabic Velidom organizovao ovu zasjedu. Iz Kaldrmice su ucestvovali Osmanovic Musan, Osmanovic Dzemal, sin Ibrahima, Nukic Alija, sin Sade, Mustafic Salim ili je Tahir, Jasarevic Husein iz Razista, sin Fejze. Iz Konjevic Polja je ucestvovao Dedic Fadil i Taranov brat zvani Kobra, dok mu ime ne znam. Takodje napominjem da je u navedenom napadu ucestvovala i jedna grupa iz Pobudja od kojih su mi poznati Mujcinovic Sulejman, Muharemovic Hasan i Omerovic Hamed. Poznato mi je da je grupa sa Pobudja toga dana zarobila jedan kombi plave boje dok su jedno lice ubili i sahranili ga u sljunku pored Jadra. Nije mi licno poznato ko je masakrirao les, ali tvrdim da je uradila navedena grupa sa Pobudja.
Takodje mi je poznato da je tog dana ubijeno sest lica Srba koji su bili u toj koloni, dok je jedan kamion Boksitov zapaljen, a zapalila ga je navedena grupa iz Konjevic Polja.
Napad na srpsko selo Metaljka izveden je 2. 6. 1992. godine, a u napadu su ucestvovali ljudi iz Donje Cerske i Gornje Mahale. Napominjem da je u tom napadu ucestvovala i moja jedinica, to jest jedan dio koji je predvodio moj zamjenik Dedic Ejub, nastavnik u Cerskoj, dok sam ja sa ostatkom jedinice bio u Skugricima, to jest u Podgaju da drzim liniju. Pored Dedica akcijom je rukovodio i Aljukic Besir sa svojom jedinicom iz Donje Cerske, a sve po nalogu komandanta Ferida Hodzica. U napadu na srpsko selo Metaljka ucestvovali su i sledeci: Dedic Nedzad iz Gornje Mahale, Dedic Nijaz, Dedic Kemal, Huseinovic Husein, Dervisevic Hamdija, Dervisevic Samir i Selimovic Zaim i Edo. Znam da je na pomenuto selo ucestvovalo od 30 do 50 ljudi, ali se imena ne mogu sjetiti. U paljenju sela i rusenju nadgrobnih spomenika se posebno isticao Ramo zvani "Mrga" iz Hakalasa kome ne znam prezime i jos njih tri - cetiri iz istog sela, ali ne znam imena.
Svi pomenuti bili su pod direktnom komandom Aljukic Besira iz Nedjeljista, a radio kao nastavnik u Cerskoj.
Napad na srpsko selo Vandzici izveden je 8. 2. 1993. godine u ranim jutarnjim satima, a izvela ga je jedinica iz Rovasa i Interventni vod iz Cerske. Jedinicom iz Rovasa je komandovao Hukic Sabanija iz Rovasa, a Interventnim vodom je komandovao Mehmedovic Ramiz, zvani "Bjelac" iz Rovasa. U tom napadu je islo oko 50 nasih vojnika pod oruzjem i oko 20 bez oruzja. Po povratku iz navedene akcije komandir Hukic Sabanija se hvalio da je ubijeno oko petnaest Srba i da su Vandzici spaljeni. Takodje su rekli da su izgubili jednog borca, dok su dvojica ranjeni i da su ih svukli do jedne slame ispod sela. U tu akciju mi je poznato da je rucni bacac nosio Sejmenovic Ibro, zvani "Inc" iz Rovasa. Takodje mi je poznato da se posebno isticao Mehmedovic Ramiz, koji je nosio sa sobom mitraljez M-84.
Napad na srpsko selo Rogosija izveden je krajem septembra 1992. godine u kome sam licno ucestvovao. Izvidjanje su izvrsili druga ceta pod komandom Aljukic Besira. Sve pripreme oko napada radio je Becir Mekanic, koji je ujedno bio i komandant odreda u Cerskoj. U napadu je ucestvovalo oko 150 ljudi sa oruzjem, a bez oruzja je bilo 80 - 90 ljudi. Okupljanje je bilo u Dugoj njivi kod Ostrog Vrha i to na noc prije izvidjanja napada. Uvodjenje grupa je pocelo oko dva sata poslije pola noci i trajalo je do cetiri sata ujutro. Komandiri grupa bili su Velic Meho iz Gornje Cerske, ja (Sulejmanovic Mirsad), Mustafic Fikret iz Maceha, Dedic Esad, iz Nove Kasabe i Aljukic Besir iz Nedjeljista, koji je ujedno komandovao i komplet akcijom. Ja sam kako rekoh ucestvovao sa grupom od dvadeset pet ljudi. Grupa kojom je komandovao Aljukic Besir napala je iz pravca Mejtefa u Becirovicima, Dedic Esad sa grupom od Korkutovica, grupa Velic Mehe napala je iz pravca Grobica, grupa Mustafic Fikreta napala je sa ledja iz pravca Tikvarica, a ja sam drzao zasjedu u Pantica gaju na putu koji vodi iz Pajica luke na Rogosiju i zadatak mi je bio da sprijecim dolazak pomoci. Znak za napad je bio kad se ispali granata iz rucnog bacaca koji su nosili Ejubovic Hasan i Muminovic Sahman.
Po svrsetku akcije, odnosno kada sam naisao video sam mnogo mrtvih srpskih vojnika bez dijelova tijela, odnosno masakriranih, a pored cisterne vidio sam jednog spaljenog, odnosno pecenog srpskog borca. U prici sam cuo da je Amir Siljkovic iz Gobelje zaklao jednog ranjenog srpskog borca. Poznato mi je da su se u tom napadu posebno isticali sledeci: Velic Meho iz Cerske, Hukic Sabanija iz Rovasa, Mustafic Fikret iz Maceha, Ramo Mehmedovic iz Rovasa, Jahic Muhamed iz Rovasa, Kurtic Hasan, zvani Brgula, Tajo ne znam mu prezime iz Nedjeljista, Becirovic Fadil iz Nedjeljista, Becirovic Munib iz Nedjeljista, Becirovic Sahbaz, Siljkovic Amir iz Gobelja, Dedic Esad iz Nove Kasabe, Becirovic Mujo iz Nedjeljista, Sejmenovic Dzemail iz Rovasa, Sejmenovic Lutvo iz Rovasa. Mogu da izjavim da je bilo dosta mjestana iz Nedjeljista i Gornje Cerske, ali im se ne sjecam imena. Ja sam ucestvovao u akciji na Potajnik u septembru 1992. godine, zatim na Siljkovic kod Kravice 14. 12. 1992. godine, 8. 2. 1993. godine na Ilijino Brdo i 9. 3. 1993. takodje na Ilijino Brdo.
Napad na srpsko selo Kravica je izveden 7. 1. 1993. godine pod komandom Oric Nasera iz Srebrenice. U tom napadu je ucestvovalo oko hiljadu naoruzanih ljudi, a jedinice su bile iz Kamenice, Cerske, Konjevic Polja, Pobudja, Glogove i Srebrenice. Komplet akcijom kako sam vec rekao komandovao je Oric Naser. Poznato mi je da je Cikaric Muhamed iz Kamenice vodio oko 10 ljudi, Salihovic Semsudin je vodio 130 - 150 ljudi iz Cerske, Mujcinovic Sulejman iz Pobudja, zatim Mehic Junuz i Sabic Veiz iz Konjevic Polja i Golic Ejub, zvani Ljubo, koji je vodio jedinicu iz Glogove. Po povratku iz te akcije pricalo se da su pobili oko pedeset srpskih vojnika, medju kojima je bilo zena i staraca, to jest civila. Takodje se prica da su Naserovi vojnici negde u Kajicima uhvatili pet do sest zivih Srba koje su poklali. Kada su se vratili nasi Cerani pricali su da su se posebno istakli Salihovic Semsudin, Mustafic Fikret, Avdic Murat iz Skugrica, Jahic Muhamed, Duric Murat iz Durica kod Vlasenice, Becirovic Munib, Sahbaz, Fadil, Bajro i Mevludin, Muminovic Saban, Osmanovic Musan, Tajo iz Nedjeljista i Mehic Zaim. Znam da je toga dana selo Kravica komplet spaljeno i opljackano i da je najvise opljackanog plijena odneseno u Glogovu.
Negdje u julu mjesecu 1992. godine pravljene su zasjede na putu Zavrs - Vandzici u rejonu Brezove Glavice gdje je ubijen jedan Srbin, a u zasjedi je ucestvovao Avdic Murat, Salihovic Semsudin, Jasarevic Husein, Osmanovic Musan, Osmanovic Djemil, Nukic Alija, Hadzic Safet, Mustafic Sado, Ahmetovic Hajrudin i Ahmet, zatim Avdic Kadir, Zaim i Mirsad. Znam da se radi o covjeku koji je vozio ladu karavanku kada su ga gore navedeni ubili iz zasjede.
Napad na srpska sela Sadice, Lazarevice i Korita izvele su jedinice iz Cerske pod komandom Becira Mekanica koji je i sam ucestvovao u tom napadu. Sela koja sam naveo su spaljena i opljackana, a u njima je ubijeno vise mjestana, to jest civila. Licno sam vidio tada Lazarevic Milana iz Sadica koga su nasi mrtva donijeli na Grobic, a kome je prst sa burmom odsjekao Mustic Fikret iz Kaldrmice. Grupama su komandovali Velic Meho i Masiljevic Esad iz Gradine. Ja sam bio u grupi sa Becirom Mekanicem i napadali smo na kotu Potajnik. Poznato mi je da je Turandzic Semsudin iz Rovasa pustio dvoje srpske djece dok im je prethodno ubio oca i majku. U tom napadu su se narocito isticali Velic Meho, Salihovic Semsudin, Avdic Murat, Brgulja, Tajo, Muminovic Saban, Hukic Sabanija, Mustafic Fikret, Alic Meho, Siljkovic Amir, Popic Rasim, Gobeljic Fadil, Becirovic Sahbaz, Bektasevic Sakib, Sahmanovic Nijaz, Muminovic Sahman, Osmanovic Musan i Music Fikret.
Sto se tice zarobljenih Srba koji su dovedeni u Cersku u zatvor vidio sam Sekulic Branka, Ilic Dragana, Jakova, Andju i jos jedan, cini mi se da se zvao Miso. Na pocetku su ih tukli, a najvise Music Fikret, Salihovic Semsudin, Dedic Esad, Mustafic Fikret. Svi zarobljeni su u januaru mjesecu 1993. godine odvedeni u Srebrenicu, navodno da idu na razmjenu. Takodje mi je poznato da je zenu Andju silovao komandir zatvora u Cerskoj Vejiz Bjelic od Vlasenice koji je kasnije otisao u Tuzlu.
 
MEMISEVIC NURIF (45) iz Bljeceve
Rodjen sam 29. 03. 1948. godine u selu Bljeceva - Bratunac, po zanimanju sam rudar, invalid rada, do izbijanja ratnih sukoba primao sam penziju. Cijeli svoj zivot prozivjeo sam u rodnom selu Bljeceva, te sam oduvijek slovio kao posten radnik i imao dosta prijatelja i medju Srbima i medju muslimanima, sa komsijama Srbima i medju Srbima iz okolnih sela srpskih kao sto su Zagoni, Magasici, Jezestica, Hranca i sire. Ja sam gajio dobre komsijske odnose, te sam kod njih bio rado vidjen gost u svakoj prilici, a i oni kod mene. To nikome nije smetalo niti mi je ko prebacivao za takve moje odnose sve do izbijanja ratnih sukoba. Ja nisam pripadnik ni jedne vojne formacije, a sve do sada sam zivio u svom selu koje je pod kontrolom nasih, muslimanskih snaga kao civil. Medjutim, u selu Bljeceva sa zaseocima Mekotama i Cizmicima formirana je jaca vojna jedinica, a od pripadnika znam sledece:
Djelic (Rame) Ekrem, komandir jedinice; Osmic (Bajre) Zahrudin, zamjenik komandira jedinice; Osmic (Rame) Rasid; Muratovic (Salke) Camil; Muratovic (Camila) Samir; Muratovic (Idriza) Hidajet; Muratovic (Idriza) Abdulah; Muratovic (Ibre) Hamed; Muratovic (Ejuba) Fahrudin; Djelic (Fejze) Senad; Kospic (Rasima) Latif; Kospic (Mustafe) Senahid; Jasarevic (Muje) Fikret; Oric (Nesiba) Bekir; Jasarevic (Muje) Rifo; Jasarevic (Muje) Sadik; Osmic (Musana) Bajro i Mesanovic (Nezira) Nedzib.
Pripadnici te jedinice su zajedno sa jedinicom iz Glogove, koju vodi Ejub Golic iz Glogove, ucestvovali u svim napadima, paljevini srpskih sela Zagoni, Pajici, Hranca, Jezestica, Magasici, Kravica cijela, a pobili su i dosta naroda srpskog. Tako da ja za sve njih ne znam pojedinacno sta je ko uradio, ali za neke znam pa cu otvoreno reci, jer ja svaki zlocin osudjujem. Reci cu posteno posto ste i vi prema meni posteni i ovaj iskaz dajem u ime pravde, svojom voljom, pogotovo sto nisam nateran.
Gvozdenovic Risto iz Magasica doveden je kao zarobljenik u Cizmice, te je smjesten u kucu Muratovic Idriza, tako da je tu boravio 10 dana, a posijle je odveden u nepoznatom pravcu. Makar za mene nepoznatom, a o tome mora svu istinu znati Muratovic Idriz i njegovi sinovi, kao i Ejub Golic i Sabrija Babajic iz Glogove.
Mitrovic Dragomir iz zaseoka Pajici, Hranca, zarobljen je od strane Murata iz Glogove, prezime mu ne znam, i Sabrije Babajica. Doveden je i zatvoren u kucu Muratovic Camila u Cizmicima a tu je ucestvovao i Ibrahimovic (Sulje) Mujo iz Glogove, a o tome svu istinu zna Ejub Golic, komandir jedinice iz Glogove, koja je smjestena u Cizmicima. Kuda je dalje odveden ne znam.
Bozic Milovan iz Magasica dosao je sam do povise sela Cizmici, pjevajuci, vjerovatno pijan. O tome su mi pricali Ibrahim Muratovic i Mustafa Jahic, iz sela Cizmic, te da su Bozic Milovana odveli vojnici Zulfe Tursunovica negdje u pravcu Susnjara.
Vidio sam Micu Milovanovica iz Sasa, on je zarobljen u Glogovoj, a proveo ga je Himzo sa Pala, sin Arifov i zajedno sa Fikretom Jasarevicem, sinom Mujinim iz Bljeceve, odveden je, predat komandantu Oric Naseru. O daljoj sudbini njegovoj ne znam.
Zekic Kosanu i njegog sina Zekic Milana iz Bljeceve ubio je Salih Omerovic, sin Hakijin iz Glogove, zajedno sa Babajic Sabrijom. O tome je Salih Omerovic pricao javno u selu Pale svakome, a mislim da je sa njima ucestvovao i Aljo Huseinovic, sin Ibrin sa Budaka, jer je tom prilikom ranjen Gojko Jovanovic iz Bljeceve, te se o tome hvalio da je ranio Gojka i Sabrija Babajic i Aljo Huseinovic. A Aljo da je zapalio vikendicu Brane milicionera, odnosno Brane Jovanovica iz Bratunca.
Sina Bore Rankica, Gorana iz Srebrenice, ubio je Golubovic (Muhameda) Senad iz sela Pale, Srebrenica, po zanimanju trgovac, a Sabrija Babajic iz Glogove zajedno sa Omerovic Salihom, sinom Hakijinim isto iz Glogove, palio je mrtvog Gorana, odnosno njegov les sa slamom.
Takodje sam od puno ljudi cuo da je Kemal Mehmedovic sa Pala, Srebrenica, posle napada na Jezesticu, donio glavu nekog Srbina iz Jezestice i nosio je po selu hvaleci se da je odsjekao glavu, a ovdje sam saznao da je to glava odsjecena jednom mladicu zvanom Bibo u Jezestici.
Krsmanovic Stojan iz Repovca dosao je sam u selo Cizmici, te su ga strazari Ejuba Golica, odnosno iz njegove jedinice, odveli u Srebrenicu, te je predat UNPROFOR-u, poslije cega je smjesten u bolnicu. Njega je u bolnici ubio Halijovic Emir, sin Safetov, iz Potocarske Rijeke. Ubio ga je iz pistolja navodno iz osvete, kako bi se osvetio za pogibiju Emirovog rodjaka koji je poginuo u Skelanima. Emir je odveden od strane UNPROFOR-a u Tuzlu, navodno da bude predat sudu. Posebno mogu jos da kazem da sam cuo od Ejuba Golica, Senada Golubovica, sina Mehmedovog, te Himze Hodzic ili Mujic, ne znam mu tacno prezime, sina Arifovog iz sela Pala, te od Murata iz Glogove, da su u Zagonima pobili dosta ljudi i zarobili oruzja, a Ejub Golic je licno pricao da je pobio neke zene, a posebno Radu Milosevic. Te znam da su donijeli neko dijete i dali nekoj zeni da ga cuva, a kasnije dijete razmenjeno u Bratunac.
Takodje sam cuo od Oric Bekira, koji je kao vojnik u jedinici kod Nasera, trazio od Nasera Orica da mu da jednog zarobljenog Srbina da bi mijenjao za svog brata, sto Naser nije ucinio, a Bekir mi tvrdi da ima jos 17 zivih Srba zarobljenih, da su negdje u Suceskoj, i koje Naser cuva za slucaj da mu neko od komandanata pogine ili bude zarobljen, pa da vrsi razmjenu.
 
Dobro ste vi ikako normalani, sta su vam sve servirali?
Nisu Bosnjaci spalili, a potom minirali Sabornu crkvu u Mostaru. Tu je teritoriju pocetkom rata kontrolisala JNA, zatim, u junu 1992. preuzeo HVO, a ne ARBiH. Pogledaj malo operaciju Lipanjske zore / Операција Чагаљ pa ces vidjeti ko je tu bio.
Lipanjske_zore.jpg

Evo ti citat sa srpske wikipedie: Операција Чагаљ Уништене су православне светиње, као што су манастир Житомислић, саборна црква Свете Тројице у Мостару, црква са спомен-костурницом у Пребиловцима, где су биле кости пребиловачких мученика из 1941. године.

Zamisli da ja preporucujem izjave kriminalca Nasera Orica. Isto tako Tomo Kovac je optuzeni ratni zlocinac koji se krije u Srbiji i ni jednja njegova izjava se ne moze smatrati relevantnom za stvarna desavanja u Sarajevu. Gledao sam ta gostovanja kod Marica i mogu ti reci da je 99% izrecenih prica perfidno konstruisana LAZ, koja pada pod najosnovnijim logickim testovima. Poput ove o 3000 ubijenih srpskih civila u upsjednutom Sarajevu.
Rekoh da ću sam da ti postavim ako ne možeš da nađeš, vidim da imaš slobodnog vremena na pretek pa pogledaj ...možda nešto i shvatiš:
Inače, JNA se povukla, srpske snage su bile samo na obodu grada u pravcu aerodroma selo Gnojnice i severnim obodom Vrapčići, muslimanske snage su proterale Srbe a ustanovljena granica (rovovima) koju po wiki i po tebi su držali HV i JNA je posle volšebno trajala do kraja sukoba kao rovovi HVO i muslimanske vojske. Ko laže, neka mu je halal.
 
I da dodam, kada ste Srbe proterivali iz doline Neretve i Mostara vi Muslimani ste bili hrvatsko cvijeće a nakon toga su se cvijeće i baštovaani podžapali, tako da su sabornu crkvu koaliciono zapalili kao i što su Srpski narod proterali. Kasnije ste sve to platili u Podveležju.
 
I da dodam, kada ste Srbe proterivali iz doline Neretve i Mostara vi Muslimani ste bili hrvatsko cvijeće a nakon toga su se cvijeće i baštovaani podžapali, tako da su sabornu crkvu koaliciono zapalili kao i što su Srpski narod proterali. Kasnije ste sve to platili u Podveležju.
Inače, JNA se povukla, srpske snage su bile samo na obodu grada u pravcu aerodroma selo Gnojnice i severnim obodom Vrapčići, muslimanske snage su proterale Srbe a ustanovljena granica (rovovima) koju po wiki i po tebi su držali HV i JNA je posle volšebno trajala do kraja sukoba kao rovovi HVO i muslimanske vojske. Ko laže, neka mu je halal.


Ko onda pobi 114 civila (85 Bosnjaka i 29 Hrvata) odvedenih 12.06.1992. sa istocne obale (najvise iz atomskog sklonista u Zaliku) i streljanih 13.06.1992. na Uborku i Sutini? Kao poznajes Mostar, a ovo si preskocio? Kad je ono zapaljena Saborna crkva?

 
Predlog i obrazloženje Komande 28. divizije Armije BiH, zaveden pod br. str. pov. 04-16/95 od 30.03.1995. za dodelu ratnog priznanja značka “Zlatni ljiljan”. [Recommendations and justifications of the 28th Command Division of the Army of B&H, entered into the records under br. str. pov. 04-16/95 of March 30, 1995 for awarding the “Zlatni ljiljan” medal for distinctive military service!!!..........TAKOĐE POKOPANI U POTOČARIMA KAO "NEVINE CIVILNE ŽRTVE" ODLIKOVANI ZLATNIM LJILJANIMA!! Sejdalija (Alija) Mehić Azem (Hirkija) Alić, from Liplje, Zvornik County Mirzet (Alija) Rizvanović Dževad (Kemal) Salihović Ahmo (M) Hasanović Hajrudin (Ismeta) Cvrk Bajro (Fadil) Salihović, and Hasib (Rifet) Ahmić...
 
Bećirović (Huso) Mujo,6.5 1949 Nedjeljiste, Vlasenica. Ilegalna nabavka oruzja i naoruzavanje mestana muslimanskih sela. Ucesce u napadu na selo Šadici 15.8.1992. i ubistvu: Vukovic (Radovana) Gojka (1930), Misic (Spasoja) Drage (1935), Misic (Jovana) Mice (1958), Misic (Drage) Milivoja (1965), Misic (Urosa) Tomislava (1964), Misic Peje (1956) Misic Jovanke (1920) i Lazarevic (Dusana) Milana (1952). Pljacka i spaljivanje sela.................POKOPAN U MC POTOČARI KAO NEVINA CIVILNA ŽRTVA.
 
Avdulah (Avdo) Ahmetović,rođen 20.4. 1960, Sućeska, bio je pomoćnik komandanta štaba 281. istočnobosanske lake brigade.Prve žrtve napada bili su sela Osredak, Viogor, Orahovica, Žutica, Rupovo Brdo, Brežane, Hranča i Ježestica, opština Bratunac, Podravanje, opština Srebrenica, Loznica, Bjelovac, Sikirić, Kravica, opština Bratunac i Skelani, opština Srebrenica. Ovaj oficir je sahranjen u Potočarima kao "nevina civilna žrtva"
 
Hranča, pretežno muslimansko selo u neposrednoj blizini Bratunca (muslimana 545, Srba 152). Na srpski deo sela izvršen neočekivano veoma žestok napad, kao i na susedno selo Magašići, 25. jula 1992. u 13,30 časova dok su se meštani nalazili u poljima i obavljali uobičajene letnje poljoprivredne poslove. Prilikom napada i upada u selo ubijeno i ranjeno više civilnih lica srpske nacionalnosti. Pored toga, svi Srbi proterani iz sela, a njihova pokretna imovina opljačkana, nepokretna spaljena i uništena. Time je prekinut saobraćaj na, za Srbe veoma značajnoj relaciji, Bratunac-Kravica. U napadu učestvovali muslimani Hranče i njihovi saborci iz okolnih muslimanskih sela sa područja Bratunca, Vlasenice i Srebrenice, pripadnici oružanih formacija Armije BiH. Žrtve: 1) Mirković (Živorad) Ljubica, 1942; 2) Đuričić (Nikolija) Cvijetin, 1930; 3) Jokić (Stojana) Momčilo, 1928; 4) Živana (Mirko) Lukić, 1944; 5) Marko (Jakov) Mićić, 1949; 6) Ilija (Radisav) Mićić, 1949; 7) Dostana Cvjetinović; 8) Stanimir Mitrović, koji je podlegao povredama. Ejub Golić, je prerezao grlo ranjenom i uhvaćenom Marku Mičiću.
 
Hasanović (Džemail) Dževad, rođ. 1972 u Bratuncu. NESTAO 1 januara 1994!!! Na spisku streljanih "civila" 1995.
Gasovljević ( Enez) Mirzet, rođen 1967...u Likarima / Srebrenica. Nestao 25. maja 1992. Na spisku streljanih "civila" 1995. godine
LAZ!!!
Ne postoje ova imena na spisku zrtava GENOCIDA u Srebrenici.

Nemam namjeru vise citati tvoje lazi, ponekad cu te letimicno poklopiti, tek toliko da vidis da ti je copy/paste posao sa opskurnih fasistickih stranica - uzaludan...
 
LAZ!!!
Ne postoje ova imena na spisku zrtava GENOCIDA u Srebrenici.

Nemam namjeru vise citati tvoje lazi, ponekad cu te letimicno poklopiti, tek toliko da vidis da ti je copy/paste posao sa opskurnih fasistickih stranica - uzaludan...
Koji od ove dvojice ti je rođak,brat,stric ili možda otac, kad toliko pizdiš bote ?
 
**
TO, a zatim Armija RBiH nisu imali snage da potisnu srpske jedinice. To je ucinjeno od strane HVO u Lipanjskim zorama. Tek kasnije, ARBiH pocinje kontrolisati to podrucje, jer je domicilno stanovnistvo bilo vecinski Bosnjacko, ali znatno poslije spaljivanja Saborne crkve.
Пре него наставиш МАНИПУЛИСАТИ и ЛАГАТИ, да ли би могао одговорити на питање,
КО ЈЕ почео са ИЛЕГАЛНИМ стварањем паравојних оружаних јединица већ 1990. године?

КАКО је настала прва паравојна јединица СДА 2. августа 1990. у Устиколини у долини
покрај реке Дрине, у источној Босни, обзиром да је пуцњава у БејХа две године касније
почела?

ПРОТИВ КОГА је требало да ратују ИЛЕГАЛНО ФОРМИРАНЕ НАОРУЖАНЕ СДА БАНДЕ

у Зворнику, Бијељини, Братунцу, Сребреници и Власеници, такође настале 1990. године?

КОМЕ ЈЕ И ЗАШТО марта 1991. године, Главни одбор СДА упутио је директиву - свим СДА ћелијама,
наређујући им да започну процес стварања војних јединица под заједничким називом “Патриотска лига”,
тако да данас САРАЈЕВСКИ СДА ТАЛИБАНИ 31. март 1991. сматрају формалним датумом стварања

“Патриотске лиге”?

НА КОЈА ЈЕ ТРЕБАЛО ДА ПУЦАЈУ у тренутку када још увек постоји САВЕЗНА ДРЖАВА????


Ај' чибе и не брабоњај више! :mazipsa:
 
Poslednja izmena:
Пре него наставиш МАНИПУЛИСАТИ и ЛАГАТИ, да ли би могао одговорити на питање,
КО ЈЕ почео са ИЛЕГАЛНИМ стварањем паравојних оружаних јединица већ 1990. године?

КАКО је настала прва паравојна јединица СДА 2. августа 1990. у Устиколини у долини
покрај реке Дрине, у источној Босни, обзиром да је пуцњава у БејХа две године касније
почела?

ПРОТИВ КОГА је требало да ратују ИЛЕГАЛНО ФОРМИРАНЕ НАОРУЖАНЕ СДА БАНДЕ

у Зворнику, Бијељини, Братунцу, Сребреници и Власеници, такође настале 1990. године?

КОМЕ ЈЕ И ЗАШТО марта 1991. године, Главни одбор СДА упутио је директиву - свим СДА ћелијама,
наређујући им да започну процес стварања војних јединица под заједничким називом “Патриотска лига”,
тако да данас САРАЈЕВСКИ СДА ТАЛИБАНИ 31. март 1991. сматрају формалним датумом стварања

“Патриотске лиге”?

НА КОЈА ЈЕ ТРЕБАЛО ДА ПУЦАЈУ у тренутку када још увек постоји САВЕЗНА ДРЖАВА????


Ај' чибе и не брабоњај више! :mazipsa:
Notorne lazi!!!

Smisljanje ovakvih stvari, u svrhu pranja ruku za pocinjene zlocine, moze proci kod djece predskolskog uzrasta.
Patriotska liga jeste formirana 1991. ali znatno kasnije.
Osnivac PL BiH, Sefer Halilovic, ubaceni KOS-ovac, je "napustio" JNA tek u septembru 1991.
 
LAZ!!!
Ne postoje ova imena na spisku zrtava GENOCIDA u Srebrenici.

Nemam namjeru vise citati tvoje lazi, ponekad cu te letimicno poklopiti, tek toliko da vidis da ti je copy/paste posao sa opskurnih fasistickih stranica - uzaludan...
Ja isključivo koristim vaše, balijske spiskove i podatke. Nisam vam ja kriv što ste lažljivi i tupavi. Hvataj se krampa i pravac kod Emira Suljagića, direktora MC Potočari. On da otkopa oca, poginulog kao pripadnika tkz "Ar BiH" 1992-e, a ti zločinca Ejuba Golića, lokalnog komandanta, koji je 25. jula 1992, oko 13;30 zaklao srpskog civila Marka Mičića. Pre toga Golić je bio pokopan na mestu pogibije na Voljevici, zatim u VIsokom, potom po ovoj umrlici.
ejub_golic_smrtovnica.jpg
 
Ja isključivo koristim vaše, balijske spiskove i podatke. Nisam vam ja kriv što ste lažljivi i tupavi. Hvataj se krampa i pravac kod Emira Suljagića, direktora MC Potočari. On da otkopa oca, poginulog kao pripadnika tkz "Ar BiH" 1992-e, a ti zločinca Ejuba Golića, lokalnog komandanta, koji je 25. jula 1992, oko 13;30 zaklao srpskog civila Marka Mičića. Pre toga Golić je bio pokopan na mestu pogibije na Voljevici, zatim u VIsokom, potom po ovoj umrlici. Pogledajte prilog 993611
Da ali te vaše fore:

"Evo! Arslan Ehmedelagić je navodno broj 9125 u Srebrenici, a u stvari je ubijen malo niže dole! Koji ste vi lažovi! U stvari je samo 9124."

su neukusne, a uopšte ne menjaju stvar
 

Back
Top