Iskreno

cudno..niko se ne usudjuje da kaze..da srecna sam...evo ovog momenta sam srecna..kao neko sujeverje:eek:otkud ti ovo pade na pamet, crna Konzo?...svi nekako spusatju loptu i zadovoljavaju se sa zadovoljna...kao da je sreca nesto sto ne sme da se izaziva
pri tom i zadovoljna i srecna osoba imaju osmeh na licu
reci da si srecan pa makar ti ne bilo sve potaman u zivotu niti je licemerno niti je laz....nije sreca euforija..sreca je biti ziv...svako jutro kad otovoris oci..i osmehnes se jer ponovo vidis Sunce, jer ponovo postoji mogucnost da uradis vidis jedes dises spavas...zivish


E pa ja sam onda srecna ako je to sreca:D, sve dok nam opet ne zablokiraju racune u prosveti.:sad2:

Ja mislim da ljudi ne shvataju srecu tako jednostavno i da ono nepoverenje koje pokazuju prema rechi "sreca" proizilazi upravo iz tog njenog apsolutnog znacenja. A sve sto je apsolutno, pa makar to bila i rech, budi u nama megalomanske misli o onome za sta sumnjamo da je dostizno pa sve sto je manje od toga podvodimo pod termin "zadovoljstvo".
 
Da li ste srecne?
Da li se mozete nazvati srecnim zenama i sta je to sto Vas cini srecnima

Pre dve godine sam mislila da mi nedostaje novac, tacnije vise novca, da bih bila srecna
onda sam shvatila da je sve vrlo relativan pojam, ali da, sebe smatram srecnom zenom iz vise razloga, tek iz danasnje perspektive znam da srecu cine samo duhovne stvari:)
Porodica mi je najvece blago, i posto imam njih, da jesam najsrecnija na svetu, hvala Bogu na tome
I uopste uvek ima nesto sto nam fali u zivotu, ali ako pogledam realno, nemam mnogo razloga da kukam, jer ono sto je meni sreca, a to je bogat unutrasnji duhovni zivot, to imam:)
 
pa palo mi na pamet...kako se porsto bojimo da izgovorimo tu rec dajuci joj upravo to..apsolutnu vrednost...a sreca je relativna..i za svakog je nesto drugo...i cini je puno stvari a moze da je cini samo jedna ...pa cak i jako mala
 
Pre dve godine sam mislila da mi nedostaje novac, tacnije vise novca, da bih bila srecna
onda sam shvatila da je sve vrlo relativan pojam, ali da, sebe smatram srecnom zenom iz vise razloga, tek iz danasnje perspektive znam da srecu cine samo duhovne stvari:)
Porodica mi je najvece blago, i posto imam njih, da jesam najsrecnija na svetu, hvala Bogu na tomeI uopste uvek ima nesto sto nam fali u zivotu, ali ako pogledam realno, nemam mnogo razloga da kukam, jer ono sto je meni sreca, a to je bogat unutrasnji duhovni zivot, to imam:)

da..odlican odgovor:D
 
Srecu umeju da cine sitne stvari
Naizgled sitne

Mislim da kada shvatimo relativnost materijalnog i prolaznost zivota i nepovratnost nasih zivaca, godina i energije, pocinjemo da shvatamo sustinski da u zivotu treba uzivati u svakom danu, u svemu sto nam zivot nudi, gledati zivot s lepse strane, usporiti tempo i pustiti muziku..... a ljude posmatrati sa manje predrasuda i sa vise razumevanja..... kao i sve ostalo, srecu cine odnosi s ljudima i na tome treba da radimo, pocevsi od sebe.... svaki dan po malo dobrote i ljubaznosti i zivot moze biti lep
 
Srecu umeju da cine sitne stvari
Naizgled sitne

Mislim da kada shvatimo relativnost materijalnog i prolaznost zivota i nepovratnost nasih zivaca, godina i energije, pocinjemo da shvatamo sustinski da u zivotu treba uzivati u svakom danu, u svemu sto nam zivot nudi, gledati zivot s lepse strane, usporiti tempo i pustiti muziku..... a ljude posmatrati sa manje predrasuda i sa vise razumevanja..... kao i sve ostalo, srecu cine odnosi s ljudima i na tome treba da radimo, pocevsi od sebe.... svaki dan po malo dobrote i ljubaznosti i zivot moze biti lep

da...svaki dan u zivotu je poklon ...i dovoljan razlog za srecu
 
Mislim da sam srecna, jer su stvari koje mi smetaju tako bedne i prakticne prirode, da su vise kao neki kamencic u cipeli... Kada sam procitala pitanje, pomislila sam "ja sam smorena, to je rec koja najbolje opisuje moje stanje", jer sam pomislila na gomilu nekih neprijatnih obaveza... ali kada pomislim na stvarno vazne stvari - porodicu, prijatelje, pa i posao - da, srecna sam :) Itekako.
 
da, ali to sto sam smorena od posla ne menja cinjenicu da imam dobar posao i dobre kolege(hvala Bogu)
to sto me smaraju porodicne obaveze ne menja cinjenicu da imam divnu porodicu i dom (hvala Bogu)
itd
itd
.
.
.
tako da je bitna sustina nasih moralnih i ljudskih vrednosti i ispunjenosti nasih dusevnih potreba, ako zivimo po svojim merilima okruzeni ljudima koje volimo, zar to nije dovoljan razlog da covek bude ispunjen?
 
Srecu umeju da cine sitne stvari
Naizgled sitne

Mislim da kada shvatimo relativnost materijalnog i prolaznost zivota i nepovratnost nasih zivaca, godina i energije, pocinjemo da shvatamo sustinski da u zivotu treba uzivati u svakom danu, u svemu sto nam zivot nudi, gledati zivot s lepse strane, usporiti tempo i pustiti muziku..... a ljude posmatrati sa manje predrasuda i sa vise razumevanja..... kao i sve ostalo, srecu cine odnosi s ljudima i na tome treba da radimo, pocevsi od sebe.... svaki dan po malo dobrote i ljubaznosti i zivot moze biti lep

:worth: :super:
 
I meni je
Kriza koja je ocigledna i gomila neverovatnih desavanja, kao za film, brate mili
Ovo me podseca na godinu 2005 kad sam diplomirala, pocela da radim i svasta zivo, koja je isto bila puna nekih zanimljivih dogadjaja
glasam za mirnije godine, ako mene pitate
 
I meni je
Kriza koja je ocigledna i gomila neverovatnih desavanja, kao za film, brate mili
Ovo me podseca na godinu 2005 kad sam diplomirala, pocela da radim i svasta zivo, koja je isto bila puna nekih zanimljivih dogadjaja
glasam za mirnije godine, ako mene pitate
И ја, али ми се понекад учини да никад нећу имати ''мирне године'' ма колико било мирно око мене.
Мој живот је препун филмских прича...то баш уме да замара.
 
Da u pravu si
S druge strane, kad se setim nekih svojih postupaka, ha ha, imacu sta da pricam unucima, definitivno.... samo ce da mi kazu - ajde stara ne lazi....
 
U sustini jesam srecna osoba...
Zdrava sam, bavim se poslom koji volim, imam zdravu porodicu, muza koga obozavam, prekrasnu cerkicu, svoj stan, roditelje, prijatelje...
Naizgled, sve sto je nekome potrebno za srecu...
Ali sada, bas u ovom trenutku nemogu reci da je moja sreca potpuna...
Mm je kilometrima daleko od mene, necemo se videti godinu dana, imam jedan veliki problem koji me muci... :(
Ali, srecu cine male stvari...
Srecna sam kad se ujutru probudim, kad vidim cerkin osmeh, kad pomislim da cu za nekoliko nedelja postati mama po drugi put, kada moj mali pas skakuce oko mene...
 
Deca su srećna ili nesrećna.
Odavno nisam dete pa ne merim tim aršinom dobro ili loše što se dešava i osećam.
Ali, kada dopustim sebi trenutke opuštenosti, bezbrižnosti, osećam se detinje poletno i srećno. Retki su mi ti trenuci, jer moj život se sastoji od ispunjavanja obaveza. Ono što mi narušava mir i izaziva stres su obaveze pream drugima, tj kada za druge MORAM da preuzmem odgovornost. Nekad se i to mora.
 
Da, ja cu ostati vecito dete
Ali, to me raduje, bila sam i ostala nepopravljivi optimista, i verujem da je najlepse ostati dete u dusi

Ha, ja na jedoj temi napisah kako je ono iskonsko u nam dete i sad se to provlači ironično kod cinika, citiraju se medjusobno. Valjda su nesrećni, ne znam, možda su nezadovoljni samo kad dodju na forum :confused:
 
Ja sam srecna, toliko srecna da me ponekad plasi pomisao da bi se ovaj kontinuitet mogao prekinuti.

Neko je ovde vec pisao kako nije ni znao koliko je bio srecan dok mu se pravi problemi nisu desili, a ja sam u obrnutoj situaciji: jedan duzi period odrastanja bila sam prilicno tuzna, pa i ocajna, pa mi ovaj kvalitativni skok deluje neprocenjivo:D
 
Da li ste srecne?
Da li se mozete nazvati srecnim zenama i sta je to sto Vas cini srecnima

Jesam srecna sam.
Imam divnog muza koji me voli i tri predivne cerke.
Ima tu jos nekih sitnica koje vredi doraditi ali bice i to...pa niko nije skroz srecan.Mi ljudi smo jako cudni i kad smo srecni uvek nam nesto fali.
 

Back
Top