Vitamini
Vitamini ukljucuju širok spektar organskih substanci. Dovoljan je nedostatak samo jednog od njih i organizam ce pokazati klinicke simptome koji mogu dovesti do ozbiljnih oboljenja. Dnevne potrebe svakog od vitamina u ishrani pasa izražavaju se u miligramima ili cak u mikrogramima.
U hrani su predstavljeni kao liposolubilni (rastvorljivi u mastima) i hidrosolubilni (rastvorljivi u vodi). Organizam psa zahteva 13 razlicitih vitamina od kojih svaki igra specificnu ulogu (ili uloge) pocev od obezbedivanja dobrog vida, preko pravilnog rasta, do održavanja krvnih sudova i nervnog tkiva. Važno je napomenuti da višak odredenih vitamina (narocito A i D) u ishrani psa može biti opasan. S druge strane, u primeru vitamina E, velike kolicine imaju lekovit i preventivan efekt na celijske membrane i znakovi hipervitaminoze nisu registrovani kod pasa. Stoga, kolicine ovog vitamina iznad fiziloških potreba organizma psa mogu povecati kvalitet specificne hrane. Na kraju, vlasnici pasa bi trebali da zapamte da je pivski kvasac bogat prirodni izvor vitamina iz B kompleksa koji su od velike pomoci u poboljšanju izgleda dlake.
Minerali
Minerali cine malu proporciju u težini psa ali svaki od njih igra važnu ulogu. Iz ovog razloga, kolicina minerala u obroku psa mora biti vrlo pažljivo kontrolisana. Zatim, minerali mogu da reaguju izmedu sebe u vreme digestije i metabolizma. Iz tog razloga, neophodno je osigurati da je svaki od njih prisutan u odgovarajucem omeru. Sa tacke ishrane, minerali se dele u dve osnovne grupe:
- Makronutrienti, gde je neophodna dnevna kolicina za psa standardne velicine izražena u gramima; ukljucujuci kalcijum, fosfor, magnezijum, natrijum, kalijum, i hlorid
- Minerali u tragovima, gde se neophodna kolicina izražava u miligramima (ili manje); ukljucujuci željezo, baker, mangan, cink, jod, selenijum, flor, kobalt, molibden.
Zasnovano na kolicini, kalcijum i fosfor spadaju u najvažnije. Koriste se u izgradnji kostura i imaju važnu ulogu u metabolizmu; na primer, fosfor je ukljucen u transfer energije unutar celije. U nedostatku ovog minerala, organizam može da crpi dodatne kolicine iz koštanog tkiva koje predstavlja veliku rezervu. Ovo objašnjava oboljenja koštanog tkiva koja se javljaju kada je ravnoteža kalcijum i fosfora poremecena. Magnezijum je takode ukljucen u metabolizam kostiju, ali još važnije, zajedno sa kalijumom, neophodan je ze mnoge hemijske reakcije u meducelijskoj tecnosti.
Uopšteno, minerali u tragovima ne samo da su neophodni u produkciji crvenih krvnih zrnaca nego i u transportu oksigena, ocuvanju i pigmentaciji kože, sintezi hormona tiroidne žlezde, itd.