Intuicija

posmatrajući malu decu, došao sam do zaključka.

mala deca kao da znaju šta, gde, kako, kad... ali odrasli su toliko "otuđeni" od tog PRIRODNOG STANJA, i zbog toga često PRETERANO guše neke stvari u deci, tako ja to vidim.

mislim da deca imaju taj osećaj, ali nemaju razumevanje.

onaj ko prođe kroz "svet odraslih", stekne razumevanje, a zatim "povrati" taj "osećaj" - takvog ja smatram mudracem.
 
Predosećanje da će se nešto desiti, nešto što nam se skuplja u dnu stomaka, kao neki drhtaj. Kažu da je svi imamo, samo je pitanje u kojoj je meri razvijamo. Poznajem ljude kojima je intuicija toliko precizna, skoro kao dar proroštva.
Mene je više puta obmanula... Ali nekad sam umela da prepoznam ''znake''. Večeras sam nešto uznemirena, možda grešim...
Kako vaša intuicija? Oslanjate li se na nju? Šta imate da kažete na ovu temu?



Imam takvih momenata ,
neki drugi put cu opsirnije...
 
Kažu mi da sam neosetljiva,hladna a ne znaju da sam takva samo kad osetim nešto što ne mogu da definišem,verovatno je to intuicija a okolina to vidi kao uobraženost.Zato mi se desi da onaj ko me dobro upozna posle nekog vremena kaže da je mislio da sam sasvim drugačija osoba.
 
Kažu mi da sam neosetljiva,hladna a ne znaju da sam takva samo kad osetim nešto što ne mogu da definišem,verovatno je to intuicija a okolina to vidi kao uobraženost.Zato mi se desi da onaj ko me dobro upozna posle nekog vremena kaže da je mislio da sam sasvim drugačija osoba.

ja vojim da se druzzim s crnkama
ajde pa cu da ti se javnem :rumenko:
 
Kažu mi da sam neosetljiva,hladna a ne znaju da sam takva samo kad osetim nešto što ne mogu da definišem,verovatno je to intuicija a okolina to vidi kao uobraženost.Zato mi se desi da onaj ko me dobro upozna posle nekog vremena kaže da je mislio da sam sasvim drugačija osoba.
Isti sam takav, reagujem na nesto intuitivno kad mi nesto smeta i onda ljudi pomisle da sam uobrazen ili nezreo ili glup ali to su samo uvrede koje takvi ljudi nanose slabijima od sebe -
jer su zli i pokvareni i to govori o njihovoj zlobi samo,
a ja trazim pravu ljubav i slobodu nijedna rana naneta od ljudi zlobnih nije uzalud...
jer pravi put za mene je onaj koji moram da sledim, makar me gazili moram da nosim svoj krst a ne tudj i da sledim svoj put -vodjen Gospodom Isusom, bez laznih ucitelja, profesora, laznih proroka, i onih starijih koji nude lazno ocinstvo a zapravo su vuci i zmije
 
Poslednja izmena:
I ja imam izrazenu intuiciju, ali nekako vise za dogadjaje koji ce se desavati meni bliskim ljudima. Jer kad sam ja u pitnju cesto ne mogu da povucem jasnu granicu izmedju onoga sto mi govori intuicija i svojih zelja ili strahova vezanih za neki dogadjaj
 
Postojala intuicija ili ne postojala, ono sto kod sebe znam je sledece:
1) Ako ne poslusam svoj unutrasnji glas - obicno pogresim.
2) Kako god da se zavrsi ono sto odlucim po osecaju - vazno je da je odluka koju sam odabrala onu koju sam osetila i dozivela kao pravi izbor.
3) Daleko vise nego ranije obracam paznju na taj "unutrasnji govor" i mislim da je dobro sto tako radim.
Ostali, moraju da odluce gde su u celoj prici nalaze i sta ime je ciniti ili ne ciniti :).
 
ima onih koji veruju da je nagon uma intuicija. Oni koji saradjuju sa intuicijom i bez razmišljanja a da i ne shvataju gotovo redovno rade prave stvari. Intuicija bude pojačana kada nam se ima nešto važno saopštiti za naše najviše dobro.

Ko stoji iza intuicije?

Uvek i jedino sveprisutni i sveznajući Sveti Duh koji se prostire poput radio talasa u svim pravcima iz centra Srca Boga. On je nosioc sveznanja i mudrosti. Preko intuicije On govori Duši, nama, jedinom realnom biću.

Govori i preko snova, kako noćnih tako i budnih.... Još važniji govor je preko Svetlosti i Zvuka kao dvojnih aspekatra Svetog Duha.

Duhovni razvitak se može ubrzati ukoliko se svesno saradjuje sa ovom životnom suštinom.
 
Predosećanje da će se nešto desiti, nešto što nam se skuplja u dnu stomaka, kao neki drhtaj. Kažu da je svi imamo, samo je pitanje u kojoj je meri razvijamo. Poznajem ljude kojima je intuicija toliko precizna, skoro kao dar proroštva.
Mene je više puta obmanula... Ali nekad sam umela da prepoznam ''znake''. Večeras sam nešto uznemirena, možda grešim...
Kako vaša intuicija? Oslanjate li se na nju? Šta imate da kažete na ovu temu?


Samo jednom sam osetila to o cemu pricas.Ceo dan me je treslo "nesto ce se desiti..." neodredjeno,ali jako lose...izludjivalo me,jer ne verujem u takve stvari...i desilo se...tog dana uvece.Ne samo meni,svima.

Intuiciju inace vise vezujem i koristim za "citanje" ljudi i nikad nisam pogresila.Ni jednom.Valjda je to intuicija.
 
da u principu to je intuicija..a ja to zovem zvono za uzbunu..u glavi mi kao zvono za uzbunu kod vatrogasaca....i nisam jos pogresila...i sada ga imam to zvono za uzbunu..i tacno znam zasto
 
Pogledajmo malo prizemnije.
Svako od nas je uronjen u ogroman tok različitih vibracija ili talasnih tokova - od najgrubljih do najfinijih. U većoj ili manjoj meri mi ih možemo osetiti - detektovati.
Neki od tih talasa nas mogu uznemiriti, izazvati nekakav osećaj (što nije kod svih ljudi isto) ili nam dati kakav uvid a od nas samih će zavisiti, od našeg rezonovanja, kako ćemo to saznanje iskoristiti. Iskoristiti ili zloupotrebiti.
Oni koji su osetljivi na tz. psihičke talase naročito ih mogu osetiti. Medjutim to još uvek nije intuicija.
Intuicija ne donosi nikada neprijatan osećaj već više dodje kao unutarnje znanje ili podsticaj recimo da odemo na neki put ili da odustanemo od kakvog puta. Osećaj da je bolje da upišemo matematiku umesto studije prava. To je više unutarnje znanje i što je svest jedne osobe viša to je njena lična volja ili lična odluka ili lična naklonost bliža božanstvenoj.
Jedno je sigurno a to je da se sa intuicijom može saradjivati. Ko želi neka eksperimentiše.
Recimo želite otići na letovanje. Onda možete upitati da li će biti bolje da idete jauna ili avgusta zbog nekih vaših razloga. Oslušnite taj unutarnji osećaj i osetićete šta će biti bolje.
Kasnije možete videti da je izbor koji ste prihvatili vama dao lepše vreme u tom periodu ili ste tada sreli zanimljivu osobu ili koleginicu, kolegu...koje dugo niste videli...
Intuicija je tako fina i tiha da se lako može pokriti nekom našom zabrinutošću ili strahom, jakom željom...
Sve druge vibracije dolaze iz nižih izvora dok je intuicija jedina koja dolazi od Svetog Duha, tj. iz samog Srca Boga.
Ako sledite intuiciju onda će vam taj osećaj uvek reći kada da krenete da biste stigli na vreme, kojom ulicom da prodjete - jer će te možda tamo iza ugla biti potrebni da nekome pomognete da predje ulicu...
 
Skro da uopšte ne posedujem intuiciju, a to me raduje jer je intuicija najrazvijenija kod životinja.

U ovom postu se mešaju instinkti i intuicija. Mada imaju nekih dodirnih tačaka, ali su u suštini različiti pojmovi. Dok je instikt "više statičan", urođen, intuicija je "više dinamičnija" podložna razvoju i usavršavanju, a upravo na osnovu stečenog iskustva... Dakle naprotiv, čovek ima mnogo izraženiju intuiciju od životinja, s obzirom da je u mogućnosti da racionalno posmatra svoje iskustvo, i na osnovu toga donosi odluke.

Neki sociolozi tvrde da čovek zapravo nema instikte, već samo "ostatke" ovih, ili zakržljale instikte, odnosno reflekse kako ih nazivaju. Instikt je veoma složena pojava i obuhvata mnoštvo informacija, koje se uglavnom odnose na neke praktične aktivnosti, šta? Na koji način? U kom obliku? U kojoj količini? Vremenskom periodu? Nešto učiniti, uraditi, postupiti.
 
Dakle, čitajući postove stekao sam utisak da većina intuiciju doživljava kao neki unutrašnji odgovor, nagoveštaj, koji nastaje "niotkuda, niodčega", od strane neke neodređene sile, neki pominju i Boga. Smatram da je intuicija u mnogome povezana s iskustvom, kao i sa intelektom određene osobe. Ili dručim rečima, gotovo nikad ne dolazi sama niodčega.

O ovome zaista može puno da se kuca, ali u najkraćem: čovek stiče iskustvo tokom celog života, svakoga dana... To iskustvo se beleži, jedan deo u svesti a nepregledan deo u podsvesti. U upravo to što određene odgovore dobijate iz podsvesti vam se čini kao neki unutrašnji osećaj neodređenog porekla. Zatim, intelekt koji se razlikuje od pojedinca do pojedinca, a kao "sposobnost snalaženja u novim situacijama, kao i logičkog rasuđivanja i obrađivanja informacija" tokođe izrazito vezan za iskustvo je važan faktor. Jer upravo on zajedno s iskustvom, čini tu čarobnu kombinaciju, koja vas navodi da u određenoj situaciji nešto učinite, odnosno ne...
 
Ih. Al' ste svi udarili po citatima... Meh.
Ajmo ovako: sto se tice mene: naravno da imam intuiciju. Svi je imaju. Recimo samo da je ne posmatram tako i da se ne vodim njome. Imam dosta srece, cesto izbegavam nesrece i uopste situacije koje bi mogle biti krajnje neprijatne za mene ali to ne pripisujem intuiciji. Uvek uradim ono sto mi prvo padne na pamet jer razmisljanje cesto vodi u probleme i nikad ne izadje na dobro. Prvo resenje je uglavnom i najbolje. Tako da mi i ne preostaje mnogo vremena za 'osecaj u stomaku'... :)
 
Intuiciju doživljavam kao jednu vrstu otvorenosti i sjedinjenosti sa onim što nas okružuje. To naravno nije bilo kakvo sjedinjavanje već ono bez prepreka (stavovi, uvjerenja..itd) koje se dešava u potpunoj slobodi. Kao svjesni dio cjeline mi tada jasno možemo da čitamo znake i vidimo, osjetimo, unaprijed.
Poznato mi je da se neki ljudi rađaju s nekom vrstom urođenog povišenog nivoa intuicije, dok je kod nekih intuitivna spoznaja stvari u velikoj mjeri zakočena...ali kako god mislim da radom na sebi, svojoj duhovnosti u velikoj mjeri možemo da razvijemo svoju intuiciju.
 
Hocemo li dobiti veceras Crnu Goru, uci u finale i osvojiti zlato? :)
Koliko se savremeni covek 21. veka oslanja na nju i koliko joj veruje?

slika
 
pa... moze biti ali ne mora da znaci :D ja npr iako mi nesto govori da ne radim to, uradim makar na silu i po nekad cak i dobro ispadne :) tako da verujem da to nema tolike veze, samo je pitanje statistike, dosta puta nam se to desi ali ne obratimo paznju, i kad pogresimo onda se setimo da nam se nesto "javilo" pa to nazovemo predosecajem... bar ja tako mislim :whistling:
 

Back
Top