Naravno, za B92 je nebitno sta najveci svjetski intelektualac kaze o Srbiji, Hagu, bombardovanju... pa ni ovo nikad nece biti na B92.
http://www.nspm.org.yu/prenosimo2006/2006_pol_comski22.htm
NAJPOZNATIJI SVETSKI INTELEKTUALAC NOAM ČOMSKI
ZA „POLITIKU” 8 5 2006
Danilo Mandić
Inetrvju sa Noamom Čomskim
Kosovo treba podeliti
Ono što su bile srpske oblasti treba da bude deo Srbije, a ostalo neka bude nezavisno kako oni to zovu, što znači da će se pridružiti Albaniji
BOSTON, aprila – Noam Čomski je svetski poznati lingvista, politički analitičar, filozof i aktivista za koga je „Njujork tajms” naveo da je verovatno „vodeći živi intelektualac”. Nedavno, u anketi jednog britanskog časopisa, ogromnom većinom izabran je za prvog intelektualca u današnjem svetu. Profesor je na univerzitetu MIT (Masačusetski institut tehnologije), autor više od 80 knjiga, uključujući i „Novi vojni humanizam: Lekcije Kosova”. Njegova najnovija knjiga je „Promašene države: zloupotreba moći i nasrtaj na demokratiju”, a ovaj intervju dao je specijalno za RTS i „Politiku”. Razgovor s Noamom Čomskim objavljujemo u dva nastavka, danas i sutra.
Upravo se održavaju pregovori o konačnom statusu Kosova, SAD podržavaju Agima Čekua koji je bio umešan u etničko čišćenje ne samo u...
– Nije bio umešan. On je lično bio ratni zločinac, učestvovao u proterivanju iz Krajine.
Šta Vi vidite kao odgovarajuće realistično rešenje za konačni status Kosova i koliko se to razlikuje od onoga što zagovaraju SAD sada?
– Već duže vreme ja osećam da je jedino realistično rešenje za konačni status Kosova u stvari ono što je ponudio predsednik Srbije * , mislim, negde oko 1993, to jest neka vrsta podele sa Srbima. Sada je ostalo vrlo malo Srba, ali ono što su bile srpske oblasti treba da budu deo Srbije, a ostalo neka bude nezavisno kako oni to zovu, što znači da će se pridružiti Albaniji. Ja prosto ne vidim, ja nisam video nikakvo drugo moguće rešenje ni pre deset godina.
Nedavno je obeležena sedma godišnjica od početka bombardovanja SR Jugoslavije. Zašto je NATO započeo taj rat ili, da bolje kažem, zašto su SAD započele taj rat?
– Zapravo, mi tu imamo prvi put veoma autoritativan komentar sa vrha Klintonove administracije, nešto što smo ranije pretpostavljali, sada je potvrđeno. To dolazi od Strouba Talbota, koji je vodio zajednički obaveštajni komitet za diplomatiju Pentagona i Stejt departmenta i to tokom čitavog tog procesa, uključujući i bombardovanje – što je dakle, sam vrh Klintonove administracije. On je upravo napisao predgovor za knjigu svog direktora za vezu Džona Norisa i u tom pregovoru on kaže da, ako zaista želite da shvatite kakvo je bilo razmišljanje u vrhu Klintonove administracije, treba pročitati Norisovu knjigu i ono što on kaže: da stvarni cilj tog rata nije imao nikakve veze sa brigom za kosovske Albance. Stvarni uzrok bilo je to što Srbija nije sprovodila tražene socijalne i ekonomske reforme, što znači da je to bio poslednji ugao Evrope koji se nije povinovao neoliberalnim programima pod upravom SAD, pa je to moralo da bude uklonjeno. To je stanovište samog vrha. Opet, mogli smo to pogoditi, ali ja nisam nikada video da je to ranije rečeno.
Hoću da Vas pitam o mišljenju intelektualne elite, kako se to uopšteno naziva u SAD i na Zapadu uopšte, jer čitajući stičete utisak da će vam biti oprošteno ako zamislite da je svaki kritičar intervencije NATO bio ili „simpatizer Miloševića” ili neko koga nije briga za genocid. Šta to znači?
– Pre svega, to je uobičajena pojava intelektualne kulture. Jedan dobar američki kritičar, Harold Rozenberg, jednom je intelektualce opisao kao „čopor nezavisnih umova”. Oni misle da su vrlo nezavisni ali oni jurišaju kao krdo, što i jeste istina; ako postoji partijska linija, morate je se držati, a partijska linija je sistematična. Partijska linija je povinovanje moćima države i državnom nasilju. Dopušteno vam je da kritikujete, ali samo na vrlo uskoj osnovi. Možete ih kritikovati ako to što rade nije delotvorno, zbog neke greške ili nekih dobrih namera koje su pošle krivim putem, ili nešto tako; kao što baš sada vidite u slučaju rata u Iraku, taj ton debate o iračkom ratu. Ali pogledajte – to je vrlo slično raspravi u „Pravdi” povodom invazije Avganistana. Zapravo, ja sam to nedavno rekao jednom poljskom reporteru i pitao sam ga da li je čitao „Pravdu”. On se samo nasmejao i rekao: „Jeste, isto je”. Dakle, ako čitate „Pravdu” osamdesetih godina prošlog veka onda znate da je to „napor ruskih vojnika koji rizikuju smrt” i onda su tu ti „teroristi koji nas sprečavaju da Avganistancima donesemo pravdu i mir” jer, naravno, „nismo mi njih napali, već smo intervenisali i pomogli im na zahtev legitimne vlade, a teroristi nas sprečavaju da učinimo sve dobre stvari koje smo naumili itd”. Ja sam nedavno čitao japanske dokumente iz Drugog svetskog rata protiv ustanika u Kini iz tridesetih godina. Isto to, znate: „... mi smo nastojali da im donesemo raj na zemlji, ali kineski banditi nas u tome sprečavaju...” Zapravo, ne znam ni za jedan izuzetak u istoriji. Isti je i britanski imperijalizam, mislim da su čak i ljudi najvišeg moralnog integriteta, kao što je bio Džon Stjuart Mil, govorili da treba da intervenišemo u Indiji i da osvojimo Indiju, jer ti varvari ne mogu sebe da kontrolišu. Postoje zverstva, ali mi moramo da im donesemo dobrobit britanske uprave, civilizacije i tako to.
Sada je u Sjedinjenim Državama isto to. Uzmite bombardovanje Kosova, što je bio neverovatno važan događaj za američke intelektualce. Razlog zbog koga je to moralo da se desi jeste ono što se zbivalo tokom devedesetih. A devedesete su za Zapad, ne samo za SAD već i za Francusku i Englesku, bile najgore – možda najniže tačke u intelektualnoj istoriji Zapada. Mislim da je to bilo kao komični strip, predstava satirične imitacije staljinizma i to bukvalno. Pogledajte „Njujork tajms” ili čitajte francusku štampu, britansku štampu, sve je puno priče o tome kako postoji „normativna revolucija” koja preplavljuje Zapad. Prvi put u istoriji, jedna država, konkretno Sjedinjene Države, „vođa slobodnog sveta”, deluje „iz čistog altruizma”, ... Klintonova politika je ušla u „plemenitu fazu” sa „oreolom sveca” i sve tako. Ja citiram liberale.
Pa, baš ta humanitarna šarada je...
– To je pre Kosova.
Dopustite da vam pročitam nešto što ste rekli u jednom intervjuu u vreme oko bombardovanja. Rekli ste da „termin `genocid`, ako se primeni na Kosovo, predstavlja vređanje Hitlerovih žrtava. Zapravo to je ekstremni revizionizam”. Šta ste time mislili?
– Prvo da fokusiramo period. Stvari koje sam citirao su iz poznih devedesetih.
Pre Kosova?
– Da! Njima je bio potreban događaj da opravdaju ovo masovno samolaskanje. Srećom za njih došlo je Kosovo i sad je trebalo da ONI spreče genocid. Kakav je bio taj genocid na Kosovu? Znamo iz zapadne dokumentacije šta je to bilo. U godini pred bombardovanje, prema zapadnim izvorima, ubijeno je oko dve hiljade ljudi, žrtve su raspoređene. Prema britanskoj vladi, koja je bila najjači jastreb u Alijansi – sve do januara 1999, najveći deo ubistava počinili su gerilci OVK koji su nadirali, kako sami kažu, pokušavajući da izazovu oštru reakciju Srba, u čemu su i uspeli, kako bi naveli zapadne humanitarce da bombarduju. Znamo iz zapadnih podataka da se ništa nije izmenilo između januara i marta. Zapravo do 20. marta oni ne ukazuju ni na šta, a 20. marta ukazuju na pojačanje napada OVK. Bilo je gadno, ali po međunarodnim standardima bilo je nažalost nevidljivo i bilo je raspoređeno na obe strane. Ako je verovati Britancima, najveći deo je dolazio od strane gerilaca OVK.
A kako se docnije ispostavilo, OVK je dobijala i finansijsku podršku i oružje.
– U to vreme, tih meseci ih je pomagala CIA. I to nazivati genocidom je zaista uvreda žrtava holokausta, jer ako je to genocid onda je čitav svet prekriven genocidom. Zapravo, to deluje zaista frapantno; tačno u isto vreme kada se zapadni intelektualci hvale svojim veličanstvenim humanizmom, mnogo gora zverstva su se događala tu preko puta, u Turskoj. To je unutar NATO, a ne na granicama NATO... „kako mi to možemo dopustiti na granicama NATO”... ali šta se dešava unutar NATO gde je to sprovodila Turska, koja je proterala možda i nekoliko miliona Kurda iz njihovih domova, uništila oko 3.500 sela i opustošila celu oblast, koristila sve poznate metode mučenja i masakra koje možete zamisliti, ubila ko zna koliko ljudi. Mi ne brojimo naše žrtve, na desetine hiljada ljudi. Kako su samo u tome uspeli? Tako što su 80 odsto svog oružja dobili od Klintona i kada su se zverstva povećala, povećao se i dotok oružja. Zapravo, u jednoj jedinoj godini, 1997, Klinton je poslao više oružja Turskoj nego za vreme celog Hladnog rata! Sve do kontraustanka.
O tome nije izveštavano na Zapadu. Ne izveštava se o sopstvenim zločinima, to je ključno. I upravo usred svega toga, „kako možemo da tolerišemo dve hiljade ljudi ubijenih na Kosovu, sve zajedno gerilci i drugi...”