ManjaAtina:
E, sad..to nije nesreca, nego tvoj izbor, a i cim si potpao pod uticaj onih koji su ti govorili da ga eskiviras, ili on nije bio pravi prijatelj, ili pak ti nisi.
Ako ti nedostaje ta osoba, i ako je stvarno prijatelj, oprostice ti. Pozovi ga, reci mu sve ovo sto si ovde napisao i izvini se. Srecno!
Znas kako je to bilo. Druzili smo se kao klinci sve do 19 godine kada se nas put polako razdvaja.. Do tada smo bili nerazdvojni.
On je napustio srednju skolu u trecoj godini i bavio se svim i svacim, kao i ja doduse,sve vreme sa njim.Inace je veoma prodoran i pametan, skolu je mogao da zavrsi iz zezanja ali nije hteo. Odabrao je put ulice, u kojem smo sve do tada zajedno bili..
E sada, ja donosim odluku da idem dalje,zavrsim srednju skolu i upisem faks, sto se njemu nije svidelo i tu se nasi putevi polako ali sigurno razilaze.
Ja odlazim na fakultet a on u inostranstvo.
Moj put je svakako bio tezi, sto sada shvatam (posle 6 godina), ali on je bio uspesniji i putem ulice dosao je do nekog imena, i sada ga ljudi postuju i vole, jer je napravio pare, razume se, dok se ja jos vucem po fakultetu, jos malo mi fali pa da budem veciti student...
I u tome je cela prica. On je hteo da podjem s njim, da nastavimo u inostranstvu sa sljakom,sto sam i ja negde u dubini duse i hteo, al posto nisam onda ko me yebe...
Morao sam da biram izmedju njega s jedne strane i citave porodice koja me je savetovala da nastavim sa skolom. Izabrao sam ovo drugo i tako izgubio druga.
Bio sam malo konfuzan ali mislim da mozete da razumete pricu.