Ananke:
jazz
lek
nosila
lupa
papir
dim
lokvanj
... Znao sam da tog dana imam veliku obavezu. Naime, na mene je bio red da tetki odnesem
lek. Isao sam kroz sumicu, mada su me ukucani upozorili da ne bi trebalo tuda da idem... Medjutim, sve je dobro proslo. Nikog nisam sreo...
Dosavsi pred oronulu tetkinu kucu, pokucao sam bojazljivo... pa jos jednom, ovaj put jace.
"Ko to
lupa?" - zacuh promukli glas iznutra. "Ja sam, tetka... Julian" - rekoh ulazeci; i ne mogavsi da sakrijem iznenadjenje prizorom koji sam video, mucavim glasom upitah - "Pobbbogu tetka, u kkkakvoj ti to
jazzbini zivis?"
Prizor je bio nadrealan... Po sobi su bile razbacane stvari, a tetka se smestila na
nosila, valjda ocekujuci hitnu pomoc.
"Ne palamudi, nego reci - jesi l' mi doneo lek?" - upita tetka.
"Jesam, tu je." - rekoh, plasljivo joj pruzivsi poveliki dzokavac, sto ga je moja majka spremila za svoju sestru.
Tetka ga zapali i uvlaceci prvi
dim, glasom presecenim u plucima promrmlja -"U, ******, od ovog moz' da se rikne!"
"Jeste teka, zato sam ti i doneo..."
Tada tetka zapeva:
"Zaba krekece na svom
lokvanju,
pacov kara krticu na panju,
ima zmija vishe nego muva...
Dosada me ujeda, izuva... "
... a ja, videvsi da se stvar nece dobro zavrsiti, krenuh kuci istim putem kojim sam dosao.
Setajuci tako kroz sumu, zacuh neki sum u grmlju. Prisao sam i razgrnuo lisce... Sledilo me je ono sto sam ugledao... Vuk!
"Vuce, vuce... zasto su ti tako velike oci?" - upitah, sluteci sta ce da me snadje.
"Ma, pusti me dete... Je l' vidis da vrsim nuzdu?! Da nemas slucajno toalet
papir?"
Nisam ga imao, naravno. Uhvatio sam zeca koji je tuda skakutao i dao ga vuku da se obrise.
I tako...
regulativa
tandem
opanak
mecava
gorostas
vigvam
noj