Igra - sastavi priču

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Oktavijan Avgust mi se obratio i žalio na prevrtljivu Smrt što ga je tri puta čekala u zasedi.
“Gaje, Gaje Oktavije, vraćaj se ovamo”, začu se Smrt iz nevidljivog ponora koji svi čuvamo negde u snu… “Mučim se svakog 19. avgusta da ga vratim u zaborav I ne mogu da čekam imam posla”
“Ostavi ga u mom snu”, rekoh, “dođi kasnije po njega”
“To I nije loša ideja, vraćam se za dve faze”
I tako ostadosmo Gaj i ja izgubljeni u fantastičnim prostorima jutarnjih snova
Pričao mi je o termama, a ja ga tužno pogledah i počeh o tome kako su današnja kupatila prilično skromna pa dozvah u san jedno kupatilo da mu pokažem… Šetali smo, a on se čudio modernom enterijeru… Zastade pred četkicama za zube oduševljen njihovom savitljivošću… Morao je da proba, kako sam reče odavno nije oprao zube… Gledajući kako mu peni iz ustiju uplaših se da je Smrt zakasnila, čini mi se da je prošlo mnogo vremena… Oktavijan mi se nasmeši i odjednom njegovo telo postade prekriveno ospicama I čvorićima, oslepeo je , mozak i srce počeli su da se raspadaju…on nestade…
Na četkici je pisalo-sifilis.
“Hvala” , doviknu mi Smrt
Osmehnuh se sanjivo, “Opasan igrač, ova Smrt”
:)

Pogled
Profil
Linija
Lepota
Noć
 
Cetvrtak
Presuda
Ne voli
Izdajnik
Lepak



Četvrtak.
Pre tačno nedelju dana smo bili zajedno.
A sada smo opet razdvojeni. 5.000 milja daleko.
Kao najgora presuda, koju niko ne voli, koju nikome ne bih poželela.
Samoća mi nije ranije teško padala… sada mi smeta, kao onaj najgori lepak koji reklamiraju na televiziji, koji ne možes da skineš,osim hirurškim zahvatom….
Kako vreme zna da bude najbolji saveznik… i najgori izdajnik, kada ti je potrebno,
a nemaš ga.


Ljubav
Milje
Zakoni
Plavo
Škola
 
Ljubav
Milje
Zakoni
Plavo
Škola

Nesto nas je vezalo. Oduvijek. Od prvog razgovora, prvog susreta.. Neka cudna veza.. Ljubav? Ne znam. Ti kazes da nije. Kazes, danas znas da 'to nije bilo to'. Ok, vidim i ja, moglo je ici puno bolje. Ali kako da zanemarim ono sto sam osjecala? Jace, dublje od svega. Za par mjeseci ides. U daleki, milje udaljeni grad. Grad gdje su novi ljudi, mjesta, zakoni. Grad u kojem nije nasa klupa. Grad u kojem nije nas kafic. Grad koji ima more. Plavo, duboko. Ja ostajem ovdje. Gradu uspomena, sjecanja. Ne znam kako cu se osjecati taj dan. Ti, autobus, koferi. Karta. Hocu li moci zivjeti s tim? Tesko je. Ali znam, naucit cu, kao i do sada.. Zivot je skola, nije li?


kisa
ulice
beskraj
prolaznost
oluja
 
Poslednja izmena:
kisa
ulice
beskraj
prolaznost
oluja
Muska prilika, sirokih ramena, u tamnom odijelu. Pretrcava ulicu. Ni zurno, ni sporo, kao gaz dobrog konja. Gusta, kudrava, kratko podsisana kosa. Glavu je sagnuo blago, samo spustio ka grudima bradu, a pljusti kisa. Tim odmjerenim, beskrajno skladnim korakom, ostavio mi je nesto protiv prolaznosti:). Na plecima je mogao nositi i oluju.
tesko
pocetak
odlazak
nista novo
samoca
zivot
 
Poslednja izmena:
Danas je cetvrtak i tacka. Sutra ce biti petak. I nema danas Sunca, vec je vece, cetvrtak vece. Jos mi je hladno u aprilu. Maj ceka dobru priliku. Doturam mu hranu i novine. Kaze da je za sada dobro u podrumu. Prati oglase. Zanima ga kuca na selu.

mesec
nesanica
bezdan
led
vrucina
 
Napolju je veliki led... Lezim u sobi a trag mjeseca se promalja kroz prozor koji je osvijetljen njegovim sjajom...Neki bezdan je prisutan... Dok je napolje led, mene hvata panika, i velika vrucina.. bas kao da je sunce upeklo u mene... osjecam se cudno... Nesanica me hvata.. zasto ne mogu da spavam,pitam se?....


opet
sedim
sama
cekam srecu
stezu me
zivim bajku
cekam princa
 
opet
sedim
sama
cekam srecu
stezu me
zivim bajku
cekam princa
Pocela sam da brojim sede vlasi cekajuci princa na belom konju. I veceras cu opet sesti sama kraj prozora, zamisljena. Sustizu me ona kikotanja iz detinjstva. Nije mi bilo sladje igre no nagovoriti nekog da mi cita pa se slatko smejati tim izmisljenim dogadjajima i likovima. "Ko moze poverovati u takve gluposti?", pitala sam se. Cekala sam nekog naivnog gosta kog bih nagovorila na citanje kao da cekam srecu. A danas brojim sede i zivim bajku.

pcela
med
nema
red
vreme
sed
 
Poslednja izmena:
Hendikep
Paranoja
Skok
Osveta
Igla


Ne mogu se uklopiti u postojeće norme. Da li je to moj hendikep ili samo paranoja ? Zar svaki skok iz surove realnosti mora izazivati osvetu? Za dlaku viši za glavu niži ! Zašto su naše narodne umotvorine tako okrutne? Zar svi moramo biti sijeno, može neko biti i igla pa makar ga nikad ne pronašli.

uzavrelo
crveno
tišina
samoća
pogled
 
-Jel ovo igra "sastavi priču",ili "sastavi rečenicu"??? – upita ga pokusavajuci da iz njega izvuce nesto vise od cutanja. Sedeo je namrsten, zagledan u kisu koja je dosadno sipila.
-Izgleda sastavi recenicu – procedi kroz zube, ne gledajuci je.- Ne sastavljam nista. Uostalom, nemoguce je sastavljati nepovezivo, nasa prica vise ne postoji, recenice su visak.
-Mesec?
-Sta s njim?
-Uhvatilo te ponovo, punis se i praznis poput mesecevih mena, sklanjas se iza oblaka.
-Ne, ja sam obicno zeleno.
-Mrzim zeleno, zasto si to rekao?
-Zato sto zelim da dokrajcim u tebi te ostatke ljubavi prema meni.
-To nisu ostaci, to je citava dolina po kojoj setas, uzivas kada god pozelis.
-Pronasao sam novu, tvoju je prekrilo sivilo i tisina.
-Da li uistinu pokusavas da sastavis pricu kojoj treba da poverujem?
-Prica vec postoji, samo ti nikada nisi volela da citas a i nisi verovala da prave price egzistiraju van knjiga. Pronasao sam nesto sto ima pocetak, sredinu i kraj. Autor je shvatio da ne moze bez mene a neki likovi moraju da nestanu.
- Onda vam odlično ide…Dobro je sto nisam utrosila vreme da te procitam do kraja, ionako bih izgubila isuvise vremena. Zaista mrzim zeleno!


Glava
Cekanje
Budala
Nerazum
Stikla
 
Glava
Cekanje
Budala
Nerazum
Stikla
Uzalud je razbijao glavu. Pokusavao je da prespe misli iz svoje u njenu.Trudio se zarom onog koji je naucio da ceka. Pre no sto je progovorio bio je strpljiv. Nije kmecao kao druga deca dok mu se zadnjica lepila za pelene. Znao je da to tako mora biti, da samo budala trazi ono sto ce sigurno dobiti. I uvek je na kraju bio opran. Ali, njen se nerazum drzao ponosno na svaki udar, kao beton pod stiklom.
bekstvo
damar
uzivanje
odsjaj
 
Poslednja izmena:
Pocela ja da masta o njemu kada je otkrila da osim jednog, svima vidljivog ima jos neke kvalitete. Tada pozele da se da u bekstvo, u san o njemu, kao nedostiznoj javi koja izaziva ubrzani damar i svakojako uzivanje. Odsjaj nemoguceg ne umanji joj zelju. Uostalom, neke zelje imaju smisla i pravu lepotu samo kada ostanu u domenu bekstva u san o nemogucem. Carolija se naslucuje...i ceka.


Nemir
Samo
Sada
Gnusanje
Verovatno
 
zora
park
svetlost
list
kap

Budim se... Neki yebeni park... Gde sam to koji qurac?
Nesto crveno tamo, medju krosnjama... Kako se to zove... cekaj, seticu se - svetlost... I kako jos... Da, bre - zora... Tako, sad je sve na mestu i ima ime... Lepo. Samo, ko sam ja?
Nesto hladno na celu. Dizem pogled i vidim kapi rose koje padaju sa lisca, koje se presijava crveno... Ustajem, hladno mi je... Nesto ispred mene svetluca. Parce stakla. Gledam u njega i nazirem svoj lik...
Secam se, pocinjem da vristim , razvijam krila i bezim u mokru tamu, iza...

Malter
Epitaf
Stotina
Ceger
Kurton
Cilibar
 
Upoznao sam Nadinu dok se spremala za studije. Sam sam se ponudio da joj nadjem stan.
Stara, prastara gradnja. Prizemlje i dva sprata. Stan na drugom spratu. Drveni sanducici za postu. To mi se dopalo. Usko stepeniste puno maltera, i buka. Na odmoristu prvog sprata stajala je starija zena, lica smezuranog kao da joj je stotinu godina.
“Grade potkrovlje. Nije ovo predvidjeno za vise stanara. Hoce da nam sruse zgradu.”
“Dobar dan.”
Takve me zene nisu zanimale.One pricaju svoje a ja na to: “Dobro jutro”, “Dobar dan.”…
Stan malen ali pristojan. Jedini je problem susenje vesa. Nema balkona pa je strik namesten ispod prozora, sasvim isturen, bez ikakve nadstresnice. Znaci, ako pada kisa nema pranja. Suvise je malo prostora da bi se susilo u stanu. Cena je bila vise nego povoljna. Stvar je bila resena.
Dolazio sam vikendom. Uskoro smo se vencali. Nisam zamisljao zenu kako sa cegerom ide na pijacu. Istina, nisam zamisljao ni zenu studentkinju. Ali, nisam voleo kalupe.
Stigao sam u petak vece. Ujutro me probudilo zvono na vratima.
Predamnom je komsinica sa prvog sprata. Drzi stipaljku za ves, a u njoj kurton.
“Dobar dan.”
“Ovo, ovo je palo na moj strik u sredu!”
U istoj slici su se nasle njene debele naocare, nasminkana usta, ogrlica od cilibara i ta plava stipaljka sa kurtonom. Samo sto ne rekoh: “Gospodjo! Vi ste negde krenuli!?”.
“Gospodjo! Radite sa tim sta hocete. To nema veze samnom.”
Zatvorio sam vrata. Da nema potkrovlja, smisljao bih neki epitaf.

zatvor
samoca
krivica
nada
sloboda
 
Poslednja izmena:
Ja imam svoj zatvor i zatvorenike u njemu. Svakojakog sljama se tu nakupilo, neke je rizicno priupitati nesto, cak pogledati u oci...ne znas sta bi mogli onako nenaoruzani ali puni gneva i besa da urade. To su oni koji svoju krivicu ne priznaju a kaznu samoce i nuznosti suocavanja sa izolacijom podnose jako tesko. I pre toga su bili opasni, sada su jos suroviji i nestrpljiviji da pronadju sebe. Ima i onih bezazlenih, sitnih kriminalaca koji su se tu ludom greskom nasli, pa pokusavaju da se sklone i prociste obecavajuci i sebi i drugima da u istovetnost nece pasti. Ne verujem ni jednima ni drugima. Znam da ih odrzava nada da se svetlost moze kupiti. I nemaju pojma da je zvanicna kazna tek iluzija kojoj odbrojavaju dane. Kljuc, jedan, jedini, original slobode lezi na sigurnom mestu, u mom ... Nije mi ih zao, samo se uplasim da ne zaboravim koliko krivica moze da bude velika a kljuc dostupan... koliko njih unutra moze da stane i da nikada ne shvate da zive dugo bas zbog kljuca...da je nada o neostvarivoj, samo njima znanoj slobodi losija od zatvora koji krivicu samocom leci.

ruglo
stanje
ponavljanje
klosar
cokolada
 
ruglo
stanje
ponavljanje
klosar
cokolada

Ta pusta ulica, to ruglo svijeta. Zene na trotoaru. Mali cigani pored kontejnera. Stanje nesnosno, tuzno, jadno. To stalno ponavljanje gorkih psovki. To vjecito proklinjanje teskoga zivota. A onda prolazi on. Ugladjen, cist, fin, mirisljav. Prilika razmazena bogatasa. Ej, pitas li se mozda sta bi jedan klosar dao za onaj kruh koji si jutros bacio? Za onu corbu koju si jutros prolio? Za tu cokoladu koja ti se u rukama topi? O da, ti bi novu, ta ti se ne svidja. Nego sta, baci je..

smrt
sreca
spokoj
dusa
krov
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top