Jesam... jednom pre sedam-osam godina jednom decku poklonila ruzu. Sedeli smo u kaficu i naisla je ona zena koja prodaje cvece noseci pletenu korpu. Taj decko je poceo da se zali kako je to silovanje zdravog razuma, da se ti osecas lose ako ne kupis nekom ruzu, pa on ce to kao da uradi kad oseti potrebu, i to cvece je samo manipulacija...i onda ja onako revoltirana pozovem zenu da pridje nasem stolu i kupim mu ruzu. I kazem mu da je prijatnije mirisati cvet nego filozofirati pola sata o necemu sto treba da bude lep gest i nista vise.
To bas i nije bilo udvaranje vise priznavanje razocarenja jer je jedan od onih koji ne razumeju sustinu zenske emancipacije.
Ja volim cvece i kad mi poklanjaju prijateljice, rodjake ili muz, decko, svejedno...imam i sobne biljke po stanu.
Volite li vise da poklanjate ili da dobijate poklone?