I’d rather text than talk

ja sam jedno vreme bila nesposobna za verbalnu komunikaciju jedan na jedan van sms-a, e-maila, bukvalno sam mumlala i bila usporena..sve zbog glupog interneta i forumasenja koje je bilo uzelo maha..srecom sam provalila na vreme pa sam se vratila u normalu, a tekstualno komuniciranje smanjila na minimum..
 
Poslednja izmena:
ja sam jedno vreme bila nesposobna za verbalnu komunikaciju jedan na jedan van sms-a, e-maila, bukvalno sam mumlala i bila usporena..sve zbog glupog interneta i forumasenja koje je bilo uzelo maha..srecom sam provalila na vreme pa sam se vratila u normalu, a tekstualno komuniciranje smanjila na minimum..

ja sam oduvek bila introvertna i slabopricljiva u rl. cutim i slusam sta drugi pricaju. postanem brbljiva samo sa bliskim ljudima. a pismeno samo brbljam li brbljam sa svima tj. sebe sam pronasla u pisanoj komunikaciji.
mozda je neverovatno da ja koja ovde ne prestajem da kuckam, u rl sam cutljiva, ali je tako. :lol:

mada bi trebalo da vazi da ko je introvertan u rl je introvertan i ovde. i jesam i ovde introvertna, ali se ispoljava na drugaciji nacin.
 
da je dostojevski pricao price po kafanama sigurno ne bi bio dostojevski kakvog mi poznajemo i to je ta neka prednost komunikacije putem pisma. neko se zaglupi a neko unapredi covecansvo, sve je stvar individualne prirode i jos neceg sto mi ne poznajemo.
 
da je dostojevski pricao price po kafanama sigurno ne bi bio dostojevski kakvog mi poznajemo i to je ta neka prednost komunikacije putem pisma. neko se zaglupi a neko unapredi covecansvo, sve je stvar individualne prirode i jos neceg sto mi ne poznajemo.

Sokrat je pričao priče po kafanama, i ne samo on
pa je opet njegova reč ostavila odjeka

Izgleda da je ipak više do kvaliteta, nego do forme..m?
 
Meni je ovaj forum super zato sto u rl retko imamo vremena i prilike da sa nekim provedemo toliko vremena da bismo diskutovali o necemu detaljno i sustinski.
Ovde smo ono sto zaista jesmo. Ovde imamo vremena da diskutujemo bas o onome sto nas zanima, koliko nas zanima i sa kim nas zanima. Anonimnost nam daje potpunu slobodu i to je velika stvar. Ipak, ja ne poznajem nikoga licno odavde tako da polemisem sa apstraktnim osobama.

Za mene je facebook bio neverovatno otkrice. Iako je tamo autocenzura ipak prisutna, jer su tu pravi ljudi iz pravog zivota, odjednom te sokira necija dubina, ili necija praznina, neciji ukus ili neukus, a narocito ono sto nije ni napisano ni postavljeno na profil, a to je koliko neko zeli ili ne da se eksponira. koliko je neko siguran u sebe ili nije i jos mnogo toga. Odjednom su se preda mnom pojavili ljudi za koje sam bila spremna da verujem da ih dobro znam, a da se ispostavilo da moj utisak nije bio tacan. Bilo je i prijatnih i neprijatnih iznenadjenja.

rl komunikacija ima svojih prednosti, ali imam utisak da ima vise mana. Tu, osim svojim mislima, delujemo jedni na druge i fizickom energijom, neverbalnom komunikacijom, ogranicava nas to sto je jedan sagovornik u tom trenutku spremniji za razgovor, a nekom drugom bas i nije do toga...

Dajem prednost pisanoj reci, kada je rec o verbalnoj komunikaciji.

Za situacije kada neke stvari ne zelimo reci, prisutnost i neverbalna komunikacija su nezamenljivi :rumenka:, ali to ovde nije tema :)
 
Poslednja izmena:
ja sam jedno vreme bila nesposobna za verbalnu komunikaciju jedan na jedan van sms-a, e-maila, bukvalno sam mumlala i bila usporena..sve zbog glupog interneta i forumasenja koje je bilo uzelo maha..srecom sam provalila na vreme pa sam se vratila u normalu, a tekstualno komuniciranje smanjila na minimum..

Hehe, to kaze osoba sa 28.619 poruka :lol:
 
Kako se to desilo?
ljudi radije pišu nego što razgovaraju uživo.
Ja mislim da postoji i razlicitost komunikacije uzivo i telefonom, iako je u oba slucaja u pitanju ziva rec.
Kada razgovaramo telefonom vaznu ulogu u komunikaciji imaju i glasovi, kao sto je uzivo imaju i nasa tela i sam prostor gde se nalazimo.
Komunikacija je mnogo vise od puke razmene verbalnog sadrzaja.
 
5 minuta..nesporazumi..selekcija..

kao da ljudi zaista ne žele više da gube vreme na neuspela ili teška komuniciranja.
Razumljivo..

ipak, šta je sa osećajem otuđenosti u svemu tome?
Da li je za prevazilazenje otudjenosti neophodno fizicko prisustvo? Umereno sam komunikativna u rl kao i ovde, ali me vise ispuni dublja komunikacija koju mi omogucava pisana rec, nego u rl brzo skakutanje sa teme na temu, upadanje u rec, telefon koji zvoni, zurba zbog obaveza svojih ili tudjih, prazan pogled sagovornika koji mozda u tom trenutku nije zainteresovan za tu temu i sl.

Sto se tice otudjenosti internet nam je omogucio kontakt sa mnogo vise ljudi nego sto bi to ikada bilo moguce u rl. Samo nam je vise ljudi "na raspolaganju", a uvek se moze organizovati i kontakt uzivo. Osim toga, ako bismo se oslanjali samo na susrete, mnogo bismo manje i redje kontaktirali sa tim istim ljudima, jer nam obaveze ne dozvoljavaju da se vidjamo sa ljudima toliko cesto koliko nam je moguce da komuniciramo sa njima internetom. Tim cescim kontaktima se stvara veca bliskost, nego da se vidimo sa nekim jednom u nekoliko meseci.

Sama cinjenica da je komunikacija na fejsbuku, raznim forumima i sl. toliko prisutna pokazuje da na taj nacin ljudi dobijaju ono sto im je potrebno. Zasto bismo to smatrali nizim oblikom komunikacije?
 
Poslednja izmena:
Harmony " jer nam obaveze ne dozvoljavaju da se vidjamo sa ljudima toliko cesto koliko nam je moguce da komuniciramo sa njima internetom. Tim cescim kontaktima se stvara veca bliskost, nego da se vidimo sa nekim jednom u nekoliko meseci."

Ako sam dobro razumela, mislis da se veca bliskost stvara putem cesce net komunikacije nego kad se snekim iz rl vidimo uzivo uz uskladjivanje svih obaveza?

Ja recimo mislim da se bliskost usled velikih obaveza i brzog tempa zivota izgubila svakako. Bliskost sa net ljudima se prekida kad uradimo turn off na kompjuteru. Taj skim smo pricali jednostavno nestaje, ne postoji.

Ja sam recimo protivnik fb-a, upravo zbog srozavanja komunikacije na elektronsku formu.

Zasto sam ovde namece se pitanje? da zbog te kuminkacije, zbog tempa zivota, trenda...da, zbog pricanja upavao i bas na neku zadatu temu kako si lepo objasnila u svom postu. A sustinksi, veliki primat dajem rl komunikaciji

Da budem iskrena, jedva cekam da se preselimo decko i ja kod njega u stan, i verujem da cu se "skinuti" i sa droga neta...jer ne zamisljam taj zivot da ja cuketam po netu, nadam se da cu da imam preca posla :)
 
Poslednja izmena:
Meni je komunikacija uživo mnogo lakša... Oduzima mi manje vremena, prirodnija je. Uz to, govorništvo mi leži, a u afektu retko bivam, a i pri tom se držim povećeg nivoa samokontrole, pa mi ne izleti ništa neplanirano...

Ali... Bez obzira što mi komunikacija bez računara kao posrednika više prija i dalje ne potiskujem ono što nudi virtuelni svet iz praktičnih razloga. Isti se ogledaju u činjenici da mi služe kao sredstvo za komunikaciju sa osobama sa kojim nisam u prilici da govorim uživo, jer su se odselili u druge gradove ili zemlje, pa ovo postaje jedini način da se prijateljska veza kontinuirano održava...

I u suštini mi je svejedno, osim što se tiče lakoće kako sa nekim komuniciram... Isto je to, bez obzira da li je poruka, čet ili izgovorena rečenica... Sve to služi svrsi jednako dobro.
 
Kod pisane reči se ima šansa da se sklopi misao i koja nam je strana-nepoznata-ima se vremena da se informišemo, jer kako bi delovali sugestivno, pametnije?
Kod SMS je zanimljivo jer se poruke šire progresijama posvuda i to je privlačno, biti u kontaktu kada se poželi bez granica i ograničenja, daleko od očiju..
NE VOLIM SMS..NIKAKO.. meni je veće zadovoljstvo glasovna melodija u kompletu sa inteligencijom i brži je efekat i rezultat, mada privid ostaje, tek se uživo može proceniti ili demantovati izrečeno.

Beži se od GLASA (izdaje ili sigurnosti)..elektronika je pomodarstvo -ciljano porobljavanje i postrojavanje..prisila na uravnilovku.
 
Komunikacija je mnogo vise od puke razmene verbalnog sadrzaja.

afsolutno
šta bi ovde bio govor tela? šta se sve pika..?

nedavno sam imao priliku da vidim kako neka (inače prilično propala osoba u svakom smislu) u prepisci koristi mnogo onih "upiš" i "zagrc od smeha" smajlija, što naravno samo pogoršava utisak njene histerije ili ajd da kažemo - očaja.

tri tačke? u zavisnosti od konteksta..Nekada označavaju razmišljanje (ako je neka filosofska raspra) pa mu se kao daje po dubini razmišljanja
u emotivnim prepiskama, tri tačk mu dođu kao produženi pogled..(uz oblizivanje, ili zamahivanje kosom..)
negde mi liče na mucanje
nekome bih opet, oduzeo tastaturu..
 
Tim cescim kontaktima se stvara veca bliskost, nego da se vidimo sa nekim jednom u nekoliko meseci.

Sama cinjenica da je komunikacija na fejsbuku, raznim forumima i sl. toliko prisutna pokazuje da na taj nacin ljudi dobijaju ono sto im je potrebno. Zasto bismo to smatrali nizim oblikom komunikacije?

čime se meri "bliskost"?
Da li bi smela da pred drugaricom, sa kojom razmenjuješ FB poruke 24/7 smela pre da prdneš uživo pre - nego pred drugaricom koju zaš iz osnovne, ali se viđate jednom u 3 meseca?
 
čime se meri "bliskost"?
Da li bi smela da pred drugaricom, sa kojom razmenjuješ FB poruke 24/7 smela pre da prdneš uživo pre - nego pred drugaricom koju zaš iz osnovne, ali se viđate jednom u 3 meseca?

Ova me opaska podseti na pojavu cije uzroke ne razumem potpuno. Sa prijateljima iz ranog detinjstva, razmestenim uglavnom po Kanadi i USA, vidjam se jednom u pet, deset godina, susreti su sjajni, jednostavno nastavimo kao da je od prethodnog proslo tek par dana. Ali u medjuvremenu virtuelna komunikacija sa njima mi deluje nekako sroz fake, pa je, sem za tehnicke detalje ugovaranja sledecih vidjenja, i ne koristim. Zasto?
 
Ova me opaska podseti na pojavu cije uzroke ne razumem potpuno. Sa prijateljima iz ranog detinjstva, razmestenim uglavnom po Kanadi i USA, vidjam se jednom u pet, deset godina, susreti su sjajni, jednostavno nastavimo kao da je od prethodnog proslo tek par dana. Ali u medjuvremenu virtuelna komunikacija sa njima mi deluje nekako sroz fake, pa je, sem za tehnicke detalje ugovaranja sledecih vidjenja, i ne koristim. Zasto?

zato što ne želite da dubite ono što ste izglancali godinama, pa sad..kakvo je takvo je - vaše je

verovatno bi pod drugim nikovima, a da ne znate ko ste, shvatili da ste mnogo siebaniji nego kada se veselo družite inače
 
zato što ne želite da dubite ono što ste izglancali godinama, pa sad..kakvo je takvo je - vaše je

verovatno bi pod drugim nikovima, a da ne znate ko ste, shvatili da ste mnogo siebaniji nego kada se veselo družite inače

Ali to su prava prijateljstva. Veselo druzenje je tu najmanje bitno, normalno pretresemo i porazavajuce cinjenice i propuste, slobodni i otvoreni za uporednu analizu zstarih, i novonastalih Senki. Gde ces vise :D
 

Back
Top