Bila za vikend na jednoj.Čovek preko 60 godina.Nisam u krugu ožalošćenih, već iz poštovanja prema ljudima iz njegove familije sa kojima sam bliska.Sve vreme se moglo čuti: je l došla sestra iz inostranstva? koja je? Ta pored u sa podignutiom kosom?A gde je bivša žena? A je l su ovo deca? A ovo, a ono... i to relativno glasno dok su iznosili sanduk.Pa da li je moguće utoliti svoju znatiželju,ako je već tolika i obavezna, malo kasnije?
Da ne pričam o jelu nakon sahrane, gde se komentarisalo kako je meso baš lepo i meko, kako je onaj tamo automehaničar ooooodličan i dodji da te upoznam s njegovom ženom i ćerkom, kako se društvo u uglu smejalo i zbijalo šale...i sve navedeno prilično glasno.
A saznala sam i da sa te daće ne smeš prvi da ustaneš, jer je onda neko iz tvoje familije na redu...

Za svaki slučaj sam sačekala...