@Lanselot
Dakle to je kontekst. U XIX st. bosanski muslimani se pokušavaju ugraditi u kosovski mit i njime zajahati, tj. iskoristiti ga u svoju korist.
Ovo znači i da je u konstrukciji ove konkretno mitologije značajan udeo uzela ona interpretacija kosovske izdaje koja je u Vlatku Vukoviću identifikovala izdajnika, a ne, tradicionalno, u Vuku Brankoviću.
Kako vidimo da se kaže da su im Srbi zamerali za izdaju na Kosovu, ja bih rekao da tu imamo spoj dva motiva. Jedan je motiv izdaje (Vlatka Vlađevića), a drugi konvertitstva. Izdaja u ovoj interpretaciji postaje višeslojna tj. Bosanci se i prodaju Turcima i preveravaju, pored dakle napuštanja u presudnom momentu.
Stoga, kod Gradaščevića imamo kao izgradnju nečeg protonacionalnog. To se još nije razvilo u onom smeru kao Srpska revolucija (odnosno niti uopšte će tada), ali ulazak gradaščevićevaca u konfrontaciju da centralnom turskom vlasti, ali i procesi koji su se u regionu oko Bosne odvijali, uticali su tžns to da ovde imamo početak konstrukcije jednog novog mita, koji funkcioniše kao odgovor na srpsku legendu. U njoj, prisvaja se nasleđe Bosne i traži i uporište koje bi tu bilo nezavisno u odnosu na Turke, dakle u predturskoj Bosni.
Oni vrlo decidno odbijaju da imaju išta zajedničko sa Srbima. Pesma o Kosovskoj bitki iz 1389. godine i pozivanje na zbivanja, oličena su dakle kroz bosanskog vojvodu Vlatka Vukovića, koji je u ovom mitologemu otišao da pomogne Srbima.
Kasnije će se dalje razvijati njihov kosovski mit; imali smo prilike da vidimo na primeru već postavljane pesme Sadvet-bega Bašagića iz 1894. godine (
Bošnjaci na Kosovu).