zato što je to izravna potvrda ranosrednjovjekovne državnosti.
Može i Trpimir, koji je još ranije
https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=62489
Na svojem je dvoru 846–848. primio i znamenitoga benediktinskog teologa Gottschalka, koji je o svojem boravku na Klisu ostavio kraći zapis u kojem je Trpimira nazvao
rex Sclauorum (kralj Slavena) i zabilježio njegovu pobjedu nad »narodom Grka«, pri čem je vjerojatno mislio na neku bizantsku ekspediciju. Ne može se pouzdano tvrditi da je Trpimir imao veze s pljačkom grada Caorlea kraj Venecije, koju su poduzeli Hrvati 846. god., ali izvori kazuju da je Hrvate 852. napao bugarski kan Boris s kojim je Trpimir potom sklopio povoljan mir. God. 852. dao je sastaviti darovnicu
(Trpimirova darovnica) kojom je splitskomu nadbiskupu potvrdio imanja splitske Crkve na hrvatskom području te mu darovao desetinu sa svojega kliškog posjeda, a kao zahvalu za određenu količinu srebra koju mu je splitski nadbiskup dao za samostan u Rižinicama. Veći dio teksta darovnice autentičan je, ali je dio umetnut poslije. Iz darovnice je vidljivo da je kršćanstvo tek počelo prodirati u Hrvatsku (nema kršćanskih imena), da je Trpimir bio okružen županima nepoznatih ingerencija, te da je nastojao organizirati dvor po uzoru na franačke (kapelani kao voditelji kancelarije).
U darovnici Trpimir ističe da je vladar Hrvata »milošću Božjom«, što znači naglašavanje samostalnosti, a spominjanje italskoga kralja Lotara I. u dataciji treba shvatiti kao formalno priznavanje njegova vrhovništva.